Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-193/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Marijanke Salopek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predaga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanoj po punomoćniku Ivanu Kalauzu odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-147/2022-35 od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-147/2022-35 od 10. siječnja 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i tužiteljice OH za nadoknadu parničnog troška u povodu žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

»I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.957,64 eur/ 14.749,97 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1,20 eur/ 9,07 kn od 01.09.2005. do isplate,

- na iznos od 1,82 eur/ 13,68 kn od 01.10.2005. do isplate,

- na iznos od 1,84 eur/ 13,88 kn od 01.11.2005. do isplate,

- na iznos od 2,39 eur/ 18,02 kn od 01.12.2005. do isplate,

- na iznos od 0,20 eur/ 1,47 kn od 01.01.2006. do isplate,

- na iznos od 5,94 eur/ 44,78 kn od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 9,73 eur/ 73,32 kn od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,46 eur/ 93,88 kn od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,69 eur/ 103,17 kn od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,46 eur/ 78,84 kn od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,12 eur/ 83,81 kn od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 5,84 eur/ 44,00 kn od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 1,95 eur/ 14,69 kn od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 2,98 eur/ 22,49 kn od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 5,03 eur/ 37,93 kn od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 4,86 eur/ 36,59 kn od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2,78 eur/ 20,97 kn od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 6,67 eur/ 50,28 kn od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,79 eur/ 73,78 kn od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 14,23 eur/ 107,20 kn od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,21 eur/ 99,54 kn od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 19,23 eur/ 144,90 kn od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 18,09 eur/ 136,30 kn od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur/ 153,06 kn od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 39,58 eur/ 298,24 kn od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 35,62 eur/ 268,35 kn od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 47,74 eur/ 359,66 kn od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 43,55 eur/ 328,11 kn od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 36,81 eur/ 277,37 kn od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 51,02 eur/ 384,43 kn od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 69,10 eur/ 520,62 kn od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 56,30 eur/ 424,19 kn od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 60,79 eur/ 458,01 kn od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 55,08 eur/ 414,99 kn od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 56,10 eur/ 422,72 kn od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 80,34 eur/ 605,29 kn od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 82,70 eur/ 623,08 kn od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 102,81 eur/ 774,59 kn od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 92,42 eur/ 696,34 kn od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 81,05 eur/ 610,68 kn od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 79,75 eur/ 600,88 kn od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 78,88 eur/ 594,29 kn od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 84,29 eur/ 635,11 kn od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 89,02 eur/ 670,70 kn od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 89,65 eur/ 675,47 kn od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 86,38 eur/ 650,85 kn od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 262,84 eur/ 1.980,35 kn od 01.05.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.390,45 eur sa zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.«

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavku 1 zbog Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 153/23., dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova u povodu žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene prigovore kao neosnovana te predložila žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz nadoknadu troškova za odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok materijalno pravno nije pogrešno primijenjeno.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredbe iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

7. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. ZPP.

8. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom pa se u tom dijelu žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

9. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe. Saslušana je tužiteljica kao stranka, dok osnovano nije izveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika Mirodara Kovača u [adresa] koji nije imao ovlasti kod solemnizacije ugovora o kreditu objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.

11. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

12. Nije sporno da je 15. lipnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 198-50- 2892974320-50-3227410 u svrhu kupnje novog vozila i temeljem kojeg Ugovora je tuženik (točka 1.) kao Kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 29.058,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan isplate kredita, kao i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (točka 7.).

13. Protivno žalbenim prigovorima tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu članka 3. točki 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj:96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog kredita jer je kredit podigla za osobne potrebe - kupovinu novog vozila, dok suprotno mora dokazati tuženik.

14. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF (o kojem je odlučeno kao o prethodnom pitanju) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

15. Prvostupanjski sud se poziva na ZZP/03 i u kojem je u članku 81. stavku 1. bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Nadalje, prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema članku 84. istog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je u članku 87. stavku 1. i 2. bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine ugovorne odredbe na povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članaka 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.).

16. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je u članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13.) u članku 138.a.

16.1. Navedeno stoga što sukladno članku 502.a stavku 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U članku 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a u članka 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

17. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora, uz i druge tužene banke, nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

18. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji svoj zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

19. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi se o predmetnim pojedinim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužiteljici protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da joj je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.

20. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su članku 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u kojem je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu.

21. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupio na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, kao o prethodnom pitanju.

22. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi.

23. Visina potraživanja pravilno je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan i objektivan.

24. Kako tuženik nije stavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev već općenito prigovor negativne tečajne razlike, to prvostupanjski sud nije bio ovlašten, niti dužan umanjiti tražbinu tužitelja s negativnim tečajnim razlikama, a što je u skladu s pravnim shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

25. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članku 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je u stavku 1. i 2. članka 1111. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

26. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

27. Budući da je tuženik sastavio predmetni Ugovor i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

28. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer članak 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

30. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, to je tužba od 28. travnja 2022. podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz članka 371. ZOO.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP jer je tužitelj uspio u parnici, a tuženik nije.

32. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi, tako i po visini odmjerenih troškova, a što se u žalbi određenim žalbenim navodima i ne osporava.

33. Radi navedenog valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

34. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, a kako odgovor na žalbu nije bio odlučan za ishod ovog postupka to je takav zahtjev tuženika i odbijen, točka II. izreke presude, članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP.

U Sisku 26. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić