UsI-2519/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 100, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja posebnog poreza na motorno vozilo, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/22-01/348, URBROJ: 513-04-24-2 od 18. rujna 2024. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/21-18/940, URBROJ: 513-02-3005/44-22-15 od 4. srpnja 2022. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 23. listopada 2024. podnio tužbu ovom sudu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-01/22-01/348, URBROJ: 513-04-24-2 od 18. rujna 2024. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/21-18/940, URBROJ: 513-02-3005/44-22-15 od 4. srpnja 2022. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je obvezan na plaćanje ostatka iznosa posebnog poreza na motorno vozilo marke Ford Ranger, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka] je u vlasništvu društva „G. T. Trade“ d. o. o. iz Munchena, SR Njemačka, s obzirom na to da je, prema ocjeni carinskih tijela, sudjelovao u nezakonito uporabi motornog vozila time što ga je koristio na području Hrvatske, gdje stvarno živi i boravi duže od 183 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih veza. Tvrdi i da je u carinskom postupku utvrđeno da je on direktor, vlasnik i zaposlenik spomenutog društva u čijem je vlasništvu vozilo, pa stoga smatra da su u izloženom ispunjene pretpostavke da je riječ o ovlaštenom korištenju vozila njemačkih registarskih oznaka u Republici Hrvatskoj i da se takvo korištenje ne smatra nezakonitim u smislu članka 17. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Drugačije iznijeto, smatra da u tom slučaju zakon unosi presumpciju da on zakonito koristi motorno vozilo na području Hrvatske i da pritom nigdje nije kao uvjet propisano da se ne smije boraviti u [adresa] duže od 185 dana, jer se potonji uvjet čini bespredmetnim za osobe koje imaju prijavljeno prebivalište u [adresa]. Smatra da su za to ispunjenje sve kumulativne pretpostavke: a) da je riječ o osobi koja ima prebivalište u [adresa] i b) da je riječ o osobi koja je zaposlena kod poslodavca u drugoj državi članici EU-a ili je odgovorna osoba ili je član trgovačkog društva koja je registrirana u drugoj članci EU-a a koja je vlasnik vozila. Istaknuo je i da je tijekom postupka dokazao da je vozilo koristio za obavljanje poslova ili za uporabu izvan područja Hrvatske, a što je razvidno iz činjenice da je od 9. prosinca 2020. do 25. studenoga 2021. uglavnom prelazio granični prijelaz kada je putovao u Njemačku s posla i na posao i za te potrebe i da se u tuzemstvu uglavnom koristio svojim vozilom. Smatra i da je trebalo izravno primijeniti članak 17. stavak 1. ZPPMV-a, a ne u kontekstu sa stavkom 3. toga članka (koja je tvrdi nejasna i neodređena) i nametati mu dodatne uvjete. Istaknuo je i da su u carinskom postupku povrijeđene odredbe članka 8. i 9. stavka 2. ZUP-a. Stoga je zatražio poništiti osporena carinska rješenja, a, podredno, poništiti ih i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/21-18/940, URBROJ: 513-02-3005/44- 22-15 od 4. srpnja 2022., a kojim je obvezan na plaćanje ostatka posebnog poreza na motorno vozilo marke Ford Ranger, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka] je u vlasništvu društva „G. T. Trade“ d. o. o. iz Munchena, SR Njemačka.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta KLASA: UP/I-415-02/21- 18/940.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su carinska tijela donijela u postupku utvrđenja tužitelju posebnog poreza na motorna vozila za motorno vozilo marke Ford Ranger, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka] je u vlasništvu društva „G. T. Trade“ d. o. o. iz Munchena, SR Njemačka zbog, prema ocjeni i utvrđenju carinskih tijela, nezakonite uporabe toga vozila u Republici Hrvatsko.

6.1. Posebni porez na motorna vozila je tužitelju utvrđen na temelju odredbi članka 4. stavka 1. točke c), članka 5. stavka 1., članka 6. stavka 1. točke 1., članka 8. stavka 1. i 3., stavka 2. točke 2. i stavka 3., članka 10. stavka 1. i članka 12. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 15/13., 108/13. i 115/16., 127/17. i 121/19., u daljnjem tekstu: ZPPMV) i članka 9. stavka 1. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 1/17. i 2/18., u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7. Nije sporno da je tužitelj državljanin Republike Hrvatske gdje ima prijavljeno prebivalište, gdje živi i boravi s obitelji više od šest mjeseci tijekom godine koja je prethodila nadzoru te gdje je zdravstveno i mirovinski (obvezno i dopunski) osiguran na temelju radnog odnosa u društvu u Hrvatskoj te da je vozilo stranih registarskih oznaka unio na područje Republike Hrvatske gdje ga je i koristio. Te činjenice je tužitelj izrijekom potvrdio u tužbi.

