Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-16307/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetnicima iz ZOU Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda, Pilareva 18/II, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Hrvatski Sabor, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. svibnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tužene, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 26. lipnja 2025. godine,

presudio je

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Hrvatski Sabor, isplatiti tužiteljici UO iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od neto 4.170,81 eur (slovima: četiritisućestosedamdeseteuraiosamdesetjedancent) sa zateznim kamatama tekućim od 09.09.2020. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđenu glavnicu neimovinske štete, za razdoblje od 29.11.2019. (datum nastanka štetnog događaja) do 08.09.2020. (do podnošenja odštetnog zahtjeva), kao pravno neosnovan.

III.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Hrvatski Sabor, isplatiti tužiteljici UO iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od neto 72,80 eura (slovima: sedamdesetdvaeuraiosamdesetcenta) sa zateznim kamatama tekućim od 26.06.2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Hrvatski Sabor, isplatiti tužiteljici UO iz [adresa], na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od neto 184,58 eura (slovima: stoosamdesetčetirieuraipedesetosamcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos 17,60 eur od 15.01.2020. do isplate,

- na iznos 73,51 eur od 15.03.2020. do isplate,

- na iznos 19,96 eur od 15.04.2020. do isplate,

- na iznos 19,96 eur od 15.05.2020. do isplate,

- na iznos 53,55 eur od 15.06.2020. do isplate, u roku od 15 dana.

V.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Hrvatski Sabor naknaditi tužiteljici UO parnični trošak u iznosu od 3.773,17 € sa zateznim kamatama tekućim od 26.06.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi od 18.02.2021. navodi da je u vrijeme nezgode kod tužene bila zaposlena na radnom mjestu administrativne tajnice u Klubu HNS-a. Dana 29.11.2019. tužiteljica je na radnom mjestu zadobila ozljedu glave kada je za vrijeme radnog vremena pri izlasku iz ženskog toaleta u zgradi Hrvatskog sabora na nju, s visine od 2 m, palo prozorsko krilo, pri čemu je zadobila otvorenu ranu glave. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela neimovinsku štetu s osnova pretrpljenih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, te imovinsku štetu zbog potrebe tuđe pomoći, Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljica je primala naknadu u iznosu koji je niži od iznosa plaće koju bi primala da je radila, pa je tužiteljica pretrpjela i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade. Do štetnog događaja je došlo zbog propusta tužene u održavanju stolarije zgrade i zbog neuklanjanja nedostataka na prozoru u ženskom toaletu, što je dovelo do pada prozorskog krila s visine od 2 m, a koji pad je prouzročio štetni događaj. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila nadležnom Državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora. Državno odvjetništvo je obavijestilo tužiteljicu da nije prihvaćen njezin zahtjev za mirno rješenje spora, jer da nisu utvrđeni nedostaci u provođenju mjera zaštite na radu, te da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost Države za štetu. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29.11.2019. do isplate, te da joj isplati na ime imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći iznos od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 09.09.2020. Nadalje, tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 6.355,00 kn sa zateznima kamatama tekućim od 09.09.2020. do isplate. Tužiteljica predlaže da sud obveže tuženu na naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon što je provedeno medicinsko vještačenje i nakon što je tužena dostavila podatke o visini izgubljene zarade za tužiteljicu, tužiteljica je podneskom od 11.02.2025. postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tužena protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i činjenične navode tužbe. Tužena osporava da je ozljeda tužiteljice zadobivena u svezi s radom, a samo u tom slučaju bi tužena odgovarala za štetu koju bi tužiteljica pretrpjela zbog zadobivene ozljede. Tužena osporava odgovornost s obzirom da je sporno ima li povreda tužiteljice obilježje povrede na radu odnosno u vezi s radom, a koja je pretpostavka nužna za utemeljenje odgovornosti tužene. Da bi se moglo govoriti o šteti na radu odnosno u vezi s radom, potrebno je postojanje uzročno posljedične veze između povrede i djelatnosti tužene. Pretpostavka odgovornosti za slučajno nastale štete je postojanje kauzalne odgovornosti tužene. Nadalje, iako je tužiteljici od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu, tužena osporava osnovu tužbenog zahtjeva kao i odgovornost te citira presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-620/03-2 od 3. prosinca 2003. : „…sama okolnost što je u povodu ozljeđivanja tužitelja sastavljena Prijava o povredi na radu, ne utječe na pravnu kvalifikaciju štete i primjenu materijalnog prava.“. Nadalje, iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-329/08-2 od 16. listopada 2008. proizlazi da „…nije odlučan sadržaj prijave ozljede na radu koju je sastavila tužena, kada iz drugih dokaza proizlazi da tužitelj nije ozljedu zadobio na radu.“. Povodom predmetnog štetnog događaja obavljen je inspekcijski nadzor te iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 23. prosinca 2019. proizlazi da nisu utvrđeni nedostaci u provođenju mjera zaštite na radu. Tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila osigurana po polici kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja te je tužiteljica podnijela zahtjev za isplatu osigurnine povodom prijave ovog štetnog događaja, a temeljem police osiguranja od nezgode br. 01- 0000002060. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužiteljice nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka.

4.Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu tužiteljice (str. 5-9 spisa), u izjavu tužiteljice o ozljedi (str. 10), u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 11-33, 88-91, 104-107), u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice (str. 34-54), u zapisnik Državnog inspektorata od 23.12.2019. o inspekcijskom nadzoru (str. 55-58), u tužiteljičin zahtjev nadležnom odvjetništvu za mirno rješenje spora (str. 59), u očitovanje ODO iz Zagreba od 21.01.2021. na tužiteljičin zahtjev za mirno rješenje spora (str. 61), u policu osiguranja od nezgode HOK osiguranje od 20.12.2018. (str. 76), u dopis HOK osiguranja od 07.07.2020. (str. 77), saslušani su svjedoci SO (str. 101-102), LO (str. 102), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po timu vještaka dr. sc. Branki Vidirih, stalnoj sudskoj vještakinji iz psihijatrije i dr. sc. Mariji Bošnjak Papić, stalnoj sudskoj vještakinji iz neurologije (str. 115-121), izvršen je uvid u izračun razlike između isplaćene naknade za bolovanje zbog ozljede na radu i plaće koju bi ostvarila tužiteljica da je radila (str. 131 i 140 spisa), saslušana je svjedokinja UOĐ (str. 134-135), HO (str. 135), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice UO kao stranke (str. 100 i 101 spisa).

5.Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6.U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7.U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete (neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i izgubljena zarada)) zbog ozljede na radu od 29.11.2019.

9.Među strankama je sporna i pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. U odgovoru na tužbu tužena je osporila da je ozljeda tužiteljice zadobivena u svezi s radom, odnosno osporena je uzročno-posljedična veza između šetnog događaja i štete.

11. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužiteljica se ozlijedila tijekom svog radnog vremena. Tužiteljica se ozlijedila na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužiteljice odgovara tužiteljici, kao radnici, za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Zadobivena ozljeda na radu tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Ozljeda tužiteljice ne bi bila priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu u slučaju da je do iste ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice na radnom mjestu ili pak u slučaju da je tužiteljica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja. Navedeno je regulirano čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Obrazac prijave ozljede na radu ima dokaznu snagu javne isprave (str. 6- 9 spisa), te po svojoj pravnoj naravi predstavlja pravomoćni upravni akt sukladno čl. 129. st. 1. naprijed navedenog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Poslodavac je dužan organizirati i provodit zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te o obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji, te sredstvima rada i radnom okolišu u kojem se odvijaju radni zadaci. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, organizaciji rada i u upravljanju radnim procesima pri čemu radnicima mora osigurati najveću moguću razinu zaštite na radu te je odgovoran za organiziranje i provedbu sustava zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima (čl. 3. st. 1. toč. 22., čl. 4. st.1., čl. 10. do 13., čl. 17. st.1. i 2. i čl. 18. i 19. naprijed navedenog Zakona o zaštiti na radu). Iz utvrđenja inspektora rada (zapisnik Državnog inspektorata od 23.12.2019. o inspekcijskom nadzoru (str. 55-58 spisa)), kao i prijave ozljede na radu vidljivo je da se štetni događaj dogodio u prostoru tužene (toaletni prostor), kojim se tužiteljica koristila za vrijeme radnog vremena. U smislu čl. 3 st. 1 toč. 14 Zakona o zaštiti na radu ozljede zadobivene u štetnom događaju smatraju se ozljedom na radu. Tužena ne osporava činjenicu da je tužiteljica zaposlena kod tužene, te da se tijekom radnog vremena u prostoru tužene koji je tijekom rada koristila dogodio štetni događaj, te se navedene činjenice imaju smatrati nespornima. Tužena ne osporava niti činjenicu da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela štetu. Osporava samo odgovornost tužene za nastalu štetu jer po njegovom tumačenju ozljeda tužiteljice nije zadobivena u vezi s radom, te nema obilježje povrede na radu, odnosno u svezi s radom. Zakon o zaštiti na radu (N.N. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) u članku 3.stavak1.točka 14 definirao je pojam „ozljeda na radu“ na način: „Ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.“. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru sačinjenom po državnom inspektoratu, Klasa: 116-02/19-45/79, urbroj: 443-13-10-02-02/26-19-05 od 23.prosinca 2019.godine konstatirano je utvrđenje vremena, mjesta i načina ozljeđivanja tužiteljice na način: „Radnica se ozlijedila pri izlasku iz ženskog WC-a, na polukatu, jugoistočni dio (ulaz iz Opatičke 1 u zgradu Hrvatskog Sabora), Zagreb, Trg Sv. Marka 6, dana 29.11.2019.g. oko 15:40h, kada je krilo prozora hodnika WC-a (koje je bilo otvoreno na „V“) u padu rubom okvira lupilo u lijevu stranu glave. Od ozljede je zadobila udarac u glavu i posjekotinu (kože) na lijevoj strani glave.“. Do štete je došlo iz razloga što je tužena propustila prije štetnog događaja poduzeti radnje kojima bi spriječio pad dotrajalog prozora, a koje radnje je poduzeo nakon štetnog događaja kako je utvrđeno u zapisniku o inspekcijskom nadzoru, te kako su izjavili svjedoci SO, LO, UOĐ, HO, a i tužiteljica saslušana kao stranka. Svjedoci su iskazali, a to je potvrdila i tužiteljica, da je nakon štetnog događaja tužena popravila prozor koji je pao na tužiteljicu na način da je onemogućeno uopće otvaranje tog prozora, pa i u položaj V, a nedugo zatim je taj prozor zamijenjen novim plastičnim. Da je prozor bio ispravan, odnosno da je bio funkcionalan, ne bi bilo potrebe da se isti mijenja. Činjenica da je poslodavac promijenio prozor koji je pao na tužiteljicu i to nakon štetnog događaja, govori o stanju u kojem se taj prozor nalazio u trenutku štetnog događaja. Sud je iskaze svjedoka ocijenio vjerodostojnima jer su logični i životni, jer u njima nema kontradiktornosti. Poslodavac ovdje tužena ni sa čime nije dokazao da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja/štete. Poslodavac nije predložio provođenje niti jednog dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da postoji doprinos/isključiva krivnja tužiteljice na nastanak štetnog događaja. Članom 25 st. 2 Zakona o zaštiti na radu, koji je naprijed naveden, propisano je da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju do štete nije došlo višom silom, niti postoji ijedan dokaz da bi do štete došlo krajnjom nepažnjom tužiteljice ili treće osobe. Slijedom navedenog, ne postoje pretpostavke za isključenje ili umanjenje odgovornosti tužene za nastalu štetu. Tužena za predmetnu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja nije utvrđen, niti djelomičan niti isključivi, već je utvrđeno provedenim materijalnim i personalnim dokazima da je do štete došlo zbog propuštanja tužene u održavanju stare i dotrajale vanjske stolarije. Tužiteljica je u vrijeme šetnog događaja bila osigurana po polici kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, te je podnijela zahtjev za isplatu osigurnine. Policom osiguranja od nezgode broj: 01- 0000002060 tužena je sve korisnike Državnog proračuna, uz isključenje pripadnika Oružanih snaga, osigurala za slučaj smrti uslijed nezgode, smrti uslijed bolesti, te trajnog invaliditeta uslijed nezgode. HOK osiguranje odbilo je zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da po štetnom događaju kod tužiteljice nije ostao trajni invaliditet. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je tužena odgovorna naknaditi štetu tužiteljici, te da postoji uzročno-posljedična veza između povrede i djelatnosti tužene.

12. S obzirom da je tužena odgovorna naknaditi štetu koja je nastupila tužiteljici u štetnom događaju od 29.11.2019., valjalo je tužbeni zahtjev cijeniti i s obzirom na visinu.

13. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

15. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po timu medicinskih vještaka dr. sc. Branki Vidrih, stalnoj sudskoj vještakinji, specijalistici psihijatrije, subspecijalistici forenzičke psihijatrije i dr. st. SOĐ, stalnoj sudskoj vještakinji, specijalistici neurologije, subspecijalistici iz neuroimunologije (str. 115-121 spisa). Iz njihovog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila udarac u glavu s udarno-dernom ranom lijeve strane iznad čela. Inicijalno je zbrinuta po kirurgu koji je ranu primarno obradio i zašio. Potom je obavljala kontrole i obradu po neurologu i psihijatru. Neposredno po štetnom događaju je zbog povrede na radu i izraženih tegoba bila na bolovanju oko 6 mjeseci, te potom još zbog drugih tegoba. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta kumulativno jedan dan, srednjeg intenziteta kumulativno pet dana, te blagog intenziteta povremeno kumulativno mjesec dana. Povremeni bolove ubrojeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna dva tjedna po dva sata dnevno za vrijeme potrebnog mirovanja. Naruženje zbog opisanog ožiljka koji je većim dijelom u vlasištu na glavi s lijeve strane je blagog intenziteta. Tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jako intenziteta bio je prisutan tri dana, srednjeg intenziteta pet dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju. Zbog smetnji koje su shvaćene kao PTSP, tužiteljica je ambulantno liječena od siječnja 2020., te u svakodnevnom radu i životu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%. Zbog izraženih glavobolja je liječena po neurologu, uz izmijenjen nalaz EEG-a i blage promjene na psihologijskom testiranju, što je dovelo do umanjenja njezinih životnih aktivnosti za 5% po neurologu. Ukupno realno umanjenje životnih aktivnosti po neurologu i psihijatru objedinjeno iznosi 8%.

16. Na nalaz i mišljenje tima medicinskih vještaka stranke nisu imale primjedbi.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje tima medicinskih vještakinja dr. Vidrih i dr. RO, kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. U nalazu i mišljenju vještaka nema kontradiktornosti. Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke.

18. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja (60 godina starosti) ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 710,73 eura.

19. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.767,87 eura.

20. Tužiteljici je zaostalo trajno smanjenje opće i životne sposobnosti u visini od ukupno 8 %. Ovaj sud smatra da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.194,50 eura.

21. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć 2 tjedna po 2 sata, odnosno 14 dana po 2 sata, što iznosi ukupno 28 sati. Tužiteljici su tuđu pomoć pružali članovi njezine obitelji. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji što je ovdje slučaj. Ovaj sud smatra da tužiteljici na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada konačno zatraženi iznos od 72,80 eura (28 sati x 2,60 eura/1h), odnosno smatra iznos od 2,60 eura po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu trenutnu sudsku praksu.

22. Kod tužiteljice je kao posljedica štetnog događaja zaostalo blago naruženje, koje je uočljivo trećima samo ponekad, pa je sud za taj vid neimovinske štete dosudio tužiteljici konačno zatraženi iznos u visini od 497,71 eura, smatrajući ga primjerenim.

23. Tužiteljica je postavila i zahtjev za isplatom izgubljene zarade za razdoblje u kojem je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad i u kojem je primala naknadu plaće u iznosu koji je niži od iznosa plaće koju bi primala da je radila. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice (str. 24-33 spisa), proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 01.12.2019. do 07.08.2020., s time da je bila na bolovanju od prosinca 2019. do 31.05.2020. pod šifrom BO (ozljeda na radu), a da je od 01.06.2020. do 07.08.2020. bila na bolovanju pod šifrom AO (bolest). Tužiteljica potražuje isplatu izgubljene zarade za razdoblje od 01. prosinca 2019. do 31. svibnja 2020. U čl. 1095 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Tužena je tijekom postupka dostavila obračun razlike između naknade koja je tužiteljici isplaćena za bolovanje zbog ozljede na radu za razdoblje od prosinca 2019. do svibnja 2020. i plaće koju bi ista ostvarila da je radila (str. 140 spisa). Iz navedenih podataka, a izračun je sačinjen u kunama, pa ga je tužiteljica u konačno uređenom tužbenom zahtjevu izrazila u eurima, sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn, proizlazi, da je izgubljena zarada tužiteljice za mjesec prosinac 2019. iznosila 17,60 eura, za mjesec veljaču 2020. 73,50 eura (u mjesecu veljači je od iznosa 656,48 kn oduzet preplaćeni iznos za mjesec siječanj 2020. u visini od 102,64 kn, pa se na taj način došlo do iznosa od 553,84 kn, odnosno 73,50 eura), za mjesec ožujak 2020. 19,96 eura, za mjesec travanj 2020. 19,96 eura i za mjesec svibanj 2020. 53,44 eura. Navedeni iznosi nisu sporni između stranaka, a tužiteljica je sukladno obračunu tužene postavila konačan tužbeni zahtjev s te osnove. Budući da je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica u navedenom razdoblju bila privremeno nesposobna za rad radi liječenja od posljedica štetnog događaja od 29.11.2019., te da joj je bila isplaćena naknada za bolovanje zbog ozljede na radu u manjem iznosu od iznosa koji bi ostvarila na ime plaće da je radila, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice s te osnove postavljen u podnesku tužiteljice od 11.02.2025. (str. 144 i 145 spisa). Visina stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod IV. Početak tijeka zateznih kamata na pojedine dospjele mjesečne iznose izgubljene zarade naznačen je s 15-tim u mjesecu za prethodni mjesec, što je u skladu sa čl. 92 st. 3 Zakona o radu/14.

24. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 710,73 eura; na ime pretrpljenog straha 1.767,87 eura; na ime smanjenja životne aktivnosti 1.194,50 eura, na ime naruženosti iznos od 497,71 eura, tako da je iznos ukupno dosuđene neimovinske štete 4.170,81 eura. Po osnovi imovinske štete i to tuđe pomoći tužiteljici je dosuđen iznos od 72,80 eura, i po osnovi izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ukupno 184,58 eura.

25. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je na dosuđenu glavnicu neimovinske štete potraživala zatezne kamate od 29.11.2019., odnosno od dana štetnog događaja. Imajući u vidu naprijed navedenu odredbu Zakona, sud je tužiteljici dosudio zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice tuženoj, tj. od 09.09.2020., do isplate, s time da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na neimovinsku štetu u razdoblju od 2911.2019. do 08.09.2020. Zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu koja se odnosi na tuđu pomoć teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, što je pobliže navedeno u izreci ove presude pod III. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

27. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 153 spisa).

28. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti, tužena joj je obvezna nadoknaditi parnični trošak.

29. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 4.428,20 eura. Tužiteljici je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova; sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava 4 obrazložena podneska od 15.04.2021., 09.05.2023., 27.05.2024. i 10.02.2025., u visini od 100 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 15.09.2021., 16.03.2022., 04.10.2022., 09.04.2024., 15.10.2024., 10.02.2025., 15.05.2025., za svako po 100 bodova, te za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 1350 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.700,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 675,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u visini od 398,17 eura (3.000,00 kn) u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.773,17 eura. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

30. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 226. lipnja 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

U Zagrebu, 26. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice, odvjetnici iz ZOU Conjar, Vuković i Perković iz Slavonskog Broda

- zakonski zastupnik tužene RH – OGDO iz Zagreba