REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13322/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, koga zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi mobbinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PF koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica uznemiravana od strane radnika tuženika odnosno neposredno nadređenog voditelja laboratorija dr.sc ĐF na svom radnom mjestu.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT iz Zagreba, Savska cesta143, OIB: 29059177553 da Tužiteljici PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati naknadu štete radi povrede osobnosti u iznosu od 50.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT iz Zagreba, Savska cesta 143, OIB: 29059177553 da Tužiteljici PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati naknadu štete radi neimovinske štete u visini od 35.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT iz Zagreba, Savska cesta 143, OIB: 29059177553 da Tužiteljici PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 330.656,00 kn što predstavlja razliku između iznosa bolovanja i iznosa bruta I plaće za razdoblje bolovanja za svaki pojedini mjesec od 04.lipnja 2019.g. do 31. ožujka 2022.g., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.02.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.03.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.05.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.09.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.10.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.11.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.02.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.03.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.04.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.08.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.09.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.10.2021.g. pa do isplate.

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.11.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.12.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.01.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.02.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 10.333,00 kn od 15.03.2022.g. pa do isplate,

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno pripadajućim zateznim kamatama određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici PF u roku od 15 dana naknaditi tuženiku HRVATSKOM VETERINARSKOM INSTITUTU trošak parničnog postupka u iznosu od 10.125,00 EUR (slovima: deset tisuća stotinu dvadeset pet).

III Odbija se zahtjev tužiteljice PF za naknadu troška postupka u iznosu od 52.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate te zahtjev tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.180,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 23. travnja 2021. navodi da je dugogodišnja zaposlenica tuženika, da je 23. ožujka 2021. s tuženikom zaključila Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stručnog savjetnika u sustavu znanosti u Laboratoriju za parazitologiju, Odjela za bakteriologiju i parazitologiju, Odjela veterinarsko javno zdravstvo kod tuženika, da posljednjih sedam godina trpi verbalne uvrede i napade od strane svog neposredno nadređenog ĐF koji joj stalno govori da je glupa, da ništa ne zna, da je nesposobna, poremećena, luda, ismijava je pred kolegama postavljajući joj pitanja iz parazitologije kao da ona ništa ne zna o svom poslu i time aludira da je glupa i nesposobna. Ističe incident koji se dogodio 3. lipnja 2019., nekoliko mjeseci nakon što ju je tehničarka VF ošamarila, kada je tužiteljicu ĐF pitao je li istina da ju je tehničarka VF ošamarila, a nakon što je tužiteljica odgovorila potvrdno, ĐF ju je vrlo grubo verbalno napao i bez ikakve provjere njenih navoda počeo vikati na nju, govoriti joj da laže, da nije normalna, da ništa ne radi, ništa ne zna, da ne zna kako je dobila posao, da prestane plakati jer one ne "puši njene suze" i da ako pristaje da će on pozvati policiju da tužiteljica ide na detektor laži, na što je ona pristala, ali ĐF nije ništa od toga napravio. Navedeno je ostavilo psihičke posljedice na tužiteljicu pa je morala ići na bolovanje od 4. lipnja 2018. i liječiti se kod psihijatra. Kada se 22. srpnja 2019. vratila na posao nakon privremene nesposobnosti za rad, nitko od kolega nije s njom razgovarao, nije dobila nikakve poslove, a poslovi njenog radnog mjesta su dodijeljeni u rad osobama koje nisu stručno osposobljene za iste, sve po naredbi ĐF. Dana **.**.2019. ĐF je sazvao sastanak na kojem je opet pred prisutnima pitao tužiteljicu ostaje li kod navoda da ju je VF ošamarila, a kad je tužiteljica to opet potvrdila, uslijedio je vrlo težak verbalni napad koji je trajao više od sat vremena i na kojem je ĐF pred svima govorio da tužiteljica laže, da ništa ovih godina nije radila u laboratoriju, da ništa nije naučila, na ništa ne zna, da to što radi može raditi bilo koja osoba s ulice, da će je prijaviti za laganje, da je poremećena osoba, da je njen doktorat smeće i da ga treba zapaliti. ĐF je tužiteljicu u više navrata tražio da mu preda medicinsku dokumentaciju da vidi zbog kojih dijagnoza je bila privremeno nesposobna za rad, iako je ona na vrijeme dostavila izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. Tada joj je također govorio da je glupa jer je žena, da ništa pametno ne izlazi iz njenih usta i da je najbolje da ništa ne govori. Napominje da ĐF protiv tužiteljice nikada nije pokrenuo nikakav postupak radi kršenja radnih obveza ili neobavljanja radnih zadataka, već se radilo samo o ponižavanju i iživljavanju, odnosno teškom uznemiravanju tužiteljice i njene osobnosti. Ističe da je ravnatelj tuženika nagovarao supruga tužiteljice kada je donosio izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad da tužiteljica prijavi za uznemiravanje ĐF. Tužiteljica je potom 31. srpnja 2018. e-mailom poslala prijavu ravnatelju tuženika opisujući sve događaje i maltretiranje od strane ĐF, na što je ravnatelj zatražio od tužiteljice da isto pošalje u pisanom obliku, što je tužiteljica i učinila. U očitovanju od 16. ožujka 2020. ravnatelj je naveo da nikada nije primio prijavu tužiteljice, što nije istina. Tužiteljica je 13. veljače 2020., zbog opetovanih velikih problema s ĐF u suradnji s Udrugom za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga podnijela Pritužbu za zaštitu dostojanstva tuženiku, koju je tuženik odlukom od 4. ožujka 2020. bez saslušanja tužiteljice odbio kao neosnovanu. Tužiteljica je 17. ožujka 2020. podnijela i Zahtjev za zaštitu prava u kojem je ukazala na sve zakonske i činjenične propuste tuženika kod donošenja prethodne odluke, ali na isti nikada nije dobila odgovor. Potom je 16. veljače 2021. ponovno uputila pritužbu i zahtjev za zaštitu prava dostojanstva tuženiku na koje je dobila odgovor da njeni navodi nisu istiniti. Nakon toga je tužiteljica neprekidno privremeno nesposobna za rad te se dnevno psihijatrijski liječi zbog uznemiravanja budući da je ponašanje njenog neposredno nadređenog koje traje već niz godina iznimno uznemirava, ponižava i diskriminira. Tužiteljica ima problema sa spavanjem, stalnom napetosti, obavljanjem svakodnevnih aktivnosti, često sanja neugodne situacije u kojima se nalazila i osobe koje su za to odgovorne zbog čega trpi duševne boli i narušen joj je obiteljski mir. Slijedom svega navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 9. svibnja 2022. predlaže utvrditi da je uznemiravana od strane radnika tuženika, odnosno neposredno nadređenog voditelja laboratorija ĐF na njenom radnom mjestu, naložiti tuženiku po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplatu iznosa od 50.000,00 kn/6.636,14 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, po osnovi naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 35.000,00 kn/4.645,30 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, po osnovi naknade imovinske štete zbog razlike iznosa naknade koju je primala za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i iznosa plaće koju bi primala da nije bila privremeno nesposobna za rad iznosa od 330.656,00 kn/43.885,59 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. lipnja 2021. navodi da tužiteljica u tužbi iznosi čitav niz neutemeljenih navoda i tvrdnji koje ničime ne dokazuje, a koje tuženik osporava, da je predmetne navode tužiteljica već iznosila i bili su predmet internog ispitivanja u kojem je utvrđeno kako isti nisu utemeljeni niti ičim potkrepljeni. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, nastanak štetnog događaja i uzročno- posljedičnu vezu između tužiteljičinog zdravstvenog stanja i događaja koje u tužbi opisuje. Navodi da ravnatelj tuženika nije supruga tužiteljice "nagovarao" da prijavi ĐF za uznemiravanje, nego je, kao predstavnik poslodavca, objasnio način iniciranja internog postupka provjere navoda o uznemiravanju. Naglašava da je tuženik, kao poslodavac, osigurao metode i postupke za zaštitu dostojanstva radnika te sprječavanje uznemiravanja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužiteljica u tužbi navodi da je uznemiravanje vršio ĐF pa ako je navedeni nešto i činio, sam odgovara za posljedice svojih radnji. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. ožujka 2021. (list 6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-33, 71-89 spisa), Prijave od 1. kolovoza 2019. (list 34-36 spisa), e-mail (list 37 spisa), Pritužbe za zaštitu dostojanstva od 13. veljače 2020. (list 38-40 spisa), Odluke tuženika od 4. ožujka 2020. (list 41-42 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 17. ožujka 2020. (list 43-45 spisa), Pritužbe i zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika i prijedloga za poduzimanje svih potrebnih i primjerenih mjera radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, odnosno za premještaj na drugo radno mjesto od 16. veljače 2021. (list 46-47 spisa), izračuna plaće tužiteljice (list 48-49 spisa), saslušani su svjedoci VF (list 113-115 spisa), ĐF (list 115-117 spisa), RF (list 125-126 spisa), UF (list 131-132 spisa), te tužiteljica PF (list 127-129 spisa).

4. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika GF budući da je tuženik na ročištu održanom 18. veljače 2025. naveo da ista nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu ovog postupka.

5. Na ročištu održanom 12. svibnja 2025. sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za provođenje medicinskog i financijskog vještačenja, kao nepotrebne, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje uznemiravanja od strane radnika tuženika, odnosno neposredno nadređenog voditelja laboratorija ĐF na radnom mjestu, naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stručne savjetnice u sustavu znanosti u Laboratoriju za parazitologiju Odjela za bakteriologiju i parazitologiju Odjela veterinarsko javno zdravstvo tuženika.

9. Sporno je u ovom predmetu je li tužiteljica radnjama neposredno nadređene osobe bila uznemiravana na radnom mjestu u razdoblju od 2014. do 2021., postoji li uzročna veza između radnji nadređene osobe tužiteljice za koje tvrdi da predstavljaju uznemiravanje/mobbing i njenih zdravstvenih problema te visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 7. stavka 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR) propisano je da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim zakonima.

11. Budući da u ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, na temelju odredbe članka 7. stavka 5. ZR, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika je ocijenjen neosnovanim.

12. Mobbing je oblik ponašanja na radnom mjestu kojim pojedinac ili skupina osoba sustavno, tijekom duljeg vremena, psihički zlostavlja drugu osobu s ciljem ugrožavanja ljudskog dostojanstva, integriteta, ugleda i časti i njegovim uklanjanjem s radnog mjesta.

13. Iz iskaza svjedokinje VF, zaposlenice tuženika na radnom mjestu veterinarske tehničarke, proizlazi da su nekoliko dana prije 3. lipnja 2019. do nje došle glasine da tužiteljica tvrdi da ju je svjedokinja ošamarila, što nije bila istina, da je na sastanku navedenog dana ĐF pitao tužiteljicu je li to istina, da je tužiteljica na to rekla da ju je svjedokinja udarila oko Božića ili Nove godine, odnosno u prosincu 2018., da su tužiteljica, svjedokinja i ĐF tom prilikom bili uznemireni, da je ĐF rekao da mora izaći i da će se vratiti za sat i pol kako bi razmislio što treba učiniti, da su nakon što se ĐF vratio ponovno razgovarali s tužiteljicom, koja je s toga sastanka otišla kod ravnatelja tuženika, da je dogovor bio da sljedećeg dana odu na sastanak kod ravnatelja, ali tužiteljica sljedećeg dana nije došla na posao, već je određeno vrijeme bila na bolovanju i godišnjem odmoru, da je nakon što se vratila 26. ili 27. srpnja 2019. održan sastanak na istu temu na kojem su pitali tužiteljicu što se točno dogodilo, da je tužiteljica rekla ju je svjedokinja udarila u kolovozu 2018., da je taj sastanak trajao sat, sat i pol, da je nakon toga uslijedila pauza, a tužiteljica se nakon te pauze više nije vratila na posao, da nakon toga više nije vidjela tužiteljicu, da je ponašanje tužiteljice prema njoj cijelo vrijeme bilo isto, zajedno su slavile rođendane u prostorijama tuženika, pričale o djeci, ona joj je naručivala neke stvari s online shopova, razmjenjivale su robu, međusobno kupovale poklone djeci jedna drugoj, da je ĐF tužiteljicu učio parazitologiji nakon što se pridružila laboratoriju jer je do tada radila na drugom odjelu, da je tužiteljica bila dosta nesigurna i često je tražila pomoć u poslu, da se ĐF trudio objasniti tužiteljici sve što je bilo potrebno do jednog trenutka kada mu je rekla da ima problema s pamćenjem nakon čega je ĐF više ništa nije ispitivao o parazitologiji i promijenio joj je poslove na niži stupanj koji može obavljati, da je od tada tužiteljica radila poslove koje joj je ĐF rekao da radi (npr. dijagnostiku na mikroskopu, što je bilo pola posla tehničara, a pola posla osobe s visokom stručnom spremom), da nije radila puni opseg poslova osobe s visokom stručnom spremom te da nikada nije svjedočila verbalnom napadu, nekom obliku šikaniranja, uznemiravanja ili diskriminacije ĐF prema tužiteljici.

14. Iz iskaza svjedoka ĐF, neposredno nadređene osobe tužiteljici, proizlazi da tužiteljicu poznaje još od fakulteta, da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu stručnog suradnika u laboratoriju kojeg je on bio voditelj te joj je on bio nadređen, da kada je tužiteljica došla u laboratorij nije imala osnovnih znanja iz parazitologije, da je očekivao da će se u tom području razvijati kako bi mogla ostati u laboratoriju i raditi taj posao, da joj je predložio da joj tema doktorskog rada bude iz područja parazitologije, da ju je postavio kao suradnicu na svom projektu da tu surađuje i da se znanstveno razvija, da mu je tužiteljica nakon nekog vremena došla uplakana u sobu i rekla da joj je teško raditi poslove koji su bili u opisu njenog radnog mjesta jer ima problema s pamćenjem zbog narkoza od operacija koje je imala, da joj je predložio da napiše popis poslova koje može raditi, što je ona i učinila pa su se dogovorili da će te poslove raditi, da je nakon toga radila poslove koji su bili uglavnom tehničarski poslovi i neki rutinski poslovi, da je tu bilo i poslova za visoku stručnu spremu, ali nikakve nadogradnje nije bilo, da je situacija s tužiteljicom bila normalna sve do 3. lipnja 2019. kada su do njega doprle glasine da je VF ošamarila tužiteljicu pa je on o tome pitao tužiteljicu i VF, da je tužiteljica tom prilikom objašnjavala gdje i kako se taj napad dogodio i rekla da se dogodio oko Božića, da VF nije znala o čemu se tu radi, da se tužiteljica uznemirila, počela plakati i počela se šamarati kako bi pokazala kako se to dogodilo, da joj je on rekao da se primiri i otišao je iz laboratorija kako bi razmislio što napraviti dalje i da se ona primiri da mogu dalje normalno razgovarati, da se vratio nakon 45 minuta i ponovno razgovarao s njih dvije, da je tužiteljica tada ponovno počela plakati i otišla kod ravnatelja RF, da je nakon toga i sam otišao kod ravnatelja, da je tužiteljica tom prilikom rekla ravnatelju da nema problema s njim, da je on super šef, već da ima problema s VF, da je tužiteljica rekla da je taj napad vidjela i HF, da je potom ravnatelj pozvao HF na sastanak s dva pravnika tuženika i pitao je o navodnom napadu na što je HF rekla da nikad nije vidjela da se to dogodilo, da su se dogovorili da će se sljedeći dan naći kod ravnatelja da to riješe, međutim tužiteljica više sljedeći dan nije došla na posao, da je nakon toga bila narušena atmosfera u laboratoriju, da su kolege rekle da više neće raditi u laboratoriju s tužiteljicom, a VF je rekla da se boji ostati sama s tužiteljicom, da je atmosfera u laboratoriju inače bila dobra jer su do tada sve rođendane slavili skupa, išli su zajedno na ručkove nakon dobro odrađenog posla, slavili su blagdane zajedno, da svemu tome je prisustvovala i tužiteljica, da nikada nije verbalno vrijeđao i napadao tužiteljicu, govorio joj da je glupa, da je nesposobna, da ništa ne zna, poremećena, luda, da joj je rekao jedino da mu je fascinantno da nakon toliko godina ne može ništa naučiti, da ju je poučavao struci kako bi mogla kvalitetnije raditi i odgovarati na pitanja kada bi ju netko nešto pitao, da to nikad nije bilo u svrhu ponižavanja, da je na sastanku 3. lipnja 2019. rekao tužiteljici da misli da laže jer je gledao reakciju tužiteljice i VF kada su razgovarali o toj temi, da je na drugom sastanku povodom istog događaja pitao tužiteljicu zašto je to napravila, da je tužiteljica i dalje tvrdila da ju je VF ošamarila, da je nakon tog sastanka za vrijeme stanke tužiteljica uzela svoje stvari, otišla s radnog mjesta i više se nije vratila, da nije sudjelovao u postupku povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu dostojanstva jer mu povjerenstvo nije dalo dokument da vidi zbog čega ga tužiteljica tereti, da nikad ništa nije pitao vezano za privremenu nesposobnost za rad tužiteljice jer je znao za njenu osobnu situaciju i činjenicu da ima bolesno dijete. Svjedok je također naveo da ga bole sve optužbe tužiteljice jer mu je supruga bila žrtva mobbinga i zbog toga se razboljela pa zbog svega toga on ne dopušta takve situacije u laboratoriju.