7.1. Tužitelj nije osporio ni činjenicu da nije prijavio Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske te najkasnije u roku od pet dana od dana prvog unosa motornog vozila na područje Republike Hrvatske podnio zahtjev carinskom uredu prema mjestu svoga prebivališta radi donošenja odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojim osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske.

7.2. Nije sporna ni visina porezne osnovice i poreza.

8. Međutim, pokazalo se spornim je li u izloženom, u biti, nespornom činjeničnom stanju riječ o nezakonitoj uporabi vozila u Republici Hrvatskoj te je li tužitelj potpada pod obveznike plaćanja toga poreza. Naime, tužitelj smatra da nije riječ o nezakonitoj uporabi i da nije obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u smislu članka 17. stavka 1. ZPPMV-a, s obzirom na to da se vozilo nalazi u posjedu ili uporabi kod fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] koja je zaposlena kod poslodavca u drugoj državi članici Europske unije, a vozilo je u vlasništvu poslodavca.

9. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke c) ZPPMV-a nezakonita uporaba motornih vozila je u smislu toga zakona svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

9.1. Prema definiciji iz članka 6. stavka 1. ZPPMV-a obveznik plaćanja posebnog poreza (u daljnjem tekstu: porezni obveznik) je: 1. fizička i pravna osoba koja, radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj, stječe motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. toga zakona u Republici Hrvatskoj ili koja takvo motorno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez uvozi ili unosi u Republiku Hrvatsku, 2. osoba koja je izvršila prenamjenu drugog motornog vozila u motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. toga zakona i 3. osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske, dok prema stavku 2. toga članka u smislu stavka 1. točke 3. toga članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra se i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske.

9.2. Člankom 7. stavkom 1. točkom 2. ZPPMV-a je propisano da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga zakona nastaje kad: pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u [adresa] te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

9.3. U skladu s regulacijom članka 8. ZPPMV-a obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske (stavak 1.); kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim tim zakonom, nastaje 2. kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (stavak 2. točka 2.); u smislu toga zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.).

9.4. Ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako se motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije nalazi u posjedu ili uporabi kod fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] koja je zaposlena kod poslodavca u drugoj državi članici Europske unije, a vozilo je u vlasništvu poslodavca. Fizička osoba s prebivalištem u [adresa] je u tom slučaju dužna Carinskoj upravi predočiti pisanu izjavu vlasnika motornog vozila te druge dokaze iz kojih je nedvojbeno da je motorno vozilo prvenstveno namijenjeno za obavljanje zaposlenikovog posla izvan područja Republike Hrvatske (članak 17. stavak 1. točka 1. ZPPMV-a.).

9.5. U slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka fizička osoba s prebivalištem u [adresa] je dužna prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske te najkasnije u roku od pet dana od dana prvog unosa motornog vozila na područje Republike Hrvatske podnijeti zahtjev carinskom uredu prema mjestu svog prebivališta radi donošenja odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojim osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske. Prekoračenje toga roka smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske (članak 17. stavak 3. ZPPMV-a).

10. S obzirom na izložene nesporne činjenice i kazivanje samog tužitelja, a u situaciji kada on sam potvrdio da nije prijavio unos stranog vozila i/ili da nije podnio zahtjev za izdavanje odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojim osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske u rokovima predviđenim člankom 17. stavkom 3. ZPPMV-a a niti je dokazao prvenstvenu namjenu korištenja toga vozila, sud ocjenjuje da su osporena rješenja zakonita, dostatno razumljiva i obrazložena te da ona sadrže sve razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke, a carinska tijela su pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka. Nisu povrijeđene ni odredbe članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), na koje je tužitelj općenito skrenuo pozornost.

11. Suprotna pravna stajališta koje je iznio carinski obveznik o nepostojanju porezne obveze nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu. Nema pravnog uporišta da se odredbe članka 17. stavka 1. ZPPMV-a tumače i primjenjuju odvojeno i bez združenog učinka s odredbom stavka 3. toga članka, a niti je to bila namjera zakonodavca. Sud smatra da se uporaba konkretnog vozila od tužitelja smatra nezakonitom uporabom u smislu članka 17. stavka 3. ZPPMV-a, budući da on nije prijavio unos vozila na područje Republike Hrvatske ili podnio zahtjev za izdavanje odobrenja o uvjetima korištenja vozila na tom području. Izraženo pravno stajalište zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-621/22-2 od 9. ožujka 2022. i Usž-2755/23-2 od 8. ožujka 2024.

12. Stoga, a budući da su osporene odluke zakonite i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 26. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 100,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis carinskog tijela KLASA: UP/I-415-02/21-18/940 vratiti nakon pravomoćnosti ove presude,

- u spis.