19 Gž R-132/2023-2

- 1 -

 

 

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz Z., (ulica...), OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u V. G., (ulica...) protiv tuženika K., Z., (ulica...), OIB: ..., koga zastupa ravnatelj prof.dr.sc. A. Č., a njega punomoćnik B. J., mag.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13717/2021-22 od 30. siječnja 2023., dana 31. kolovoza 2023.,

r i j e š i o   j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika K. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13717/2021 od 30. siječnja 2023. pod toč I. izreke i pod toč. III. izreke u dijelu u kojem se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.012,01 EUR (7.624,99 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II  Uvažava se djelomično žalba tuženika K. Z. i preinačuje ista prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke u dijelu u kojem se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 1.012,01 EUR (7.624,99 kn) pa do iznosa od 1.136,44 EUR (8.562,50 kn) odnosno za iznos od 124,43  EUR (937,50 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 400,10 eur / 3.014,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:

- 9,65 eura / 72,69 kn od 16.05.2016. pa do isplate,

- 6,91 eura / 52,03 kn od 16.06.2016. pa do isplate,

- 10,25 eura / 77,26 kn od 16.07.2016. pa do isplate,

- 9,53 eura / 71,77 kn od 16.08.2016. pa do isplate,

- 8,85 eura / 66,67 kn od 16.09.2016. pa do isplate,

- 9,25 eura / 69,70 kn od 16.10.2016. pa do isplate,

- 9,69 eura / 73,00 kn od 16.11.2016. pa do isplate,

- 8,84 eura / 66,57 kn od 16.12.2016. pa do isplate,

- 4,63 eura / 34,85 kn od 16.01.2017. pa do isplate,

- 9,44 eura / 71,10 kn od 16.02.2017. pa do isplate,

- 12,98 eura / 97,77 kn od 16.03.2017. pa do isplate,

- 8,04 eura / 60,57 kn od 16.04.2017. pa do isplate,

- 3,02 eura / 22,75 kn od 16.05.2017. pa do isplate,

- 0,89 eura / 6,69 kn od 16.06.2017. pa do isplate,

- 5,59 eura / 42,12 kn od 16.07.2017. pa do isplate,

- 10,68 eura / 80,48 kn od 16.08.2017. pa do isplate,

- 5,62 eura / 42,33 kn od 16.09.2017. pa do isplate,

- 15,19 eura / 114,47 kn od 16.10.2017. pa do isplate,

- 12,08 eura / 91,04 kn od 16.11.2017. pa do isplate,

- 7,40 eura / 55,73 kn od 16.12.2017. pa do isplate,

- 18,08 eura / 136,20 kn od 16.01.2018. pa do isplate

- 6,06 eura / 45,66 kn od 16.02.2018. pa do isplate

- 8,93 eura / 67,32 kn od 16.03.2018. pa do isplate,

- 0,85 eura / 6,42 kn od 16.04.2018. pa do isplate,

- 1,84 eura / 13,89 kn od 16.06.2018. pa do isplate,

- 5,57 eura / 41,94 kn od 16.07.2018. pa do isplate,

- 12,38 eura / 93,28 kn od 16.08.2018. pa do isplate,

- 11,84 eura / 89,23 kn od 16.09.2018. pa do isplate,

- 13,14 eura / 98,97 kn od 16.10.2018. pa do isplate,

- 7,44 eura / 56,09 kn od 16.11.2018. pa do isplate,

- 9,90 eura / 74,62 kn od 16.12.2018. pa do isplate,

- 8,27 eura / 62,28 kn od 16.01.2019. pa do isplate,

- 10,87 eura / 81,89 kn od 16.02.2019. pa do isplate,

- 8,42 eura / 63,41 kn od 16.03.2019. pa do isplate,

- 10,68 eura / 80,50 kn od 16.04.2019. pa do isplate,

- 5,10 eura / 38,42 kn od 16.05.2019. pa do isplate,

- 5,94 eura / 44,79 kn od 16.06.2019. pa do isplate,

- 11,27 eura / 84,90 kn od 16.07.2019. pa do isplate,

- 7,30 eura / 55,01 kn od 16.08.2019. pa do isplate,

- 10,24 eura / 77,19 kn od 16.09.2019. pa do isplate,

- 3,48 eura / 26,24 kn od 16.10.2019. pa do isplate,

- 6,36 eura / 47,94 kn od 16.11.2019. pa do isplate,

- 13,93 eura / 104,97 kn od 16.12.2019. pa do isplate,

- 16,63 eura / 125,27 kn od 16.01.2020. pa do isplate,

- 12,37 eura / 93,23 kn od 16.02.2020. pa do isplate,

- 4,33 eura / 32,69 kn od 16.03.2020. pa do isplate,

- 0,28 eura / 2,08 kn od 16.06.2020. pa do isplate,

- 0,01 eura / 0,11 kn od 16.07.2020. pa do isplate,

- 0,04 eura / 0,32 kn od 16.08.2020. pa do isplate,

- 0,02 eura / 0,16 kn od 16.09.2020. pa do isplate,

- 0,00 eura / 0,01 kn od 16.10.2020. pa do isplate,

- 0,00 eura / 0,01 kn od 16.12.2020. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.136,44 euro/8.562,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 124,43 euro/937,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

2.              Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, te da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika danih tijekom postupka, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prema čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odredbe ugovora imaju se primjenjivati onako kako glase, što se odnosi, kako na ugovorne stranke kolektivnog ugovora, tako i na sud koji nema pravo tumačiti odredbe kolektivnog ugovora na način kojim se mijenja njihov sadržaj i smisao. U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je jasno i izričito uređeno da se dodaci po čl. 57., 59. i 60. te po čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama računaju na osnovnu plaću, dakle, kao fiksni dodaci koji ne ovise o odrađenim satima u mjesecu. Citira čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, iz kojeg proizlazi da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću utvrđenu st. 2. istog članka. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano. Prvostupanjski sud je netočno utvrdio da se svi propisani dodaci obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata, jer se prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja samo uvećanja iz čl. 51. (rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad te rad u drugoj smjeni), obračunavaju na vrijednost sata osnovne plaće za svaki sat koji radnik ostvari radom noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te za prekovremeni rad, što znači da se ne obračunavaju na cijelu osnovnu plaću. Samo se dodatak za posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunavaju na cijelu osnovnu plaću, kao umnožak koeficijenta i osnovice, uvećano za postotak za radni staž, a ne obračunavaju se na prekovremene sate, jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, ali je osnovna plaća svakog mjeseca ista, bez obzira na mjesečni fond sati, jer po definiciji nije vezana za sate. S iste osnove pobija i dosuđeni iznos naknade s naslova godišnjeg odmora i bolovanja budući je prvostupanjski sud prihvatio dio vještačenja u kojem su neosnovano i suprotno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja obračunati dodaci iz čl. 57. i 59. Nastavno na navedeno, pogrešna je i odluka o parničnom trošku. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, neosnovano priznavši tužitelju trošak sastava podneska od 28. lipnja 2022. kojim je dostavio dokumentaciju o radu tužiteljice, jer je to bio dužan dostaviti već u prilogu tužbe, podnesku kojim se očituje na odgovor na tužbu ili na ranije održanom ročištu.

3.              Na žalbu nije odgovoreno.  

4.              Žalba je djelomično osnovana.

5.              Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,  89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) , koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda u tom dijelu može ispitati.

5.1.              Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6.              Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice, konačno  postavljen u podnesku od 21. rujna 2022., za isplatu razlike plaće za razdoblje od travnja 2016. do travnja 2021. u bruto iznosu od 400,10 EUR (3.014,63 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, i to na ime otežanih uvjeta rada i na ime manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7.              Odredbama čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/13), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2016. do 28. veljače 2018., kao i odredbama čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18. - u daljnjem tekstu: KU/18), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

7.1.              Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13, kao i odredbom čl. 49. st. 1. KU/18, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom čl. 51. st. 9. KU/13, kao i odredbom čl. 49. st. 9. KU/18, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

7.2.              Odredbama čl. 57. KU/13, kao i odredbama čl. 55. KU/18, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

7.3.              Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13, kao i odredbom čl. 34. st. 1. KU/18, propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

7.4.              Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 141/12. - u daljnjem tekstu: TKU/13), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od siječnja 2016. do 30. studenoga 2017., kao i odredbom čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 128/17. - u daljnjem tekstu: TKU/17), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017., ugovoreno je da, ako je zaposlenik u javnoj službi odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

7.5.              Nadalje, odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14. i 127/17. – u daljnjem tekstu: ZR), koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz stavka 1. toga članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora,pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

7.6.              Isto tako, odredbom čl. 94. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom čl. 92. st. 3. ZR propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

8.              Prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje P. B., dipl. oec. iz C. d.o.o., Z., tužiteljica u utuženom razdoblju nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada, dok tuženik tužiteljici nije obračunao dodatak za otežane uvjete rada na prekovremene sate u iznosu od 2.561,67 kn, te joj je manje obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 452,96 kn. Dakle, tužiteljici je sveukupno manje isplaćen iznos od 3.014,63 kn.

9.              Prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i pozivajući se na čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18, koji propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća; čl. 51. st. 1. i čl. 57. KU/13, koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada; te čl. 91. st. 3. i 94. ZR, zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje, te posljedično tome i na isplatu po osnovu naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 400,10 EUR (3.014,63 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose.

10.              Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51. i čl. 57. KU/13 tj. čl. 55. KU/18. Neosnovano je pozivanje tuženika na pogrešno tumačenje odredbi KU jer je očito zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

11.              Tu valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12.              Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno primijenio materijalno pravo.

13.              U pogledu odluke o trošku ocjenjuje se neosnovanim žalbeni navod tuženika kojim ukazuje na trošak priznat tužiteljici za sastav podneska od 28. lipnja 2022., budući da isti nije priložen spisu niti je prvostupanjski sud tužiteljici isti dosudio.

13.1.              Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je donoseći pobijanu odluku o trošku pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici primjenom Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. 107/15. i 37/22.) priznao trošak podneska od 14. studenog 2022. kojim je tužiteljica uredila svoj tužbeni zahtjev na način da je utužene iznose iskazala u eurima, iz razloga što taj podnesak nije bio potreban u ovom postupku jer bi sud i po službenoj dužnosti sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute ("Narodne novine, broj 57/22. i 88/22.) te Uputama o procesu prilagodbe poslovnih procesa subjekata opće države za poslovanje u EUR, kao i Upute Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske po službenoj dužnosti dvojno iskazao novčanu obvezu tuženika (u kunama i u eurima), koju obvezu sudovi imaju od 5. rujna 2022.

14.              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu te sukladno čl. 373. toč. 3. ZPP dejlomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u pogledu odluke o troškovima postupka, kako je to odlučeno pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske presude.

15.              Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sudske pristojbe na žalbu protiv presude jer je u žalbenom postupku uspio samo djelomično u pogledu troškova kao sporednog potraživanja.

16.              U nepobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 31. kolovoza 2023.