REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-491/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, OIB 53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi priznavanja prava na osobnu invalidninu, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-08/24-01/450, URBROJ: 524- 11-02/7-25-3 od 14. travnja 2024., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-551-08/23-01/104, URBROJ: 139- 065-06-24-24-11 od 23. veljače 2024. te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/24-01/450, URBROJ: 524-11-02/7-25-3 od 14. travnja 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-551-08/23-01/104, URBROJ: 139- 065-06-24-24-11 od 23. veljače 2024., kojim je obustavljen postupak u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu TZ, (sada pokojnom suprugu ovdje tužiteljice CZ), zbog smrti stranke tijekom postupka.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/24-01/450, URBROJ: 524-11-02/7-25-3 od 14. travnja 2024., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 30. travnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je zahtjev za osobnu invalidninu, njezin pokojni suprug predao Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu u Pazin 27. rujna 2023., a Zaključkom istog tijela od 27. rujna 2023. proslijeđen je na vještačenje Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnom uredu Rijeka (u nastavku teksta Zavod), zajedno s medicinskom dokumentacijom teško bolesnog pokojnog supruga, a kojem su troškovi liječenja i njege bili jako visoki, u odnosu na mirovinu koju je pokojni suprug primao. Istaknula je, da je nalaz i mišljenje Zavod donio 8. veljače 2024. za vrijeme života pokojnog supruga, odnosno dan prije nego je isti preminuo i u kojem su istom priznali oštećenje četvrte razine u stopostotnom iznosu, ali je navedeni nalaz i mišljenje Zavoda u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pazin dostavljen 13. veljače 2024., nakon čega je 23. veljače 2024. doneseno rješenje o obustavi postupka zbog smrti njezinog pokojnog supruga TZ.

3. Napomenula je, da ista kao nasljednica pokojnog supruga TZ traži sva prava koja je njezin suprug ostvario za života od datuma predaje zahtjeva 27. rujna 2023. do 8. veljače 2024. kada je donesen nalaz i mišljenje od strane Zavoda, obzirom na iznimne troškove koje su ona i suprug imali radi njegove bolesti, a isplata ostvarenog prava na inkluzivni dodatak za života TZ bio bi istoj od iznimne važnosti i potrebe.

4. Stoga tužiteljica smatra da se prvostupanjsko tijelo pogrešno pozvalo na odredbu članka 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta ZUP), dok iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika od 14. travnja 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 23. veljače 2024. te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 2. lipnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, dok je u odnosu na navode tužiteljice da je rješenje tuženika od 14. travnja 2024. upućeno tužiteljici godinu dana kasnije, u odnosu na datum i godinu istaknutu na navedenom rješenju tuženika, odnosno da je isto zaprimila 24. travnja 2025. tuženik je naveo, da se dogodila greška u pisanju pri izradi rješenja, zbog čega je doneseno rješenje o ispravku osporavanog rješenja u dijelu u kojem umjesto 14. travnja 2024. treba ispravno pisati 14. travnja 2025., a koje rješenje tuženika od 27. svibnja 2025. o ispravku rješenja tuženika od 14. travnja 2024. je otpremljeno tužiteljici na znanje.

6. U upravnom sporu 26. lipnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika na temelju članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 3/24, u nastavku teksta ZUS), pa je opunomoćenici tužiteljici data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

7. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prieži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je pokojni suprug tužiteljice MZ **.**.2023. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za osobnu invalidninu, da je Zaključkom od 27. rujna 2023. tužitelj upućen na vještačenje pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, da je 13. veljače 2024. prvostupanjsko tijelo zaprimilo nalaz i mišljenja gore navedenog Zavoda od 8. veljače 2024. i da je uvidom u digitalne podatke Matice umrlih utvrđeno, da je MZ preminuo **.**.2024. zbog čega je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbu članka 46. stavak 5. ZUP-a, rješenjem od 23. veljače 2024. obustavilo postupak u predmetu priznavanja TZ prava na osobnu invalidninu zbog smrti korisnika dana 9. veljače 2024.

9. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica 13. ožujka 2024. izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 14. travnja 2024. (ispravno treba pisati 14. travnja 2025.) na način da je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. veljače 2024., a nakon čega je tuženik 27. svibnja 2025. donio rješenje o ispravku rješenja tuženika od 14. travnja 2024., u svezi pogrešnog navođenja godine donošenja rješenja tuženika u zaglavlju rješenja KLASA: UP/II-551-08/24-01/450, URBROJ: 524- 11-02/7- 25-3 od 14. travnja 2024. na način da umjesto 14. travnja 2024. treba ispravno pisati 14. travnja 2025., a koje rješenje je otpremljeno tužiteljici. Međutim, spisu predmeta upravnog postupka kojeg je Sud zaprimio od tuženika još ne prileži dostavnica o uručenju tog rješenja tužiteljici.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno, da je kod prvostupanjskog tijela 27. rujna 2023. pokrenut postupak radi priznavanja prava na osobnu invalidninu za TZ i da je u tijeku postupka 9. veljače 2024. isti preminuo.

12. Sporno je, je li pravilno prvostupanjskim rješenjem od 23. veljače 2024. obustavljen postupak u predmetu priznavanja TZ prava na osobnu invalidninu zbog smrti istog.

13. Odredbom članka 7. stavak 2. ZoS-a propisano je, da su prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.

14. Prava u sustavu socijalne skrbi su zajamčene minimalne naknade, naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrijeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u svezi s obrazovanjem, osobne invalidnine, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja, naknada do zaposlenja, socijalne usluge te naknada za ugroženog kupca energenta, a pravo na osobnu invalidninu priznaje se isključivo osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice, odnosno sukladno članku 50. ZoS-a pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu i osobu kod koje je utvrđen IV. stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima u vještačenju i metodologijama vještačenja u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

15. Odredbom članka 39. stavak 1. ZUP-a propisano je, da ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati postupak se može obustaviti ili nastaviti ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

16. Stoga, kako je u konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva za priznanje prava na osobnu invalidninu MZ preminuo prije donošenja rješenja o priznavanju navedenog prava istom, odnosno kako istom nije doneseno rješenje o priznanju prava na osobnu invalidninu, jer je dan nakon provedenog vještačenja preminuo, to tužiteljica kao nasljednica, nema pravo zahtijevati niti dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika, jer je njezin suprug preminuo prije donošenja rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za priznanje prava na osobnu invalidninu, odnosno iz razloga što ista nije bila korisnica navedenog prava pa posljedično tome, ne postoji niti dospjela novčana potraživanja s navedene osnove u konkretnom slučaju.

17. Na navode tužiteljice iz tužbe kojom ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu podnijela žalbu, odnosno požurnicu, ukazuje se tužiteljici da je iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno kako je tužiteljica protiv prvostupanjskog rješenja od 23. veljače 2024. kojim se obustavlja postupak u predmetu priznavanja prava TZ na osobnu invalidninu zbog smrti istog 9. veljače 2024., izjavila 13. ožujka 2024. žalbu koja je zaprimljena kod prvostupanjskog tijela 14. ožujka 2024., a potom je podnijela i požurnicu 17. ožujka 2025. te je odlučujući o žalbi (i požurnici) tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 23. veljače 2024., tuženik dana 14. travnja 2024. (ispravno treba pisati 14. travnja 2025.) donio osporavano rješenje kojim je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 23. veljače 2024., no spisu predmeta upravnog postupka ne prileži podatak da bi tužiteljica nakon podnošenja požurnice tuženiku, podnijela ovome Sudu i tužbu radi šutnje uprave (radi neodlučivanja o njezinoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja u zakonu propisanom roku iz članka 121. ZUP-a) te na taj način zaštitila svoja prava da se u što skorijem roku odluči o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a niti je njezin suprug za života podnio prvostupanjskom tijelu požurnicu za što žurnijem rješavanju o zahtjevu, a zatim i eventualno tuženiku žalbu radi šutnje uprave u prvom stupnju da se odluči o njegovom zahtjevu od 27. rujna 2023. u roku propisanom odredbom članka 101. ZUP-a, a sve imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje, zbog čega nema niti šutnje uprave, pa je slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. odlučeno kao izreci ove presude.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjeraka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice ĐZ, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78