15. Iz iskaza svjedoka RF, ravnatelja tuženika u razdoblju od 8. ožujka 2015. do 8. ožujka 2023., proizlazi da je 3. lipnja 2019. tužiteljica uplakana i vidno uzbuđena, potkraj radnog vremena došla u njegov ured i rekla da ju je VF ošamarila, da ju je pitao kada se to dogodilo, misleći, s obzirom na njeno tadašnje stanje, da se to dogodilo neposredno prije, da je na to tužiteljica odgovorila da je to bilo prije dva ili tri mjeseca, da mu je to bilo malo čudno pa je pitao tužiteljicu zašto to nije ranije prijavila, da mu je tužiteljica na to odgovorila da nije htjela da VF dobije otkaz i ostane bez posla, da je tužiteljica rekla da je taj incident vidjela HF, koju je onda odmah pozvao u sobu u kojoj su bila prisutna još dva pravnika kao svjedoci i pitao je li svjedočila tom događaju, na što je HF odgovorila da nije, da ga je toga dana tužiteljica nakon radnog vremena, dok se vozio automobilom kući s posla, nazvala na mobitel i rekla da zapravo nije kod njega došla zbog tog događaja, nego zato što se ĐF toga dana izvikao na nju, da je tužiteljica nakon toga otišla na bolovanje, a vratila se u srpnju 2019. na kratko vrijeme, da mu je tužiteljica u kolovozu 2019. e-mailom uputila dopis u kojem je navela da ju je ĐF vrijeđao i omalovažavao, da joj je rekao da taj email preformulira u službenu prijavu kako bi tuženik to istražio, da je nakon toga tužiteljica podnijela službenu prijavu, da je on tražio očitovanje od ĐF koje je bilo suprotno navodima tužiteljice i negirao je sve što je tužiteljica rekla, da je nakon toga tužiteljica dugo ostala na bolovanju, da je tužiteljica u siječnju 2020. došla na još jedan razgovor na kojem je ponovila navedene navode, da joj je rekao da to sve prijavi nadležnim institucijama i tijelima unutar tuženika, da je suprug tužiteljice došao na jedan razgovor kod njega i da ga pritom nije nagovarao da nekoga prijavi, već je sugerirao da, ako smatraju potrebnim i osnovanim, isto prijave nadležnim institucijama, da protiv ĐF nikada nisu bile podnesene nikakve službene prijave u odnosu na uznemiravanje drugih zaposlenika niti mu se itko od zaposlenika tuženika usmeno požalio na postupanje ili ponašanje ĐF koje bi bilo neprimjereno prema njima, da mu je ĐF usmeno rekao da je tužiteljica tražila slabiji režim rada zbog problema s pamćenjem čemu je ĐF udovoljio i promijenio joj režim rada.

16. Sud je iskaze navedenih svjedoka ocijenio u cijelosti istinitima jer su svi svjedoci iskazivali uvjerljivo te u međusobnom suglasju.

17. Iz iskaza svjedoka UF, supruga tužiteljice, proizlazi je u srpnju 2019. nosio izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad supruge u pravnu službu tuženika, da je tada odlučio svratiti do ravnatelja tuženika kojeg je poznavao iz viđenja i porazgovarati s njim o situaciji u kojoj se nalazila tužiteljica, da je ravnatelja začudilo što je došao, da je u razgovoru koji je trajao oko pola sata pitao što trebaju napraviti da tužiteljica dobije premještaj na drugi odjel, da ga je ravnatelj pitao zašto tužiteljica želi premještaj pa mu je rekao da ĐF nad njom vrši mobbing i maltretira je, s čim je ravnatelj već bio upoznat, da mu je ravnatelj rekao da tužiteljica podnese službenu prijavu na e-mail da bi on mogao dalje službeno postupati s tim predmetom, što je tužiteljica i učinila, da mu je ravnatelj rekao da je upoznat sa situacijom s ĐF jer mu se DF već požalila na situaciju s njim, ali nikad nije podnijela službenu prijavu protiv njega.

18. Sud je povjerovao iskazu svjedoka UF u pretežitom dijelu jer je iskazivao uvjerljivo i u suglasnosti s iskazom svjedoka RF. Sud nije povjerovao iskazu navedenog svjedoka u dijelu u kojem navodi da mu je svjedok RF rekao da je upoznat sa situacijom s ĐF jer mu se DF već požalila na situaciju s njim, ali nikad nije podnijela službenu prijavu protiv njega budući da to ne proizlazi iz iskaza svjedoka RF koji je naveo da mu se nitko od zaposlenika tuženika usmeno ili pisano nikada nije požalio na postupanje ili ponašanje ĐF koje bi bilo neprimjereno prema njima, a iskazu kojeg svjedoka je sud u cijelosti povjerovao.

19. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kod tuženika bila zaposlena od 2006. do siječnja 2025. kada je dobila otkaz, da je od 2012. radila na radnom mjestu poslijedoktoranta u Laboratoriju za parazitologiju, Odjelu za bakteriologiju i parazitologiju u kojem joj je nadređena osoba bio ĐF koji ju je vrlo brzo nakon što je došla počeo verbalno vrijeđati, znao joj je govoriti da mora učiti parazitologiju, ispitivao ju je kao na ispitu, da to nije bio razgovor dvoje kolega, već je on postavljao pitanja i vikao na nju "Reci mi da ili ne!", govorio joj je da ništa ne zna i da ništa nije naučila, da joj za vrijeme doktorata nije dozvoljavao da za vrijeme radnog vremena piše doktorski rad što je bilo njeno pravo, nije joj dao da za vrijeme radnog vremena ide na konzultacije, već je za to morala uzimati godišnji odmor, da je nakon što je doktorirala jednom prilikom uzeo njen doktorski rad sa stola i vikao da je to smeće koje treba spaliti, da su s godinama uvrede postale sve češće, rijetko kad nije vikao i govorio joj da je nesposobna i da ništa nije naučila, da je isto radio i pokojnoj DF, da bi njima dvjema, čim bi ĐF primio kvaku vrata, srce počelo jače lupati jer nisu znale što ih čeka, da je od 2018. godine vrijeđanje bilo sve učestalije pa je bila izgubljena i svaki dan je radila pod velikim stresom, da joj je zbog toga ĐF rekao da to ide istražiti i vidjeti što joj je, da je tražio od nje da mu pisano u emailu napiše koje poslove može raditi, na što je ona napisala sve poslove koje je radila i koji su bili u opisu njenog radnog mjesta, da joj nakon toga tehničarke više nisu htjele pripremati uzorke pa je sve radila sama, da je napravila CT mozga i pregled kod neurologa i da je sve bilo u redu, da je tek kad je otišla kod psihijatra shvatila da joj je sve to od stresa te joj su dijagnosticirani anksiozno-depresivni poremećaj i PTSP, da nije ĐF rekla da ima problema s pamćenjem i tražila prilagodbu poslova, da ju je u studenom 2018. pred kraj radnog nazvala SF s pitanjem radi li ona određeni uzorak i za koliko to može napraviti, da joj je tužiteljica odgovorila da će sljedeći dan biti gotov nalaz, ali da je došlo do nesporazuma za taj uzorak jer je mislila da se radi druga pretraga na što se VF uzrujala i počela vikati da zašto je ne sluša kad joj nešto govori, da joj sto puta mora ponavljati i da je li rekla da to može napraviti, da ju je tada ošamarila, čemu je bila prisutna i to vidjela HF, da je tužiteljica potom uzela svoje stvari i istrčala van, da nije prijavila VF jer nije htjela da ostane bez posla s dvoje male djece, da je sljedećeg dana to prepričala DF koja joj je rekla da to ne prijavljuje i da se u to ne miješa, da je par mjeseci nakon toga na tramvajskoj stanici ispričala trima tehničarkama da ju je VF ošamarila, da je to jedna tehničarka par mjeseci nakon toga ispričala svojoj šefici koja je to rekla ĐF, da je ĐF **.**.2019. došao u njihovu sobu, poslao je HF van i ostale su samo VF i ona, da ju je pitao je li istina da ju je VF ošamarila što je ona potvrdila, da je potom ĐF krenuo vikati, vrijeđati je govoreći da je poremećena, da laže, stalno je ponavljao da nije normalna, pitao je pristaje li da pozove policiju i da ide na detektor laži, da je ona pristala ako ide i VF, da je potom otišao u svoju sobu na cca pola sata da razmisli, a kada se vratio nastavio je s vrijeđanjem i rekao joj "Što plačeš, ne pušim ja te tvoje suze", da je potom izašla iz laboratorija i otišla do ravnatelja kojem je u suzama pokušala objasniti što se događa, da ju ĐF vrijeđa jer je čuo za pljusku, da je ĐF došao za njom, da je bio uzrujan, govorio da nije normalna, da što to priča, da je ravnatelj rekao da toga dana ima sastanak i da će razgovarati sljedećeg dana, da je nakon toga otišla do liječnice obiteljske medicine koja ju je uputila psihijatrici i sljedećeg dana joj je otvoreno bolovanje, a nakon toga je koristila godišnji odmor za prošlu godinu koji joj je prije toga bio odobren, da joj je nakon toga ponovno preporučeno bolovanje od strane liječnice, da je 22. srpnja 2019. tražila da joj se zatvori bolovanje i da se vrati na posao, da kada se vratila nitko s njom nije razgovarao, ĐF nije dolazio u laboratorij, tehničarka je pripremala uzorke, a gledala ih je HF, koja to nije smjela raditi, ignorirali su je, ako je nešto pitala, nitko joj nije odgovarao, da je jednom prilikom pitala DF smije li raditi jedan posao za nju na što joj je ona porukom odgovorila da neka oprosti, ali da se ne usudi s njom razgovarati, da je **.**.2019. ĐF sazvao sastanak u laboratoriju kojem su prisustvovali tužiteljica, DF, dvije tehničarke i ĐF na kojem ju je ĐF pitao stoji li i dalje pri tome da ju je VF ošamarila, da dobro razmisli o odgovoru i da se nada da je izvukla pouku iz toga što je bila na bolovanju, da joj je ponovno rekao da nije normalna, da ništa ne zna raditi, da njen posao može raditi smetlar, da je poremećena, da je svojim lažima narušila ugled laboratorija, da joj je postavio pitanje iz parazitologije na koje nije htjela odgovoriti, da joj je jedna tehničarka dobacila "Ajde, ajde PF, svi znamo da ne znate to", da je ĐF tražio od svih da na papiriće napišu kome je rekla za pljusku i od koga su ostali čuli za nju, da je vrijeđanje trajalo oko sat i pol, da je nakon toga otišla pravniku P i rekla što se dogodilo, potom nazvala svoju liječnicu i rekla joj da se ne osjeća dobro pa ju je liječnica poslala u Centar za krizna stanja u KBC Zagreb, da je tamo otišla za vrijeme radnog vremena i rekla je to pravniku P te da je od tada do otkaza bila na neprekidnom bolovanju, da je prvu prijavu za mobbing podnijela udruzi za mobbing, drugu je emailom uputila ravnatelju tuženika na što joj je on rekao da je preformulira kako bi je on mogao dalje službeno proslijediti, što je i učinila, da je nitko od tuženika nije kontaktirao povodom te prijave niti je na istu dobila odgovor, da je potom podnijela prijavu radi zaštite dostojanstva tuženiku u kojem postupku nije sudjelovala, već je dobila putem punomoćnika odluku u kojoj je navedeno da su njeni navodi neutemeljeni, da je pisano putem emaila tražila od ravnatelja tuženika da je se makne od ĐF, na što joj je usmeno rečeno od strane ravnatelja i pravnika tuženika da neće dobiti premještaj, da iako je uznemiravanje od strane ĐF trajalo od 2012. da je čekala sedam godina da bi to prijavila jer je bila znanstveni novak, imala ugovor o radu na određeno, suprug joj je bio nezaposlen, doktorat joj je plaćao tuženik, a plaću joj je davalo Ministarstvo pa nije htjela ulaziti ni u kakve sukobe zbog cijele situacije te da je dala otkaz da bi morala vratiti tuženiku 10.000,00 EUR koje nije imala, da je doktorirala i ugovor na neodređeno dobila 2018., ali da je s prijavom čekala do lipnja 2019. jer je mislila da će biti bolje.

20. Sud nije povjerovao iskazu tužiteljice, osim u dijelu u kojem iznosi kronologiju događaja, budući da isti nije uvjerljiv te je u kontradiktornosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je sud povjerovao.

21. Uvidom u Odluku od 4. ožujka 2020. utvrđeno je da su osobe ovlaštene za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika nakon provedenog postupka odlučile o Pritužbi tužiteljice od 16. veljače 2020., predanoj tuženiku 24. veljače 2020., na način da su istu odbile kao neosnovanu. Iz obrazloženja Odluke proizlazi da nakon obavljenih razgovora i danih očitovanja od strane zaposlenika Laboratorija za parazitologiju Marije Cvetnić, DF, CF i VF nije utvrđen niti jedan argument koji bi govorio u prilog iznesenim optužbama od strane tužiteljice protiv ĐF.

22. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da u razdoblju od 2014. do 2021. kod tuženika nije došlo do ponašanja kojima bi pojedinac ili skupina osoba sustavno, tijekom duljeg vremena, psihički zlostavljali tužiteljicu s ciljem ugrožavanja njenog dostojanstva, integriteta, ugleda i časti te da tužiteljica nije trpjela verbalne uvrede i napade od strane svog neposredno nadređenog ĐF.

23. Naime, iz iskaza svjedoka VF i ĐF ne proizlazi da je ĐF u razdoblju od 2014. do 2021., te na sastancima održanim 3. lipnja 2019. i 26. srpnja 2019. verbalno napadao i vrijeđao tužiteljicu govoreći joj da je glupa, da ništa ne zna, da je nesposobna, poremećena, luda, da ju je ismijavao pred kolegama postavljajući joj pitanja iz parazitologije aludirajući time da je glupa i nesposobna. Iako tijekom postupka navodi da su se verbalni napadi i vrijeđanja zbivali i u prisutnosti drugih zaposlenika tuženika, tužiteljica te osobe nije predložila kao svjedoke u ovom postupku. Nadalje, iz iskaza svjedoka RF i UF ne proizlazi da je RF, kao tadašnji ravnatelj tuženika, nagovarao supruga tužiteljice da tužiteljica prijavi ĐF, već ga je samo uputio u propisanu proceduru kako bi nadležna tijela tuženika za isto mogla provesti postupak. Navedeno je RF ponovio i e-mailom od 31. srpnja 2019. (list 37 spisa). Također se navodi da su osobe ovlaštene za zaštitu dostojanstva radnika kod tuženika Odlukom od 4. ožujka 2020., nakon provedenog postupka, odlučile o Pritužbi tužiteljice od 16. veljače 2020., predanoj tuženiku 24. veljače 2020. pa je, prema ocjeni ovog suda neosnovan navod tužiteljice da joj je uskraćena zaštita dostojanstva od strane tuženika, kao poslodavca. Tijekom postupka iz iskaza svjedoka VF i ĐF nije utvrđeno da s tužiteljicom nakon povratka s bolovanja 22. srpnja 2019. nitko nije razgovarao, da nije dobivala posao i da su njeni poslovi bili preneseni na druge radnike, već je utvrđeno da je ĐF tužiteljici sukladno njenom traženju prilagodio poslove zbog problema s pamćenjem, o čemu je isti usmeno obavijestio i tadašnjeg ravnatelja tuženika RF, te da su joj ti poslovi bili poznati i nisu joj trebale posebne upute za obavljanje istih. Iz iskaza svjedoka ĐF nije utvrđeno da bi od tužiteljice tražio dostavu njene medicinske dokumentacije nakon povratka na rad po privremenoj nesposobnosti za rad, kako to tvrdi tužiteljica, već proizlazi da je svjedok bio upoznat s privatnom situacijom tužiteljice i nikada je nije pitao zašto je izostajala s posla. Tužiteljica, iako u tužbi navodi da je ponašanje ĐF koje traje već niz godina bilo i diskriminirajuće, tijekom postupka ne navodi osnovu diskriminacije niti istu detaljnije obrazlaže, slijedom čega je za zaključiti da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je zbog određene osnove bila stavljena u nepovoljniji položaj. Zaključno se navodi da nije životno logično da bi tužiteljica nakon fizičkog napada druge radnice tuženika s istom osobom dijelila radni prostor/sobu i isto ne bi nikome mjesecima prijavila zbog straha da se počiniteljici napada koja je majka dvoje maloljetne djece ne otkaže ugovor o radu. Također tijekom postupka nije utvrđeno kada se navodni napad dogodio budući da su svjedoci VF i ĐF naveli da je tužiteljica rekla da se isti dogodio oko Božića 2018. ili [adresa]., RF da mu je tužiteljica rekla 3. lipnja 2019. da se dogodio prije dva ili tri mjeseca, a tužiteljica je u svom iskazu navela da se isti dogodio u studenom 2018. Ocjena je ovog suda da bi zbog činjenice što se takva ponašanja ne događaju često, se radnik kojem se dogodio fizički napad drugog radnika na radnom mjestu jasno sjećao dana kada se isti dogodio.

24. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da ne postoje ponašanja za koja tužiteljica tvrdi da predstavljaju uznemiravanje pa samim time niti uzročno- posljedična veza između ponašanja nadređene osobe tužiteljice i njenih zdravstvenih tegoba, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika, kao poslodavca tužiteljice. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi i odredbe članka 219. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku I izreke presude.

25. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 55.167,03 EUR.

27. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 16. studenog 2021. (dostavljen sudu 16. prosinca 2021.) i od 27. lipnja 2022. (kojima se očituje na navode iz podnesaka tužiteljice) od 3x500 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 10. svibnja 2022., 7. ožujka 2024., 5. studenog 2024., 18. veljače 2025. i 12. svibnja 2025. od 5x500 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9/3), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 10.125,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.180,00 EUR odbijen je kao neosnovan budući da navedene sudske pristojbe nije platio niti je obveznik plaćanja istih. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

29. Zahtjev tužiteljice na naknadu troška postupka u iznosu od 52.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.