REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1233/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenica ČGŽ, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/312, URBROJ: 512-25-24-2 od 3. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/312, URBROJ: 512-25-24-2 od 3. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog ureda za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/24-01/1456, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 17. srpnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. (točka 1.) te je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. (točka 2.).

2. Tužitelj osporava rješenje tuženika navodeći kako svoje pravo temelji na brojnim priloženim materijalnim i personalnim dokazima, ali da mu je vrlo teško pribaviti sve dokaze koji zasigurno postoje. Poziva se na izjavu zapovjednika Općinskog štaba Narodne zaštite TG od 7. prosinca 2006., prema kojoj je bio u Narodnoj zaštiti od 10. veljače 1992. te opisuje aktivnosti koje su provodili pri obrani grada Našice, a kojom prilikom je bio raspoređen na borbeni položaj „Goveđa glava“. Navodi da je u Narodnoj zaštiti obavljao dežurstva s rezervnim sastavom policije, pripremao i sudjelovao u oružanom napadu na vojarnu Našice, sudjelovao u obuci u gađanju tromblonom i rukovanju ručnim bombama i drugo, a od 11. veljače do 17. listopada 1992. je bio pripadnik 132. brigade Hrvatske vojske. Poziva se i na izjave drugih svjedoka koje je priložio uz zahtjev koji su svjedočili o vremenu u kojem je proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Navodi da nema nikakvih dokaza da je tužitelj izvan razdoblja za koja mu je priznat traženi status bio pripadnikom 132. brigade, odnosno Domobranske bojne. Poziva se na stajalište zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. prema kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a tužitelj nesporno u traženom razdoblju nije evidentiran niti raspolaže bilo kakvim materijalnim dokazima, niti svjedoci istima raspolažu. Zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo kako tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 28. svibnja 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja u skladu s predviđenim člankom 91. stavkom 3. ZUS-a. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja iz podneska dostavljenog e-mail komunikacijom na dan ročišta, 28. svibnja 2025. za odgodom istoga budući da je pristupio u Upravni sud u Zagrebu jer je dano obrazloženje nevjerodostojno s obzirom na vrlo jasne podatke dane u pozivu za raspravu i to o adresi Suda na koji je tužitelj i podnio tužbu.

4.1. Opunomoćenica tuženika je ostala pri do tada iznesenim navodima te je istaknula da je tužitelj unutar tri godine podnio dva zahtjeva za priznavanjem predmetnog statusa samo u nešto izmijenjenom razdoblju, ali da drugi zahtjev obuhvaća i onaj podnesen 2021., a koji je odbijen, što je potvrđeno i u upravnom sporu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 17. veljače 2023. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. te na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. Uz zahtjev je priložio potvrdu Ureda za obranu Našice od 8. srpnja 1996., izjavu TG godine u svojstvu zapovjednika Općinskog Štaba Narodne zaštite koji potvrđuje da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite i poslije 24. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. i bio aktivno uključen u vojna djelovanja te drugo.

7. Nesporno je da je tužitelj već pokretao postupak za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi pripadnosti Domobranskoj bojni, za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992., ali je taj zahtjev odbijen rješenjem Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/1-561-01/21-01/1443 URBROJ: 512M2-76-21-2 od 9. studenog 2021. te je u upravnom sporu vođenom pred ovim Sudom ocijenjena zakonitom ta odluka pravomoćnom presudom poslovni broj: Us I-6/2022-6 od 17. svibnja 2022.

8. U postupku provedenom po ponovnom zahtjevu tužitelja, utvrđeno je uvidom u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU", da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. godine, te kao pripadnik VP 2154 Našice u razdoblju od 11. veljače 1992. do 17. listopada 1992. i u razdoblju od 03. svibnja 1995. do 16. lipnja 1995.

8.1. Ali, prema službenim evidencijama i dostupnom arhivskom gradivu Ministarstva obrane, nisu pronađeni podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. ni kroz Narodnu zaštitu, niti Domobransku bojnu, niti kroz bilo koju drugu sastavnicu Oružanih snaga Republike Hrvatske.

9. Nadalje, prema izjavi tužitelja od 21. lipnja 2024., danoj na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom, nakon što je upoznat s činjenicom da u službenim evidencijama nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite niti 132. brigade HV Našice u traženim razdobljima, proizlazi da ostaje pri svom zahtjevu, a koji je već bio podnio 22. prosinca 2005. i bio odbijen, a traži status na temelju preslike zapovjedi Općinskog štaba za Narodnu obranu od 20. studenoga 1991. i izjave TG te preslike potvrde URO za obranu Našice od 8. srpnja 1996. i 9. srpnja 1997.

9.1. Iz ovjerene pisane izjave svjedoka TG od 7. prosinca 2006. proizlazi da isti navodi, u bitnome, da je bio zapovjednik Općinskog štaba Narodne zaštite te da je 20. studenog 1991. izdao naređenje za postavljanje punkta „Goveđa glava“, u odnosu na 15 ljudi, te kasnije i 30 naoružanih ljudi, a navedene aktivnosti provođene su u dogovoru sa zapovjedništvom 132. brigade. Navedeni naoružani vod obavljao je prethodno opisane zadatke do 25. veljače 1992., a tužitelj se uključio kao dragovoljac u obranu Republike Hrvatske od 1. srpnja 1991. i kao član Narodne zaštite sudjelovao u svim obrambenim i vojnim aktivnostima do 10. veljače 1992.

10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki a) i b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR).

11. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

12. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. K tome, odredba članka 26. Zakona o obrani (Narodne novine broj 49/91. i 53a/91.), a u vezi s točkom 106. Uputa o vođenju vojne evidencije v/o, KLASA: Int 800-01/92-01/, URBROJ: 512-01-92-2391, propisivala je način vođenja službene evidencije, pa tako i evidentiranje podataka o izvršavanju vojne obveze te upisa činjenice pripadnosti postrojbi hrvatske vojske. Prema navedenim uputama postrojbe su bile dužne voditi popis vojnih osoba (obrazac Vob-8), a zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe ili ustanove predstavljao je temelj nadležnom tijelu za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika.

14. Dakle, iz odredbe članka 3. stavka 1. ZOHBDR-a proizlazi da je prvenstveno nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od tim člankom navedenih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.

15. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženim razdobljima prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a jer nije utvrđena institucionalna pripadnost tužitelja niti odredima Narodne zaštite niti Domobranskoj bojni niti bilo kojoj drugoj sastavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske.

16. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava potreban uvjet predviđen člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku