REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-5502/2012-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Mataja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Radmila Bonifačić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave dana 13. svibnja 2025. godine zaključene u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika osobno uz punomoćnika dana 26. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĆC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici PC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 45.600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16. siječnja 2009.godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od dana 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od dana 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentan stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom preko dosuđenog iznosa od 45.600,00 EUR do zatraženog iznosa od 104.565,60 EUR.

III. Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 7.438,31 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u kuću tuženika u [adresa] uselila šest mjeseci prije sklapanja braka. Predmetnu kuću je naslijedio tuženik s time da su stranke prije braka i za vrijeme trajanja braka kuću renovirale, nadogradile i uredile. U kući su sa strankama živjeli i roditelji tuženika koji su također sudjelovali u obnovi i nadogradnji kuće stoga tužiteljica traži isplatu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12.11.2024. tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku ĆC da isplati tužiteljici PC iznos od 104.565,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da kuća u [adresa], predstavlja njegovu posebnu imovinu naslijeđenu iza pokojnog oca koju je isti gradio zajedno sa svojom suprugom tj. majkom tuženika. U trenutku sklapanja brak sporna kuća je bila u potpunosti dovršena. Tijekom trajanja bračne zajednice kuća je bila održavana i nisu poduzimani nikakvi radovi koji bi išli ka izgradnji iste. Za djecu je napravljena jedna soba izgrađena od materijala kojeg je tuženik kupio od firme u kojoj radi i uz pomoć rada prijatelja. Tuženik je također prodajom svoje posebne imovine osigurao sredstva za uređenje kuće, prodao je i dionice Kraša čiji je bio zaposlenik te je sve to uložio u uređenje kuće. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvrši uvid u građevinsku dozvolu od 6.7.1957. godine, ugovor o kupoprodaji dionica Kraša od 21.2.1997. godine, ugovor od 25.4.2002. godine, nalaz i mišljenje vještaka Daria Šerera od 10.6.2016. godine, podatke o primanjima stranaka, račune, ugovor o prodaji dionica Kraš d.d., ugovore o kreditu tužiteljice, nalaz i mišljenje vještaka Ljerke Živković, nalaz i mišljenje vještaka Mladena Ožića od rujna 2023. godine, ostalu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka LC, ŽC, GC, DC, VC, KC, ŠC, UC, SC, AC, EC, ĐC, te vještaka Ljerke Živković.

4. Tužiteljica je u iskazima tijekom postupka navodila da je zajednički život s tuženikom započeo kad se doselila u kuću tuženika a to je bilo 4.8.1979.godine. Tada je dobila i zaručnički prsten. Kad se uselila kuća je imala podrum a iznad podruma kat. Podrum nije bio ožbukan, sastojao od jedne prostorije. Ulaz u kuću je bio gdje i danas s vremenom se nešto malo mijenjalo. Postojala su dvoja vrata vanjska i unutarnja, a između tih vrata je bio hodničić. Kat je imao dvije prostorije u jednoj su spavali roditelji tuženika, u drugoj tuženik i sestra. Postojala je i kupaona. Kuhinja je bila funkcionalna i nalazila se uz podrum. Koristili su jednu sobu u kojoj su bila dva kauča širine 80 cm i spavali su na jednom kauču. S njima u kući je živjela i tuženikova nećakinja P koja je spavala u sobi njegovih roditelja. Kupaonica je bila malo izbočena a za nju su bile napravljene štenge. Wc je bio vanjski. Kuća je imala krovište koje nije bilo uređeno za stanovanje. Brak s tuženikom je sklopila 2.2.1980.g. U razdoblju od 4.8.1979.g. do sklapanja braka financijski je sudjelovala u nabavi građevinskog materijala za proširenje kuće. Tako je vozila svekra i kupovali su potrebne stvari. Svekar je bio svjestan da je postojeća kuća premala. Svekar je dobio dopunu dozvole o proširenju kuće. Saznanja o dopuni građevinske dozvole ima od 1978.g. iz razgovora sa svekrom. Dopuna građevne dozvole za kuću na [adresa] je tražena kada je tuženik bio u vojsci JNA a počeli su hodati kada je tuženik došao iz vojske. Građevinski radovi su započeli u 9. mjesecu 1979.g tako se tada napravio iskop za temelje, digli su se zidovi, radili su se neki prezidi, mijenjalo se cijelo krovište za nove gabarite kuće. Pomagali su prijatelji supruga i počela se raditi priprema zemljišta za gradnju drugog dijela kuće i to garaže, podruma, betoniranje na gornjem dijelu deke, stara kupaona i WC su bili demolirani, dignuta je bila jedna manja prostorija, WC i nova kupaona i rađena je cijela deka ispod krovišta i rađeno je bilo novo krovište. To je bilo gotovo za jedno mjesec/mjesec i pol. Nije fizički sudjelovala pri gradnji, već je vozila svekra okolo, tražili su materijal gdje bi jeftinije i bolje prošli, a smatrala je da je bolje da radi jer je mogla više zaraditi i financijski pomagati. Kuća je uvećana za duplo. Suprug ju je i pitao da li može financijski pomoći za troškove krovišta i dogradnju kuće. Inače je bila zaposlena od 1973.godine, imala je majstorski ispit za frizerku. Prije nego što se doselila tuženiku radila je kod tri poznata frizera. 1976.g. ili 1977. je radila u frizerskom salonu u [adresa] kod g. Ć Od njega je preuzela i poslovni prostor odnosno kupila ga je za 110.000 DEM. Kad je kupovala poslovni prostor od g. Ć nije znala da on nije bio vlasnik tog poslovnog prostora. Nakon godine dana rada kod njega postali su kompanjoni. Primanja su joj tada bila velika, radila je 12 satni dnevno, sa 18. godina si je za gotovinu kupila auto Fiat 300. Radila je od 6 ili 7 ujutro do 22 ili 24 sata jer se pripremala i za natjecanja. Nakon nove godine 1980.g. a do vjenčanja se je kuća iznutra žbukala. Prvo dijete se rodilo 13.11.1980.g. 1980.g. napravio se hodnik, štenge do prvog kata, uredila se soba u kojoj su boravili, stavili su se parketi, u jednom periodu se tuženikova sestra odselila iz kuće i otišla je teti. Ne zna točno kada se je šogorica ŠC udala i odselila iz kuće. Njoj se također pomagalo u materijalu iz kuće. Nije više toliko financijski ulagala u kuću sve do smrti tuženikovog oca koji je umro 15. ili 16.1.1982.g. Nakon smrti svekra kuća je pripala tuženiku. U razdoblju od 1980. do 1982.g. nije se ništa značajno radilo na kući. Bilo joj je normalno da dio svoje zarade daje majci tuženika koja im je i kuhala i plaćala od tih novaca režije i troškove života. Ostavljala je sebi otprilike trećinu svojih primanja za poslovanje ili eventualno da se nešto dogodi. Mama od supruga joj je više štetila nego koristila pomažući u kućanstvu. Dok je čuvala djecu svake godine joj je platila mjesec do mjesec i pol boravak u Čateškim toplicama. Kasnije je dobivala boravak u toplicama preko Udruge umirovljenika. Iza 2000. godine je nabavljala hranu preko udruge umirovljenika. Štedjela je u obrtničkoj banci koja je davala kredite sa malim kamatama. Imala je određeni fond deviza u Zagrebačkoj banci. Podigla je bila kredit na salon u Zagrebačkoj banci nakon što je postala samostalni obrtnik a to je bilo krajem 1981. ili početkom 1982.g. Sredstva tog kredita su utrošena na uređenje salona veličine 15 m2 a ostatak za kuću. Kredit je bio u vrijednosti 80.000 DEM. Od tog iznosa 25.000 DEM je otišlo na uređenje salona kupovao se materijal a radio je tuženikov prijatelj i njezin tetak i cijela familija. Kupljen je i auto Toyota Corola i to za gotovinu za života oca tuženika na njegovo ime jer je svekar imao poreznu olakšicu. Sredstva kredita su utrošena na vanjsku fasadu, uređivale su se štenge tako su se stavile drvene podloge, mijenjali su se prozori. 1985.g. je rađena soba na tavanu. Radovi su se odvijali postepeno. Drugo dijete se rodilo 20.6.1982.g. Kredit je inače podigla na nekih 8 godina ali ne više od 10. Otplaćivala je kredit sredstvima svoje zarade. Imala je i velike porezne olakšice jer je obrt otvorila kao muški frizerski salon a prema tadašnjim propisima muški frizeraji su bili oslobođeni vođenja poslovnih knjiga jer su bili deficitarna struka. Mogla je zaposliti 7 do 8 radnika. Imala je obavezno zaposlene tri radnice, država je bila propisivala visinu uplate u zdravstveni i mirovinski fond. Negdje 1990. godina radila je na pretvaranju muškog salona u ženski frizerski salon. Suprug je inače bio zaposlen u Krašu, radio je tamo do 14 sati, poslije je dolazio po nju išli su doma i ponovo u Salon u 16 ili 17 sati. Suprug je pomagao u salonu, radio je na kasi, a znao je i ošišati mušterije. Inače ga je učila frizerskom poslu te je i položio ispit provjere znanja da bi mogao preuzeti salon. Suprug je pomagao u salonu negdje u periodu od 1983., 1984.godine do 1987. godine. Njihova zarada i sve u braku do 1988. g. je bilo zajedničko. Negdje početkom Domovinskog rata 1990. godine tražila je da se odvoje financije jer je stalno bilo govora kako nema novaca. Od tada je imala odvojene financije, ali kada je nešto trebalo u kuću, davala je. Treće dijete se rodilo 21.6.1985.g. Na kući se završila soba na tavanu. Otišla je iz kuće 2011. godine, a razveli su se 2004. godine. I nakon razvoda ostala je živjeti u kući, a iselila se pod prisilom u 11. mjesecu 2011. g., tada je suprug promijenio bravu. Sve do 2004. živjeli su kao muž i žena, ali jedino nisu imali zajedničke financije. Htjela je sačuvati brak. Slala je djeci novac i kada su bili sa suprugom na moru i to na ime djece. Do 11. mjeseca 2011.g. staroj kući su povećani gabariti i to duplo, napravljena je vanjska garaža, soba na vanjskoj garaži, i to od starog građevinskog materijala iz Kraša. Na katu kuće su bile četiri sobe i kupaona, u prizemlju kuće uz podrum nije bila dovršena kupaona iako je tuženik više puta za do dovršenje od nje uzeo novac. Instalacije su bile više puta mijenjane. Centralno grijanje je uvedeno 1984.g ili 1985.g. ali je nadograđeno kako se povećao broj sobe. Na [adresa] se mijenjala kanalizacija i vodovod to je financirao suprug prodajom svoga nasljedstva. Ona je tada financirala djecu. Četvrto dijete je rođeno **.**.1988. godine i tada je suprug prestao dolaziti u salon jer nije htio to dijete. U razdoblju od 2004. do 2011.g. bila su unutarnja uređenja kuće. Inače je soba nad garažom napravljana prije 2000. godine. Frizerski salon je zatvoren u 5. mjesecu 2002. godine. Nakon toga je radila u fušu, nešto kao frizerka, čistila je, kuhala nekim obiteljima. Primanja su joj bila takova da je kćer završila privatni fakultet Agora, sin strojarstvo, kćer L je završila ekonomski fakultet u Splitu uz plaćanje. Ne zna suprugova primanja u Krašu, koristio je porezne olakšice na djecu te su mu sveukupna primanja bila 5.000,00 do 6.000,00 kn. Djeca su bila kao porezna olakšica prijavljena na tuženika jer je on u obitelji bio autoritet i tako je naredio. Nije bilo zbog njegovih većih primanja već su mu se primanja povećala tek kad su djeca prijavljena. Jedan kredit ili dva je digao i suprug. Suprug je dobivao viškove. Brinula se o prehrani u obitelji, nabavljala hranu, svekrva je kuhala, za vrijeme dok je imala otvoren obrt plaćala je sve režije. U početku braka odnosno do 1990. su im i njezini roditelji davali hranu. Od svoga oca je za vrijeme trajanja braka, u nekoliko navrata dobila iznos od 50.000,00 DEM, jedan dio tog novca je upotrjebljen za centralno koje je rađeno misli 1984., a radio ga je FC. Promijenjeni su prozori i vrata na starom dijelu kuće. Njezin otac je radio u Njemačkoj, na građevini i taj novac je dobila kao isplatu pošto je imala još dva brata. Fasadu na kući su radili majstori koji su bili za svoj rad plaćeni. Centralno i vodu je radio njezin brat, pomagali su u radovima i muževi prijatelji. To je bilo iza 1995. ili 1996.g. Suprug je svojim vozilom prevozio svoje društvo jer on pjeva i svira u kulturno umjetničkom društvu i zato je dobivao nakanu, ne zna koliko je to, jer je novac davao svojoj majci, to nije vidjela. Od 1988. g. briga o djeci, o prehrani, režijama, bila na njoj i to 80 do 90%. Plaćala je troškove školovanja, izleta, aktivnosti, jer suprug nije imao novaca, jednoj je kćeri kupio dvije haljine. U vrijeme razvoda brka je radila u frizerskom salonu Martina i primanja su bila 3.000,00 kn.. Postojao je porezni dug od 680.000,00 kn koji je otpisan 2012. godine. Taj dug je nastao od 1999. g. do 2012. godine. Inače je poslovni prostor u kojem je bio frizerski salon bio u postupku denacionalizacije i vraćen je vlasniku. Paušalni porez je plaćala sve dok nije otvorila muško ženski salon i tada je počela voditi knjige. Njezina mirovina je mala jer je otišla u profesionalnu invalidsku mirovinu i nije imala godine starosti. Sada mirovina iznosi 2.100,00 i nešto kn. Uzrok prestanka civilnog braka je bila neistina i laganje muža. Obećao je da će imati zasebno kućanstvo što nikada nije ostvario.

5. Tuženik je u iskazima navodio da je tužiteljicu upoznao 1978.g. i u početku je to bio neformalni odnos. 1979.g. su ozbiljnije počeli razmišljati o daljnjem životu. Tada je živio sa roditeljima u kući. Tužiteljica je tada znala navratiti k njemu u kuću subotom ili nedjeljom. Polovicom 1979.g. su zajedno počeli živjeti u kući njegovih roditelja. Oženili su se 1980. u siječnju. Prije nego što se je tužiteljica doselila on i otac su u dogovoru srušili zadnji dio kuće, dogradili su je za 1,5 m kako bi dobili stubište u kući. Prije te nadogradnje kuća je imala gabarite 9 x 7,5 m, bila je visoka prizemnica. Imala je podrum, kuhinju, prostorije za drva, ugljen. U visokom prizemlju je imala veliko predvorje, kupaonu s wc-om i dvije sobe. Kad se tužiteljica doselila u tom visokom prizemlju su koristili jednu sobu, a drugu sobu su imali roditelji. Osim njih i roditelja nitko drugi nije živio u kući. Kuća je imala i tavan koji je bio pregrađen za prostorije ali nije bio uređen. 1978. na 1979. godinu se počelo sa cjelokupnim uređenjem kuće. Kad su dobili produženje građevinske dozvole u 1. mjesecu 1978.g. odmah se počelo sa radovima koji su trajali godinu dana. Provo se srušio zadnji dio kuće, te se kuća proširila za 1,5 metar. Srušilo se staro krovište i napravilo se novo. Kuća se je unutra uređivala, novi dio se žbukao, postavljale su se instalacije. Tim proširenjem su dobili veću kupaonu, jednu malu sobu, posebno wc i stubište je bilo unutar kuće i vodilo na tavanski prostor. 2004. na 2005.g. su napravljene vanjske stepenice. 1985./1986. je izgrađena garaža u dvorištu, prizemni dio, a nadogradnja je bila 2000. god. U to doba se rušio Kraš u Branimirovoj u kojem je radio, tada je dobio materijal i to cijena je bila po kilogramima, minimalna cijena. Dobio je ciglu i dio metalne konstrukcije i drvenu konstrukciju. 2005.g. je stavljena fasada na kuću a do tada je uopće nije bilo. Smatra da je bračna zajednica trajala do 1988. ili 1989. g. kada je tužiteljica počela izostajati iz kuće i bila je opsjednuta crkvom. Zajedno su živjeli sve do 2014.g. kada je tužiteljica definitivno otišla iz kuće. Službeno su se razveli 2004.g. U razdoblju od 2004. do 2014.g. svatko je živio u svojoj sobi. Radi djece su imali zajedničko kućanstvo. Cijelo vrijeme trajanja braka bio je zaposlen, radio je u Krašu. Plaća u Krašu se kretala od 10.000,00 do 12.000,00 kn sve do 2005. ili 2006.g. Tužiteljica je u braku bila zaposlena u svom frizerskom salonu. Nikad nije bio upoznat sa njezinim primanjima. Do 1988. je i on radio u frizerskom salonu kao frizer jer je završio provjeru znanja. Poslije toga više nije dolazio u salon. Do kad je dolazio salon je relativno dobro poslovao. Što se tiče financiranja gradnje kuće njegov otac je rado u Njemačkoj, on je imao primanja u Krašu, mogao je dići kasu uzajamne pomoći. Koristili su stari građevinski materijal s time da su kupili ciglu za vanjske zidove. Građevinske radove na kući je radila obitelj iz Zaboka koji su bili građevinski radnici. Otac je njima pomagao pa su oni za uzvrat i njima pomogli. Radovi su se obavljali preko vikenda. Kad je radio fasadu digao je kredit u Podravskoj banci a kredit je vraćao iz svoje plaće. Ne zna za što je tužiteljica dizala kredite i u što je ulagala, zna da je podigla kredit a nešto joj je novaca dao i otac i uložila je u uređenje frizerskog salona koji je bio u derutnom stanju. Kupovao je materijal i uređivao sobu za sebe i suprugu u prizemlju a i sinovima je napravio sobe u potkrovlju. U cijeloj kući su se napravile nove elektroinstalacije, voda, odvod, kad se je kuća proširivala. Centralno se uvelo 1984.g. ili 1985.g. na kruto gorivo. Na starom dijelu kuće je promijenio 4 prozora a naručio ih je u Sloveniji. To je bilo negdje 1986., 1987. godine. U braku je rođeno četvero djece. Što se tiče vođenja kućanstva njegova mama koja je živjela s njima je kuhala, prala, otpraćala i dočekivala djecu kad su išli u školu. Radio je u Krašu do 1988. godine, popodne u salonu, a vikendima subotom i nedjeljom je svirao po lokalima. Tužiteljica se brinula se o djeci kad je došla doma, a znala je raditi i do 10 navečer, brinula se o djeci tijekom vikenda, ako nije bila na duhovnim obnovama. Djeca su mu rekla da ni mame nije bilo doma. Ne zna tko je bio vlasnik frizerskog salona, nije u to imao uvid. Ne može procijeniti njegova primanja i primanja tužiteljice jer nikad nije imao uvid u financije. Ni u jednom periodu bračne zajednice nisu imali zajedničke financije. Plaćao je režije, davao je novac za prehranu, davao je novac tužiteljici za potrebe djece. Mama je preko udruge penzionera nabavljala ogrjev, meso i ostale stvari. Tužiteljica je također financirala potrebe djece, kupovala im je odjeću, obuću. Nema saznanja da bi bivša supruga dio plaće davala pok. majci. Djeca su kraće vrijeme išla u vrtić jer ih nit on niti tužiteljica nisu mogli na vrijeme podići iz vrtića. Ispisali su ih iz vrtića pa ih je čuvala njegova mama. ŽC je išao u vrtić u Zvonimirovoj a GC na Vrhovec kod časnih sestara. L i Ž nisu išli u vrtić. U smjenama je tužiteljica radila jedno kratko vrijeme i to 2004.g. i 2005.g., znala je iz salona doći doma, pogledati djecu i njihove zadaće i opet onda otići u salon. Ne zna kada je salon zatvoren. Ž je rođen 1988.g. a čuvala ga je mama. Nije bilo građevinske inspekcije radi rušenja kuće na [adresa] jer je građena van gabarita. Nisu bili kod nikoga da sredi taj problem. Prije proširenja kuće postojale su vanjske stepenice kojima se ulazilo u predvorje, iz predvorja u kupaonu. Fasada je bila termo žbuka koja je kupljena preko šogora u Samoborki uz pogodnosti bez poreza. Preko termo žbuke je išao sep. Fasadu je radila firma a vlasnik je čovjek s Kosova. Stepenice na kući i to vanjske su obložene benkovačkim kamenom. Višak kamena i dalje stoji doma. Kad je išao iz Kraša autom je znao otići po suprugu u salon i vratiti je doma, neki put ju je i vozio natrag u salon a neki put je išla sama. To je bilo do 1984.g. kad je imala saobraćajni udes pa je uništila auto i kupila si novi. U par navrata je radio obračun u salonu na kraju radnog vremena. Morao je napisati koliki je bio iznos novca, koliko se zaradilo i kliko se ostavilo novca u blagajni. Sve je to kuvertirao i predavao tužiteljici. Ne zna tko je plaćao vrtić samo je tužiteljica znala reći radi pa može dati novaca. 1982.g. su se stavila tavanska vrata. Prva građevinska dozvola je iz 1957.godine, u 1. mjesecu 1978.g. su dobili dopunu građevinske dozvole. Legalizacija se odnosila na nadogradnju kuće od 1,5 metra i na garažu. Troškovi legalizacije su bili oko 5.500,00 kn. Sestra je otišla iz kuće 1976.g. na 1977.g. Tužiteljica je tražila da djecu prijavi na sebe kao poreznu olakšicu. Imao je veću plaću od tužiteljice. Prodao je dionice Kraša radi unutarnjeg uređenja kuće. Prodao ih je u dva navrata. Do 2004.g. do razvoda braka je prodao zemlju koju je mama naslijedila za 5.000 DEM. Mama mu je darovala zemlju on ju je prodao. Novac je potrošio za unutarnje uređenje kuće, tako je kupio lamperiju koju je sam postavio. Za rad u frizerskom salonu tužiteljice nije primao naknadu. Zarađivao je u „fušu“ kad je svirao po lokalima i na svadbama te je znao zaraditi 400 do 600 DEM. Svirao je i u KUD bez naknade a KUD je financirao troškove putovanja i prehrane za vanjske nastupe. Znao je svirati svaku subotu i nedjelju. Bio je u Domovinskom ratu 1994.g. kao izviđač diverzant na Banovini. Kao posljedica na zdravlje danas mu se koče prsti na rukama. Ima problema sa sluhom. Mirovina mu je 5.200,00 kn a braniteljski dodatak oko 300,00 kn. Kuću na [adresa] je darovao Ž jer druga djeca s njim ne žele kontaktirati. Za sanaciju kuće nakon potresa uložio je 90.000,00 kn. Održavanje kuće mu je teško jer se stalno mora ulagati. To je također još jedan razloga za darovanje kuće Ž.

