Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-197/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 28. siječnja 2022. poslovni broj: P-1324/2019- 26, u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 28. siječnja 2022. poslovni broj: P-1324/2019-26 i predmet se vraća na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu od 28. siječnja 2022. poslovni broj: P-1324/2019-26 suđeno je:

»"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 od 25. srpnja 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđević iz [adresa] pod br. OV-4388/05 dana 26. srpnja 2005., zaključen između tužitelja DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, i to:

- čl. 2. koji glasi: "… CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.";

- čl. 3. toč. 4. koji glasi: "… podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d Osijek za devize na dan dospijeća.";

- čl. 3. toč.5. koji glasi: " Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama

po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja.";

- čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 18.830,72 kn (osamnaesttisućaosamstotrideset- kunaisedamdesetdvijelipe) na ime preplaćenih kamata, iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih narazdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana 30. rujna 2015., pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.425,00 kn (devettisućačetristodvadesetpetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 28. siječnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana.«

2. Na takvu presudu tuženik Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (dalje: tuženik) je pravovremeno uložio žalbu te prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako:

- je presuda suštinski neobrazložena, da se svodi na prepisivanje utvrđenja i zaključaka iz kolektivnog spora, bez argumentiranog obrazloženja i primjene na konkretno stanje, zbog čega se presuda u dijelu niti ne može ispitati (povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a).

- da sud nije utvrdio niti na koji se način stvorila značajna neravnoteža između ugovornih stranaka,

- da je prvostupanjski sud utvrdio da je osnova ništetnosti spornih odredbi proizlazi iz činjenica da ovdje parnične strane o njima nisu pregovarale, ali da ne obrazlaže na temelju čega je sud isto utvrdio, budući da nije saslušao niti jednu osobu koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora a na koju okolnost je tuženik predlagao saslušanje svjedokinje VĆ,

- da prvostupanjski sud ni ne spominje činjenicu da je predmetni ugovor konvertiran,

- da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatu,

- da tuženikov prigovor kako se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, budući da je ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom d.d., koja nije obuhvaćena izrekama predmetnih presuda, sud odbacuje uz potpuno nejasno obrazloženje,

- da prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže svoju odluku u odnosu na dosuđeni tijek zatezne kamate,

- da u odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio kako nije protekao rok od pet godina, a obrazloženju svog stava, sud se nije pozvao niti na jednu zakonsku odredbu koja bi određivala prekid zastarnog roka.

2.1. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga ovaj sud je, a u smislu članka 370. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), utvrdio da prvostupanjski sud nije potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, uslijed čega su izostali i razlozi o odlučnim činjenicama pa je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a na koje sam tuženik svojom žalbom ukazuje.

6. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 dana 25. srpnja 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio namjenski kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora);

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000 CHF zaračunavaju kamate od 5,25 % godišnje, dekurzivno te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja uz rok vraćanja od 15 godina (članak 3. Ugovora);

- da je u članku 4. ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva te da se ista mijenja sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika;

- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030242- 62000147503/2005 dana 18. siječnja 2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.931,94 kn;

- da je u prijelaznom razdoblju utvrđen manjak u iznosu od 745,10 kn, stoga konačni saldo preplate na dan konverzije iznosi 2.188,02 kn (list spisa 45).

- da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu, sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita u iznosu od 21.018,90 kn, odnosno korigirano u iznosu od 21.018,74 kn,

- da je konverzija je provedena 12. veljače 2016. s danom 30. rujna 2015. te je tuženik obavijestio tužitelja da mu je konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja priznat u iznosu od 2.188,02 kn,

- da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,

- da upravo taj propust uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača,

- da je tuženik jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 5,25 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljicom jednostranim povećavanjem kamatne stope,

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno u odnosu na ovdje tuženika, da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene a koja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. u točki 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1. – 7. izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da činjenica da je ugovor o kreditu raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013.

- da je tužitelj, uslijed ništetnosti takvih odredbi, oštećen te da mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio,

- da je neosnovan prigovor tuženika pogrešne pasivne legitimacije jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, da je Slavonska banka pripojena Hypo Alpe Adria bank, a čiji je slijednik upravo tuženik, te iako je kolektivnom presudom obuhvaćeno razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i presuđenja Slavonska banka d.d. više nije postojala jer je pripojena pravnom predniku tuženika, slijedom čega se učinak presuda u kolektivnom sporu proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi,

- da prigovor zastare nije osnovan jer je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. te je zastara, u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje: ZOO), prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ista je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak,

- da sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje VĆ jer je smatrao da to nije bilo nužno s obzirom na odluku VSRH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. a prema kojoj je jasno navedeno da nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača u kojima se isti pozivaju na presudu donesenu u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.,

- a u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu se prvostupanjski sud poziva samo na članak 29. ZOO.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja te utvrđuje sporne ugovorne odredbe ništetnim, te nalaže tuženiku isplatu preplaćenog iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba (kao razliku između početno ugovorenih uvjeta i stvarno plaćenih).

