Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1664/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu toga suda Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RG iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru i 3. HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Kelava Zorica, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave prijašnjeg zk stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelj, punomoćnika tužitelja, tužene ad. 1., punomoćnice tuženica ad. 1. i 2. i punomoćnice tuženika ad. 3., te nakon objave presude dana 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"1. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju sklopljen dana 23.01.2009.g. i ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem ovjere OV- 388/09 između tuženika ad)3 i PG, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], predmet kojeg ugovora je darovanje 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ništetan i ne proizvodi pravne učinke.

2. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pokojne PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i ĐG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja s druge strane, a koji ugovor je sklopljen pred sucem Ivicom Marinovićem kao sucem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru ovjeren pod brojem R2-848/21, OV-16/21 dana 29.11.2021.g., ništetan i ne proizvodi pravne učinke i to u dijelu u kojem tuženica ad)1 i ad)2 primaju, a pokojna PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] daje nakon smrti 1/2 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru.

3. Određuje se uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja tako da se briše uknjižba prava suvlasništva za 1/2 (1/4+1/4) dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru sa imena tuženica ad)1 i ad)2, koja uknjižba je provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižnog odjela broj Z-3004/2022 od 03.02.2022.g., te da se briše uknjižba prava suvlasništva za 1/2 dijela na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, koja uknjižba je provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižnog odjela broj Z-23927/2021 od 03.09.2021.g., te upis prava vlasništva za cijelo (1/1) na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru na ime FG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju FG da tuženicama ad. 1. ĐG i ad. 2. RG naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženica ad. 1. i 2. za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 26. lipnja 2023. navodi da je on brat tuženicama ad. 1. i 2. i da je sin tuženika ad. 3. te navodi da je majka tužitelja i tuženica ad. 1. i ad. 2., pokojna PG, sa tuženikom ad)3, dana 23. siječnja 2009. sklopila Ugovor o darovanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem ovjere OV-388/09, a kojim ugovorom je tuženik ad)3 darovao pok. PG kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno 1/2 dijela zemljišta i kuće na kat, s tim da je darovana čestica naknadno parcelirana na način da je ista dobila broj 2126/2 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj potom navodi da se pokojna PG uknjižila kao suvlasnik navedene čestice za 1/2 dijela te navodi da su tuženice ad. 1. i 2. 1/2 dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekle temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pokojnom PG, a koji ugovor je ovjeren kod suca Naslovnog suda Ivice Marinovića pod brojem R2-848/21 te su suvlasništvo uknjižile temeljem navedenog ugovora. Tužitelj tvrdi da je Ugovor o darovanju sklopljen između pok. PG i tuženika ad. 3. ništetan, a samim time je ništetan i ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. PG i tuženica ad. 1. i ad. 2., pritom se pozivajući na odredbe čl. 322. i čl. 482. ZOO-a te na odredbu čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, dalje ZJB), koji se u konkretnom slučaju ima primjeniti kao „lex specialis“ u odnosu na ZOO. Unatoč tome što u čl. 5. Ugovora stoji da obdarenik već nalazi u posjedu, odnosno suposjedu darovane nekretnine odmah, pokojna PG, po tužitelju, nikada nije stupila u suposjed, odnosno posjed darovane nekretnine, naime, predaja nekretnine u posjed mora imati karakter predaje vlasničkog posjeda, odnosno stvarnog, pravog fizičkog posjeda koji je tako određen i životno jasan da predstavlja najneposredniji i direktan posjed koji u sebi sadrži vidljivu i evidentnu stvarnu predaju i držanje nekretnine čija predaja mora biti izvršena odmah ili u nekom kraćem razumnom roku nakon sklapanja ugovora kad se smatra da je ugovor realiziran te je pri tome za navesti da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja. Tužitelj ističe da posjed sam po sebi predstavlja faktičnu vlast na stvari, a koju faktičnu vlast pokojna PG nije imala niti je izvršavala, pa je čak i sama PG na raspravi pred ovim sudom u postupku koji se vodio pod brojem P-766/2018 dana 20. svibnja 2021. izjavila cit: “nakon sklapanja ugovora sa suprugom ja sam znala boraviti u [adresa] kod kćeri, a povremeno sam dolazila u Biograd gdje sam u APARTMANU u kući živjela sa tuženikom ad. 2.”. Dakle, po tužitelju, evidentno je kako pokojna PG nikada nije stupila u posjed ½ dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka, pa bi gore navedeni ugovor o darovanju bio ništetan, a k tome još, u vrijeme darovanja pok. ŠG je bio živ i živio je u nekretnini koja je bila predmet darovanja što je još jedan dokaz kako do prave predaje nikada nije došlo, a još jedan dokaz da u posjed nikada nije stupila je i činjenica da je inicirala parnični postupak radi predaje u posjed upravo nekretnine koja je predmet ovog postupka koji se vodi pred Naslovnim sudom pod brojem P-59/2023. Stoga, po tužitelju, Ugovor o darovanju je neminovno ništetan, a obzirom tuženice ad. 1. i ad. 2. izvode svoje pravo suvlasništva iz pravnog posla koji je ništetan te uzimajući u obzir činjenicu da nitko na nikoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, onda ni tuženice ad. 1. i ad. 2. nisu mogle steći pravo suvlasništva na nekretnini jer niti pok. PG nije stekla suvlasništvo nekretnine temeljem valjanog pravnog posla.

1.2. Tužitelj u podnesku od 19. listopada 2023. u bitnome navodi da su u vrijeme spornog darovanja iz 2009. na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] živjeli HG, FG te NG, majka pok. PG, i to u jednom dijelu nekretnine, ŠG u prizemlju, a F, TG, OG i KG u drugom dijelu nekretnine, a svi su oni živjeli na adresi [adresa], s tim da je navedenu adresu imala matična kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da bi nakon parcelacije u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] novonastala čestica dobila adresu [adresa], a drugo novonastala čestica 2126/1 k. o. [katastarska općina] je ostala na adresi [adresa]. Dakle, po tužitelju, obzirom su u vrijeme darovanja iz 2009. na adresi [adresa], na kat. čest. [katastarska čestica] živjeli HG, FG, ŠG, TG, F, OG i KG te NG, to pok. PG nikako nije mogla stupiti u suposjed ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je u konkretnom slučaju posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno.

2.1. Tuženice ad. 1. i 2. su u spis dana 2. listopada 2023. dostavile odgovor na tužbu u kojem navode da pobijaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti naglašavajući da je ovo još jedna tužba obijesnog parničenja njihovog brata protiv njih. Tuženice ad. 1. i 2. u odnosu na pobijani Ugovor o darovanju između pok. PG i tuženika ad. 3. ističu da je sklopljen u pisanom obliku i izvršena je predaja darovane nekretnine jer su ugovorne strane zajednički koristili tu nekretninu, a moglo bi se reći da je predaja u posjed povodom pobijanog Ugovora o darovanju iz 2009. neupitno potvrđena i u postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-2400/2015 između pok. PG protiv Svemira i EG. Uostalom, po tuženicama ad. 1. i 2., u samom članku 5. Ugovora stoji da se obdarenik – pok. PG već nalazi u posjedu, odnosno suposjedu darovane nekretnine, a ujedno iste ističu da je pok. PG izvršila uknjižbu svog prava suvlasništva na temelju pravomoćne ovosudne presude iz predmeta P-2400/2015 od 20. veljače 2019. Dakle, po tuženicama ad. 1. i 2., na temelju provedenog postupka u kojem nitko nije isticao da pok. PG nije u posjedu predmeta, nakon činjeničnih utvrđenja, ista je ishodovala presudu temeljem koje upisala svoje pravo suvlasništva u zemljišnim knjigama. Tuženice ad. 1. i 2. tvrde da je pok. PG oduvijek u posjedu sporne nekretnine jer je to njezin dom, što znači da je bio ispunjen uvjet predaje (su)vlasničkog posjeda. U odnosu na navode tužitelja da je jedan od dokaza da pok. PG nije stupila u posjed upravo i postupak koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-59/2023, tuženice ad. 1. i 2. ističu da je između pok. PG i ovdje tužitelja došlo do spora uslijed zaključenog Ugovora o darovanju između njega i tuženika ad. 3., ali da je pok. PG ostala u suposjedu tek jednog dijela nekretnine (jednog apartmana), dok je isključena iz suposjeda u odnosu na preostali dio nekretnine. Tuženice ističu i prigovor res iudicate jer da se o ovome predmetu spora već pravomoćno raspravilo u predmetu koji se vodio kod ovog suda poslovni broj P-2400/2015 u kojem je utvrđeno pravo suvlasništva pok. PG koji obuhvaća predmet ovog raspravljanja u odnosu na točke 1. i 3. te litispendencije u odnosu na točke 2. i 3. Tuženice ad. 1. i 2. ističu da je ovdje tuženik ad. 3. HG, bivši suprug pok. PG, naknadno neovlašteno i opetovano raspolagao Darovnim ugovorom 2015. prema sinu FG u pogledu te kuće, a koju parnicu radi utvrđenja Darovnog ugovora ništetnim i za uknjižbu svog suvlasničkog dijela na istoj kući, protiv svog sina, ovdje tužitelja i bivšeg supruga tuženika ad. 3., je pok. PG odmah pokrenula 2015. i to pod poslovnim brojem P-2400/2015 i tek se onda uknjižila 2021. kao suvlasnica za ½ dijela.

2.2. Tuženice ad. 1. i 2. su na pripremnom ročištu od 21. listopada 2023. isticale u bitnome da što se tiče odgovora na tužbu tuženika ad. 3., oca tužitelja, da je isti zainteresiran da njegov sin uspije u ovom postupku, a da su u mnogim postupcima njih dvojica na istoj strani i zastupaju iste interese radi čega se predlaže sudu takvo priznanje ne prihvatiti.

3. Tuženik ad. 3. HG je u spis dana 7. rujna 2023. dostavio odgovor na tužbu u kojem ističe kako su sve činjenice u tužbi točne te da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o darovanju sklopljen 23. siječnja 2009. (ls 5-6), Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 29. studenog 2021. (ls 7-12), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu dana 20. svibnja 2021. poslovni broj P-766/2018. (ls 14-18), povijesni prikaz izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 20-22), službenu zabilješku sastavljenu kod Policijske postaje Biograd 23. prosinca 2021. (ls 35-36), zapisnik od 8. veljače 2018. iz predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-2400/2015 (ls 37-44), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu dana 3. listopada 2023. poslovni broj P-59/2023. (ls 48-52), smrtni list na ime ŠG od 17. listopada 2023. (ls 53), knjiga promjena izdana od Područnog ureda za katastar Zadar 19. svibnja 2011. (ls 53), izvršen je uvid u skicu (ls 54), pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 7. svibnja 2015. (ls 54), uvjerenje o prebivalištu za PG izdano 22. studenog 2023. (ls 65), uvjerenje o prebivalištu za OG izdano 22. studenog 2023. (ls 66), uvjerenje o prebivalištu za RG izdano 22. studenog 2023. (ls 67), izvršen je uvid u izvod iz DKP-a sa stanjen na dan 4. prosinca 2023. (ls 71), uvjerenje o prebivalištu za CG izdano 19. siječnja 2024. (ls 79), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja FG (ls 94-95) i tužene ad. 1. ĐG (ls 96), u svojstvu svjedoka saslušani su OG (ls 111-112), ZG (ls 112-113), pročitana je presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P- 404/22 od 17. ožujka 2023. (ls 117-127) i Presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-384/2023 od 4. ožujka 2025. (ls 128-131), te je izvršen uvid u priložene spise Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2004/2015, Pp-6453/2022 (preslik), P-59/2023 (preslik) i K-680/2022 (preslik).

5.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim, barem po mišljenju ovog suda, slijedeće činjenice:

5.2. Da je dana 23. siječnja 2009. sklopljen Ugovor o darovanju između HG kao darovatelja i PG kao daroprimatelja (dalje Ugovor o darovanju), a iz kojeg ugovora proizlazi:

- da je u članku I istog navedeno da su ugovorne strane suglasne da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 207 m2, dvorište površine 485 m2 i kuća površine 142 m2, izgrađena dvojna obiteljska kuća na kat nalazeća u [adresa], a koja nekretnina da je prvotno bila u vlasništvu oca darovatelja ŠG koji je sa svojom djecom načinio Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života dana 5. rujna 2008. solemniziran kod javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-8991/08 temeljem kojeg je darovatelju pripalo ½ dijela opisanog zemljišta i ½ dijela obiteljske kuće, dvojnog objekta i to sa istočne strane, sve upisano u k. o. [katastarska općina], [adresa],

- da je u članku II istog navedeno da darovatelj daruje svojoj supruzi PG ½ dijela zemljišta i kuće na kat, odnosno čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, dvorište i kuća, dvojni objekt na kat sa istočne strane, nalazeća u [adresa], sve upisano u k. o. [katastarska općina],

- da je u članku V istog navedeno kako su ugovorne stranke suglasne da se daroprimateljica već nalazi u posjedu odnosno suposjedu darovane nekretnine,

- da je potpis darovatelja HG potvrđen od javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-388/09 dana 23. siječnja 2009., 5.3. Da je temeljem prigovora broj 435 podnesenog od HG od strane Područnog ureda za katastar Zadar, Biograd održan uviđaj dana 2. srpnja 2009. nakon čega je kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 834 m2, do tada upisana kao posjed HG, Križan, i TG, Križan, svaki upisan za ½ dijela, parcelirana na kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 423 m2, upisanog vlasništva HG, Križan, za cijelo, te na kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 411 m2, upisanog vlasništva TG, Križan, za cijelo,

5.4. Da je dana 29. studenog 2021. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između PG kao primatelja uzdržavanja te UG i RG kao davatelja uzdržavanja, a predmet kojeg ugovora je između ostalog u čl. 2. naveden i suvlasnički dio primateljice uzdržavanja od ½ dijela na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvorište, kuća, kuća i kuća ukupne površine 423 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem R2-848/21, OV-16/21 dana 29. studenog 2021.,

5.5. Da na ls 83-84 priloženog ovosudnog spisa poslovni broj P-2400/2015 u preslici prileži Ugovor o darovanju zaključen dana 20. travnja 2015. između darodavatelja HG (ŠG) i daroprimatelja FG (Joso), a predmet kojeg darovanja da je k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja da se u naravi sastoji od površine terena 423 m2, te stambene jedinice ukupne površine 401 m2 i spremišta i garaže, s tim da je potpis darodavatelja na tom Ugovoru potvrđen od javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-2977/15 dana 20. travnja 2015.,

5.6. Da je kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 13. srpnja 2015. zaprimljena tužba tužiteljice PG protiv tuženika ad. 1. FG i ad. 2. HG koja je zavedena pod poslovnim brojem P- 2400/2015 i u kojoj pravnoj stvari je:

- dana 20. veljače 2019. donesena presuda kojom je pod točkom I. utvrđeno da je ništetan, nedopušten i protuzakonit Ugovor o darovanju od 20. travnja 2015. zaključen između SG kao darovatelja i FG kao obdarenika i to u dijelu u kojem je predmet darovanja ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. kat. 2126/2 ukupne površine 423 m2, dok je pod točkom II. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo suvlasništva u ½ dijela u korist FG na kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se dopušta uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini u korist PG u ½ dijela, a na koju presudu su žalbu izjavili tužiteljica i tuženici,

- dana 7. travnja 2021. od strane Županijskog suda u Varaždinu donesena presuda poslovni broj Gž-1465/2019 kojim je pod točkom I. izreke djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda od 20. veljače 2019. u točki I izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje ništetnosti, nedopuštenosti i protuzakonitosti Ugovora o darovanju od 20. travnja 2015., dok je pod točkom II. izreke presude djelomično prihvaćena žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda od 20. veljače 2019. u točki II. izreke tako da se sudi na način da se briše pravo suvlasništva za ½ dijela u korist tuženika FG na čestici 2126/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se dopušta na navedenom suvlasničkom udjelu uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice PG,

- dana 22. srpnja 2021. od strane Županijskog suda u Varaždinu doneseno je rješenje poslovni broj Gž-1465/2019 kojim se ispravlja izreka presude toga suda od 7. travnja 2021. u točki II izreke na način da umjesto zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ispravno treba stajati zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5.7. Da je kod Općinskog suda u Zadru dana 23. travnja 2018. zaprimljena tužba tužiteljice PG protiv tuženika ad. 1. FG i ad. 2. HG koja je najprije zavedena pod poslovnim brojem P-766/2018 i u kojoj pravnoj stvari je:

- dana 25. siječnja 2022. rješenjem pod poslovnim brojem P-1513/2021 utvrđen prekid postupka zbog smrti tužiteljice PG, te da je rješenjem pod istim poslovnim brojem od 28. ožujka 2022. nastavljen postupak s obrazloženjem da su u podnesku zaprimljenim kod suda **.**.2022. ĐG i RG izvijestile sud kako su one nasljednice PG te da preuzimaju postupak iza njezine smrti,

- dana 20. studenog 2023. donesena presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-59/2023 u kojoj j pod točkom I. izreke presude naloženo tuženiku FG da tužiteljicama ad. 1. ĐG i ad. 2. RG preda u suposjed kat. čest. [katastarska čestica] položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakoj u ¼ dijela, dok je pod točkom II. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu brisanja zk. stanja na kat. čest. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastalog temeljem provedbe Ugovora o darovanju zaključenog 20. travnja 2015. između tuženika ad. 1. FG kao daroprimatelja i tuženika ad. 2. HG kao darovatelja, i to za ½ dijela te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe toga Ugovora tako da se briše uknjižba prava suvlasništva u korist tuženika ad. 1. FG, kao što je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica PG stekla valjanu pravnu osnovu za upis prava suvlasništva za ½ dijela na kat. čest. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- na gore navedenu prvostupanjsku odluku od 20. studenog 2023. žalbu su izjavile sve stranke nakon čega se predmetni parnični spis radi odlučivanja o osnovanosti tih žalbi od 17. siječnja 2024. nalazi kod Županijskog suda u Osijeku na poslovni broj Gž Zk-10/2024.

5.8. Da je kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 7. ožujka 2022. zaprimljena tužba tužitelja FG protiv tuženica ad. 1. ĐG i ad. 2. RG koja je zavedena pod poslovnim brojem P-404/2022 i u kojoj pravnoj stvari je dana 17. ožujka 2023. donesena presuda u kojoj je:

- pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 29. studenog 2021. između pok. PG kao primatelja uzdržavanja te ĐG i ČG kao davatelja uzdržavanja, te je u tome dijelu odbijen i tužbeni zahtjev usmjeren na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja između ostalog i u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis pravo vlasništva na ime PG,

- pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 29. studenog 2021. između pok. PG kao primatelja uzdržavanja te ĐG i ČG kao davatelja uzdržavanja, te je u tome dijelu odbijen i tužbeni zahtjev usmjeren na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja između ostalog i u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis pravo vlasništva na ime PG,

- na gornju prvostupanjsku presudu od 17. ožujka 2023. žalbu izjavio tužitelj FG koja je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-384/2023 od 4. ožujka 2025.

5.9. Da je prema uvjerenju o prebivalištu od 22. studenog 2023. (ls 65), PG, rođena **.**.1950., na području Republike Hrvatske imala prebivalište od 17. siječnja 1977. do 17. siječnje 1977. u Polači, Donja Jagodnja, a od 5. ožujka 1977. do 20. siječnja 2022. u [adresa].

5.10. Da je PG, majka ovdje tužitelja te tuženica ad. 1. i 2., preminula dana **.**.2022.,

5.11. Da je aktualno zemljišnoknjižno stanje u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], Meterize, dvorište površine 188 m2, kuća površine 90 m2, kuća površine 117 m2 i kuća površine 28 m2, takvo da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem su u B Vlastovnici upisani suvlasnici FG za ½ dijela te ĐG i RG, svaka za ¼ dijela.

5.12. Da ovdje sporni Ugovor o darovanju iz 2009. nije solemniziran, odnosno da glede toga pravnog posla nije proveden postupak sastavljanja javnobilježničkog akta (u smislu čl. 57. ZJB na način da je javni bilježnik trebao ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, da je istima objasnio smisao i posljedice posla te se uvjerio o pravoj i ozbiljnoj volji stranaka, da je sam javni bilježnik sastavio to pismeno i onda ga pročitao strankama i neposrednim se pitanjima uvjerio da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka), odnosno da je glede toga pravog posla darovanja iz 2009. javni bilježnik "samo" potvrdio potpis darovatelja na tome ugovoru.

6. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koje je isticao tijekom postupka, prvenstveno vezano za razloge ništetnosti onog Ugovora o darovanju (jer da isti nije solemniziran, a da daroprimateljica PG nikada nije stupila u suposjed darovane nekretnine), s tim da je razvidno da obzirom na navode iz povjesnice tužbe tužitelj njegov uspjeh glede točaka 2. i 3. njegovih tužbenih zahtjeva veže za uspjeh njegovog tužbenog zahtjeva pod točkom 1. usmjerenog na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju.

7. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO) proizlazi da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8. Prema odredbi čl. 482. st. 1. ZOO proizlazi da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

9. Prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 2. ZJB proizlazi da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

10. Prije samog osvrta na meritum tužbenih zahtjeva ovaj sud želi ukazati na neka procesna pitanja proizašla temeljem same podnesene tužbe, odnosno da li sud smatra da ovdje tužitelj FG kao netko tko nije stranka potpisnik spornog Ugovora o darovanju iz 2009. uopće ima pravni interes na podnošenje tužbe kojom bi se utvrdilo da je pobijani Ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, kao što se sud želi osvrnuti na prigovor koji su tuženice ad. 1. i 2. istaknule još u odgovoru na tužbu vezano za to da bi se ovdje već radilo o pravomoćno presuđenoj stvari obzirom na postupak koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-2400/2015. Najprije ovaj sud želi ukazati da on smatra da na strani tužitelja ipak postoji pravni interes na način kako je isti propisan u čl. 187. st. 2. ZPP u smislu podnošenja predmetne tužbe na utvrđenje jer ukoliko bi isti uspio sa njegovim tužbenim zahtjevom usmjerenim na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju iz 2009. u dijelu koji se tiče ½ suvlasničkog dijela koji je kao predmet darovanja darovan danas pok. PG, tada bi u tome slučaju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO (koja propisuje što predstavlja posljedice utvrđenja ništetnosti nekog pravnog posla) darovani suvlasnički udio od ½ dijela bio vraćen drugoj ugovornoj strani iz toga ugovora, odnosno darovatelju HG, a s kojim je ovdje tužitelj kao daroprimatelj 2015. zaključio onaj Ugovor o darovanju na kojeg se sud osvrnuo pod točkom 5.5. obrazloženja ove presude.

11. Što se tiče prigovora presuđene stvari kojeg su u odgovoru na tužbu istaknule tuženice ad. 1. i 2. jer da se o predmetu spora u ovoj parnici već pravomoćno raspravilo u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-2400/2015, stajalište je ovog suda da takav prigovor nije osnovan jer se u ovosudnom predmetu poslovni broj P-2400/2015, na kojeg se sud osvrnuo pod točkom 5.6. obrazloženja ove presude, nije raspravljalo o utvrđenju ništetnosti pobijanog Ugovora o darovanju iz 2009., a koje utvrđenje, po tužitelju, u ovdje predmetnoj pravnoj stvari predstavlja ishodišnu osnovu za njegove tužbene zahtjeve pod točkama 2. i 3.

12.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka te dovodeći iste u vezu sa činjenicama na koje je sud ranije u obrazloženju presude ukazao da se ne bi trebale ukazivati spornima, stajalište je ovog suda da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica bitnih za njegov uspjeh u ovoj pravnoj stvari, nije adekvatnim dokazima potkrijepio njegovu tvrdnju po kojoj bi onaj Ugovor o darovanju iz 2009. temeljem odredbi čl. 322. i čl. 482. ZOO u svezi čl. 53. st. 1. toč. 2. ZJB bio ništetan pravni posao i ne bi proizvodio pravne učinke jer da daroprimateljica iz toga ugovora, danas pokojna PG, nikada nije stupila u suposjed darovane nekretnine, a da pritom taj pravni posao nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Naime, ovaj sud drži da niti jedan materijalni dokaz proveden u ovoj pravnoj stvari ne potkrjepljuje takvu tvrdnju tužitelja, dok od provedenih personalnih dokaza samo bi stranački iskaz samog tužitelja FG trebao pokrijepiti tu odlučnu činjenicu, no odmah je od strane suda za ukazati da on ne može prihvatiti stranački iskaz tužitelja kao jedini dokaz koji bi trebao ukazivati na osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva pod točkom 1. jer je životno i razumno za pretpostaviti da je tužitelj zainteresiran za vlastiti uspjeh u ovoj parnici.

12.2. Nadalje, ovaj sud drži da u spisu prileži javna isprava koja sukladno čl. 230. st. 1. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a sud pritom misli na uvjerenje o prebivalištu od 22. studenog 2023. (ls 65) na koje se sud osvrnuo pod točkom 5.9. obrazloženja ove presude i iz kojeg proizlazi da je danas pok. PG od 5. ožujka 1977. pa do svoje smrti 20. siječnja 2022. imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], dakle upravo na adresi na kojoj se nalazi nekretnina koja je predmet darovanja iz spornog Ugovora o darovanju iz 2009. Doduše, odredba čl. 230. st. 3. ZPP propisuje da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, no ponavlja se da ovaj sud smatra da tužitelj takav dokaz, bilo personalni bilo materijalni, u ovoj pravnoj stvari nije predočio ovome sudu. Čak štoviše, ovaj sud zaključuje da se iz dijelova tužiteljeva stranačkog iskaza sa ročišta od 29. siječnja 2025. neizravno može izvući zaključak da je njegova majka, danas pok. PG, imala suposjed nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za koju tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da se radi o nekretnini koja se nalazi na kbr. [adresa], i koja da je u istim gabaritima danas i u kakvim je bila 2009. u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o darovanju), a to obzirom da sam tužitelj potvrđuje da je njegova majka imala ključeve od ulaznih vrata od stanova koji se nalaze na spornoj nekretnini, a koje ključeve da su još imali tužitelj, ovdje tuženik ad. 3. HG te danas pokojni djed tužitelja ŠG.

12.3. Što se tiče tužiteljeva ukazivanja na činjenicu da je njegov danas pok. djed ŠG nakon sklapanja spornog Ugovora o darovanju iz 2009. živio u nekretnini koja je bila predmet darovanja, a koja činjenica, po tužitelju, također predstavlja dokaz kako do prave predaje posjeda danas pok. PG nikada nije došlo, stajalište je ovog suda da ta činjenica nije od značaja za pravilno presuđenje u ovoj pravoj stvari, posebice kraj činjenice koja je vidljiva iz sadržaja povijesnog prikaza izvatka iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 20-22), pritom se misli na sadržaj C Teretovnice, i koja se svodi na to da je ŠG temeljem Ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za života koji je zaključen 5. rujna 2008. uknjižio stvarno pravo osobne služnosti – stanovanja na teret uknjiženog vlasništva HG na kat. česte. 2126/2 k. o. [katastarska općina], a koja činjenica po mišljenju ovog suda ne isključuje postojanje (su)posjeda prednice stranaka PG od ½ dijela na toj nekretnini, a to iz razloga jer sud istu smatra neposrednom samostalnom (su)posjednicom na način kako to propisuje čl. 10. st. 2. i čl. 11. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZV), dok sud posjed ŠG kojeg je imao na predmetu spora sagledava kao posredni posjed sukladno čl. 10. st. 3. ZV.

12.4. U odnosu na daljnju tvrdnju tužitelja po kojoj dokaz da danas pok. PG nikada nije stupila u (su)posjed darovane nekretnine po onom Ugovoru o darovanju iz 2009. predstavlja i činjenica da je ista inicirala parnični postupak radi predaje u posjed nekretnine koja je predmet ovog postupka, i to postupak koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-59/2023 (na koji se sud osvrnuo pod točkom 5.7. obrazloženja ove presude), ovaj sud nasuprot takvoj tvrdnji tužitelja drži da je danas pok. PG iniciranjem toga postupka 2018. upravo manifestirala svoju volju za ostvarenjem svog prava (su)posjeda na nekretnini koja je predmet spora (jer da je ista ostala u suposjedu tek jednog dijela predmetne nekretnine – jednog apartmana, dok je bila isključena iz suposjeda u odnosu na preostali dio te nekretnine), a uostalom u toj parnici su tužiteljice ad. 1. i 2., a ovdje tuženice ad. 1. i 2., kao nasljednice pok. PG uspjele u odnosu na tuženika u toj parnici FG, doduše sada za samo prvostupanjski obzirom je na presudu koja je u toj pravnoj stvari donesena 20. studenog 2023. (u dijelu u kojem je naloženo tuženiku FG da tužiteljicama ad. 1. ĐG i ad. 2. RG preda u suposjed, svakoj ¼ dijela, upravo nekretninu koja je predmet i ovog sudskog postupka), FG izjavio žalbu o kojoj do dana današnjeg još nije pravomoćno odlučeno.

12.5. Dakle, smatrajući da iz svih provedenih dokaza, bilo personalnih bilo materijalnih, ne proizlazi da je tužitelj dokazao da danas pok. PG nije bila u faktičnom suposjedu od ½ dijela na predmetu spora, odnosno da provedeni dokazi nisu doveli u pitanje tvrdnje tuženica ad. 1. i 2. isticane tijekom postupka u smislu da su prijepornu nekretninu stranke pobijanog Ugovora o darovanju zajednički koristile, odnosno da je sporna nekretnina bila dom danas pok. PG, što je posljedično dovelo do toga da sud izvede zaključak da pobijani Ugovor o darovanju iz 2009. ne bi bio ništetan i da ne bi proizvodio pravne učinke iz razloga na koje je tijekom postupka upirao tužitelj, slijedom čega je od strane suda odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1., radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

12.6. Što se tiče priznanja tužbenog zahtjeva tuženika ad. 3. HG još iz njegovog odgovara na tužbu, stajalište je ovog suda da obzirom na način kako je koncipirana točka 1. tužbenog zahtjeva, tj. da je ovdje tuženik ad. 3. kao jedna od stranaka potpisnica spornog Ugovora o darovanju iz 2009. u ovoj pravnoj stvari u statusu jedinstvenog suparničara sukladno odredbi čl. 201. ZPP kada se spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, pa obzirom je ovaj sud smatrao da točka 1. tužbenog zahtjeva nije osnovana u odnosu na tuženice ad. 1. i 2., da samim time niti odluka u odnosu na tuženika ad. 3. ne može biti drugačija, slijedom čega prije navedeno priznanje tuženika ad. 3. u ovome dijelu nije od značaja za pravilno presuđenje.

13. Obzirom je tužitelj u povjesnici njegove tužbe tvrdio da kraj činjenice da je ništetan Ugovor o darovanju iz 2009. da je samim time ništetan i Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 29. studenog 2021. između PG kao primatelja uzdržavanja te ĐG i RG kao davatelja uzdržavanja (vidjeti točku 5.4. obrazloženja), a slijedom čega da treba uspostaviti prijašnje zemljišno stanje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa obzirom je sud iz prethodno navedenih razloga odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1., posljedično čemu je ovaj sud smatrao da njemu ne preostaje ništa drugo nego odbiti i točke 2. i 3. tužbenih zahtjeva tužitelja te je i u tome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Međutim, neovisno o razlozima navedenim u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude koji se tiču odbijanja kao neosnovanog tužbenog zahtjeva pod točkom 2. (usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 29. studenog 2021., a na koji se sud osvrnuo pod točkom 5.4. obrazloženja), ovaj sud smatra da u ovome dijelu ne bi mogla biti donesena usvajajuća odluka čak i da je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. Naime, sud se ranije u obrazloženju presude osvrnuo na posljedice utvrđenja ništetnosti nekog pravnog posla, a što je zakonodavac predvidio u odredbi čl. 323. ZOO, i tu u smislu da je tada svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, odnosno u konkretnom slučaju predmet darovanja iz Ugovora o darovanju iz 2009. u vidu suvlasničkog udjela od ½ dijela na predmetu spora bio bi vraćen drugoj ugovornoj strani, tj. darovatelju HG. No, okolnost da je onim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju iz 2021. primateljica uzdržavanja iz toga ugovora, danas pok. PG, raspolagala nečim što se u vrijeme sklapanja toga ugovora ne bi više smatralo njenom nekretninom, misli se na ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], samim time, barem po mišljenju ovog suda, ne čini taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2021. ništetnim, već bi se eventualno radilo o situaciji da je netko raspolagao sa stvari koja u trenutku toga raspolaganja više nije u njegovom vlasništvu, a što ponavlja se taj pravni posao ne čini ništetnim.

15. Nadalje, a što se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pod točkom 3., ovaj sud neovisno o razlozima na koje je prethodno ukazao smatra da se tako postavljeni tužbeni zahtjev ne bi mogao usvojiti niti iz razloga na koje će se sud osvrnuti u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude. Naime, ovaj sud smatra da obzirom kako je sadržajno koncipirana točka 3. tužbenog zahtjeva da ista u sebi sadrži elemente brisovne tužbe iz čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 – dalje ZZK) kada nositelj knjižnog prava koji smatra da mu je isto povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ima ovlaštenje radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje takve uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer pod točkom 3. tužbenog zahtjeva tužitelj traži brisanje prava suvlasništva u odnosu na prijepornu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je proizašla iz uknjižbe po prijedlogu koji je kod ovog suda zaveden pod poslovnim brojem Z-23927/2021 od 3. rujna 2021. te posljedično tome po prijedlogu koji je zaveden pod poslovnim brojem Z-3004/2022 od 3. veljače 2022. No, kada se izvrši uvid u povijesni prikaz izvatka iz BZP za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u kojem je upisana kat. čest. [katastarska čestica]), razvidno je da je temeljem prijedloga zaprimljenog 3. rujna 2021. pod brojem Z-23927/2021 izvršena uknjižba prava vlasništva za ½ dijela u korist danas pok. PG temeljem pravomoćne ovosudne presude poslovni broj P-2400/2015 od 20. veljače 2019. te rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1465/2019 od 7. travnja 2021. i 20. veljače 2019. Dakle, danas pok. PG na nekretnini koja je predmet ovog spora nije uknjižena temeljem onog Ugovora o darovanju 2009., već temeljem pravomoćne sudske presude donesene u predmetu na koji se sud osvrnuo pod točkom 5.6. obrazloženja i u kojem predmetu su ovdje tužitelj FG i tuženik ad. 3. HG pravomoćno podlegli kao tuženici ad. 1. i 2., a da pritom opstojnost te presude nisu dovodili u pitanje niti eventualnim podnošenjem izvanrednih pravnih lijekova. Stoga, obzirom ovaj sud drži da uknjižba koja je na predmetu spora u korist danas pok. PG provedena kroz ovosudni predmet poslovnog broja Z- 23927/2021, kao niti uknjižba koja je posljedično provedena na predmetu spora u korist ovdje tuženica ad. 1. i 2. kroz ovosudni predmet broj Z-3004/2022, nisu bile nezakonite iz razloga na koje je tijekom postupka upirao tužitelj (prvenstveno se pozivajući na ništetnost onog Ugovora o darovanju iz 2009., a posljedično na ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2021.), a ponavlja se da uknjižba provedena kroz predmet broj Z-23927/2021 ima svoj temelj na pravomoćnoj sudskoj odluci, a ne na prije navedenim dvama pravnim poslovima, što je još jedan razlog koji je po mišljenju ovog suda sam po sebi dostatan (neovisno o uspjehu tužitelja u njegovim tužbenim zahtjevima pod točkama 1. i 2.) da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je isti postavljen pod točkom 3. tužbenog zahtjeva.

16. Slijedom svega iznijetog u odnosu na tužbene zahtjeve tužitelja pod točkama 1. do 3. odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranici nadoknaditi troškove. Stoga je sud tuženicama ad. 1. i 2. zbog činjenice da su u ovoj pravnoj stvari bile zastupane po punomoćnici iz redova odvjetnika, a prema njihovom popisu troška sa ročišta od 17. ožujka 2025., pritom imajući u vidu da je vrijednost predmet spora u tužbi označena u iznosu od 1.459,95 EUR, najprije priznao popisanih 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, ovo sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 – dalje Tarifa), s tim da je istima sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife priznato i popisanih 25 bodova za sastav podneska od 27. prosinca 2023. Sud međutim nije tuženicama ad. 1. i 2. priznao popisanih 25 bodova za sastav podneska od 11. ožujka 2025. (ls 107) obzirom sud drži da se tu radi o najobičnijem popratnom dopisu koji stoga nije uzet u obzir kao trošak koji je bio potreban radi vođenja parnice. Sud je nadalje tuženicama ad. 1. i 2. priznao popisanih 100 bodova za svako od tri ročišta održana u ovoj pravnoj stvari, a radi se o ročištima održanim 31. listopada 2023., 29. siječnja 2025. i 17. ožujka 2025., ovo sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife. Zbrajajući sve stavke priznate tuženicama ad. 1. i 2. kao trošak dođe se do 425 bodova, pa obzirom vrijednost jednoga boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife), dođe se do iznosa od 850,00 EUR koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25 % nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 1.062,50 EUR kojeg sud priznaje tuženicama ad. 1. i 2. kao parnični trošak koji će im morati podmiriti tužitelj, slijedom čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 26. lipnja 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženicama ad. 1. i 2. po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru,

3. Tuženiku ad. 3. po punomoćnici Sanji Kelava Zorici, odvjetnici u Zadru.