6. Svjedok SC je u iskazu naveo da je nekada radio s ĆC u Krašu. Na njegovoj kući je besplatno izvršio vodoinstalaterske radove i to u kupaonici i WC-u u prizemlju te priključke za kupaonicu na katu. Ne sjeća se točno kada u radovi izvršeni. Nije bio plaćen za izvršene radove već ih je radio iz usluge obzirom da su prijatelji. Potreban materijal je kupio tužitelj. Tuženikova majka im je kuhala kavu i ručak. Sa tužiteljicom nije vodio nikakve dogovore i razgovore oko radova, vidio ju je u trajanju od 10-ak minuta. Radovi su trajali oko 4 dana. Ne zna da li je tužiteljica sudjelovala u troškovima materijala potrebnog za izmjenu instalacija. ĆC je rekao koji materijal treba kupiti i tada bi on dao taj materijal. Dolazio je raditi u 7,00 sati a odlazio bi iza 17,00 sati. Nije imao saznanja da je između stranaka bilo nekakvih bračnih razmirica.

7. Iz iskaza svjedoka AC proizlazi da mu je ĆC kolega s posla, rade u Krašu i da su u prijateljskim odnosima. Na nekretnini mu je pomagao obavljati fizičke radove početkom 80-tih godina u trajanju od 4 do 5 dana. On je tada proširivao kuću pa su građeni temelji za tu kuću a pomagao je odnositi materijal. Za navedene radove nije primio nikakve novce već je to radio iz usluge prijatelju jer su si i prije međusobno pomagali. Firma u kojoj radi je prodavala građevni materijal koji je već bio korišten po povoljnijoj cijeni te je tuženik taj materijal kupovao i koristio za dogradnju kuće. U to vrijeme je tužitelj bio u braku. Tužitelj je koristio i kasu uzajamne pomoći u Krašu. Misli da su ti radovi koje je obavljao sada dio kuće. Ne zna da li je tužiteljica financijski sudjelovala u izgradnji kuće. U to vrijeme su plaće u Krašu bile veće nego što su druge tvrtke za istu vrstu poslova plaćale svojim radnicima, a takom svake godine bili su isplaćivani i viškovi, mimo redovne plaće.

8. Iz iskaza svjedoka EC proizlazi da su mu stranke vjenčani kumovi. On je radio zajedno sa tuženikom sobu za djecu u potkrovlju tj. istu je žbukao dok je zidao prostoriju koja se nalazi na garaži, žbukao i navukao sep. Prostorija na garaži prije nije postojala nego su je zajedno zidali sa tuženikom. Sa tuženikom je radio iza kuće dimnjak za centralno grijanje. Unutar kuće u prizemlju žbukao je kuhinju, hodnik koji je između kuhinje i garaže i šank. Sve radove je radio otprilike prije 5-8 godina. Radovi su trajali više od 5 mjeseci do godinu dana jer je to radio ovisno o tome koliko mu je bilo raspoloživo slobodno vrijeme i financijska situacija tuženika da kupi potreban materijal. Supruga ĆC gotovo uopće nije bila prisutna kada je sa tuženikom vršio navedene radove. Katkada je osobno sa tuženikom odlazio u trgovinu i kupovao potrebne stvari, u tim situacijama ja vidio da on to plaća. Katkad bi rekao tuženika što treba kupita a onda bi on to sam nabavio bez njegove prisutnosti. U to vrijeme se stranke koliko mu je poznato nisu razvodile. Kavu im je kuhala i pripremala hranu majka tuženika a starija kćer je povremeno kada bi bila kod kuće počistila odnosno pomela. Tužiteljica je vrlo rijetko dolazila, rijetko ju je viđao možda ju je jednom vidio da je nešto pomela. Ona nije sudjelovala u brizi oko tih radova.

9. Svjedok ĐC je iskazao da je 80-tih godina ili prije pomagao tuženikovom ocu mijenjati krov na nekretnini. U to vrijeme prema njegovim saznanjima tuženik nije bi u braku. Od radova se micao stari krov i stavljao novi. Ne sjeća se da bi se u to vrijeme mijenjali gabariti kuće odnosno da se nešto nadograđivalo. Tuženikov otac je bio parketar koji je njemu pomogao postaviti parkete u njegovoj kući pa je zato on pomogao tuženikovom ocu oko krova. Ne sjeća se je li u to vrijeme tužiteljica živjela u kući, pri puta ju je vidio na svadbi stranaka. Tužiteljica mu nije platila radove.

10. Svjedokinja LC, kćer stranaka, je u iskazu navela da su roditelji živjeli zajedno negdje do 2012. god. kada je majka morala napustiti kuću radi oca. Živjeli su u kući, prizemno je bila kuhinja, blagovaona, boravak, išlo se stepenicama na I. kat, a na I. katu je bila soba od roditelja i bakina soba i kupaona i WC. Za vrijeme trajanja braka roditelja pregrađivao se tavan, podrum, prizemno se uređivala kuhinja, mijenjale su se pločice, uvodio se plin, telefonska linija. Ne sjeća se da li je donji dio garaže građen u isto vrijeme kada je rađena fasada ili je bio prije, a dogradnja na garažu je rađena negdje 1990-1995. godine. U to vrijeme u kući su živjeli roditelji, djeca i baka. Tata je radio u Krašu kao kovinotokar, a mama je imala svoj frizerski salon. Roditelji su imali zajedničke financije, a sve njihove potrebe tj. potrebe djece, školovanje, izleti, maturalna putovanja, sve je to majka financirala, a ako nije imala dovoljno novaca od obrta snašla bi se, digla bi neki obrtnički kredit, davala je novac za potrebe gradnje tj. svega što je god trebalo. Ne zna kako je otac trošio svoj novac jer kad god bi ga nešto pitali rekao je da čeka plaću koja nije bila velika, negdje oko 2.500,00 kn, a ona je s vremenom i prestala pitati. Otac je jedno vrijeme radio kod majke u salonu, ne zna točno koliko ali zna da su znali dolaziti zajedno kući i nakon jedne situacije u salonu mama mu je rekla neka više ne dolazi, bio je uključen u KUD Sljeme, ali tamo nije svirao za novac već je to bilo "pro bono", a zna da je jednom vozio muzičare u Njemačku a koliko je tamo zaradio, ne zna. Na [adresa] je bio otvoren jedan dućan u kojem je mama imala otvoren račun i kada bi što trebalo tamo su uzimali, a mama bi na kraju mjeseca podmirila račun, a kada bi što trebalo kupiti na placu, tada bi ona kao najstarija kći otišla na plac, kupila što treba i donijela kući, a i oni su kao djeca znali raditi kod majke u salonu, mesti, čistiti pa bi dobili džeparac, a što se tiče režija, baka joj je dala račune za režije, mama je dala novac i plaćala je režije na pošti na Kvatriću i vratila odreske kući baki i tati. Mama je zatvorila frizerski salon 2002. ili 2003. god. jer je došlo do financijskih problema obzirom na pad prometa. Koliko je čula da je mama imala salon još prije braka, a poslije se, koliko sjeća, nije ništa značajno u salon ulagalo, mama je znala promijeniti kadice za pranje kose, tapecirung, ali ništa veliko. Mama nije mijenjala salon, cijelo vrijeme je bio jedan salon. Kao mali su išli u vrtić, a o njima je brinula baka. Majka je dizala kredite jer njoj nije bilo problem kao obrtniku dobiti kredit, a ulagala je u radove koji su se izvodili u kući. Jako puno je ulagala dok je imala salon, a i znala se uvijek snaći financijski da pomogne. Zna da je otac digao kredit za plinsku peć, je je baka u prisustvu nje i starijeg brata rekla: "eto djeco sada je tata digao prvi kredit za plinsku peć". Kada nisu dobili novac od onda su tražili mamu. Frizerski salon majke je poslovao jako dobro, bila je poznati zagrebački frizer čije su djelatnice, po pričanjima, imala najbolja primanja u Zagrebu. Otac je, po njegovom pričanju imao plaću od 2.500,00 kn, a ostale beneficije ne zna. Otac je imao dionice Kraša koje su se prodavale za vrijeme Domovinskog rata, da bi se sačuvala vlasnička struktura Kraša. Zna da je mama sudjelovala pri kupnji dionica prema njihovom dogovoru, a i dala novac za kupnju dionica kumovima G koji žive u [adresa], ne zna koliko je bilo dionica i o kojim se iznosima radi. Baka je imala malu mirovinu oko 1.500,00 kn i još je dobivala dodatak od Grada Zagreba. Mama je baki plaćala toplice i zna da su kao djeca išli baki u posjete, a ne zna koliko je to iznosilo i to je bilo do početka Domovinskog rata. Što se tiče pomaganja obitelji od strane djeda po majci zna da je postojalo neko pismo, jer su odnosi između dvije obitelji uvijek bili loši, te se u tom pismu spominjao neki iznos od 50.000 DEM, da je djed po majci to dao majci kao miraz za ulazak u brak, to pismo je našla kod oca i pročitala jer je djed često pisao pisma i bio je u jako lošim odnosima s ocem, a 1987. ili 1988. je djed po majci dao novce i kupljeno je zemljište u Dugoj Uvali. To zemljište je bilo od roditelja koji su ga darovali djeci. Priključak za plin su dobili negdje 1998. ili 1999. god. Počela je raditi 2001. god. i pridonosila je troškovima kućanstva. Nje davala direktno novac, ali je znala kupiti hranu, kućanske uređaje i sve što je trebalo. Nikada nije vidjela očeve isplatne liste. Da je otac bio plaćen za honorarne poslove valjda bi to znali i valjda bi dao novaca kad su tražili, a vjerojatno bi bolje živjeli. U kući je baka kuhala, a sestra i ona kada su porasle čistile su, pospremale, a nedjeljne ručkove su kuhale mama ili baka, a i mama je znala počistiti poslije posla. Na [adresa] je živjela do 2011. godine.

11. Svjedok ŽC, sin stranaka, je u iskazu naveo da je bio na prvoj godini fakulteta, to je bilo 2002. god., kada su se roditelji razišli. Bio je u sobi na tavanu, brat je došao po njega i rekao da tata tuče mamu. Ne može se sada sjetiti točno kada su se oni razveli, ali mama je otišla iz kuće negdje 2011./2012., to točno ne zna. Uvijek je bilo nesuglasica i svađa između roditelja, mami je bilo branjeno da dođe kući, mama je financirala djecu, financirala je kućanstvo, uvijek bi kupovala i išla u nabavku. Dok su roditelji živjeli zajedno, na kući je napravljena fasada, napravljene su sobe u potkrovlju, napravljena je garaža i napravljena je soba iznad garaže. Preuređivana je kuhinja, počela se preuređivati kupaona i onda je to stalo. Kao dijete se na tavanu igrao kada se radila fasada, jedan majstor je rekao da je mama platila novu fasadu. Za sobe i sve ostalo što se radilo ne zna, jedino se sjeća kada se radila soba na tavanu za njega i brata, tata nije imao love za završiti i onda je tražio od njega da uzmem od mame 1.000,00 kn ili 2.000,00 kn da bi se mogla završiti soba. Oba roditelja su radila, ali ne zna da li su imali zajedničke financije. Majka je puno više privređivala i financirala, djeci je majka financirala školu, od tate su rijetko kada nešto dobili, uvijek su čekali da tata dobije plaću, a kada bi tražili rekao bi da nema ili da se čeka plaća. Djed je vrlo rano umro, 1982., baka je imala svoju mirovinu, sada pred kraj je znala pomagati, kada je bio mali sjeća se da je baka davala novac sestrični jer je njih mama financirala a baka je davala njoj da ima džeparac. Sve što je nabrojao se dogodilo poslije djedove smrti, kuhinja je bila, spavaće sobe, stepenište se uredilo kada su bili mali. Djed je radio u Njemačkoj. Zna da je djed financirao gradnju i to mala garaža, kuhinja, dnevni boravak, podrum, kupaona na katu i tri sobe. Ostalo što je poslije uređivano to su sve roditelji gradili i uređivali. Njega je čuvala baka, a ostali su išli u vrtić. Osim u Krašu otac je radio u "fušu", tu i tamo, ali oni kao djeca nisu baš osjetili da bi od toga bilo nekakvog prihoda. Svirao je u folklornom društvu i to dva puta tjedno, ostalih gaža se ne sjeća, da je često svirao to bi zapamtio, a ovako ne. Sjeća se kombija kojim je otac prevozio muzikaše, to je jedno vrijeme radio. Radio je u salonu majke jedno kratko vrijeme kada su bili mali. Mama je vodila frizerski salon do 2002./2003., a kada je i prestala bračna zajednica, a poslije toga je radila u "fušu". Mama je imala neke nenamjenske kredite, zna da je baka jednom rekla "tata ti je sada prvi puta uzeo kredit za peć za plin". Ne zna kolika je bila plaća oca, jednom su bili na moru i tada je primio plaću sredinom mjeseca i to je bilo 2.500,00 kn. Tata je bio s njima na moru, a mama je bila u Zagrebu, radila i kada je nešto trebalo, onda je mama slala novce. S ocem nije u nikakvim odnosima. Baka je kuhala, prala, brinula o odlascima u školu. Financiranje djece je trajalo dok su završili školu, u kućanstvu je mama financirala dok je bila u kući do 2002. god. Ne sjeća se kada su počeli problemi u majčinom frizerskom salonu, zna za dugove u frizerskom salonu. Poklone za D su dobivali u Krašu. Pomagali su mu pisati zadaće i tata i mama. Mama je imala otvoren račun u dućanu i mogli su otići kupiti kada je nešto u kući falilo. U trgovini je taj račun podmirivala mama, jer kada bi došli u dućan, prodavačica je rekla da mama treba doći podmiriti račun i onda bi ona to podmirila. Kada je otišao iz kuće, baka je još bila živa.

12. Svjedokinja GC, kćer stranaka je iskazala da su roditelji živjeli zajedno u kući negdje do 2010./2011. god. Tata je radio, mama je radila u jednom salonu u Črnomercu, a onda je radila i po "kućama", čistila, da bi im mogla osigurati školovanje. Imala je i svoj salon do 2002., a nakon toga više ne. Roditelji su imali odvojene sobe, imali su i odvojene financije. Uglavnom je majka financirala troškove njih djece kao i troškove domaćinstva, s time da je tata uvijek rekao da nema novaca, da čeka plaću. Tata je radio, ne zna koliko su bila njegova primanja, radio je u "fušu" i svirao, ali tu se nije moglo govorili o nekim primanjima, on je nekada radio nekome iz usluge. Sviranja baš nisu bila česta, možda je znao jedanput godišnje voziti ljude iz kulturno umjetničkog društva na neke nastupe, da li je za to dobio neki novac, ne zna. Pred njom nije bilo govora o tome. Što se tiče djeda i bake bila je priča kada je bila dijete da je on dao roditeljima novac, a ne sjeća se koliko i za što. Baka po tati ih je pričuvala kada nisu bili u školi, pospremala je, kuhala, no što se tiče financija, dosta toga je kupovano na mamin račun koji je bio otvoren u dućanu, a poslije kada je mama bila u težoj financijskoj situaciji, baka je znala dati novce da se ode nešto kupiti. Račune u trgovini je podmirivala mama, majka apsolutno nije dobivala novac od oca za podmirenje tih troškova. Mama je imala otvoren račun u dućanu na svoje ime, onda kada bi došli u dućan već su ih znali i bila je puno puta s majkom kada je podmirivala račune. Dok je bila mala spavala je u spavaćoj sobi roditelja, koja je bila na prvom katu, koja je poslije bila od nje i sestre. Kasnije su uređivali njenu sobu na prvom katu, to je soba kod garaže i radila se još jedna soba na garaži, te zatim još jedna soba na tavanu, uređivalo se u prizemlju, uvodila se kanalizacija i plin, i par puta se pregrađivao dio gdje je kupaona sa dijelom podruma. Na garaži je soba bila dovršena, neke stvari su bile nedovršene, točno ne može procijeniti što je bilo dovršeno a što je bilo dovršavano za vrijeme trajanja bračne zajednice roditelja. Roditelji su imali odvojene sobe i odvojene financije više nakon razvoda, ali misli da je to bilo više zato jer je mama ostala bez salona pa nije imala više financijskih mogućnosti. To je bilo u vrijeme kada je napravljena soba na garaži jer je tata spavao u toj sobi. Išla je na fakultet koji je mama otplaćivala, tatu su tražili da pomogne, ali on je rekao da nije u mogućnosti, a kasnije su imali jamca, koji su pomogli da dignu kredit i da to lakše otplate. Putovanja oca sa KUD-om su bila češća kada je bila manja, a kada je bila starija nisu bila tako učestala. Koliko se sjeća bila su negdje jedanput godišnje. Sa ocem nije u dobrim odnosima. Znala je da je majka imala dugove u frizerskom salonu, zatvorila je salon negdje 2002., bilo joj je teško poslovati. Većinom u životu su radili stvari s mamom, mama bi ih vozila, brinula se o njima, mama je stalno išla jedina na roditeljske sastanke i na informacije, od oca je dobivala džeparac i to je tražila kada je bio netko od gostiju u kući i tada bi onda dobila džeparac ali bi rekao da mu je to zadnje u novčaniku. Sjeća se jednog jutra da je tata rekao idu kupiti namještaj za sobu, ne zna s čime je on to platio, moguće da je platio sa svojim sredstvima. To je bila iznimka, zbog čega je bila "frapirana". Kanalizacija je rađena negdje kada sam je išla u osmi razred, kada je imala 15 ili 16 godina. Kada su išli na more, mama bi financirala hranu i često bi tamo slala novce. Bili su na moru oko mjesec dana.

13. Iz iskaza svjedoka DC, šogorice stranaka proizlazi da poznaje stranke od kada je došla u obitelj DC, 1982., supruga je brata tužiteljice. Dok nije došlo do njihovih nesuglasica u braku odlazili bi na dječje rođendane.Za vrijeme dok je došla u obitelj i do poremećenih odnosa stranaka, može reći da se dosta radilo, koliko zna nije bilo vanjske garaže, to je bilo kasnije građeno, a iznutra su puno radili. Sjeća se ulaska u kuću, sjeća se gdje je bila kuhinja, mnogo se unutra mijenjalo, podovi, namještaj, stepenice. Garaža se nadograđivala, stepenište i nešto u potkrovlju, ali nije s time upoznata. Što se financija tiče, poznato joj je da je u salonu Božica jako dobro zarađivala, sve su novce i suprug i ona ulagali u kuću i u djecu. Ono što zna to je da je 1982. postojao neki jastuk u kojem su bila Božičina isplata od 50.000,00 DEM, to je svekar njoj pokazao. Jedne nedjelje iza ručka su razgovarali, svekar je rekao ako bi bio neki požar, V uzmi taj jastuk i bježi, unutra su novci. Drugi puta je o tome čula kada su kupovali parcelu u Dugoj uvali. Prije nego su se vjenčali, 20.000,00 kn vrijednosti je dala PC za krovište, a ona je tada živjela u [adresa], a tuženik je živio u svojoj kući. Koliko zna PC je zarađivala puno u salonu, imala je puno posla, pet radnica, a što se tiče K ne zna koliko je zarađivao. Čula je da je K zarađivao sviranjem, da je znao raditi u "fušu", to je čula od obitelji, ne zna koliko je zarađivao. Vjekina mama je brinula za djecu dok su oni bili na poslu, svi su se brinuli o djeci, djeca su imala sve, nisu u ničemu oskudijevala. Ne sjeća se kada je gđa PC napustila bračnu zajednicu. U ono vrijeme kada se sve događalo, oni su izvana izgledali da sasvim dobro funkcioniraju, saznala je tek kada su već bili na putu da će se rastati. Misli da je došlo do problema jer su njih dvoje jako različitih osobnosti, PC je više zatvorena u svoj duhovni svijet, a K je više druželjubiv, otvoren. Zna da PC živi s ŽC a za ostalu djecu ne zna. Svekar se bavio poljoprivredom, radio je na zemlji. Novac, 50.000,00 DEM, je njegova ušteda iz vremena kada je radio u Austriji. Svekar je umro, misli 2001. god. Ne zna do kada je salon gđe PC dobro poslovao. Nakon Nevenovog rođenja čula je da su počela neslaganja, negdje 1989./1990.

14. Iz iskaza svjedoka VC proizlazi da poznaje stranke od 1984. kada je došla kod gđe PC u salon učiti zanat. To je u Zagrebu u to vrijeme bio jedan od najboljih frizerskih salona, tamo se šišala elita iz Zagreba, dobro se poslovalo, u salonu je pomagao gospodin K. U to vrijeme je vidjela da je sve išlo u zajedničku blagajnu, a ne zna kako su oni kod kuće dijelili svoje financije. Gospodin K je radio, a kada je nešto trebalo uzeo si je iz blagajne. Nisu bili u prijateljskim odnosima, kod kuće se nisu posjećivali, nisu bili kućni prijatelji. Bila je učenik u salonu od 1984. do 1986., zatim je zasnovala drugo radno mjesto u drugom salonu, a od 1989. do 2000. radila je kao djelatnik u salonu kod gđe PC koja ju pozvala da radi. Promet je počeo rapidno padati od 1996./1997., a otišla je od gđe GC jer su joj roditelji kupili poslovni prostor. U tom periodu od 1984. do 1986. gospodin GC je bio svakodnevno u salonu poslije radnog vremena, a 1989. kada je došla kao djelatnik, tada su već njihovi odnosi po pričama bili poremećeni, znao je on navratiti i ošišati se, a djeca su dolazila mami, tražila su da im treba "ono-ovo". PC je nazvala i rekla da dadu djeci novac, a najčešće bi dolazila najstarija kćer LC, kojoj bi davali koliko je tražila. Nema saznanja o radu i životu stranaka u periodu kada nije radila u salonu. Dok ja radila u salonu pričalo se da se radilo nekakvo centralno, nekakve fasade, ali nju to nije zanimalo i to nije vidjela. Kada je došla salon je bio uređen, možda nekakve sitnice još, zna da se pričalo o nekim kreditima, ali koliko je to bilo i za što, to ne zna.

15. Iz iskaza svjedoka KC proizlazi da tuženika poznaje od rođenja, skupa su odrasli, a bivšu gospođu je upoznao negdje 1979. godine. Nju je upoznao u frizerskom salonu kod prijatelja gdje je tada radila. Susjedi su. Kao obitelj se nisu družili, bili su u prijateljskim odnosima. Ne može se sjetiti koliko je trajao njihov normalni bračni život, ali misli negdje 7-8 godina. Kuća je bila i sada je po istim gabaritima, iza kuće je bio jedan plato, prazan prostor, to se zatvorilo, na kojem je napravljena prostorija. Poslije se gradila garaža. Krovište se mijenjalo i radila se fasada. Rađene su i tavanske prostorije, jedno tri do četiri prostorije. Sve je to bilo u vrijeme kada je bila gospođa u kući i kada je bio živ Vjekoslavov otac. To su financirali ĆC i njegov pok. otac. K je radio u Krašu, imao dobru plaću, zarađivao je na svirkama, a i danas radi. Gospođa PC je radila u frizerskom salonu, nije vidio da je baš radila na kući. Ne zna da je radove financirala tužiteljica, a čuo je kada su K i njegov otac dogovarali što treba raditi, da će urediti cijelu kuću, a valjda su financirali K i njegov otac jer je K imao i kredite. Vjekina mama je podigla djecu na noge i brinula o njima od prvog do zadnjeg dana. Ne zna kakve su bile njihove financije. Zna da je Vjekina mama preko penzionera jednom naručila drva, isto kao i on, kao i "špeceraj", to se plaćalo na rate. Pomagao je kod radova koliko je mogao, jer je radio dvije smjene, a K je radio ujutro, te je većinom on sam radio. Uređivao je frizerski salon svoje bivše supruge, a išao je i sam raditi. To je bila kompletna adaptacija frizerskog salona, jer su radili galeriju u salonu, kompletno ju uređivali. Ne zna kako je poslovao frizerski salon gospođe PC niti ga je to zanimalo, vidio je da su brojali novce i zarađivali. Mirovina majke gospodina ĆC je bila mala, ali je uzimala sindikalne kredite. Pomagao je pri kopanju kanala, garaža, jer je tamo bio brijeg, a nije mogao puno pomoći jer sam radio. K je vikendima svirao, gdje je trebalo, svadbe, neke privatne veselice. Jedna gaža koštala oko 800 DEM prema više.

16. Svjedokinja ŠC, sestra tuženika, je iskazala da je bratovu suprugu upoznala negdje 1980. god. Oni su živjeli dobro sve dok supruga nije stalno počela odlaziti u crkvu, a baka je stalno čuvala djecu, to je bilo do kada je srednja kćer krenula na fakultet u Rijeku, a ne može se sjetiti koje je to bilo godine. Otišla je iz kuće 1970., kada se udala. Bratova supruga je definitivno otišla iz kuće negdje prije pet godina, ali u to vrijeme su oni već bili rastavljeni. Brat je počeo dograđivati kuću još prije nego su se oni oženili, a kasnije je napravljena garaža. Brat je uređivao sam, postavljao je lamperiju na tavanu, na stepenicama. Nije često dolazila u roditeljsku kuću jer je supruga brata bila jako vjerski nastrojena, nikada nije bila kod kuće, a s djecom je bila njezina mama, a kada nije radio, onda je bio brat. Misli da tužiteljica nije sudjelovala u financiranju radova, jer kada je s njom razgovarala o tome, rekla je da treba urediti svoj salon, da to nije njezina kuća, da je to kuća njegovih roditelja i da ona nema tu šta raditi. Što se tiče financiranja potreba kućanstva i školovanja djece, njezina mama je preko mirovinskog fonda uzimala namirnice, uzimala ogrjev (drva, ugljen), svinjske polovice, piletinu i onda bi joj to uzimali mjesečno na rate. Mama je pričala da je u susjedstvu u dućanu bio otvoren račun u kojem je tužiteljica mogla kupiti namirnice na poček, kada nije imala novaca, a onda bi brat dao mami ili šogorici novce da podmire račune. Također je brat kupovao djeci što je trebalo, kupio je dječju sobu, odjeću, obuću jer su njihova djeca nosila markirane stvari. Brat je zarađivao i sviranjem, vozio je bend u kojem je svirao po gažama i to vikendom i na taj način je nosio novac u kuću. Vikendom je znao zaraditi 500 do 600 DEM, to je bilo skoro svaki vikend. Brat je počeo proširivati kuću 1977./1978. godine. Tih istih godina je dograđeno potkrovlje i napravljeno krovište. Preuređivana je samo soba na tavanu. Sada nije u dobrim odnosima sa bivšom suprugom brata. Nije joj poznato kako je poslovao salon gđe PC. Brat je radio kao frizer u salonu i pomagao u salonu. Mirovina njezine majke je bila 1.800,00 kn. Zna da je brat dizao kredite i ulagao u kuću, a šogorica je svoje kredite ulagala u salon.

17. Svjedok UC je u svojim iskazima navodio da je 1983. godine oženio tuženikovu sestru te je tada u obitelji. Vidjeli su se gotovo svaki tjedan, posjećivali su se, a kada su dobili telefone čuli su se svaki drugi dan, to je bilo upravo iz razloga jer on nije imao nikoga od rodbine u Zagrebu, živio je 10 godina u Njemačkoj te je izgubio svoje prijatelje i okruženje, tako da je bio vezan uz obitelj supruge. Sa suprugom je posjećivao obitelj šogora, djecu, punicu, za rođendane, imendane, Božić, Uskrs, to su bila normalna obiteljska druženja. Po struci je bravar i tuženiku je pomagao od tada pa nadalje vršiti sve radove u kući. Prvo je obrađivao balkon. Tuženik je i njemu pomagao vršiti radove na njegovoj kući. Radio je ogradu od stepenica, ulazna vrata otprilike 1985. godine. Zajedno sa EC je radio sobu nad garažom koja je sada spavaća soba. Zajedno sa EC i tuženikom je obukao u lim i izolirao zidove na toj prostoriji koja se nalazi na garaži kao i montažno krovište iznad te prostorije. Kada je tuženik mijenjao sustav grijanja dao mu je elemente za centralno grijanje jer mu je to ostalo kada je to radio na svojoj kući. Također je sa tuženikom uredio sobu na I katu na način da su bušili prozor, jedan su prozor zazidali i mijenjali ulazna vrata. Također je pomogao tuženiku urediti jednu sobu koja se nalazi u potkrovlju. Tu su rezali krovište, izbacivali prozor van, napravili krovni prozor i unutarnje uređenje a to je bilo oblačenje u brodski pod, gletanje zidova i sl. Sudjelovao je i u radovima oko polaganja kanalizacije tako da je pomogao kopati. Sudjelovao je u svemu što se na kući radilo, a mijenjao se sustav kanalizacije, priključak vode, centralno grijanje zajedno sa novom peći za centralno grijanje. Prije nego što se oženio za tuženikovu sestru kuća je prema njegovom mišljenju bila sagrađena prije 2. svjetskog rada, na kući nije bilo sadašnje kuhinje, podruma, garaže, nije bilo prostorije iznad garaže, nije bilo prostorije u potkrovlju koja je sada soba sinova stranaka. Tada je na tavanu bila samo spavaća soba stranaka dok je ostatak tavana bila ropotarnica. Početkom 80-tih nisu vršeni grubi radovi oko temelja, grubi radovi u prizemlju, grubi radovi na katu, grubi radovi u potkrovlju, uređenje prizemlja, kata, uređenje potkrovlja. Postavljena je fasada. Njihove razmirice počele su negdje 1989./1999., a možda i prije, nije siguran. Za vrijeme trajanja bračne zajednice radila se garaža, soba u potkrovlju, u produžetku garaža se jedna soba preuređivala, a ne gradila, a sve su to radili šogor i on i prijatelji. Dao mu je ciglu za garažu, jer mu je to ostalo od gradnje svoje kuće. Ne zna tko je financirao jer se nije miješao u njihove financije. Šogor je znao od njega posuditi po 1.000,00 DEM, dok ne proda dionice koje je imao od Kraša i to u nekoliko navrata, negdje 3-4 puta. To je vratio. Znao je otići u salon kod šogorice na šišanje, tamo bi uvijek bio šogor, znao bi mu reći da je u subotu i preko vikenda promijenio lavabo, cijevi, što su mu radili kolege s posla. Nije nikada vidio šogoricu da bi u bilo čemu sudjelovala u razgovoru o poslu. Nije u dobrim odnosima sa gospođom PC, a punica je od rođenja brinula o djeci jer je bila domaćica i na prvom mjestu joj je bila obitelj.

18. Tijekom postupka provedeno je i financijsko vještačenje na okolnost primanja stranaka. Iz nalaza od 20. siječnja 2020. godine proizlazi da su razmatrana primanja stranaka od 1980. godine do 2001. godine. Egzaktna primanja stranaka nije bilo moguće utvrditi jer je u navedenom razdoblju bilo promjena valute i novčanih jedinica, razdoblje inflacije, hiperinflacije i denominacije. Vještak je mišljenja da je u razdoblju od 1989. do 2001. godine Š ostvario primanja od 1.384.461,14 kn odnosno 183.749,57 EUR dok je PC ostvarila primanja od 2.501,959,20 kn odnosno 332.066,39 EUR.

19. Tužiteljica se je suglasila sa nalazom i mišljenjem vještaka dok je tuženik istom prigovorio te je predložio saslušanje vještaka.

20. Vještakinja Ljerka Živković je u iskazu navala da za ovo vještačenje nije pribavljen podatak o poreznom dugu tužiteljice jer za to nije imala ovlasti odnosno rješenje suda kojim se nalaže poreznoj upravi da joj za potrebe izrade ovog vještačenja dostavi taj podatak. Upitno je pribavljanje te dokumentacije s obzirom da se radi o poreznom dugu od 1992. nadalje, budući porezna uprava nije dužna čuvati dokumentaciju duže od 12 godina. Prihod tuženika od nesamostalnog rada je opisan u nalazu i mišljenju što znači da je tuženik bio zaposlen u Krašu i podaci o visini njegovih godišnjih primanja iskazani su uz rješenje o mirovini. Tužiteljica je obavljala djelatnost u frizerskom salonu to što je ostvarivala dobit znači da su prihodi bili veći od izdataka u koje su prema stanju spisa ulazili izdaci za 4 zaposlena djelatnika, za troškove održavanja frizerskog salona, troškove poslovanja, dobit je čista zarada nakon odbitka svih izdataka. Da je tužiteljica imala 4 zaposlena proizlazi iz stanja spisa i iz izjava svjedoka. Prema poreznim prijavama je vidljivo da je bilo četvero zaposlenih a također i prema izjavama svjedoka i nekoliko učenica. Ne zna koliko učenica. Da je tuženik radio u frizerskom salonu vidi se samo prema izjavama svjedoka i postoji jedna slika gdje je gospodin bio u tom frizeraju. Međutim s obzirom da je tuženik bio stalno zaposlen u Krašu i to 8 satno radno vrijeme onda proizlazi da nije mogao raditi puno radno vrijeme pomažući u frizerskom salonu već samo kao dodatna zarada. Tuženik te prihode ostvarene u frizerskom salonu nije prijavljivao poreznoj upravi niti su oni evidentirani u ostvarenim primanjima koja su bila podloga za izradu i obračun mirovine. Tuženik je bio zaposlen na puno radno vrijeme i teško da bi mogao svaki dan raditi efektivno 4 radna sata i na to plaćati sve poreze i doprinose koji su zakonski propisani. Pod pretpostavkom da je tuženik svaki dan radio fiksno 4 radna sata tada ga je tužiteljice trebala prijaviti a taj odgovor je pod upitnikom budući joj nisu trenutno poznati svi propisi o plaćanju poreza i doprinosa u razdoblju od 1981. do 1987.g. S obzirom da je za razdoblje u kojem se traži utvrđenje tuženikove zarade u frizerskom salonu došlo do inflacije, hiper inflacije, promijenile su se 4 valute, ne vidi način kako utvrditi na temelju knjigovodstvenog dokumenta tuženikovu zaradu. Nema knjigovodstvenih parametara na temelju kojih bi mogla utvrditi zaradu tuženika od sviranja. Teoretski se mogu pribaviti podaci o poreznom dugu ali ne zna da li će se stvarno uspjeti budući porezna uprava nije dužna čuvati te podatke za traženo razdoblje.

21. Provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. HC te je zadatak vještaka bio izraditi nalaz i mišljenje po izjavi tužiteljice njezinog ulaganja u nekretninu kao i stanje predmetne nekretnine po izjavi tuženika.

22. Na očevidu dana 9.veljače 2016. godine tužiteljica je navela da je učestvovala u izgradnji kompletnog dvorišnog dijela kuće uključivo izvođenje zidova, temelja, zidova prizemlja, međukatne konstrukcije, zidova kata i konstrukcije krovišta sa pokrovom uključivo stubišni prostor unutar kuće kao i stube uz garažu za ulaz izvana. Tuženik je naveo da su svi ti radovi bili izvedeni prije. U odnosu na garažu tužiteljica je iskazala da su garaža i nadogradnja iznad nje izgrađeni za vrijeme trajanja bračne zajednice dok tuženik navodi da je garaža izvedena prije braka a nadogradnja poslije razvod braka. Plin i kanalizacija su prema navodima tužiteljice uvedeni za vrijeme trajanja braka a prema navodima tuženika nakon razvoda. Jedna septička jama je postojala prije a druga je zatrpana. Stranke su suglasno iskazale da je fasada rađena za vrijeme trajanja braka.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 10. lipnja 2016.godine proizlazi da se sadašnja građevinska vrijednost izvedenih radova za vrijeme trajanja predbračne i bračne zajednice prema iskazu tužiteljice PC procjenjuje u iznosu od 660.100,00 kn a prema iskazu tuženika ĆC procjenjuje u iznosu od 58.219,00 kn.

24. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Daria Šerera na način da je osporavao iskaz tužiteljice u pogledu stanja nekretnine i izvršenih ulaganja kako je to navedeno u nalazu.

25. Budući iz naprijed navedenog nalaza proizlazi da je vještaka samo iskazao ulaganje stranaka prema njihovim iskazima te nije prikazana vrijednost nekretnine prije izvršenih ulaganja provedeno je novo građevinsko vještačenje.

26. Novo građevinsko vještačenje provedeno je po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Mladenu Ožiću. Zadatak vještaka je bio utvrditi vrijednost nekretnine u kolovozu 1979. godine, ulaganje stranaka u nekretninu u razdoblju od kolovoza 1979.godine do srpnja 2004. godine.

27. Na očevidu dana 2. srpnja 2024. godine tuženik je iskazao da je građevinska dozvola za nadogradnju dobivena 1978. godine te se i odmah po dostavljanju dozvole počelo sa nadogradnjom. Tužiteljica je navela da je nadogradnja krenula u 9. mjesecu 1979. godine. Stranke su učinile nespornim da je za vrijeme trajanja bračne zajednice sagrađena garaža, na garaži soba, ulazne stepenice na gornji kat, s time da je tužiteljica iznosila kako je kuća u odnosu na staru gradnju proširena za cca 4 metra, a tuženik za cca 1,5 metara.

28. Iz nalaza vještaka proizlazi da je vrijednost nekretnine u kolovozu 1979. godine iznosila 86.300,00 EUR te je vrijednost ulaganja stranaka u razdoblju od kolovoza 1979 do srpnja 2004. godine iznosila 91.200,00 EUR.

29. Tužiteljica se je suglasila sa nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tuženik također prihvatio isti ali je smatrao da treba obuhvatiti i troškove legalizacije objekta te u vezi toga napraviti dopunu nalaza.

30. Uvidom u građevinsku dozvolu izdanu od Sekretarijata za komunalne poslove dana 6.7.1957. godine proizlazi da je ČC odobreno građenje prizemne stambene zgrade na [adresa].

31. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za privatizaciju proizlazi da je tuženik otplatio po ugovoru br. 33269043/3456 sklopljenog dana 31.8.1992.godine 200 dionica poduzeća KRAŠ.

32. Iz ugovora o kupnji dionica KRAŠ d.d. Zagreb od 21.2.1997.godine proizlazi da je ĆC prodao 50 dionica za 26.000,00 kn.

33. Iz ugovora sklopljenog između ĆC kao prodavatelja i PCU kao kupca dana 25.travnja 2002. godine proizlazi da je tuženik prodao pašnjak površine 460 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 9.200,00 EUR.

34. S obzirom na vrijeme proširenja i adaptacije kuće u razdoblju od 1979. godine pa do kraja 90-tih godina ima se primijeniti Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 51/89, 59/90) dalje ZBPO.

35. Iz odredbe čl. 277 ZBPO proizlazi da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina.

36. Iz čl. 287 st. 2 ZBPO proizlazi da se pri određivanju koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoć jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji i brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

37. Rečene odredbe zakona o načinu stjecanja zajedničke imovine treba shvatiti tako da se zajedničkim stjecanjem ima smatrati sve ono što je rezultat rada i zalaganja bračnih drugova bez obzira da li su se u stjecanju pojedinih dijelova imovine istodobno angažirala oba bračna druga. To je zato što je brak istovremeno i svojevrsna ekonomska zajednica koja ostvaruje prihode za svoju egzistenciju u kojoj zbog svoje specifičnosti postoji određena podjela rada i poslova, tako da na određenim poslovima uobičajenim i potrebnim za bračnu zajednicu može biti angažiran samo jedan bračni drug a na drugim poslovima drugi bračni drug.

38. Temeljem provedenih dokaza proizlazi da su stranke prije zaključenja braka započele zajednički život i to početkom kolovoza 1979. godine dok su brak sklopile 2. veljače 1980. godine. Stranke su živjele u kući zajedno s roditeljima tuženika a kuća se je proširila i tijekom godina adaptirala. Građevinski radovi koji su se odnosili na proširenje i adaptaciju kuće su se sastojali u rušenju zadnjeg dijela kuće te se je kuća proširila za metar i pol, napravilo se novo krovište, dobivena je veća kupaona, mala soba, posebno WC, stubište unutar kuće te se je kuća unutra uređivala. Dalje tijekom trajanja braka napravljena je i garaža, na garaži soba ulazne stepenice za gornji kat, fasada. Svi ti radovi vršeni su do 2004. godine kada je i razveden brak stranaka.

39. Među strankama je sporan početak vršenja radova na proširenju kuće. Tako tužiteljica iznosi da su radovi započeli početkom zajedničkog života stranaka u kolovozu 1979. godine dok tuženik iznosi da su radovi započeli 1978. godine dakle prije izvanbračne zajednice stranaka.

40. S obzirom da tužiteljica detaljno iskazuje o tim početnim radovima (pripremi zemljišta za građenje, betoniranje na gornjem dijelu deke, demontiranje stare kupaone WC-a i ostalo ) sud smatra da su radovi na proširenju kuće započeli kada je počela i zajednica života stranaka. Tome u prilog ide i iskaz svjedoka AC iz kojeg proizlazi da je za vrijeme trajanja braka stranaka, početkom 80-tih godina pomogao u radovima koji su se odnosila na proširenje kuće. Svjedok ĐC iznosi da u vrijeme kada tuženik nije bio u braku mijenjao se krov na kući no ne sjeća se radova na nadogradnji kuće.

41. Iako tuženik navodi da je bračna zajednica stranaka prestala 1988. godine ističe se da je brak stranaka razveden u srpnju 2004.godine (stranke su još zajedno živjele do 2011. godine) te su do tada tj. do razvoda braka živjeli zajedno, brinuli o djeci vodili zajedničko kućanstvo iako se iznosi da nisu imali zajedničke financije isto ukazuje na poremećaj bračnih odnosa stranaka a ne na prestanak bračne zajednice.

42. Za vrijeme trajanja braka obje stranke su bile zaposlene, ostvarivale prihode, financirale kućanstvo, brinule o djeci, a važnu ulogu je imala i majka tuženika koja je kuhala i također brinula o djeci stranaka. Tužiteljica je dobro zarađivala u frizerskom salonu tj. salon je dobro poslovao a zatvoren je 2002. godine. Također je tuženik više godina i to od 1983./84. do 1987./88. u istom radio poslije svog posla o čemu svjedoči i VC, dakle svojim radom je doprinosio poslovanju salon. Tuženik je inače bio zaposlen u Krašu, a osim rada u frizerskom salonu dodatno je zarađivao u „fušu“ i sviranjem što iznose i svjedoci KC i DC. Obje stranke su i dizale kredite i to tužiteljica, odnosno kasu uzajamne pomoći tuženik te tvrde da su ta sredstvima ulagale u uređenje kuće s time da je tužiteljica prema vlastitim navodima sredstvima kredita uređivala i frizerski salon, kupila auto. Što se tiče navoda tužiteljice da je od svog oca dobila 50.000,00 DEM koje je koristila za centralno grijanje, promjenu prozora i vrata ističe se da svoje navode nije ničime dokazala. Iskaze djece stranaka u kojima se navodi da je majka dobila novac od svog oca sud ne smatra relevantnim budući su usmjereni na postizanje uspjeha tužiteljice u parnice a u vrijeme tih radova djeca su bila niže dobi i o tome nemaju neposrednih saznanja. Što se tiče navoda tuženika da je nadogradnja na garaži sagrađena materijalom dobivenim iz tvrtke Kraš iznosi se da je taj materijal tuženik povoljno kupio sredstvima svoje plaće dakle sredstvima koja su proistekla iz rada te su bračna stečevina stranaka također radovi koji su vršeni sredstvima ostvarenim prodajom dionica Kraša (fasada, priključak plina i kanalizacija) su vršeni sredstvima bračne stečevine budući su dionice kupljene iz zarade tuženika. Tuženik je uložio vlastita sredstva ostvarena prodajom svoje posebne imovine (zemlje darovane od majke) u unutarnje uređenje kuće.

43. Što se tiče iskaza saslušanih svjedoka u postupku SC, AC, EC, ĐC, KC, UC, iznosi se da isti govore o radovima koje su obavljali na kući stranaka.

44. Iako je nalazom financijskog vještaka utvrđeno da je tužiteljica ostvarivala veća primanja od tuženika i mogla time više doprinositi u obitelji ističe se da je tuženik pored svoje plaće ostvarivao zaradu sviranjem te je i uložio svoja vlastita sredstva u uređenje kuće stoga sud smatra da su stranke zajednički ulagale u gradnju i uređenje kuće, da je imovina nastala proširenjem kuće i adaptacijom zajednička te daje doprinos stranaka u stjecanju takove imovine, a slijedom svega naprijed navedenog, podjednak.

45. Sud je utvrđenje vrijednosti ulaganja stranaka u nekretninu temeljio na nalazu i mišljenju vještaka Mladen Ožića budući su se obje stranke suglasile s nalazom. U pogledu prigovora tuženika da se u ulaganje stranaka u nekretninu trebaju obuhvatiti i troškovi legalizacije i popravaka kuće nakon potresa iznosi se da su ista nastali nakon razvoda braka stranaka te nemaju utjecaj na utvrđivanje vrijednosti ulaganja stranaka u nekretninu za vrijeme trajanja braka. Stoga nije niti saslušan vještak na te okolnosti.

46. Kako iz nalaza vještaka proizlazi da je vrijednost ulaganja stranaka u razdoblju od kolovoza 1979. do srpnja 2004. godine iznosila 91.200,00 EUR te kako je prema ocijeni ovog suda doprinos stranaka u povećanju vrijednosti nekretnine podjednak to doprinos tužiteljice u ulaganje u nekretninu iznosi 45.600,00 EUR.

47. Slijedom navedenog odučeno je kao u izreci presude.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika a imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora (104.565,60 EUR prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 12.11.2024.g.).

49. Tuženiku je prema troškovniku priznat trošak za pristup na ročište dana 5.11.2013., 5.5.2014., 10.10.2017. godine po Tbr. 9 toč. 5 za svako ročište po 50 bodova, za pristup na ročište dana 3.7.2014., 15.11.2016., 6.7.2017., 14.12.2017., 26.2.2018., 8.5.2018.,15.2.2022., 17.5.2022., 12.10.2022., 8.2.2024., 18.4.2024. godine po Tbr. 9 toč. 1 za svako ročište po 778 bodova, za pristup na ročišta dana 13.3.2025. i 13.5.2025. godine po Tbr. 9. toč. 2 za svako po 389 bodova, za sastav podnesaka od 27.9.2009., 30.3.2011., 3.11.2016., 16.10.2017., 15.2.2018., 6.4.2018., 16.7.2018., 4.10.2018., 14.2.2022., 11.2.2022., 12.5.2022., 22.3.3024., 13.1.2025., 27.2.2025. godine po Tbr. 8 toč. 1 od 778 bodova za svaki podnesak, za pristup na očevid dana 24.10.2014., 9.2.2016., 2.7.2024. godine po Tbr. 9 toč. 7 za svaki po 778 bodova, te je tako ukupno dosuđeno 22.712 bodova što iznosi 45.424,00 EUR, uz PDV od 25% po Tbr. 46 u iznosu od 11.356,00 EUR što ukupno iznosi 56.780,00 na što je dodan trošak dva građevinska vještačenja od 1.000,00 EUR i financijskog vještačenja od 331,81 EUR što sveukupno iznosi 58.111,81 EUR.

50. S obzirom na uspjeh tužiteljice u postupku od 43,60%, a tuženika od 56,40 % (56,40-43,60 =12,80) tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 7.438,31 EUR.

U Zagrebu, 26. lipnja 2025. godine

S u d a c:

Zrinka Mataja

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

dna:

pun. tužitelja

pun. tuženika