REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-898/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Mobil Leasing d.o.o., OIB: 17080997510, Kovinska ulica 5, Zagreb, zastupanog po predsjedniku uprave CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-228/2025-8 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-228/2025-8 od 24. travnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-228/2025-8 od 24. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u korist tuženika Mobil Leasing d.o.o., OIB: 17080997510 na teret računa tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate tražbine prema ovršnoj ispravi presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj P-670/04, od 09.prosinca 2008.g., rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj XIV P-670/2004, od 24.srpnja 2014.g., te presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-821/2009-2, od 29.listopada 2012.g. radi naplate iznosa 184.070,03 kn/ 24.430,29 eur uvećano za redovne i zatezne kamate, naknade i troškove koji postupak provodi FINA, od 20.12.2024.g.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi trošak ovog parničnog postupka tuženiku Mobil Leasing d.o.o., OIB: 17080997510, Kovinska ulica 5, Zagreb u iznosu od 625,00 € sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke 24. travnja 2025. godine po stopi Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

„ Zabranjuje se FINA-i blokiranje ili prijenos bilo kakvih novčanih sredstava sa računa tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 20.12.2024.g., koja će mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog spora“.

3. Protiv ove presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače i kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev i odredi predložena privremena mjera ili da se oni ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj obzirom da su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava u korist tuženika, a povodom zahtjeva tuženika, kao ovrhovoditelja u postupku izravne naplate od 20.12.2024., a radi naplate njegovih novčanih tražbina koje ima u odnosu na tužitelja, kao ovršenika prema ovršnoj ispravi

– presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-670/2004 od 09.prosinca 2008. i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: XIV P-670/2004, od 24.srpnja 2014., te presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-821/2009-2 od 29.listopada 2012., utemeljen na zakonskim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 11. Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), dakle da je nastupila zastara ove nenovčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja.

11. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja nije sporno da:

- da je 20.12.2024., tuženik, kao ovrhovoditelj FINI-i podnio protiv ovršenika zahtjev za izravnu naplate svojih novčanih tražbina koje ima u odnosu na tužitelja, kao ovršenika prema ovršnoj ispravi – presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-670/2004 od 09.prosinca 2008. i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: XIV P-670/2004, od 24.srpnja 2014., te presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-821/2009-2 od 29.listopada 2012.;

- da je ovršna isprava na kojoj je tuženik, kao ovrhovoditelj temeljio svoj zahtjev za izravnu naplatu postala pravomoćna 29. listopada 2012.;

- da je radi naplate ove iste novčane tražbine tuženik, kao ovrhovoditelj 27. rujna 2016. već bio podnio zahtjev za izravnu naplatu financijskoj agenciji, ali je na temelju odredbe čl. 12. st. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( „Narodne novine“, broj: 68/18, 82/12, 46/20 i 47/20, dalje: ZPONS) protekom roka od tri godine od primitka zahtjeva Agencija prestala s izvršenjem te osnove za plaćanje obzirom da po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika ( tužitelja) i

- da je potom 20. prosinca 2024. tuženik, kao ovrhovoditelj ponovno podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu ove iste svoje novčane tražbine,koju ima u odnosu na tužitelja, kao ovršenika.

12. Obzirom na žalbene razloge žalitelja, sporno je, je li u konkretnom slučaju nastupila zastara ove nenovčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja ( čl. 50. st. 1. točka 11. OZ.)

13. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja jer ova njegova novčana tražbina prema odredbi čl. 233. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ , broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) ), zastarjeva u roku od 10 godina, pa bi zastara ove novčane tražbine prema navedenoj ovršnoj ispravi, koja je počela teći 29. listopada 2012. nastupila 29. listopada 2022., ali kako je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 27. rujna 2016. došlo do prekida zastare ( čl. 241. ZOO) koja je ponovno počela teći 2019. ( čl. 245. ZOO), to do podnošenja novog prijedloga za izravnu naplatu 20. prosinca 2024. nije nastupila zastara ove novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja.

14. Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da obzirom na navedeno nisu ispunjeni ni zakonski uvjeti iz odredbe čl. 344. i čl. 345. OZ za određivanje predložene privremene mjere.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja ovakve zaključke suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi.

16. Na temelju odredbe čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

17. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom čl. 245. st. 1. ovog Zakona propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

18. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja koje ne čini spornim niti sam žalitelj da je zastara ove novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja počela prvi puta teći 29. listopada 2012. i da je ona prekinuta ( čl. 241. ZOO) podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 27. rujna 2016. te je ponovno počela teći 2019. kada je FINA postupajući sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS prestala s izvršenjem te osnove za plaćanje obzirom da po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika ( tužitelja) i da je potom tuženik, kao ovrhovoditelj 20. prosinca 2024. ponovno podnio nadležnoj Financijskoj agenciji novi zahtjev za izravnu naplatu ove svoje novčane tražbine, koju ima u odnosu na tužitelja, kao ovršenika, ocjena je i ovog suda, kao suda drugog stupnja da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove novčane tražbine tuženika, kao ovrhovoditelja ( čl. 233. st. 1. ZOO), radi čega nije osnovan ni njegov žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 11. OZ zbog kojeg je i upućen na ovu parnicu, radi čega je i njegovu žalbu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

19. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao tužitelj, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

20. Obzirom da je ovaj zahtjev tužitelja kao neosnovan odbije, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni niti uvjeti za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe čl. 344. i čl. 345. OZ , radi čega je kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i u ovom dijelu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 26. lipanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris