Posl. broj: P-90/2025-53.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti z.z. punomoćnika tužiteljice Hrvoja Pažina, odvjetnika iz Zlatara i z.z. punomoćnice tuženika PV, odvjetničke vježbenice, 26. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici BV, plati iznos od 5.255,21 EUR (pettisućadvijestopedesetpet eura i dvadesetjedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom na iznos od:
7,73 EUR
od 2. veljače 2009. pa do isplate,
7,74 EUR
od 2. veljače 2009. pa do isplate,
0,77 EUR
od 17. ožujka 2009. pa do isplate,
5,99 EUR
od 2. travnja 2009. pa do isplate,
5,55 EUR
od 2. svibnja 2009. pa do isplate,
0,82 EUR
od 2. lipnja 2009. pa do isplate,
0,10 EUR
od 2. srpnja 2009. pa do isplate,
0,06 EUR
od 2. kolovoza 2009. pa do isplate,
1,20 EUR
od 2. rujna 2009. pa do isplate,
0,02 ER
od 2. listopada 2009. pa do isplate,
0,07 EUR
od 2. studenoga 2009. pa do isplate,
1,66 EUR
od 2. prosinca 2009. pa do isplate,
5,40 EUR
od 2. siječnja 2010. pa do isplate,
9,32 EUR
od 2. veljače 2010. pa do isplate,
8,29 EUR
od 2. ožujka 2010. pa do isplate,
14,91 EUR
od 2. travnja 2010. pa do isplate,
13,20 EUR
od 2. svibnja 2010. pa do isplate,
16,53 EUR
od 2. lipnja 2010. pa do isplate,
35,26 EUR
od 2. srpnja 2010. pa do isplate,
31,00 EUR
od 2. kolovoza 2010. pa do isplate,
46,99 EUR
od 2. rujna 2010. pa do isplate,
38,56 EUR
od 2. listopada 2010. pa do isplate,
32,21 EUR
od 2. studenoga 2010. pa do isplate,
51,51 EUR
od 2. prosinca 2010. pa do isplate,
63,44 EUR
od 2. siječnja 2011. pa do isplate,
54,79 EUR
od 2. veljače 2011. pa do isplate,
56,06 EUR
od 2. ožujka 2011. pa do isplate,
49,84 EUR
od 2. travnja 2011. pa do isplate,
51,76 EUR
od 2. svibnja 2011. pa do isplate,
72,88 EUR
od 2. lipnja 2011. pa do isplate,
75,85 EUR
od 2. srpnja 2011. pa do isplate,
99,23 EUR
od 2. kolovoza 2011. pa do isplate,
90,74 EUR
od 2. rujna 2011. pa do isplate,
77,52 EUR
od 2. listopada 2011. pa do isplate,
77,18 EUR
od 2. studenoga 2011. pa do isplate,
75,73 EUR
od 2. prosinca 2011. pa do isplate,
80,53 EUR
od 2. siječnja 2012. pa do isplate,
85,82 EUR
od 2. veljače 2012. pa do isplate,
85,98 EUR
od 2. ožujka 2012. pa do isplate,
82,65 EUR
od 2. travnja 2012. pa do isplate,
84,00 EUR
od 2. svibnja 2012. pa do isplate,
85,98 EUR
od 2. lipnja 2012. pa do isplate,
83,85 EUR
od 2. srpnja 2012. pa do isplate,
84,03 EUR
od 2. kolovoza 2012. pa do isplate,
82,06 EUR
od 2. rujna 2012. pa do isplate,
78,41 EUR
od 2. listopada 2012. pa do isplate,
82,86 EUR
od 2. studenoga 2012. pa do isplate,
84,48 EUR
od 2. prosinca 2012. pa do isplate,
83,83 EUR
od 2. siječnja 2013. pa do isplate,
77,33 EUR
od 2. veljače 2013. pa do isplate,
81,84 EUR
od 2. ožujka 2013. pa do isplate,
82,87 EUR
od 2. travnja 2013. pa do isplate,
80,84 EUR
od 2. svibnja 2013. pa do isplate,
74,86 EUR
od 2. lipnja 2013. pa do isplate,
71,14 EUR
od 2. srpnja 2013. pa do isplate,
74,44 EUR
od 2. kolovoza 2013. pa do isplate,
76,71 EUR
od 2. rujna 2013. pa do isplate,
82,50 EUR
od 2. listopada 2013. pa do isplate,
79,31 EUR
od 2. studenoga 2013. pa do isplate,
80,74 EUR
od 2. prosinca 2013. pa do isplate,
81,91 EUR
od 2. siječnja 2014. pa do isplate,
84,14 EUR
od 2. veljače 2014. pa do isplate,
86,47 EUR
od 2. ožujka 2014. pa do isplate,
85,27 EUR
od 2. travnja 2014. pa do isplate,
82,94 EUR
od 2. svibnja 2014. pa do isplate,
81,89 EUR
od 2. lipnja 2014. pa do isplate,
82,35 EUR
od 2. srpnja 2014. pa do isplate,
85,29 EUR
od 2. kolovoza 2014. pa do isplate,
88,28 EUR
od 2. rujna 2014. pa do isplate,
88,02 EUR
od 2. listopada 2014. pa do isplate,
89,52 EUR
od 2. studenoga 2014. pa do isplate,
91,68 EUR
od 2. prosinca 2014. pa do isplate,
90,80 EUR
od 2. siječnja 2015. pa do isplate,
1.009,67 EUR od 2. siječnja 2015. pa do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
II. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici BV naknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 EUR (dvijetisuće eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica navodi da je s tuženikom 3. studenoga 2008. sklopila ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3214821952/08, kreditna partija: 7104375074, kojim se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 29.833,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, dok se ona navedeni iznos obvezala vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica se sukladno članku 6. ugovora, obvezala tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunatim po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 2. ugovora određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,55 % godišnje. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 6,55 %, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužiteljica otplatila, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kreditu, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan. Osim toga, prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani ni mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, ponuđen joj je kredit veza uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka ugovorna strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. S tim u vezi, razvidna je činjenica kako u označenom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz švicarski franak), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora, pa ni do danas, nije znala niti je mogla znati koliko će uopće iznositi njena kreditna obveza. Da je tužiteljica imala saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu njenu egzistenciju, ona nikada ne bi preuzela takvu obvezu. Tužiteljica ističe i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., u točci I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1., 2. 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih, i ovdje tuženica "u razdoblju od 01. 11. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnim ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01. 06. 2004. do 06. 08. 2007. godine i to člancima 81, 82 i 90, a od 07. 08. 2007. godine do 31. 12. 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Kako prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN, 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se o ove presude odnose i na ugovorni odnosa tužiteljica i tuženika. Osim navedenom, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem ugovora stekla, stoga je tuženik u ovom slučaju dužan tužiteljici vratiti sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao. S obzirom na izneseno, tužiteljica drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanju kamatnu stopu smatra početno ugovornu kamatu stopu od 6,55 % te ugovoreni tečaj na dan puštanja kreditu, koji u ovom slučaju iznosi 4,82 CHF, pa potražuje preplaćene iznose koji su nastali zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno ukupni iznos od 40.194,39 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kao u tužbi.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako po osnovi tako i po visini. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 3. svibnja 2016. godine. Osporava osnov i tijek zateznih kamata tvrdeći da, čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove (a što osporava), vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu. U pogled prigovora zastare tvrdi da unatoč pravnom shvaćaju VSRH u presudu broj Rev-2245/17-2. od 20. ožujka 2018., kolektivna tužba nije prekinula zastaru. U pogledu valutne klauzule navodi da je ona izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može i valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Navodi dalje da je tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB štiti tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a posredno i tečaj kune prema CHF. Tvrdi da tuženika banka ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF bio stabilan dugi niz godina, tuženik se poziva i na projekcije daljnje stabilnosti tečaja istaknute od strane B - guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom i četiri godine kasnije te iste citira. Nadalje tvrdi da je banka prilikom sklapanja ugovora pružala sve potrebne informacije. HNB štiti tečaj kune prema EUR, što je javno dostupna informacija te u vezi toga citira izjave vice - guvernere HNB iz tiska, te navodi da je isto tako javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune premda CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Navodi dalje da standard dužne pažnje i informiranosti "prosječnog potrošača", kako ga postavlja Sud Europske unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od financijskih odluka u svom životu - uzimanju kredita. Tvrdi dalje da je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF te da je banka za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Ističe i kako je tuženik bio posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirao niti nudio ništa više nego što je nudio kredite u EUR i kunama; dapače je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Zaključuje kako iz navedenoga proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnosti tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita upozorila na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom, a i to tako na poznate razlike predmetne valute prema drugim valutama u ponudi. Navodi da se od banke na može očekivati da klijenta informira i nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja te se u tom smislu poziva na recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci P (c-186/16) i istu citira. Sukladno tome, tvrdi da nije propustio tužitelju pružiti ključne informacije uslijed koje bi predmetna odredbe bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13 pa predlaže da se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije.
3. U podnesku od 17. kolovoza 2021. tuženik osporava i potrošačka svojstva ugovora o kreditu koji je predmet spora te osporava tužiteljici svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, navodeći da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da je kuća radi adaptacije koje je odobren kredit korištena isključivo za privatne svrhe. U pogledu valutne klauzule poziva se i na presudu suda Europske unije br. C-81/19 od 9. srpnja 2020., SC Banca Transilvania SA, navodeći da kada ugovorna odredba odražava odredbu nacionalnog prava koja je dispozitivne naravi, ona je obuhvaćena isključenjem predviđenim u članku 1. stavku 2. Direktive 93/13, s posljedicom da je takva ugovorna odredba isključena od ocjene nepoštenost, a zbog čega da otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje navodne ništenosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodne nepoštenosti i ništetnosti CHF valutne klauzule.
4. Tužiteljica je tužbeni zahtjev precizirala nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 29. kolovoza 2022. godine, tako da i dalje potražuje ukupni iznos od 39.595,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.
5. Tuženik se podneskom od 31. kolovoza 2022. i tako preciziranom tužbenom zahtjevu protivi, a protivi se i preinaci tužbe tvrdeći da je tužiteljica drugi puta preinačila tužbu time što je dodala nove zahtjeva za isplatu, npr. 58,30 kn s dospijećem 2. veljače 2009., 0,43 kn s dospijećem 2. kolovoza 2009. itd; izmijenila je dana dospijeća pojedinih utvrđenih tražbina, a povisila je i postojeće zahtjeve za isplatu. Ako bi sud dopustio preinaku, ističe prigovor zastare jer je za računanje zastara odlučan dan preinake, a ne dan podnošenja tužbe.
6. Prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema stavku 3. tog članka, tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.
7. Budući da je od početnog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 40.194,39 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, tužiteljica podneskom d 29. kolovoza 2022. smanjila tužbeni zahtjeva tako da potražuje ukupni iznos od 39.595,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, ne radi se o preinaci tužbu, pri čemu nije odlučno što su konačno preciziranim tužbenim zahtjevom promijenjeni ili dodani pojedini mjesečni iznosi ili izmijenjena dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa.
8. Presudom posl. broj: P-190/2021-39. od 16. studenoga 2022. suđeno je:
"I. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici BV, plati iznos od 39.595,40 kn (tridesetdevettisućapetstodevedesetpet kuna i četardeset lipa)/ 5.255,21 EUR (pettisućadvijestopedesetpet eura i dvadesetjedan cent)[1] sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na iznos od:
58,30 kn/7,74 EUR
od 2. veljače 2009. pa do isplate,
58,30 kn/7,74 EUR
od 2. veljače 2009. pa do isplate,
5,79 kn/0,77 EUR
od 17. ožujka 2009. pa do isplate,
45,14 kn/5,99 EUR
od 2. travnja 2009. pa do isplate,
41,85 kn/5,55 EUR
od 2. svibnja 2009. pa do isplate,
6,19 kn/0,82 EUR
od 2. lipnja 2009. pa do isplate,
0,76 kn/0,10 EUR
od 2. srpnja 2009. pa do isplate,
0,43 kn/0,06 EUR
od 2. kolovoza 2009. pa do isplate,
9,05 kn/1,20 EUR
od 2. rujna 2009. pa do isplate,
0,13 kn/0,02 ER
od 2. listopada 2009. pa do isplate,
0,52 kn/0,07 EUR
od 2. studenoga 2009. pa do isplate,
12,54 kn/1,66 EUR
od 2. prosinca 2009. pa do isplate,
40,66 kn/5,40 EUR
od 2. siječnja 2010. pa do isplate,
70,25 kn/9,32 EUR
od 2. veljače 2010. pa do isplate,
62,48 kn/8,29 EUR
od 2. ožujka 2010. pa do isplate,
112,32 kn/14,91 EUR od 2. travnja 2010. pa do isplate,
99,48 kn/13,20 EUR od 2. svibnja 2010. pa do isplate,
124,54 kn/16,53 EUR od 2. lipnja 2010. pa do isplate,
265,68 kn/35,26 EUR od 2. srpnja 2010. pa do isplate,
233,57 kn/31,00 EUR od 2. kolovoza 2010. pa do isplate,
354,07 kn/46,99 EUR od 2. rujna 2010. pa do isplate,
290,51 kn/38,56 EUR od 2. listopada 2010. pa do isplate,
242,70 kn/32,21 EUR od 2. studenoga 2010. pa do isplate,
388,09 kn/51,51 EUR od 2. prosinca 2010. pa do isplate,
477,98 kn/63,44 EUR od 2. siječnja 2011. pa do isplate,
412,81 kn/54,79 EUR od 2. veljače 2011. pa do isplate,
422,36 kn/56,06 EUR od 2. ožujka 2011. pa do isplate,
375,55 kn/49,84 EUR od 2. travnja 2011. pa do isplate,
390,01 kn/51,76 EUR od 2. svibnja 2011. pa do isplate,
549,15 kn/72,88 EUR od 2. lipnja 2011. pa do isplate,
571,51 kn/75,85 EUR od 2. srpnja 2011. pa do isplate,
747,65 kn/99,23 EUR od 2. kolovoza 2011. pa do isplate,
683,71 kn/90,74 EUR od 2. rujna 2011. pa do isplate,
584,07 kn/77,52 EUR od 2. listopada 2011. pa do isplate,
581,48 kn/77,18 EUR od 2. studenoga 2011. pa do isplate,
570,58 kn/75,73 EUR od 2. prosinca 2011. pa do isplate,
606,76 kn/80,53 EUR od 2. siječnja 2012. pa do isplate,
646,58 kn/85,82 EUR od 2. veljače 2012. pa do isplate,
647,78 kn/85,98 EUR od 2. ožujka 2012. pa do isplate,
622,75 kn/82,65 EUR od 2. travnja 2012. pa do isplate,
632,91 kn/84,00 EUR od 2. svibnja 2012. pa do isplate,
647,84 kn/85,98 EUR od 2. lipnja 2012. pa do isplate,
631,74 kn/83,85 EUR od 2. srpnja 2012. pa do isplate,
633,12 kn/84,03 EUR od 2. kolovoza 2012. pa do isplate,
618,27 kn/82,06 EUR od 2. rujna 2012. pa do isplate,
590,80 kn/78,41 EUR od 2. listopada 2012. pa do isplate,
624,30 kn/82,86 EUR od 2. studenoga 2012. pa do isplate,
636,49 kn/84,48 EUR od 2. prosinca 2012. pa do isplate,
631,60 kn/83,83 EUR od 2. siječnja 2013. pa do isplate,
582,68 kn/77,33 EUR od 2. veljače 2013. pa do isplate,
616,59 kn/81,84 EUR od 2. ožujka 2013. pa do isplate,
624,36 kn/82,87 EUR od 2. travnja 2013. pa do isplate,
609,12 kn/80,84 EUR od 2. svibnja 2013. pa do isplate,
564,03 kn/74,86 EUR od 2. lipnja 2013. pa do isplate,
536,03 kn/71,14 EUR od 2. srpnja 2013. pa do isplate,
560,85 kn/74,44 EUR od 2. kolovoza 2013. pa do isplate,
577,96 kn/76,71 EUR od 2. rujna 2013. pa do isplate,
621,62 kn/82,50 EUR od 2. listopada 2013. pa do isplate,
597,58 kn/79,31 EUR od 2. studenoga 2013. pa do isplate,
608,33 kn/80,74 EUR od 2. prosinca 2013. pa do isplate,
617,14 kn/81,91 EUR od 2. siječnja 2014. pa do isplate,
633,93 kn/84,14 EUR od 2. veljače 2014. pa do isplate,
651,52 kn/86,47 EUR od 2. ožujka 2014. pa do isplate,
642,49 kn/85,27 EUR od 2. travnja 2014. pa do isplate,
624,93 kn/82,94 EUR od 2. svibnja 2014. pa do isplate,
617,00 kn/81,89 EUR od 2. lipnja 2014. pa do isplate,
620,47 kn/82,35 EUR od 2. srpnja 2014. pa do isplate,
642,58 kn/85,29 EUR od 2. kolovoza 2014. pa do isplate,
665,16 kn/88,28 EUR od 2. rujna 2014. pa do isplate,
663,15 kn/88,02 EUR od 2. listopada 2014. pa do isplate,
674,50 kn/89,52 EUR od 2. studenoga 2014. pa do isplate,
690,78 kn/91,68 EUR od 2. prosinca 2014. pa do isplate,
684,14 kn/90.80 EUR od 2. siječnja 2015. pa do isplate,
7.607,33 kn/1.009,67 EUR od 2. siječnja 2015. pa do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
II. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici BV naknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn (sedamtisućapetsto kuna)/ 995,42 EUR (devetstodevedesetpet eura i četardesetdva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenoga 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
III. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.".
9. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. broj: Gž-10/2023-4. od 28. veljače 2025. uvažena je žalba tuženika te je navedena prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje jer da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, budući da sudski vještak za financije nije saslušan na ročištu visina dosuđenog iznose ne odgovara zbroju pojedinih mjesečnih iznosa, a prvostupanjska presuda o tome ne sadrži nikakve razloge, a izostalo je i obrazloženje u pogledu negativnih tečajnih razlika.
10. U ponovljenom postupku tužiteljica je podneskom od 1. travnja 2025. ponovno precizirala tužbeni zahtjev, s time ga je ne ročištu 4. lipnja 2025. ispravila u dijelu u kojem su omaškom napisane i kune.
11. Tuženik se na navedeni podnesak očitovao navodeći da ustraje na protivljenju preinaci tužbenog zahtjeva, uz istaknuti prigovor zastare i u odnosu na preinačeni dio zahtjeva. Protivi se i preinačenom zahtjevu, a povlači prigovor na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na negativne tečajne razlike te ne predlaže saslušanje vještaka na ročištu.
12. Navedenim podneskom tužitelja tužba u biti ni nije preinačena jer je visina tužbenog zahtjeva ostala ista, a promijenjena je samo visina jednog mjesečnog iznosa kako bi se otklonila razlika između zbroja mjesečnih iznosa s ukupnim iznosom, a do koje razlike je i došlo uslijed preračunavanja iznosa koji su postavljeni tužbenim zahtjevom koji je još podneskom od 29. kolovoza 2022. postavljen u kunama u eure, prema fiksnom tečaju konverzije,
13. Konačno precizirani tužbeni zahtjev je osnovan.
14. U ponovnom postupku su pročitani: ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214821952, kreditna partija 7104375074 od 3. studenoga 2008., ispis prometa po kreditu/specifikacija uplata, plan otplate kredita s efektivnom kamatnom stopom, ovjereni prijevod dijela izlaganja guvernera Švicarske narodne banke BVG "Švicarski franak i euro; dvije sestrinske valuta" od 24. veljače 2000. i 19. studenoga 2004., članci iz Večernjeg lista, Vjesnika, Novog lista i Jutarnjeg lista; izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. godine; nalaz i mišljenje stalnog sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. NV iz društva Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba te zapisnici s iskazima svjedoka PVG i tužiteljice.
15. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
16. Nije sporno:
- da su stranke 3. studenoga 2008. sklopile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214821952, kreditna partija 7104375074 kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u iznosu od 29.833,03 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te se korisnik kredita obvezao iznosa kredita vratiti "uz valutnu klauzulu…" (čl. 1.), na rok oplate 84 mjeseca,
- da je člankom 6. ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kreditu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, pri čemu prvi anuitet iznosi 443,74 CHF,
- da je tužiteljica otplatila na način kako je to navedeno u ispisu prometa po kreditu.
17. Sporno je:
- jesu li za ovu parnicu uopće relevantne odluke trgovačkih sudova na koje se tužitelj poziva,
- jesu li citirane ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštene i ništetne,
- je li, kada bi navedene odredbe i bile ništetne, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj CHF, koji je vrijedio na dan isplate kredita,
- ima li tužiteljica svojstvo potrošača, uslijed čega bi se mogla pozivati na utvrđenja iz kolektivne parnice,
- početak tijeka zakonskih zateznih kamata, ukoliko sud utvrdi osnovanim zahtjeve za isplatu te
- je li, neovisno o navedenom, nastupila zastara za glavnične iznose s kamatama.
18. U bitnome, iz navedenih razloga, tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini.
19. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-7129/13-4. od 13. lipnja 2014. godine je, među ostalim, preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužene banke u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
20. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Revt- 249/14-2. od 9. travnja 2015. godine odbijene su revizija tužitelja (točka 1.) te revizije 1-7.. tuženika (točka 2.).
21. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2521/2015, U-III-
2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine djelomično je usvojena ustavna tužba Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača te je djelomično ukinuta navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4. od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (točka I.1. izreke drugostupanjske presude), te u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4. od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 8. tuženica S. d.d. (toč. I.2. izreke drugostupanjske odluke) i u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, a u preostalom dijelu su odbijene ustavne tužbe podnositelja.
22. Ponovno odlučujući o reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revt-575/16-5. od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike broj: Pž-7129/13-4. od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su prvo-sedmotužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF-a (te protiv dijela te presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na osmotuženu Sberbank d.d., što za ovu parnicu nije relevantno). Predmet je vraćen Visokom trgovačkom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu da se sporno pitanje (valutne klauzule) riješi u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u njegovoj ukidnoj odluci, odnosno da se ispita:
- jesu li tužene banke kao financijske ustanove znale, odnosno po redovnom tijeku mogle odnosno morale znati kakav će ubuduće, u ugovornom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule?; jesu li postojale naznake na globalnom, svjetskom planu a koje su upućivale na postojanje okolnosti koje će izgledno i izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju?; te
- ako su takve okolnosti postojale i banke za njih znale odnosno morale znati, a takve informacije uskratile klijentima pri sklapanju ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskom franku, onda bi takvo postupanje moglo utjecati na ocjenu o jasnoći i razumljivosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskom franku, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tim u vezi i njihovom podlijeganju ocjeni (ne)poštenosti.
23. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ponovljenom postupku presudom posl. broj: Pž-6632/2017-10. od 14. lipnja 2018. odbio žalbe tuženih banaka te potvrdi presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine te u bitnome utvrdio da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.
24. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno utvrdio da su sve tužene banke koristile nepoštene i ništetne odredbe kako o valutnoj klauzuli, tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
25. Protiv ove odluke banke (i tužitelj, što za ovu parnicu nije bitno) su podnijele revizije o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom i rješenjem posl. broj: Rev-2221/2018-11. od 3. rujna 2019. godine, među ostalim, točkom II., odbio kao neosnovane revizije "prvo-sedmotuženih protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franaka…". U obrazloženju navedene odluke navodi se da je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju ovog suda, a polazeći od činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjske presude te sadržajno postupajući na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, njihovom preocjenom utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice glede postupanja tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak… i to baš:
-da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,
- da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima…,
- da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
26. Vrhovni sud Republike Hrvatske dalje u obrazloženju navodi kako u pravcu osnovanosti dijela zahtjeva tužitelja, a koji se odnosi na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima koje su banke kao trgovci u naznačenom razdoblju sklapale s korisnicima kredita kao potrošačima uz ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak, a kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, prihvaća razloge iz drugostupanjske presude te se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja stranke upućuju na razloge iz ove presude.
27. Prema odredbi čl. 138.a ZZP/07, važećeg u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Odgovarajuću odredbu sadrži i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14, dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme pokretanja ove parnice i sada.
28. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
29. Iako u izrekama odluka trgovačkih sudova nisu točno citirane sporne ugovorne odredbe (što prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudu presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Revt 249/14- 2. na strani 29. nije ni bilo potrebno: "Iz sadržaja te odredbe ne proizlazi obveza suda da u izreci presude kojom prihvaća tužbeni zahtjev navode samu zakonsku odredbu koja je postupanjem tuženika povrijeđena, već naprotiv da čin kojim je povreda počinjena precizno (opisno) definira, a što je u pobijanoj presudi sud i učinio, što znači da je ovako formulirana izreka pobijane presude jasna i razumljiva."), sasvim je jasno da se radi upravo o ugovorenim odredbama kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te se takve ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima.
30. Budući da je u postupcima pred trgovačkim sudovima utvrđeno, a što prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, da se radilo o standardiziranim ugovorima te se o pojedinim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, na tu okolnost u ovoj parnici nije bilo potrebno saslušavati stranke, već kao prethodno pitanja u smislu odredbi čl. 12. ZPP-a, utvrditi da su ništene i odredbe konkretnog ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula. S obzirom na tvrdnju tuženika da je tužiteljicu kao korisnika kredita informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF, a imajući u vidu pravna shvaćanja o povredi prava na jednakost oružja izražena u novijim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- III-5475/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), kao svjedok je saslušana i osobna bankarica NVG. Sasvim očekivano, ona u svom iskazu ništa relevantno nije rekla budući da se nikakvih činjenica o konkretnom ugovoru o kreditu ne sjeća, što je s obzirom na protek vremena i puno takvih ugovora na kojima je radila, sasvim razumljivo i prirodno, a općeniti način poslovanja tuženika (kao i ostalih banaka) utvrđen je, kao što je to navedeno, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i ovaj je sud i tim utvrđenjima vezan.
31. Što se posljedica ništetnosti tiče, iako odredbe ZZP-a spominju samo postupke radi naknade štete, logično je da se odnose i na ostale postupke radi ostvarivanja prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača pa i, kao u ovom slučaju, parnice radi povrata stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovornih odredbi.
32. Prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koji se, s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora (3. studenoga 2008.), u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbi čl. 1163. st. 1. i čl. 1165. tog Zakona., u slučaju ništavosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema čl. 324. st. 1. ZOO-a, ništavost neke odredbe ne povlači ništavost ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen pa stoga nije odlučna ni činjenica da tužiteljica nije tražila raskid ugovora zbog promjene kamatnih stopa od strane tuženika. Posljedica ništavosti navedenih odredbi jest i primjena odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
33. Što se tiče spornog pitanja je li, u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj koji je važio da dan isplate kredita, treba istaknuta da je u pogledu za slučaju ništenosti ugovorne odredbe o primjenjivoj kamatnoj stopi sasvim jasan i kategorički stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci Revt 249/14-2. od 9. travnja 2015. na strani 36.: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7. tuženika banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojima je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102 ZZP te ugovorne ništetne, a kako je pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.".
34. Po mišljenju ovoga suda, istom logikom treba primijeniti i tečaj CHF koji je vrijedio na dan puštanja kredita, u konkretnom slučaju 4,827443 kn za 1 CHF.
35. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik je bez pravne osnove stekao novčana sredstva u vidu razlike između stvarno naplaćenih anuiteta prema tečaju CHF za kn na dan plaćanja u odnosu na anuitete obračunate prema početnom tečaju od 4,827443 kn za 1,00 CHF; sve to za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze.
36. Sukladno tome, tužiteljica je činjenično i obrazložila svoj zahtjev te je na taj način dat i zadatak sudskom vještaku za financije.
37. Iz nalaza je vidljivo da je kredit iskorišten 4. studenoga 2008. s kojim danom je srednji tečaj HNB-a za valutu CHF iznosio 4,827443 kn za 1 CHF, pa je iznos kredita u otplati od 29.833,03 CHF iskazan u protuvrijednosti od 144.017,25 kuna. U razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu do konačne otplate (15. siječnja 2015.), kamatna stopa je mijenjana te je iznosila 6,55 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2009., a 7,55 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2009. do konca izračuna. Za odgovor na postavljeni zadatak vještak je u tabeli 1 dao otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju od isplate kredita (4. studenoga 2008.) do konačne otplate kredita (15. siječnja 2015.) kao i usporedni otplatni plan prema slijedećim elementima: glavnica u iznosu od 29.833,03 CHF, fiksna stopa ugovornih kamata od 6,55 % godišnje te otplate mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita te je usporedbom iznosa iz tih otplatih planova iskazao razlike u visini obveza, i to: prvo razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju (stupac "m" tabele 1), zatim te razlike u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja HNB-a na dan korištenja kredita (stupa "p" tabele 1) te konačno, razlike (povećanje obveze) po osnovi promjena tečaja /stupac "r" tabele 1) na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac "d" tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita. U skladu s utvrđenjima iz nalaza, vještak u mišljenju navodi kako razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (1. siječnja 2009.) do k prijevremene otplate (15. siječnja 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 1.012,31 CHF, odnosno 4.887,16 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita) s pojedinim mjesečnim iznosima razlika u stupcu "m" tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF) odnosno u stupcu "p" tabele 1 (u kunama), a razlike obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (1. siječnja 2009:9 do dana prijevremene otplate kredita (15. siječnja 2015., koje proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi: ukupno 40.557,98 kuna, s pojedinim mjesečnim iznosima razlika u stupcu "r" tabele.
38. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 10. siječnja 2022. precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju.
39. Tuženik je podneskom od 3. siječnja 2022. prigovorio nalazu i mišljenju ističuću kako su predmet tužbe samo odredbe o valutnoj klauzuli, a razliku u pogledu promjene kamatne stope tužiteljica je utužila kod ovoga suda u predmetu P-34/2019., a što vještak pri izračunu nije uzeo u obzir.
40. Nakon što je tuženik dostavi u spis presudu ovog suda posl. broj 2 P- 34/2019-8. od 19. travnja 2019., sudski je vještak izvršio dodatno financijsko vještačenje, a na okolnost uračunavanja iznosa iz navedene presude. Budući da je navedenom presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te je tuženiku naloženo da tužiteljici po toj osnovi plati 902,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti, vještak je izmijenio izračun iz inicijalnog nalaza, uzimajući u obzir presuđene iznose s osnove promjenjive kamatne stope. Sukladno tome, vještak je prikazao u Tabeli 2 otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetom razdoblju i specifikaciju uplata (stupac "h" tabele 2) te na temelju toga iskazao razliku u visini obveze po osnovi tečaja (stupac "j" tabele 2), na način da je obvezu koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac "d" tabele 2) pomnožio razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate (tečaj na dan plaćanja, stupac "i" tabele 1) i početnog tečaja na dan korištenja kredita), koje je korigirao za iznose tečajnih razlika sadržanih u razlikama obveze koje proizlaze iz promjene kamatne stope (stupac "l" tabele 2) te je tako utvrdio konačni iznos tečajnih razlika predmetnog slučaja (stupac "m" tabele 2), a koja razlika iznosi ukupno 39.595,40 kuna s pojedinim iznosima razlika, kao i datumima plaćanja u stupcima "m" i "h" tabele 2 dodatnog nalaza.
41. Tužiteljica na dodatni nalaz i mišljenje vještaka nije imala prigovora te je sukladno njemu, podneskom od 29. kolovoza 2022. konačno precizirala tužbeni zahtjev, a tuženik nalazu i mišljenju nije prigovorio te se na ročištu 16. rujna 2022. izričito očitovao na sam sam matematički izračun u nalazu i mišljenju nema primjedbi.
42. Zbog navedenoga vještak niti nije saslušan na ročištu niti je traženo njegovo pisano očitovanje.
43. Iako je presuda od 16. studenoga 2022. ukinuta, među ostalim, zato što vještak nije saslušan na ročištu, sud ga ni u ponovljenom postupku nije saslušavao. Naime, tuženik se u ponovljenom postupku podneskom od 26. svibnja 2025. izričito očitova da: "povlači prigovor na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na negativne tečajne razlike te ne predlaže saslušanje vještaka na ročištu". Sukladno tome, saslušanje vještaka ne bi imalo nikakve racionalne svrhe.
44. Sud je dodatni nalaz i mišljenje ocijenio stručnim i objektivnim te ga prihvaća u cijelosti.
45. U pogledu tzv. negativnih razlika, osim što je tuženik u odnosu na njih povukao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, treba reći da prema pravnom shvaćanju izraženom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 549/2023-4. od 18. prosinca 2023.: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita". Tuženik u ovoj parnici u pogledu tzv. negativnih razlika nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja niti protutužbenog zahtjeva pa je sukladno tome osnovan zahtjev tužitelja postavljen upravo prema varijanti kada se promatraju samo više plaćeni iznosi.
46. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Imajuću u vidu da je razlog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli upravo nepoštenost tih odredbi, tuženik ne nesavjestan (nepošten) te tužiteljica ima prava na zakonsku zateznu kamatu od tuženikova stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa.
47. Tuženikovo prigovor zastare nije osnovan. Naime, ZZP/09 (kao ni onaj raniji, a ni sada važeći ZZP) odredbe o zastari ne sadrži te se primjenjuju opće odredbe ZOO- a. Tražbine zbog povrata stečenog bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godine iz čl. 225. ZOO-a. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 140. ZZP/09, pokretanje ili vođenje postupka pokrenutom na temelju članka 131. ovog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovog Zakona ili drugim propisima koji su navedeni u članku 131. ovog Zakona, prouzročena štete da pokretne pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe kojoj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen po utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokretne bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarivanje prava koja joj pripadaju na temelju pravili sadržanih u ovom ili drugim zakonima. Takvu odredbu sadrži i čl. 120. ZZP/13, važećeg u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu. No, o učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene u skladu s čl. 131. ZPP-a na prekid zastarnog roka izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev-2245/17-2. od 20. ožujka 2018. godine. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci jest da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe S obzirom da se radi o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj u pogledu tzv. izvanredne revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, svrhe koje je upravo jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, takvim shvaćanjem je i ovaj sud vezan. Povodom ustavne tužbe podnesene protiv navedene presude Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2922/2018 od 20. 2. 2020. zaključuje da "ovdje spornom pitanju prekida roka zastare Vrhovni sud pristupio imajući u vidu svrhu instituta zastare s jedne strane, te svrhu sustava kolektivne zaštite potrošača s druge strane, uravnotežujući suprotstavljene interese s jedne strane potrošača kao vjerovnika te s druge strane podnositeljice kao dužnika. Stoga Ustavni sud ne nalazi ništa očito nerazumno ili proizvoljno u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda iznesenom u ovdje osporenoj presudi.". Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012. podnesena 4. travnja 2012. godine, čime je došlo do prekida zastare.
48. Prema odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe … zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Prethodno navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i objedinjenim pravnim shvaćanjem donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. pod točkom 4.
49. U konkretnom slučaju, budući da se radi o zahtjevu zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, zastara je ponovno počela teći od 15. lipnja 2018. zbog presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/1017. kojom je o tome pravomoćno završen kolektivni spor, pa bi zastarni rok istekao 15. lipnja 2023. godine tako da zastara u ovom slučaju očito nije nastupila, a tužba u ovom predmetu je podnesena 30. travnja 2021. godine čime je zastara ponovno prekinuta.
50. Nije osnovano i tuženikovo osporavanje svojstva potrošačkog ugovora, odnosno osporavanje tužitelju svojstva potrošača te sud ocjenjuje da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopio upravo kao potrošač u smislu odredbe čl. 2. st. 1. t. 1. ZPK-a, odnosno, kao osoba koja u transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Da je tome tako, jasno proizlazi iz samo teksta predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u kojem je tužiteljica navedena kao fizička osoba, bez ikakvog spominjanja nekakve njezine poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a da je kao namjena kredita člankom 6. određena "kupnja vozila" te ni iz koje odredbe ugovora ne proizlazi da bi to vozilo tužiteljica koristila za kakvu poslovnu djelatnost ili slobodno zanimanje, a to ne proizlazi niti iz njenog iskaza. Zbog toga su i tužiteljica i tuženik vezani pravnim shvaćanjima iz navedene parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
51. Sukladno navedenom, valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.
52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pa je tuženikov zahtjev za naknadu troškova je u cijelosti odbijen te je njemu naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka.
53. Troškovi zastupanja tužiteljici su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), koja se primjenjuje temeljem odredbe tbr. 52. st. 3. ove Tarife.
54. Od troškova zatraženih troškovnikom predanim na ročištu 4. lipnja 2025., tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 100 bodova; sastava podnesaka od 10. siječnja 2022., 29. kolovoza 2022. i 1. travnja 2025. po tbr. 8/1 u visinama od po 100 bodova te zastupanja na ročištima 2. rujna 2021., 16. rujna 2022., 27. ožujka 2025. i 4. lipnja 2025. po tbr. 9/1 u visinama od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 800 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54, 1.600,00 eura, s PDV-om od 400,00 eura.
55. Tužiteljici sisu joj priznati troškovi sudskih pristojbi i vještačenja budući da u odnosu na njih nije postavila određeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.
56. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zlataru 26. lipnja 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužiteljice Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara,
2. punomoćnici tuženika Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Zagreba
