REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7604/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dirus projekt d.o.o., Zagreb, Našićka 3, OIB: 41184565783, koje zastupa punomoćnik Branko Šemper, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zlatka Ostroški - odvjetnika i punomoćnika tuženika Branka Šempera - odvjetnika, dana 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DIRUS PROJEKT d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228B, OIB: 41184565783, isplatiti tužitelju ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 110.000,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na

iznos od 40.000,00 EUR-a počev od 22.10.2020. godine

iznos od 20.000,00 EUR-a počev od 01.03.2021. godine

iznos od 25.000,00 EUR-a počev od 01.05.2021. godine

iznos od 25.000,00 EUR-a počev od 02.09.2021. godine

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku DIRUS PROJEKT d.o.o. Zagreb, Našička 3, OIB: 41184565783 isplatiti tužitelju ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 40.000,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za 3 postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku DIRUS PROJEKT d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228B, OIB: 41184565783 trošak parničnog postupka u iznosu od 11.593,61 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da prema tuženiku ima tražbinu u iznosu kunske protuvrijednosti od 110.000,00 eur, a kako to proizlazi iz Ugovora kojeg su parnične stranke zaključile dana 21. rujna 2020. te ovjerile istog dana kod javnog bilježnika Bože Miletića pod brojem Ov-6770/2020, a kojim ugovorom su stranke dogovorile i dinamiku isplate potraživanja te je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti u roku od mjesec dana od potpisa ugovora, odnosno do 21.10.2020., iznos od 20.000,00 eur do 28.02.2021., iznos od 25.000,00 eur do 31.04.2021. te iznos od 25.000,00 eur do 01.09.2021. Tužitelj navodi da tri mjeseca nakon dospijeća, tuženik nije ispunio svoju obvezu i tužitelju isplatio iznos od 40.000,00 eur, a da je iz svih okolnosti i ponašanja tuženika očito da ni buduće obveze isto tako neće biti ispunjene, pa stoga tužitelj navodi da temeljem odredbe čl. 365. Zakona o obveznim odnosima traži raskid ugovora te posljedično tome i isplatu iznosa kunske protuvrijednosti od 110.000,00 eur. Slijedom navedenog tužitelj je u tužbi predložio donošenje presude kojom se raskida ugovor zaključen između tuženika DIRUS PROJEKT d.o.o. i tužitelja ĐA **.**.2020. te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 110.000,00 eur s zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate te je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 eur s zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva za raskid ugovora pa tuženik predlaže da se po ovom tužbenom zahtjevu donese presuda na temelju priznanja. Tuženik dalje navodi da poriče osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu i za naknadu parničnog troška pa tuženik predlaže da se po ovim tužbenim zahtjevima, bez održavanja ročišta, donese presuda kojom se ti tužbeni zahtjevi odbijaju jer njihova osnovanost ne proizlazi iz navoda tužbe. Tuženik nadalje poriče osnovanost eventulano kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu i za naknadu parničnog troška pa tuženik predlaže da se po ovim tužbenim zahtjevima, bez održavanja ročišta, donese presuda kojom se ti tužbeni zahtjevi odbijaju jer njihova osnovanost ne proizlazi iz navoda tužbe.

3. U tijeku prethodnog postupka podneskom od 6. travnja 2022. (zaprimljen kod suda 16. kolovoza 2022.) tužitelj je istaknuo da tražbina tužitelja prema tuženiku nije nastala temeljem ugovora, već da tužitelj ima pravo na imovinu tuženika po osnovu nasljedstva iza svog brata, a predmetnim ugovorom da su stranke samo regulirale način i vrijeme isplate pa kako u vrijeme podizanja tužbe nisu dospjele sve rate, tužitelj je tražio raskid ugovora i isplatu cjelokupnog iznosa. Tužitelj navodi da s obzirom na protek vremena da su sve rate dospjele na naplatu pa stoga tužitelj nema više pravni interes tražiti raskid ugovora pa da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na raskid ugovora, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 110.000,00 eur s zateznom kamatom tekućom na iznos od 40.000,00 eur počev od 22.10.2020. pa do isplate, na iznos od 20.000,00 eur počev od 01.03.2021. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 eur počev od 01.05.2021. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 eur počev od 02.09.2021. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

4. U podnesku od 6. listopada 2022. tuženik se usprotivio povlačenju navedenih tužbenih zahtjeva. Tuženik je u podnesku dalje naveo da, iako tužitelj nije povukao tužbeni zahtjev za isplatu, da je tužitelj u podnesku od 6. travnja 2022. postavio takav tužbeni zahtjev za isplatu kojeg temelji na sasvim drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na kojoj temelji tužbeni zahtjev za isplatu kakav je postavio u tužbi pa da se protivi preinačenju tužbenog zahtjeva i ističe da nije svrsishodno dozvoliti preinačenje. Tuženik navodi da, za slučaj da sud dozvoli preinačenje, u cijelosti poriče osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu postavljenog u navedenom podnesku tužitelja.

5. U odnosu na preinaku tužbe podneskom tužitelja od 6. travnja 2022. (zaprimljen kod suda 16. kolovoza 2022.) ističe se da je tužitelj tim podneskom postavio konačan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 110.000,00 EUR odnosno navedenim podneskom tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Također, tužitelj je navedenim podneskom u tijeku prethodnog postupka dopunio činjenične navode iz tužbe vezano za tražbinu koju zahtjeva. Stoga navedeno ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a.

6. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10215/2021 od 24. srpnja 2024., točkom I izreke odlučeno je da se raskida ugovor zaključen između tužitelja i tuženika dana 21. rujna 2020., točkom II izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 110.000,00 eur s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, točkom III izreke odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je točkom IV izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

7. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1275/2024 od 21. studenog 2024. prihvaćena je kao osnovana žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u točki I izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za raskid Ugovora od 21. rujna 2020. te je ukinuta prvostupanjska presuda pod točkom II, III i IV izreke presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 110.000,00 eur s zateznom kamatom koja teče na iznos od 40.000,00 eur od 22.10.2020. do isplate, na iznos od 20.000,00 eur od 1.3.2021. do isplate, na iznos od 25.000,00 eur od 1.5.2021. do isplate, na iznos od 25.000,00 eur od 2.9.2021. do isplate, a koji zahtjev tužitelj temelji na navodima da navedena tražbina za tužitelja proizlazi iz Ugovora koji su tužitelj i tuženik zaključili 21. rujna 2020., a kojim ugovor da su stranke regulirale način i vrijeme isplate jer tužitelj ima pravo na imovinu tuženika po osnovi nasljedstva iza svog brata.

8.1. S obzirom da je tužitelj postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 40.000,00 eur sa zateznom kamatom tekućim od podnošenja tužbe do isplate, koji zahtjev je tužitelj u tijeku postupka povukao, a kojem povlačenju se tuženik usprotivio to sud nije donio rješenje u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

9. Tuženik se usprotivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da je ugovor od 21. rujna 2020. raskinut glede svih obveza tuženika.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor od 21. rujna 2020. (list 4-6 spisa).

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 19. lipnja 2024. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem stranaka.

12. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjevi nije osnovan te da eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Uvidom u ugovor od 21. rujna 2020. utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja i tuženika, da je istim ugovoreno da stranke rješavaju sve imovinsko pravne odnose nastale nakon smrti VA (čl.1), a koji je između ostalog bio osnivač i direktor tuženika dok je tužitelj jedan od nasljednika VA (čl.2.), da je čl. 3. Ugovoreno da se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju iznos od 110.000,00 eur te je ugovorena dinamika isplate iznosa i to: iznos od 40.000,00 eur u roku od mjesec dana od dana potpisa ugovora, iznos od 20.000,00 eur najkasnije do 28. veljače 2021., iznos od 25.000,00 eur najkasnije do 30. travnja 2021., iznos od 25.000,00 eur najkasnije do 1. rujna 2021.

14. Iz Ugovora od 21. rujna 2020. proizlazi da je isplata prve ugovorene uzastopne obveze u iznosu od 40.000,00 eur ugovorena u roku od mjesec dana od dana potpisivanja ugovora dakle do 21. listopada 2020., a tužitelj u tužbi navodi da tuženik tri mjeseca nakon dospijeća nije ispunio svoju obvezu i tužitelju isplatio iznos od 40.000,00 eur te da je iz okolnosti i ponašanja tuženika očito da ni buduće obveze neće biti ispunjene pa da stoga temeljem odredbe čl. 365. Zakona o obveznim odnosima tužitelj traži raskid ugovora.

15. Sud nije ovlašten konstitutivnom odlukom raskinuti ugovor, a što je potvrdio i Županijski sud u Varaždinu odlukom poslovni broj Gž-1275/2024 od 21. studenog 2024. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za raskid ugovora od 21. rujna 2020., obrazlažući navedenu odluku odredbom čl. 365. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da se ugovor raskida po sili zakona ili jednostranom izjavom stranke.

16. Međutim, sud je ovlašten pružiti deklaratornu pravnu zaštitu te u svezi s tim kao prethodno pravno pitanje s učinkom u ovoj pravnoj stvari riješiti postoji li pravni odnos među strankama (čl.12.st.1. ZPP-a).

17. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu šteta.

18. Iako su ugovorne strane u ugovoru od 21. rujna 2020. odredile točan rok ispunjenja obveze, da bi bila riječ o roku koji je bitan sastojak ugovora stranke moraju izričito ugovoriti da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora, pa kako takvog izričaja u ugovoru od 21. rujna 2020. nema to rok nije bitan sastojak navedenog ugovora pa se primjenjuje odredba čl. 362. ZOO-a.

19. Odredbom čl. 362. st. 1. ZOO-a propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 362. st. 1. ZOO-a propisano da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok za ispunjene time da prema odredbi st. 3. tog čl. ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

19.1. Odredbom čl. 363. ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog primjerenog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

19.2. Odredbom čl. 365. st. 1. ZOO-a propisano je da kad u ugovoru s uzastopnim obvezama jedna strana ne ispuni obvezu, druga strana može, u razumnom roku raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene.

20. Imajući u vidu navode tužbe, sud zaključuje da je tužitelj podnošenjem tužbe kao ugovorna strana ugovora od 21. rujna 2020. dao jednostranu izjavu o raskidu tog ugovora zbog neispunjenja, u smislu odredbe čl. 360. ZOO-a u vezi s odredbama čl. 363. i čl. 365. st. 1. ZOO-a.

20.1. Dakle, iako ugovor nije raskinut izjavom tužitelja prije podnošenja tužbe, sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida.

21. Uzgred, polazeći od navoda tužbe sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 25. siječnja 2021., a tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi eventualno bila ispunjena ugovorena obveza odnosno nije ništa poduzeo da otkloni nedostatak zbog kojeg je tužitelj podnio tužbu i dao izjavu o raskidu, pa je svakako protekao primjereni naknadni rok za ispunjenje u smislu odredbe čl. 362. st. 2. ZOO-a te su nastupile iste posljedice kao i slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora, odnosno ima se smatrati da je ugovor raskinut.

22. S obzirom da je davanjem takve izjave ugovor raskinut to su sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

23. U odnosu na navode tužitelja da tražbina tužitelja nije nastala temeljem navedenog ugovora od 21. rujna 2020. već po osnovi nasljedstva iza tužiteljevog brata, a predmetnim ugovorom da su stranke samo regulirale način i vrijeme isplate, ističe se da tužitelj za te navode nije pružio odgovarajuće dokaze.

23.1. Iako je u ugovoru od 21. rujna 2020. navedeno da je tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskom građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-10844/2017 jedan od nasljednika VA, a koji je bio osnivač pravnih osoba navedenih u ugovoru, te je ugovorena isplata novčanog iznosa u korist tužitelja, isto samo po sebi ne dokazuje vrstu i visinu tražbine koju bi na temelju tako stečenog nasljednog prava tužitelj imao protiv tuženika.

24. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a i 299. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

25. S obzirom da sud zaključuje da je ugovor od 21. rujna 2020. raskinut uslijed čega su ugovorne strane oslobođene svojih obveza to tuženik nije u obvezi na temelju tog ugovora isplatiti tužitelju iznos kojeg tužitelj zahtjeva glavnim tužbenim zahtjevom.

25.1. Također, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja kao nedokazanu uzeo tvrdnju da bi tužitelj kao nasljednik pok. DA imao dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu kako to zahtjeva tužbenim zahtjevom.

26. Slijedom navedenog valjalo je glavni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

27. Kako je glavni tužbeni zahtjev odbijen, a tužitelj eventualno kumulirani tužbeni zahtjev temelji na istim činjeničnim navodima zahtijevajući isplatu nižeg iznosa od onoga kojeg zahtjeva glavnim tužbenim zahtjevom to je iz istih razloga valjalo odbiti kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

28.1. Tuženiku je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav žalbe protiv presude zbog ogluhe u iznosu od 2.070,00 eur (tbr.10.tč.1.OT), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.656,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 16. listopada 2022. u iznosu od 50,00 eur, za zastupanje na ročištima dana 27. travnja 2023., dana 19. lipnja 2024. i dana 15. svibnja 2025. u iznosu od po 1.656,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25 % PDV-a što iznosi 10.930,00 eur.

Tuženiku je dosuđen i trošak sudske pristojbe za žalbu u plaćenom iznosu od 663,61 eur.

Slijedom navedenog tuženiku je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 11.593,61 eur.

28.2. U odnosu na podnesak od 6. listopada 2021. ističe se da je tim podneskom u spis samo dostavljena punomoć za zastupanje tuženika pa za isto nije bio potreban sastav podneska radi čega primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a trošak sastava navedenog podneska nije dosuđen tuženiku.

28.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu, dana 26. lipnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis