Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-450/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski i Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 2109/2024-4 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2109/2024-4 od 9. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadu parničnog troška u povodu žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.588,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 15,06 EUR od 02.04.2009 do isplate

- na iznos od 6,04 EUR od 01.05.2009 do isplate

- na iznos od 0,20 EUR od 01.06.2009 do isplate

- na iznos od 0,46 EUR od 06.10.2009 do isplate

- na iznos od 0,51 EUR od 06.11.2009 do isplate

- na iznos od 0,72 EUR od 05.12.2009 do isplate

- na iznos od 1,19 EUR od 06.01.2010 do isplate

- na iznos od 4,35 EUR od 05.02.2010 do isplate

- na iznos od 5,75 EUR od 05.03.2010 do isplate

- na iznos od 7,72 EUR od 07.04.2010 do isplate

- na iznos od 8,58 EUR od 06.05.2010 do isplate

- na iznos od 8,28 EUR od 05.06.2010 do isplate

- na iznos od 11,34 EUR od 07.07.2010 do isplate

- na iznos od 12,18 EUR od 05.08.2010 do isplate

- na iznos od 15,38 EUR od 07.09.2010 do isplate

- na iznos od 16,19 EUR od 07.10.2010 do isplate

- na iznos od 16,10 EUR od 06.11.2010 do isplate

- na iznos od 18,87 EUR od 08.12.2010 do isplate

- na iznos od 22,61 EUR od 06.01.2011 do isplate

- na iznos od 22,48 EUR od 05.02.2011 do isplate

- na iznos od 24,12 EUR od 05.03.2011 do isplate

- na iznos od 24,18 EUR od 06.04.2011 do isplate

- na iznos od 24,89 EUR od 06.05.2011 do isplate

- na iznos od 28,30 EUR od 07.06.2011 do isplate

- na iznos od 29,89 EUR od 06.07.2011 do isplate

- na iznos od 33,25 EUR od 05.08.2011 do isplate

- na iznos od 33,80 EUR od 06.09.2011 do isplate

- na iznos od 33,80 EUR od 07.10.2011 do isplate

- na iznos od 34,01 EUR od 05.11.2011 do isplate

- na iznos od 34,38 EUR od 06.12.2011 do isplate

- na iznos od 34,96 EUR od 06.01.2012 do isplate

- na iznos od 35,69 EUR od 07.02.2012 do isplate

- na iznos od 36,42 EUR od 06.03.2012 do isplate

- na iznos od 36,36 EUR od 06.04.2012 do isplate

- na iznos od 36,82 EUR od 05.05.2012 do isplate

- na iznos od 37,03 EUR od 06.06.2012 do isplate

- na iznos od 37,25 EUR od 06.07.2012 do isplate

- na iznos od 37,26 EUR od 04.08.2012 do isplate

- na iznos od 37,27 EUR od 07.09.2012 do isplate

- na iznos od 37,18 EUR od 06.10.2012 do isplate

- na iznos od 37,18 EUR od 07.11.2012 do isplate

- na iznos od 37,39 EUR od 07.12.2012 do isplate

- na iznos od 37,19 EUR od 08.01.2013 do isplate

- na iznos od 36,84 EUR od 08.02.2013 do isplate

- na iznos od 37,25 EUR od 08.03.2013 do isplate

- na iznos od 37,11 EUR od 09.04.2013 do isplate

- na iznos od 37,61 EUR od 09.05.2013 do isplate

- na iznos od 37,83 EUR od 08.06.2013 do isplate

- na iznos od 38,37 EUR od 09.07.2013 do isplate

- na iznos od 38,62 EUR od 08.08.2013 do isplate

- na iznos od 38,99 EUR od 07.09.2013 do isplate

- na iznos od 39,48 EUR od 08.10.2013 do isplate

- na iznos od 39,78 EUR od 16.11.2013 do isplate

- na iznos od 40,12 EUR od 14.12.2013 do isplate

- na iznos od 40,45 EUR od 15.01.2014 do isplate

- na iznos od 40,85 EUR od 13.02.2014 do isplate

- na iznos od 41,34 EUR od 12.03.2014 do isplate

- na iznos od 41,66 EUR od 12.04.2014 do isplate

- na iznos od 29,62 EUR od 13.05.2014 do isplate

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015., a od 1.08.2015. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.911,44 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog "svih zakonom predviđenih razloga", uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova u povodu žalbe.

3. Na žalbu tužitelj nije odgovorio.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

5. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredbe iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

9. Nije sporno da je 16. siječnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 320-50- 3227410 temeljem kojeg je tuženik (točka 1.) kao Kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 18.903,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan isplate kredita, kao i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (točka 7.).

10. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

11. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je u članku 87. stavku 1. i 2. bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine ugovorne odredbe na povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članaka 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.).

12. Prvostupanjski sud se poziva i na članak 1. stavak 3. Direktive Vijeća Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kojima se ima smatrati jednostrane klauzule koje suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a nepoštenost se odnosi na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, s time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

13. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) u članku 138.a.

13.1. Navedeno stoga što sukladno članku 502.a stavku 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U članku 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a u članka 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

14. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora, uz i druge tužene banke, nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

15. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji svoj zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

16. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da joj je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.

17. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu.

18. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupio na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi (o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju).

19. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno nije primjenjivao članak 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi na temelju kojih tužitelj temelji tužbeni zahtjev.

21. Visina potraživanja pravilno je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan i objektivan.

22. Kako tuženik nije stavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev već općenito prigovor negativne tečajne razlike, to prvostupanjski sud nije bio ovlašten, niti dužan umanjiti tražbinu tužitelja s negativnim tečajnim razlikama, a što je u skladu s pravnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

23. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članku 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je u stavku 1. i 2. članka 1111. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

24. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

25. Budući da je tuženik sastavio predmetni Ugovor i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

26. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer članak 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

28 . Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, to je tužba od 17. lipnja 2021. podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz članka 371. ZOO.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP.

30. U odnosu na dosuđene troškove tužitelju pobijana odluka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini te su tužitelju dosuđeni troškovi koji su mu stvarno nastali i koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP) pa mu je protivno žalbenim navodima osnovano i priznat trošak vještačenja koji mu je nastao prije podnošenja tužbe u iznosu od 79,63 eura i koji je plaćan, kako proizlazi iz spisa 7. lipnja 2021., jer je isti u smislu članka 155. stavka 1. bio potreban za vođenje parnice, tj. za postavljanje tužbenog zahtjeva. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak za objavu presude u visini od 100,00 eura uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tbr. 9. točke 3. u vezi s Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 238/23.).

31. Radi navedenog valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, točka II. izreke ove presude, članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Sisku 26. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić