Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-126/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samarđžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Karlovca, Senjska 1c, zastupane po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 12 P Ob-241/22-16 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 12 P Ob-241/22-16 od 31. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku VH da doprinosi za uzdržavanje 1. tužiteljice MH i 2. tužiteljice PH umjesto iznosa od po 2.000,00 kn mjesečno za svaku tužiteljicu kako je određeno t. 5. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P Ob-63/18 od 30. studenog 2018. godine povećan iznos od po 500,00 EURA mjesečno za svaku tužiteljicu, odnosno ukupno 1.000,00 EURA mjesečno za obje tužiteljice, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja tužbe 19. prosinca 2022. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun 1. i 2. tužiteljica i to 1. tužiteljice MH otvoren kod ING Bank, broj računa: [broj bankovnog računa] te za 2. tužiteljicu PH otvoren kod ING Bank, broj računa: [broj bankovnog računa] a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se 1. i 2. tužiteljice za plaćanje uzdržavanja za svaku preko iznosa od 500,00 EURA mjesečno za utuženo razdoblje.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.".

2. Protiv točke I. izreke presude žali se tuženik te presudu u navedenom dijelu pobija zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZPP) uz žalbeni prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine te predmet vrati na ponovno suđenje ali pred izmijenjenog suca.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužiteljica radi povišenja uzdržavanja u odnosu na uzdržavanje određeno presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob- 63/18 od 30. studenoga 2018. kojom je naloženo da tuženik tada maloljetnim tužiteljicama plaća iznos od po 2.000,00 kuna mjesečno za svaku, odnosno ukupno 4.000,00 kuna za obje.

6. U ovom postupku, dakle, nije bilo sporno da je ranije pravomoćnom a gore citiranom odlukom tuženik bio u obvezi uzdržavanja tužiteljicama, tada u dobi od 14 godina, po 2.000,00 kuna za svaku od njih.

7. Sporno je jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena citirana presuda, a koje bi opravdavale mijenjanje iste.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje, kako slijedi:

- da tuženik priznaje kako su se potrebe za uzdržavanje tužiteljice povećale ali da bi mogao doprinositi za uzdržavanje svake od tužiteljica najviše po 305,00 eura mjesečno jer je u međuvremenu oblio od srčanih bolesti i operiran pa mu je potrebno dodatno doprinositi za vlastito uzdržavanje;

- da su tužiteljice završile srednju američku školu u Belgiji a sada studiraju u Nizozemskoj, neuroznanost i psihologiju te su na trećoj godini fakulteta;

- da su sada tužiteljice, dakle, u dobi od 21 godinu, da za najam stana plaćaju 1.380,00 eura mjesečno i uz to jednom godišnje odvoz smeća u iznosu od 750,00 eura a godišnji studij za svaku košta 2.400,00 eura;

- da većinu troškova za tužiteljice podmiruje njihova majka M koja je trenutno zaposlena u NATO stožeru u Napulju gdje ostvaruje plaću od 3.155,00 eura mjesečno ali joj ugovor istječe u srpnju 2025.;

- da potrebe tužiteljica iznose oko 1.600,00 eura mjesečno za svaku, a koji iznos, uglavnom snosi njihova majka;

- da iz liječničke dokumentacije za tuženika proizlazi da je isti u međuvremenu obolio i da je operiran što tužiteljice ne osporavaju. Ostvaruje mirovinu u iznosu od 2.034,53 eura mjesečno, a stanuje sa partnericom u svom stanu za koji su režije za prosinac 2024. iznosile 350,00 eura a partnerica ostvaruje plaću od 900,00 eura mjesečno;

- da tuženik ne plaća lijekove već ih dobiva besplatno a kupuje vitamine za 70,00 eura mjesečno i otplaćuje kredit za stan u iznosu od 145,00 eura mjesečno i neke ovrhe radi nepodmirenih dugovanja od kojih su neka ostala iz braka sa majkom tužiteljica;

- da tuženik nema druge zakonske obveze uzdržavanja, osim prema svojim punoljetnim kćerkama koje studiraju u Nizozemskoj.

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, pozivom na odredbe članka 285. i 290. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 305/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje - ObZ) prvostupanjski je sud smatrao da je tuženik u obvezi tužiteljicama plaćati povećani iznos uzdržavanja i to iznos od po 500,00 eura mjesečno za svaku od tužiteljica odnosno ukupno 1.000,00 kuna mjesečno za obje, iako je i navedeni iznos premali da bi zadovoljio sve materijalne potrebe tužiteljica tijekom studiranja. Pri tome je sud cijenio činjenicu da je tuženik 2024. naglo obolio te je hitno operiran, tvrdi kako ga čeka još jedna operacija te da ne može više dodatno zarađivati radi čega sud smatra da je u mogućnosti, bez obzira na navedenu bolest i mirovinu koja prema potvrdi HZMO-a iznosi 2.034,53 eura, doprinositi presuđeni iznos bez štete za vlastito uzdržavanje. Temeljem navedenog sud je sudio kao u izreci pod I. pobijane presude odnosno djelomično odbio zahtjev tužiteljica za povišenjem uzdržavanja za svaku od njih preko iznosa od 500,00 eura, odnosno do zatraženog iznosa od 663,61 eura.

10. Prema odredbi članka 290. stavak 1. ObZ-a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu sa posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najbolje do navršene 26 godine života.

11. Slijedom iznesenog, i po shvaćanju ovog žalbenog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako potrebe tužiteljica tako i mogućnost tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužiteljica, koje se redovno školuju, u točki I. pobijane presude navedeni iznos od po 500,00 eura za svaku tužiteljicu.

12. U odnosu na navedeni žalbeni prigovor kako tužiteljice nisu priložile navodni trošak školarine i dokaz o studiranju ni ostale dokaze koji bi bili od utjecaja na visinu uzdržavanje odgovoriti je da tuženik tijekom postupka nije sporio činjenicu da tužiteljice redovito studiraju a navedene dokaze sud je odbio izvesti jer je ovaj dokazni prijedlog stavljen nakon okončanja dokaznog postupka, nakon što su tužiteljice odnosno stranke u postupku saslušane a što bi bio razlog za odugovlačenje ovog postupka. Osim toga, neosnovano žalitelj ističe kako nisu pravilno utvrđene potrebe tužiteljica odnosno da sud nije uzeo u obzir i prihode uzdržavane osobe odnosno sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja i druge okolnosti. Naime, tuženik u postupku nije sporio činjenicu studiranja u Nizozemskoj niti je prigovarao da tužiteljice nisu trebale studirati u Nizozemskoj kad su isti studij mogle završiti u Republici Hrvatskoj a iz činjeničnog supstrata bi proizlazilo da se tuženik svojedobno suglasio sa njihovim studiranjem u Nizozemskoj.

13. Upravo je prvostupanjski sud cijenio činjenicu mogućnosti tuženika da doprinosi njihovom uzdržavanju, odnosno činjenicu njegovog umirovljenja poradi narušenog zdravstvenog stanja slijedom čega nije u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu već je osnovano zaključio da je tuženik u nemogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljica iznosom od 500,00 eura za svaku s obzirom na njegovu mirovinu te činjenicu da živi s partnericom koja također ostvaruje određene prihode. Dakle, suprotno žalbenim prigovorima pravilno je utvrđeno činjenično stanje i na iste je valjano primijenjeno materijalno pravo.

14. Radi svega iznesenoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odnosno suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 26. lipnja 2025.

PRESDJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić