REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-58/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-36/2021-21 od 24. veljače 2025., 26. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Croatia osiguranje odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-36/2021-21 od 24. veljače 2025. u pobijanom dijelu i to točki I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.300,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2020. do isplate kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 1.439,19 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja odbije za daljnjih 400,00 eura i srazmjerno tome umanji dosuđeni mu parnični trošak. Potražuje trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb je neosnovana.
6. U ovoj fazi postupka imajući u vidu žalbene navode, ostaje sporna samo visina tužbenog zahtjeva odnosno da li tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu iznad 900,00 eura.
7. Tuženik nije učinio spornim da je tužitelj doživio nezgodu na radu kada mu je dana 10. prosinca 2019. osoba kojoj je napisao kaznu zbog nepropisno istaknuo znaka pristupačnosti na vozilu pristupio vlasnik lokala koji mu je prilikom odlaska kao vlasnik vozila izjavio "saznati ću ja tko si ti, vidjeti ćeš ti tko sam ja", da bi dana 13. prosinca 2019. ta ista osoba njegovom kolegi prijetio i naveo da zna gdje BH stanuje, koliko ima djece i koji je fakultet završio. Nije sporno da su te prijetnje kod tužitelja izazvale strah i da je ta osoba zbog toga što je tužitelju ozbiljno prijetila da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti počinila kazneno djelo protiv osobne slobode prijetnjom te je oglašena krivom.
7.1. Na temelju utvrđenih činjenica, pogotovo nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl.19. stav.2. u vezi čl.1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem čl.1100. stav.2. ZOO-a u iznosu od 1.300,00 eura i to zbog pretrpljenog straha.
8. Pobijajući presudu suda prvog stupnja preko dosuđenog iznosa od 900,00 eura jasno proizlazi da tuženik osporava samo visinu tužitelju dosuđene neimovinske štete te uvodno iznosi zakonski opis žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a.
8.1. Ispitivanjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta ovaj sud je, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neka od bitnih povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2. istog Zakona.
9. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 900,00 eura valjalo kao neosnovan odbiti imajući u vidu intenzitet i kratkotrajnost pretrpljenog straha.
10. Međutim na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka (kojeg tuženik ni u jednom dijelu nije osporio) a koji je na stručan način utvrdio sadržaj, opseg i trajanje po tužitelju pretrpljenih posljedica proizašlih iz predmetne nezgode (straha) a koje je prvostupanjski sud pravilno valorizirao imajući u vidu dob tužitelja i okolnost slučaja to ovaj sud ocjenjuje da je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 1.300,00 eura pravilno dosuđena.
10.1. Kod toga je sud prvog stupnja cijenio da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu.
10.2. Odredbom čl.1100.stav.1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok stav.2. iste obvezuje sud da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada kako bi se ublažio osjećaj nelagode koju oštećenik trpi i barem djelomično smanjile nastale štetne posljedice. Pri tom je sud dužan voditi računa i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
10.3. Razmatrajući navedene pretpostavke i smjernice iz aspekta konkretnog činjeničnog supstrata utvrđenog po prvostupanjskom sudu, stajalište je i ovoga suda, na osnovu ocjene egzistentnih kvalifikatornih okolnosti (straha) s aspekta njihovog intenziteta i trajanja, da je sud iste pravilno valorizirao kroz tužitelju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5).
11. Obzirom na navedeno valjalo je stoga osnovom odredbe čl.368. st.1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
12. Obzirom tuženik nije uspio sa izjavljenom žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Puli 26. lipnja 2025.
Sutkinja:
Helena Poropat
