Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-98/2023- 18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika NARODNI TRGOVAČKI LANAC d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 78344221376, Soblinec, Soblinečka 55, Sesvete, zastupanog po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i vraćanja na radno mjesto, dana 26. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba koju je tužiteljica podnijela protiv tuženika 24. listopada 2023. radi utvrđenja da je ista kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno, da joj radni odnos nije prestao i da ju je tužitelj dužan vratiti na posao i priznati joj sva prava iz radnog odnosa, počevši od 1. kolovoza 2023. do povratka na posao.

II. Nalaže se tužiteljici OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku NARODNI TRGOVAČKI LANAC d.o.o., Soblinečka 55, Soblinec, Sesvete, OIB: 78344221376, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 1.000,00 eura, kao neosnovanim.

IV. Uslijed odluke pod toč. I izreke ovog rješenja neće se održati ročišta za objavu presude koje je zakazano za 26. lipnja 2025. u 11,15 sati.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. listopada 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i vraćanja na radno mjesto. U tužbi u bitnom navodi da je sa tuženikom zaključila nekoliko uzastopnih ugovora o radu na određeno te je kod istog obavljala poslove trgovca uredno i savjesno. Dana 30. prosinca 2022. zaključila je s tuženikom Aneks naslovljen kao "Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme". Prije potpisa tog Aneksa usmeno je upitala djelatnika poslodavca znači li to da počinje raditi na neodređeno te joj je isti potvrdno odgovorio. Od tad je radila kod tuženika u uvjerenju da je zaposlena na neodređeno vrijeme. Međutim, 1. kolovoza 2023. tuženik je tužiteljici usmeno priopćio da joj je istekao ugovor o radu te da joj s tim danom prestaje radni odnos. S obzirom da je bila na bolovanju navedeno je doživjela sa šokom te je bila pod stresom. 31. kolovoza 2023. saznala je da je odjavljena iz evidencije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zbog isteka Ugovora o radu na određeno temeljem čl. 12. ZOR-a. Obratila se poslodavcu te mu je rekla da je bila u uvjerenju da je dobila ugovor na neodređeno na što je isti odgovorio da je prilikom izrade Aneksa došlo do tipfelera i da ju u aneksu umjesto riječi neodređeno trebala stajati riječ određeno. Stoga je 14. rujna 2023. tuženiku dostavila zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik odgovorio navodeći da je tužiteljici radni odnos prestao.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Smatra da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava protekom roka od 15 dana pa stoga predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu. Opreza radi, osporava navode iz tužbe te navodi da je u spornom Aneksu došlo do omaške u pisanju, a što je razvidno i iz teksta Aneksa, jer je istom promijenjen samo jedan članak osnovnog ugovora koji se odnosi na plaću, tj. koeficijent, dok sve ostale odredbe osnovnog ugovora ostaju neizmijenjene. Naglasio je da je tužiteljici dostavio 16. kolovoza 2023. svu dokumentaciju koju je bio dužan dostaviti nakon isteka Ugovora o radu, a za što je predočio presliku dostavnice o uručenju.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao u svojstvu svjedoka CC, supruga tužiteljice, na okolnost rada na neodređeno tužiteljice kod tuženika te na okolnost kad je ista saznala da joj je prestao radni odnos kod tužitelja. Na iste okolnosti saslušana je i tužiteljica te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu, i to kako slijedi: u Ugovor o radu na str.5-7 spisa, Aneks ugovora o radu str. 8, potvrdu na str. 9, u odluku tuženika str. 10, u obrazac prijava prestanka osiguranja str. 11, u prijavnicu HZZO-a na str. 12-13, u tiskanicu HZZO-a s podacima o osiguranoj osobi str. 14-19, u zahtjev za zaštitu prava radnika str. 20-21, u potvrdu o primitku str. 22, zatim u odgovor na zahtjev za zaštitu prava str. 23-24, u presliku povratnice str. 30-31 i 35-36, u ugovor o radu str. 47-48 te u obračunsku listu plaće na str. 49-51.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj nije prestao radni odnos kod tuženika s danom 1. kolovoza 2023. istekom Ugovora o radu te posljedično tome zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu i naknadu štete isplatom iznosa od 2.247,09 eura.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika te da je sa tuženikom potpisala više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Nije sporno da je ista počela raditi kod tuženika 18.veljače 2019. na određeno vrijeme kao zamjena do povratka djelatnice s bolovanja.