8. U odnosu na žalbene navode tuženika a kojim tuženik osporava izravnu primjenu odluke donesene u kolektivnom sporu (obzirom na pravnu osobu koja je sklopila ugovor o kreditu) ovaj sud ističe da, a obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već izrazio pravno shvaćanje da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo-Alpe-Adria –Bank d.d., kao preuzimatelja Slavonske banke d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d. (rješenje tog suda poslovni broj Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.), ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da uslijed pripajanja Slavonske banke d.d. tuženiku (tada naziva Hypo-Alpe-Adria-Bank), presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu odredbe članka 502.a ZPP, se odnose i na sporni Ugovor o kreditu.

9. Nadalje, kako je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, u svakom slučaju nije nastupila zastara potraživanja preplaćenih iznosa po tim (ništavim) odredbama, jer od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništavost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope (13. lipnja 2014.), od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništavost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (12. lipnja 2019.) nije protekao zastarni rok iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01 dalje: ZOO/91, koji se ima primijeniti obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu) a u svezi članka 1163. stavak 1. ZOO. Pravilno je stoga u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule odbijen, kao neosnovan, prigovor zastare.

10. No, kod utvrđivanja osnovanosti točaka I. i II. tuženog zahtjeva odnosno utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi, prvostupanjski sud se pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kao i odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.) kojima je utvrđeno postupanje suprotno odredbama čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. - dalje: ZZP/03.), odnosno od 7. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07.,125/07., 75/09., 79/09., 89/09. 133/09., 78/12., 58/13. i 41/14. - dalje: ZZP/07) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje: ZOO). Ujedno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev na temelju pravnog shvaćanja prema kojem u naprijed navedenoj situaciji nisu dužni izvoditi dokaze predložene po tuženiku, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 138.a ZZP/07, odnosno članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14.,110/15., 14/19. i 19/22. - dalje: ZZP/14) i članka 502.c ZPP u svezi članka 502.a ZPP.

11. Tuženik osporava izravnu primjenu odluka suda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama (radnika tuženika VĆ i drugih personalnih dokaza, koji su prema navodima tuženika sudjelovali u postupku prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora). Tuženik smatra da je takvim postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. U odnosu na navedeno ovaj sud ističe da u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača predmet dokazivanja nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka. S druge strane, u ovom postupku, tuženik je predlagao dokaze na okolnost da je tužitelju, u postupku sklapanja ugovora o kreditu, davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokazi su trebali biti izvedeni, jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi mogli utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nesumnjivo nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku, niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

13. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH (pravno shvaćanje iznijeto u odlukama broj Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 1074/2023-2 od 23. siječnja 2024. i dr., koje je u skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odluci toga suda broj U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

14. S obzirom na navedeno osnovani su navodi žalbe da se citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i procesnoj ravnopravnosti stranaka protivi zaključak prvostupanjskog suda da se o spornim odredbama potrošačkog ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo kada je tuženik predložio da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu saslušaju određeni svjedoci, između kojih je i radnica tuženika koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, a sud je odbio taj dokazni prijedlog tuženika. Dakle u konkretnom slučaju potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o parametrima promjene kamatne stope ni o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane tuženik tvrdi da je takve obavijesti dao. U tim okolnostima prvostupanjski sud je trebao ocijeniti od kakvog je utjecaja iskaz zaposlenika banke na ocjenu suda.

15. S obzirom na to da prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije izveo dokaze predložene od strane tuženika (saslušanje svjedoka predloženih po tuženiku a posljedično tome i utvrdili sve relevantne činjenice) činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa su u tom dijelu izostali razlozi o odlučim činjenicama odnosno činjenici koju prvostupanjski sud navodi (da tuženik nije tužitelju dao potpuno obavijest o spornim odredbama) a pritom prvostupanjski sud nije izveo personalne dokaze koji su na tu okolnost predloženi.

16. Osim iznesenog osnovano tuženik u svojoj žalbi ističe da nema razloga o odluci o tijeku zatezne kamate jer prvostupanjski sud na tu okolnost uopće ne daje razloge, već samo citira odredbu ZOO o visini takve kamate.

17. Nadalje, izostali su razlozi u prvostupanjskoj presudi, a u dijelu zbog čega sud smatra da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu (konverziji) nije uklonjena neravnoteža nastala zbog ništetnih ugovornih odredaba, a kako to opravdano žalba i ističe.

18. Slijedom iznesenog ovaj sud je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u kojem će prvostupanjski sud, nakon provođenja dokaza saslušanjem svjedoka tuženika (i provođenja drugih predloženih dokaza na tu okolnost), donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, uz davanje razloga o svim spornim pitanjima (na koje osnovano žalba ukazuje), te će ujedno raspraviti i druge prigovore tuženika (prigovore na nalazi i mišljenje vještaka, razloge o tome zašto smatra da konverzijom tužitelj nije obeštećen, razloge o tijeku zatezne kamate) te o istim u svojoj odluci dati razloge.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci.

20. Budući da je prvostupanjska odluka ukinuta, o troškovima žalbenog postupka, a u smislu članka 166. stavak 3. ZPP, odlučiti će se u konačnoj odluci.

U Sisku 26. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja