Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2578/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene HU zbog prekršaja iz članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Pp-669/2024-14 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se okrivljenoj HU, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 228 stavka 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), izriče novčana kazna u iznosu od 530,00 (petstotrideset eura) koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena HU proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura. Okrivljenica je ujedno propisno upozorena da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

1. Istom presudom okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv navedene presude ovlašteni je tužitelj pravodobno podnio žalbu.

2. Tužitelj žalbu podnosi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o kazni, u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud okrivljenici izrekao preblagu kaznu u odnosu na okolnosti utvrđene u postupku, odnosno da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, slijedom čega predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici izrekne kazna sukladno zakonskom rasponu.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenice te je, primjenjujući institut ublažavanja kazne, okrivljenici izrekao preblagu novčanu kaznu.

4. Naime, prvostupanjski je sud dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenice cijenio kao jedinu naročito olakotnu okolnost na strani okrivljenice, dovoljnu za primjenu instituta ublažavanja kazne, no ta okolnost, sama za sebe, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog Suda ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koja bi u smislu članka 37. Prekršajnog zakona opravdala ublažavanje kazne.

5. S obzirom da je nakon počinjenja prekršaja stupio na snagu Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) koji je povoljniji za okrivljenicu jer za inkriminirano djelo propisuje blažu novčanu kaznu (od 530,00 eura do 790,00 eura), to je ovaj Sud, sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, primjenjujući taj Zakon te prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni na način da je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u iznosu od 530,00 eura, što predstavlja kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma za inkriminirani prekršaj. Ovaj je Sud ujedno preinačio pobijanu odluku i u pravnoj oznaci djela s obzirom da „novi“ Zakon inkriminirano djelo propisuje u članku 228. stavku 1. točki 5. u svezi stavka 2. Zakona.

6. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 26. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.