Poslovni broj: R1 Ob-2899/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari predlagatelja HRVATSKI ZAVOD ZA SOCIJALNI RAD, područni ured Trešnjevka, Zagreb, Lipovečka 1, OIB: 52966791065 i I. protustranke ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. protustranke mlt. ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnom skrbniku DZ, dipl. pravniku u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi zabrane ostvarivanja osobnih odnosa, dana 26. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Mijenja se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1242/2022-21 od 18. listopada 2023. godine u točki III. izreke na način da ista sada glasi:

"III. Ocu, ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, mlt. ĐZ (ranije ŠZ), OIB: [osobni identifikacijski broj], na neodređeno vrijeme. "

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 23. prosinca 2024. godine podnio prijedlog ovom sudu protiv I. protustranke navodeći da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob- 1242/2022 od 18. listopada 2023. godine odlučeno da će se osobni odnosi oca s djetetom održavati svaki drugi tjedan u trajanju od tri sata u prisutnosti voditelja nadzora, a dan i vrijeme početka osobnih odnosa roditelji će dogovarati s voditeljem mjere, a ukoliko ne postignu dogovor osobni odnosi održavati će se svake druge subote u trajanju od 10:00 do 13:00 sati uz prisutnosti voditelja nadzora na način da otac s voditeljem nadzora preuzme dijete na adresi stanovanja i vrati dijete na dresu stanovanja. Navodi kako je u predmetnoj obitelji došlo do prestanka zajednice 2015. godine te su roditelji zaključili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren 15. rujna 2017. godine. Roditelji su dogovorili da će dijete stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose no majka se obratila HZSR 2022. godine navodeći kako otac sedam godina nije vidio zajedničku kćer, da ne pokazuje interes za djetetom, ne pokušava s djetetom stupiti u kontakt. Navedeno je otac tada i potvrdio navodeći kako ima potrebu vidjeti i čuti kćer, međutim nije ju kontaktirao od kada se rastao od supruge. Obavljen je razgovor s djetetom 26. listopada 2022. godine koja je izjavila da bi htjela oca vidjeti i da joj nedostaje, ali bi htjela da majka bude prisutna tom susretu. Ocu je izrečeno upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu. Kako je otac prestao plaćati uzdržavanje, to je 25. studenog 2022. godine protiv oca podnesena prijava Općinskom državnom odvjetništvu radi neispunjenja obveze uzdržavanja. Majka djeteta je u studenom 2022. godine pokrenula postupak radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, ista je predložila samostalnu roditeljsku skrb te da se osobni odnosi oca s djetetom održavaju pod nadzorom čemu se otac protivio. Otac je ignorirao pozive HZSR, samoinicijativno se nije obraćao HZSR radi poteškoća s roditeljstvom i odnosom s djetetom, isti nije sudjelovao u upisu djeteta u školu, a nakon što je presudom određeno ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom otac se u početku složio s prijedlogom no iz izviješća voditelja mjere nadzora proizlazi da se susreti oca s djetetom u trajanju od šest mjeseci nisu održavali i da otac ne iskazuje namjeru dolaska na susrete te se ne javlja na pozive i poruke voditelja nadzora.

2. Stoga, a kako otac duži niz godina ne pokazuje namjeru niti interes za održavanje osobnih odnosa s djetetom, nikada nije iskazao želju niti motivaciju za izgradnju odnosa s djetetom, nije ostvario niti jedan osobni odnos pod nadzorom, nije se obraćao službi za pomoć vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, to predlagatelj predlaže, a na osnovi odredbe čl. 123 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ), zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa na neodređeno vrijeme jer isti trenutno nije u interesu djeteta.

3. Rješenjem HZSR od 13. siječnja 2025. godine imenovan je posebni skrbnik djetetu, DZ.

4. I. protustranka očitovala se na prijedlog na način da isti smatra apsolutno nepravednim te potencijalno traumatičnim i protiv interesa i dobrobiti djeteta. Navodi kako nikada nije pokušao stupiti u kontakt bez znanja i odobrenja majke djeteta. Radi loših odnosa s majkom djeteta, a kako bi dijete zaštitio od negativnog utjecaja tog lošeg odnosa, nije ostvarivao s djetetom osobne odnose, no smatra da je tu za svoju kćer i da redovito plaća alimentaciju. Također ističe kako smatra da bi ju susreti koje bi organizirala majka ili institucije uznemiravali te je odbio susrete pod nadzorom jer ne želi takvu traumatizaciju za svoje dijete. Kada ista bude htjela s njim ostvarivati osobne odnose, on će biti presretan i rado će provoditi s njom vrijeme. Ističe kako je s majkom pokušao na miran način riješiti pitanja i dogovoriti se oko odgoja djeteta, međutim ona je odbila susrete. Nikada nije, niti će ikada pokušati ostvariti kontakt s kćeri, a kada ona bude htjela samostalne susrete i druženja rado će na to pristati. Ističe kako on ne predstavlja opasnost za dijete, nikada nije kažnjen niti je bio nasilan te je otac još jednog djeteta starosti sedam godina o kojem uredno skrbi te mu je žao da takav otac ne može biti i ovom djetetu.

5. Poseban skrbnik II. protustranke navodi da je suglasan s prijedlogom obzirom je ocu omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom kako bi se razvio emotivan odnos njega i djeteta, otac isto nije iskoristio te ne pokazuje objektivno volju za ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom. Obzirom ne postoji druga zakonska opcija, smatra da je prijedlog zabrane osobnih odnosa osnovan, a I. protustranka može tražiti promjenu sudske odluke ukoliko promijeni svoje mišljenje.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem I. protustranke.

7. Iz izviješća o obiteljskim i socioekonomskim prilikama, zapisnika od 05. listopada 2022. godine, presude ovoga suda poslovni broj P Ob-1242/2022 od 18. listopada 2023. godine, podataka iz Matice rođenih, nalaza i mišljenja psihologa od 07. studenog 2022. godine, timske sinteze, nalaza i mišljenja psihologa od 02. rujna 2024. godine utvrđeno je da je mlt. ĐZ rođena **.**.2013., da su roditelji fizički razdvojeni od 2015. godine, a službeno razvedeni od 2017. godine te su zaključili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 19. rujna 2017. godine temeljem kojega je ocu omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Nadalje, utvrđeno je da otac ne ostvaruje osobne odnose s djetetom od prestanka zajednice roditelja, da ne pokazuje nikakav interes za dijete, ne kontaktira dijete. Otac je 2022. godine izjavio da ima potrebu vidjeti i čuti kćer, međutim da ju ne kontaktira iz razloga jer tijekom braka nije ostvario dobar odnos s kćeri zbog bivše supruge. Iz zapisnika od 05. listopada 2022. godine utvrđeno je da je naveo da su mu bivša supruga i njezina obitelj pokušali uzeti sve što je gradio, firmu i slično, te da nakon toga neki period nije htio niti čuti niti vidjeti bivšu suprugu te je tako prolazilo vrijeme da nije vidio niti kćer. U početku je mislio da neće uspjeti poštivati dogovor viđanja pa zbog toga nije viđao kćer, a kasnije je prošlo dulje vrijeme pa nije niti pokušavao. Tada je iskazivao namjeru da će pokušati uspostaviti kontakt s bivšom prugom kako bi dogovori susrete s kćeri što nije realizirao. Iz razgovora s djetetom 2022. godine dobiva se informacija da bi htjela vidjeti oca, vidjela ga je nedavno kada je umro djed, htjela bi da majka bude s njom kada bi ga vidjela te ju smeta što ju ne viđa jer joj nedostaje, a nekada je i tužna i ljuta jer ga ne vidi. Radi navedenog je majka upućena uključiti dijete u tretman. Otac je 2022. godine prestao plaćati uzdržavanje navodeći da mu se sve zgadilo i da misli da je to postalo iskorištavanje pa je protiv oca podnesena kaznena prijava. Radi činjenice što nije uključen u djetetov život izdano mu je upozorenje na pogreške i propuste. Majka je podnijela tužbu za promjenu roditeljske skrbi te je predložila da se njoj odobri samostalna roditeljska skrb, a da otac ostvaruje osobne odnose s djetetom pod nadzorom te se takvom prijedlogu otac protivio iako nije iznosio svoj prijedlog. Presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-1242/2022 od 18. listopada 2023. godine određeno je ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom pod nadzorom po čemu je otac kontaktiran te se složio s odlukom o ostvarivanju osobnih odnosa pod nadzorom jednom mjesečno. No, otac niti jednom nije ostvario osobne odnose s djetetom za vrijeme mjere koja je bila određena na šest mjeseci, dakle od 19. siječnja do 31. srpnja 2024. godine te se nije javljao voditeljici na poruke i pozive, čak je u jednoj poruci naveo da će doći na ostvarivanje osobnih odnosa kada mu vrate dugove i da ga do tada ne kontaktira. Uzevši u obzir navedeno postupanje oca iz mišljenja psihologa proizlazi da otac ne iskazuje niti minimum motivacije za izgradnjom odnosa s kćeri, da nije ostvario niti jedan susret s djetetom radi čega smatra da je opravdano zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa. Navedeno potvrđuje i socijalni radnik navodeći kako se nikada otac samoinicijativno nije obratio službi s ciljem uspostave osobnih odnosa, ignorira pozive službe, zanemaruje aspekte roditeljske skrbi. Stoga se smatra opravdanim zabraniti osobne odnose obzirom se isti i dalje odvijaju pod nadzorom stručne osobe jer druge zakonske mogućnosti nema, a nema se uvid u funkcioniranje oca niti u njegove roditeljske kapacitete radi nesuradnje pa se ne može tvrditi da bi dijete s ocem bez nadzora stručne osobe bilo sigurno i zaštićeno, a niti otac iskazuje želju za ostvarivanjem osobnih odnosa.

8. Iz iskaza I. protustranke proizlazi da je zajednica roditelja prestala 2015. godine, da je održao kontakt s majkom djeteta, da ona nije branila ostvarivanje osobnih odnosa. Uredno je plaćao uzdržavanje no poslovanje mu je počelo slabiti pa je počeo plaćati manje iznose uzdržavanja te je majka počela podnositi tužbe i njihov kontakt je prestao. Ističe kako je majka djeteta imala razna potraživanja prema njemu i njegovoj firmi, uništila mu je poslovanje, vodili su brojne sporove oko toga i radi toga nije viđao dijete. Pokušao je s majkom dogovoriti stvari, ali ona na to nije pristala. Posljednji kontakt s majkom djeteta imao je prije dvije i pol godine. Dijete nije viđao radi sukoba s djetetovom majkom koje su imali radi bračne stečevine. Mjeru nadzora nad osobnim odnosima nije koristio jer ga je bilo sram da mu netko dovodi dijete. Sada ne zna kako da stvori odnos s djetetom, ne želi se petljati u njihov život, ona živi s majkom i njezinim novim suprugom, djetetu su promijenili prezime, majka ima samostalnu roditeljsku skrb, a on plaća uzdržavanje. Smatra da je ovako bolje, da dijete ima određen život u koji se on ne petlja, jer ukoliko bi se on uključio dijete bi moglo tražiti više njegovu prisutnost, a on nije siguran da bi to mogao. Smatra da bi mu majka dala da viđa dijete da je tražio, a on to nije tražio. Ima partnericu i s njom jedno dijete, a drugo je dijete na putu.

9. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da otac nije u kontaktu s djetetom od 2015. godine na način da dijete nije vidio niti kontaktirao niti je tražio bilo kakve informacije o djetetu od majke ili stručnih službi. Otac navedeno opravdava činjenicom da je bio u lošim odnosima s majkom djeteta radi podjele bračne stečevine i postupaka koji su vodili što ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdan razlog neiskazivana interesa za vlastito dijete. I sam otac je tvrdio da mu majka nikada nije branila ostvarivanje osobnih odnosa i da bi mu sigurno dala da vidi dijete kada bi on pokazao interes. Ocu je dana mogućnost da s djetetom uspostavi emotivan odnos na način da ostvaruje osobne odnose pod nadzorom pri čemu majka djeteta ne bi bila prisutna te je otac imao u neutralnim uvjetima priliku s djetetom ostvariti povezanost i dijete upoznato no to je opet odbio učiniti iz razloga financijske prirode s majkom djeteta. Sud navedeno zaključuje jer je voditeljici mjere poslao poruku da će do kontakta doći kada mu vrate dugove. U iskazu navodi da ga je bilo sram da mu netko dovodi dijete, a u očitovanju na prijedlog da ne želi dijete uznemiravati radi njegovog lošeg odnosa s majkom djeteta. Stav je ovoga suda da je I. protustranka u lošem odnosu s majkom djeteta radi financijskih razloga kao posljedica podjele bračne stečevine i da je to razlog radi kojega ne želi s djetetom ostvarivati osobne odnose, ali sva naveden obrazloženja oca radi kojih nije ostvarivao osobne odnose su neprihvatljiva. Naime, neovisno o činjenici što je on u lošim i konfliktnim odnosima s majkom djeteta, slobodno je mogao ostvarivati osobne odnose s djetetom te se od kapacitiranog roditelja koji potrebe djeteta stavlja ispred svojih potreba te djetetove potrebe prepoznaje očekuje da neovisno o odnosu s majkom djeteta ostvaruje osobne odnose s djetetom i sudjeluje u djetetovom životu. Svako dijete, pa i mlt. ĐZ, ima potrebu za oba roditelja te je za njezin psihički rast i razvoj od osobitog značaja da otac sudjeluje u njezinom životu i da ostvaruju kontakt, a koju želju je dijete i iznijelo u razgovoru 2022. Ovakvim ponašanjem oca sud je utvrdio da je u odnosu na mlt. ĐZ otac teško povrijedio svoje obveze i prava prema djetetu, da je u potpunosti zanemario djetetovu potrebu za ostvarivanjem osobnih odnosa te je na ime neriješenih konflikata s majkom (koja nikada nije branila osobne odnose) dijete u potpunosti napustio. Iako su ocu pružene mogućnosti za uspostavom odnosa, odnosno primijenjene su blaže mjere, otac iste nije iskoristio. Tako iako je upoznat da s djetetom može komunicirati i da kontaktira majku, otac navedeno ne čini kao što ne ostvaruje niti osobne odnose pod nadzorom. Radi navedenoga sud zaključuje da otac nije emotivno vezan za dijete te da je dijete u potpunosti napustio, da uopće ne pokazuje želju da s djetetom kontaktira niti je stvarno zainteresiran za dijete jer nikada nije niti tražio niti iskoristio pruženu podršku te čak u iskazu navodi kako se boji da bi dijete od njega tražilo i više njegove prisutnosti da se on uključi u život djeteta, a on nije siguran da bi to mogao što ukazuje na smanjene roditeljske kompetencije i postupanje suprotno interesu djeteta. Otac ne predstavlja opasnost za dijete, nikada nije s djetetom kontaktirao niti je za očekivati da će takvo što u budućnosti učiniti, no kako je trenutno na snazi sudska odluka kojom je regulirano ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom što I. protustranka ne koristi, te kako su upitne roditeljske kompetencije oca i dijete bi blio izloženo potencijalnoj psihičkoj traumi da se otac odluči ostvarivati osobne odnose bez prisustva majke ili voditelja nadzora jer oca ne poznaje, to je stav ovoga suda da je u interesu djeteta odrediti zabranu osobnih odnosa na neodređeno vrijeme. Zakonski druga mogućnost nije predviđena. Ukoliko otac s vremenom poželi s djetetom ostvarivati osobne odnose uvijek može tražiti izmjenu odluke te bi radi uspostave odnose bilo potrebno za početak da se isti odvijaju pod nadzorom majke ili voditelja mjere. Slijedom navedenog, a na osnovi odredbe čl. 123 ObZ-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, dana 26. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

predlagatelj

I. protustranka

II. protustranka po posebnom skrbniku