REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1767/2024

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja AUTO NOVAKOVIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate u iznosu od 57,38 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, zastupano po članu uprave TA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 57,38 EUR (slovima: pedeset sedam eura i trideset osam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 01. srpnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 57,38 EUR od 1. srpnja 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 28. svibnja 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI ELANTRA reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika TAI, a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 5. lipnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 1067-21340-1 u ukupnom iznosu od 1.254,85 EUR (PDV uključen).Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.197,47 EUR. Razliku od 57,38 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 16. srpnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 57,38 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004211157739 te priznaje nastanak samog štetnog događaja. Navodi da je 5. lipnja 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po obradi istoga na ime naknade imovinske štete na automobilu isplatio iznos od 1.197,47 EUR. Isplatom navedenog iznosa tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja, kao i zatraženi tijek i stopu zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.

Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 1067-21340-1 (list 9 spisa), izvid štete broj 21-AK-21053/2024 (list 10-12 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 13 spisa), e-mail korespondencija (list 14-15 spisa), cjenik tužitelja (list 16 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17-18 spisa), notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19-23 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 50- 53 spisa), račun T (list 72 spisa), račun AMC MEĐIMURJE (list 76-77 spisa).

4.

Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka ĐAI i ovlaštene osobe tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Nije proveden po tuženiku predložen dokaz za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području grada Zagreba mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno koje su prosječne cijene rada na tom području od strane neovlaštenih servisa te je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na tom području. Naime, izvođenje tih predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu zateznih kamata.

6.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 57,38 eura koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje po računu broj 1067-21340-1.

7.

Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 1067-21340-1, na iznos od 1.254,85 te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.197,47 EUR. Također, nije sporno da se preostali iznos od 57,38 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8.

Između stranaka je sporno je li isplatom iznosa u mirnom postupku (iznos od 1.197,47 EUR) tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu. Sporan je i tijek zateznih kamata.

9.

Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. srpnja 2024. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između ĐAI, kao ustupitelja, i AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o. (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 1067-21340-1 i temeljem izvida štete broj 21-AK-21053/2024. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 1.197,47 EUR, dok nije podmirio iznos od 57,38 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

10.

Uvidom u e-mail korespondenciju je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. srpnja 2024.

11.

Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12.

Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13.

Iz izvida štete (oznaka štete 21-AK-21053/2024:) je razvidno da je tuženik u povodu prometne nesreće koja se dogodila dana 28. svibnja 2024. napravio izvid štete dana 5.5.2024. te između ostalog utvrdio da je radno vrijeme za popravak lim, meh, tap, plast, elek i ostali radovi osim lak – 2,70 sati. Upravo tu količinu radnih sati je i tužitelj obračunao u ispostavljenom računu broj 1067-21340-1. Nadalje, iz tuženikovog dopisa od 18. lipnja 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom obavijestio oštećenika da će mu isplatiti osigurninu. Tuženik je procijenio ukupan iznos osigurnine na iznos od 1.197,47 EUR.

14.

U odnosu na navode tuženika da je cijelosti naknadio štetu oštećeniku isplaćuju sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (objavljen 1. veljače 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa 65,00 EUR po satu (u cijenu uključen PDV) te cijena radnog sata

– limar/lakirer 65,00 EUR po satu (u cijenu uključen PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku TAI. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

15.

Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 28. svibnja 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak ili kontrolu, dijelovi za lakiranje, vrijednost potrošnog materijala kao i radno vrijeme popravka.

16.

Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 15.06.2024., s dospijećem plaćanja 30.6. 2024. odnosi se na rad koji je potreban obaviti te je na navedenom računu navedeno da je za obavljanje radova bilo potrebno 2,70 sati rada limara uz cijenu od 65,00 eura EUR (u cijenu uključen PDV).

17.

Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene radnog sata 65,00 EUR (u cijenu uključen PDV).

18.

Stoga, tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. veljače 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja.

19.

Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

20.

Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

21.

Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 18. lipnja 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je odštetni zahtjev zaprimio 5. lipnja 2024. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 6. lipnja 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 1. srpnja 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

22.

Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

23.

Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

24.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT), a ovaj trošak se prije svega odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora, i to sukladno čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP-a u zatraženom iznosu od 100,00 EUR( jednokratna nagrada) uvećano za iznos PDV-a , odnosno ukupno 125,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a počevši od presuđenja do isplate i odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. lipnja 2025.

SUDAC :

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. AUTO NOVAKOVIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A

2. CROATIA osiguranje d.d., [adresa], OIB: 26187994862