7. Među strankama je prije svega sporno je li tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, kad je točno saznala za prestanak radnog odnosa, kao i je li joj poslodavac uopće uručio dokumentaciju vezanu za istek ugovora o radu. Sporno je i je li nakon nekoliko ugovora o radu na određeno vrijeme tužiteljica sa tuženikom zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

8. Iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku, sud je utvrdio kako slijedi:

- da su stranke sklopile Aneks ugovora o radu koji je naslovljen kao Aneks ugovoru o radu na neodređeno vrijeme 30. prosinca 2022. u kojemu je navedeno u čl. 1. da su stranke zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. rujna 2020. te da se tim Aneksom u čl. 2. mijenja koeficijent za obračun plaće, dok prema čl. 3. sve ostale odredbe osnovnog ugovora ostaju neizmijenjene, str.8 spisa,

- da je iz odluke o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor 2023., potvrde o vrsti poslova koje je tužiteljica obavljala kod tuženika razvidno da je tuženik naznačio u istima da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao istekom ugovora o radu 1. kolovoza 2023. (str. 9-10 spisa),

-da iz preslike povratnice (str. 30-31 spisa), proizlazi da je tuženik dostavio pismena koja su napisana na stražnjoj strani povratnice na adresu tužiteljice te da je 16. kolovoza 2024. potvrdu primitka navedene pošiljke potpisom potvrdila " O", s tim da je razvidno da taj potpis ne odgovara potpisu tužiteljice na ugovoru i aneksu ugovora o radu (str. 7 i 8 spisa),

-da iz potvrda HZMO-a i HZZO-a (str. 11, 14-19 spisa), proizlazi da je tuženik tužiteljicu odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom 1.kolovoza 2023., da je HZZO istu temeljem zakona prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje, na koje prema zakonu ista ima pravo još 30 dana nakon odjave od strane poslodavca uz obvezu da se u tome roku javi HZZO-u radi daljnjih reguliranja prava na zdravstveno osiguranje.

9. Iz iskaza svjedoka CC u bitnom proizlazi da mu je poznato da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer je to saznanje dobio od same tužiteljice, a vidio je i tekst ugovora u kojemu to piše. Nije mogao potvrditi da bi tijekom kolovoza bila zaprimljena pošta u kojoj je bila dokumentacija koju je tuženik dostavio tužiteljici vezano za istek ugovora o radu. Nakon što mu je predočena na uvid povratnica (str. 35 spisa), odgovorio je da na njoj nije potpis tužiteljice. Također je naglasio da je tužiteljica završila na bolovanju jer je nakon trećeg porođaja imala napade panike, odnosno postporođajnu depresiju.

10. Iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da je bila zaposlena kao trgovac kod tuženika od 2019. na određeno vrijeme kao zamjena za osobu koja je na bolovanju. Krajem siječnja 2023. osjećala je probleme vezano za bolest od koje boluje, ti su se problemi pojačavali, napadaji panike bili su učestali te je bila na bolovanju od tad neprekidno. Kad je zadnji put poslodavcu donijela doznake, saznala je da se ne slažu datumi i da joj je istekao ugovor o radu, što je primila s nevjericom, jer je smatrala da ima ugovor na neodređeno te da joj ugovor ne može isteći dok je na bolovanju. Nitko ju nije nazvao niti joj rekao da joj je Ugovor o radu istekao 1. kolovoza 2023.

11. Iskaz tužiteljice i svjedoka u dijelu koji se odnosi na saznanje činjenice isteka ugovora o radu, sud smatra suprotnim dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu. To stoga što je sama tužiteljica u tužbi, a isto tako i u zahtjevu za zaštitu prava (str. 1- 3 i 20-21 spisa), naglasila da joj je poslodavac 1. kolovoza 2023. usmeno priopćio da joj je istekao ugovor o radu.

12. Iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) proizlazi da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Nadalje, iz st. 3. istoga članka proizlazi da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava iz naprijed citiranog st. 1. čl. 133 ZP-a, osim u slučaju kad radnih zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa. Prema tome, proizlazi da zaštitu povrijeđenog prava ne može zahtijevati radnik koji je zahtjev za zaštitu prava podnio izvan roka od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo ili od saznanja za povredu tog prava.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužba nedopuštena.

14. Temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužiteljica saznala 1. kolovoza 2023. da joj je istekao Ugovor o radu. Naime, tu činjenicu tužiteljica je spomenula u samoj tužbi, kao i u pisanom zahtjevu za zaštitu prava radnika koji je prije podnošenja tužbe dana 15. rujna 2023. uputila preporučenom pošiljkom putem punomoćnika tuženiku (str.2 i 20-22 spisa). Ista je naglasila da joj je usmeno priopćeno da joj je istekao Ugovor o radu navedenog dana (1. kolovoza 2023.) pa je stoga ista imala rok od 15 dana koji je počeo teći od prvog sljedeće dana od saznanja, dakle, 2. kolovoza 2023., s tim da je posljednji 15-ti dan za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava bio 16. kolovoza 2023. Budući je ista zahtjev za zaštitu prava putem preporučene pošiljke tuženiku kao poslodavcu uputila tek 15. rujna 2023., ista je postupila protivno citiranim odredbama iz čl. 133.st.1 i 3 ZR-a. S obzirom da je rok naznačen u članku 133. st. 1 ZR-a prekluzivne prirode, tužiteljica je protekom tog roka izgubila pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava koji je preduvjet kasnije ako poslodavac ne odgovori na podneseni zahtjev ili ne postupi po traženju iz zahtjeva za podnošenje tužbe (čl. 133.st. 2. ZR-a). Stoga je u takvim okolnostima tužbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu. To stoga što u konkretnom slučaju tužiteljica ne zahtjeva naknadu štete kao niti isplatu drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, već je ista prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi da je i dalje u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, da joj radni odnos nije prestao s danom 1. kolovoza 2023. te da ju poslodavac vrati na posao i prizna sva prava iz radnog odnosa.

15. Tužiteljica je kasnije tijekom postupka pa i u svome iskazu, poricala da bi saznala dana 1. kolovoza 2023. da joj je radni odnos prestao. Štoviše, u svom je iskazu nejasno odgovarala na postavljena pitanja, s tim da se iz njezinih odgovora može zaključiti da je izbjegavala izravno odgovoriti je li joj 1. kolovoza usmeno priopćeno da joj je prestao radni odnos. U takvim okolnostima sud je zaključio da je ista kasnije tijekom postupka pokušavala, ali očito neuspješno, prikriti činjenicu koju je spomenula u tužbi i zahtjevu za zaštitu prava. Ista se također pozivala i na to da je od kraja siječnja 2023. bila neprestano na bolovanju i da je mislila da joj radni odnos ne može prestati dok je na bolovanju pa i sama ta činjenica potvrđuje da je 1. kolovoza nakon usmenog priopćenja od strane poslodavca saznala da joj je radni odnos prestao.

16. Također treba naglasiti da tužiteljica niti uz tužbu, a niti kasnije tijekom postupka nije dostavila nikakvu dokumentaciju kojom bi potkrijepila činjenice o svom teškom zdravstvenom stanju, šoku i stresu pod kojim je bila kad je saznala da joj je istekao Ugovor o radu. Također se ista nije niti pozivala da ju je zdravstveno stanje u kojem je bila spriječilo na pravovremeno podnošenje zahtjeva za zaštitu prava.

17.Okolnost da je tuženik kao poslodavac putem preporučene pošiljke na adresu tužiteljice 11. kolovoza 2023. uputio dokumentaciju koju je dužan dostaviti tužiteljici nakon prestanka ugovora o radu te da tu dokumentaciju očito osobno nije zaprimila tužiteljica, a što proizlazi iz povratnice (str. 30-31 spisa), prema ocjeni ovog suda nije od utjecaja na naprijed navedeno utvrđenje. To stoga što je zakonska odredba čl. 133.st. 1 ZR-a jasna te je istom propisano podnošenje pisanog zahtjeva za zaštitu prava u roku od 15 dana od primitka odluke kojom je povrijeđeno pravo ili od saznanja za povredu prava. Dakle, navedenu odredbu treba tumačiti na način da je relevantna ona okolnost koja je prvo nastupila, u ovom slučaju, tužiteljica je prvo saznala da joj je istekao ugovor o radu. Dakle, okolnosti primitka odluke kojom je povrijeđeno pravo ili saznanja o povredi prava se međusobno isključuju.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa). Tuženiku koji je u cijelosti uspio u parnici priznati su samo nužni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koji su bili po ocjeni ovog suda potrebni za njegov konačni uspjeh, i to kako slijedi:

-sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištima održanim 26. veljače 2024., 8. travnja 2024. i 21. svibnja 2025., u iznosima od po 200,00 eur za svako ročište ili 600,00 eur ukupno, temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

Slijedom navedenog, tuženiku su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 800,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 1.000,00 eura.

19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova obrazloženih podnesaka od 24.travnja 2024. i 14. ožujka 2025., iz razloga što je u tim podnescima u bitnom ponovio navode koje je istaknuo u odgovoru na tužbu za koje mu je u cijelosti priznat trošak. U takvim okolnostima predmetni podnesci nisu bili od nikakvog utjecaja za konačan uspjeh tuženika u ovoj parnici. Nadalje, isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadu putnih troškova na relaciji Zagreb-Valpovo-Zagreb te sa nagradom po utrošenom satu za putovanje na istoj relaciji za naprijed navedena 3 ročišta koja su održana, a za koja su mu u cijelosti priznati troškovi, kako je to i naznačeno u prethodnoj točki obrazloženja. Naime, stav je ovog suda da punomoćniku, u konkretnom slučaju, ti troškovi ne pripadaju, iako su isti propisani Tarifom, i to iz razloga što tuženik posluje na cijelom području Republike Hrvatske, gdje ima u gotovo svakom mjestu barem jednu svoju trgovinu, a što je i opće poznata činjenica, pa je u takvim okolnostima isti mogao angažirati odvjetnika iz područja nadležnosti ovog suda. Pritom treba uzeti u obzir i činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o radnome sporu te voditi računa o složenosti samoga predmeta iz kojeg proizlazi da je pun. tuženika tijekom čitavog postupka isticao samo jednu jedinu okolnost zbog koje je u konačnici tužba i odbačena, te nije dostavljao, niti se pozivao na bilo koje druge činjenice pa u takvim okolnostima polazeći o složenosti spora, isti je mogao osigurati zamjenu na ročištima angažirajući kao punomoćnika odvjetnika s područja nadležnosti ovog suda. Tuženik je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi iz razloga što je riječ o radnome sporu u kojem je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbi, a tuženik bi umjesto nje pristojbu trebao platiti samo da je ista uspjela u postupku. Budući ista nije uspjela u postupku, tuženik ne mora platiti nikakve pristojbe.

20. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 26. lipnja 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku