REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-817/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, OIB 91347134540, kojega zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tužene ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-153/2023-8 od 3. travnja 2025., dana 26. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se u pobijanom dijelu - točki I. i III. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-153/2023- 8 od 3. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-2692/2023 od 7. rujna 2023., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženoj ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 526,62 € (slovima: petsto dvadeset šest eura i šezdeset dva centa), sa zateznom kamatom po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa
koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja teče:
- na iznos od 16,84 € od 1. kolovoza 2022. do isplate,
- na iznos od 16,84 € od 1. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 16,84 € od 1. listopada 2022. do isplate,
- na iznos od 16,84 € od 1. studenoga 2022. do isplate,
- na iznos od 25,68 € od 1. prosinca 2022. do isplate,
- na iznos od 59,89 € od 1. siječnja 2023. do isplate,
- na iznos od 81,18 € od 1. veljače 2023. do isplate,
- na iznos od 77,66 € od 1. ožujka 2023. do isplate,
- na iznos od 78,40 € od 1. travnja 2023. do isplate,
- na iznos od 64,33 € od 1. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 57,18 € od 1. lipnja 2023. do isplate,
- na iznos od 15,94 € od 1. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2692/2023 od 7. rujna 2023., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženoj ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 naknadi iznos od 25,00 € (slovima: dvadeset pet eura) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III. Nalaže se tuženoj ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 trošak parničnoga postupka u iznosu od 364,04 € (slovima: trista šezdeset četiri eura i četiri centa) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u usvajajućem dijelu
- točka I. i III. izreke, pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje. Tvrdi da je tužitelj u utuženim računima pored fiksnih troškova obračunao i troškove toplinske energije i tople vode u samostalnoj uporabnoj cjelini odnosno stanu u kojem živi, iako za to nema nikakva osnova obzirom da je stan isključen iz toplinskog sustava. Osporava da bi zgrada u kojoj ima stan imala zajedničkih prostora u kojima bi se isporučivala toplinska energija i time prouzrokovala potrošnja. Navodi da tužitelj ipak pokušava naplatiti potrošnju toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini (tj. stanu u kojem tuženica živi), premda se putem suda to ne traži, ali se traži po ispostavljenom zbirnom računu. Očiti žalbeni prijedlog je usvajanje njene žalbe.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 526,62 eur na ime tzv. fiksnih troškova koji su nastali nakon izdvajanja stana tuženice iz toplinskog sustava zgrade na adresi [adresa], kroz razdoblje od lipnja mjeseca 2022. do svibnja mjeseca 2023.
6. Iz stanja predmeta proizlazi nespornim da je tužitelj isporučitelj toplinske energije za zgradu na adresi [adresa] u kojoj se nalazi stan tuženice, da je stan tuženice kao krajnjeg kupca izdvojen iz sustava toplinske energije pa tužitelj u stan tuženice nije isporučivao toplinsku energiju.
6.1. Obzirom na sadržaj žalbe tuženice i nadalje je sporno da li je tuženica dužna platiti utuženi novčani iznos u odnosu na koji tužitelj tvrdi - što konačno ne spori niti sama tuženica, da predstavlja fiksne troškove odnosno one troškove koji se odnose na troškove snage, koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem stana tuženice - troškovi koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode, ali nastaju kao nužni.
7. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 526,62 eur, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do članka 467.a ZPP.
7.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se tuženica sadržajno nedopušteno poziva na žalbene razloge pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti njene žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženice, a pazeći pri tom, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članka 365. u vezi odredbe članka 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u odluci o glavnoj stvari pravilna i zakonita.
8.1. Pritom, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s čl. 457. ZPP), a u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u odnosu na odluku o glavnoj stvari - zahtjevu tužitelja da se tuženici naloži isplatiti mu iznos od 526,62 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime tzv. fiksnih troškova ili fiksne naknade koja se odnose na sve troškove, osim troškova toplinske energije za njegovu samostalnu uporabnu cjelinu (a što u konkretnom slučaju tužitelj od nje ni ne potražuje odnosno ti troškovi nisu predmet spora što ne spori niti tuženica).
9. Suprotno žalbenim navodima tuženice, na utvrđeno činjenično stanje, koje kako je prethodno rečeno ne može biti predmet preispitivanja od strane ovoga suda, materijalno pravo pravilno je primijenjeno kada joj je naloženo isplatiti utuženi novčani iznos.
9.1. Odredbom članka 45. stavak 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/2013., 14/2014., 102/2014., 115/2014., 95/2015., 102/2015., 76/2018., 96/2018., 86/2019. i 118/2019. - dalje: ZTTE) - kasnije stavak 9. ZTTE propisano je da krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu, koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.
9.2. Konkretno, krajnji kupci u slučaju kao što je predmetni, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.
9.3. Takav stav, koji je u ovom predmetu iznio sud prvoga stupnja, izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-811/2021 od 6. lipnja 2023., Rev- 926/2021 od 4. travnja 2023., Rev-1202/2021 od 10. svibnja 2023., Rev-285/2021 od 23. kolovoza 2022., Rev-61/2024 od 1. veljače 2024., ali i u presudama Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, na koje se sud prvoga stupnja pravilno poziva.
10. Dakle, kako je sud prvoga stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te je pravilno zaključio da je tuženica u obvezi platiti utužene fiksne troškove, te je donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku o troškovima postupka (članka 154. stavak 1. ZPP) koju tuženica posebno ne osporava, kako u odnosu na vrstu priznatih radnji i utvrđenu visinu troška, to je žalbu tuženice valjalo temeljem odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 467. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Puli-Pola 26. lipnja 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
