REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-220/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. ĆM Ć pok. Š, 2. ĆM ŠM pok. Š, 3. ĆM IM pok. Š, 4. AM pok. Š, 5. SM pok. Š, 6. NM ž. I rođ. SM, 7. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, tuženici 1.-6. odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 24. lipnja 2025., dana 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. tijelo VII zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 69 m2, č. zem. [katastarska čestica] zk. tijelo VII zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 414 m2, č. zem. [katastarska čestica] zk. tijelo I zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 573 m2 i č. zem. [katastarska čestica] zk. tijelo I zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 103 m2, sve ukupne površine od 1159 m2, od čega pod zgradom 81 m2, 53 m2 i 18 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-D-E-F-G-H skice izmjere vještaka Davora Bubala ing.geod. od 28.05.2025. godine, koja skica čini sastavni dio izreke ove Presude, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, uz brisanje dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 25. veljače 2025., tužiteljica je navela da je vlasnica i samostalna posjednica predmetnih nekretnina. Ističe da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju kuću, pomoćne objekte i pripadajući dvorišni prostor, predstavlja starinu tužiteljičine obitelji, naime, ista je bila izvanknjižno vlasništvo sada pok. IM pok. Š te je poslije njegove smrti pripala njegovoj supruzi Parlov CM ud. IM, po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom br. O.440/94-3 od 20.12.1994. godine. Poslije smrti sada pok. IM CM ud. IM, istu je u cijelosti, pa tako i u pogledu predmetne nekretnine, naslijedio njezin sin, sada pok. IM ŽM pok. IM (suprug tužiteljice), po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom br. O.56/00-3 od 29.03.2000. godine. Poslije smrti sada pok. IM A, istoga je u cijelosti naslijedila tužiteljica, po Rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika CM iz [adresa] br. O-10073/17 UPP/OS-104/2017-2 od 09.01.2018. godine. Tužiteljica nadalje navodi da su njezini prednici i ona u posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina, a zasigurno preko 150 godina te su je koristili na način da su na istoj sagradili objekte, ogradili je od susjednih nekretnina, obrađivali je i dr., a da nikada u tome nisu bili ometani niti ograničavani.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužiteljica je u spis dostavila geodetski situacijski nacrt preklopljen na katastarski plan izrađen po vještaku geodetske struke Davoru Bubalu, zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. O.440/94, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. O.56/00, rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice u [adresa], CM, pod posl. br. O-10073/17, UPP/O-104/2017, prijepis posjedovnog lista broj 241 k. o. [katastarska općina].

1.2. U tužbi se nadalje navodi kako se tužiteljica obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se 18. veljače 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužiteljice.

1.3. Tuženicima označenim u uvodu ove presude ad. 1.-6., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. ZPP-a postavio privremenog zastupnika Mirka Perkušića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 44 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica svojom tužbom ne navodi i ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, tko su bili njeni prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužiteljicu, te ističe da je predmetna tužba pravno neosnovana.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. obrazloženja, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Davora Bubala, saslušani su svjedoci ŽM, OM i ŠM, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 28. svibnja 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju.

6. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, utvrđeno je da su predmetne nekretnine u naravi dva stambena i pomoćni objekt sa dvorišnim prostorom. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena jugozapadno od lokalne nerazvrstane ulice općine Runović (ulica Slivno). Utužena površina omeđena je od točke A-B betonskim zidom u vlasništvu tužitelja i navedenom ulicom, zatim od točke B-C granica je omeđena trajno vidljivim oznakama na terenu, plavom bojom i navedenom ulicom. Granica od točke C-D je omeđena željeznim stupcima i žičanom ogradom, zatim od točke D-E granica je omeđena suhozidom u vlasništvu tužitelja. Od točke E-F granica je omeđena suhozidom u vlasništvu susjeda međašnika. Granica od točke F-G je omeđena suhozidom i navedenom ulicom, zatim od točke G-H granica je omeđena trajno vidljivim oznakama na terenu, plavom bojom i navedenom ulicom. Od točke H-A granica je omeđena betonskim zidom i navedenom ulicom.

7. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi zk odjela u Imotskom, a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnici upisani tuženici.

8. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim tvrdi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla nasljeđivanjem te u konačnici i dosjelošću, nesporna je pasivna legitimacija tužene RH u ovoj pravnoj stvari kao i pasivna legitimacija ostalih tuženika koja se temelji na činjenici da su isti upisani kao suvlasnici nekretnina koje su predmetom ovog postupka.

9. U tijeku postupka, sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem svjedoka ŽM, OM i ŠM.

9.1. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta od pamtivijeka bile u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Po iskazima svjedoka prednike tužiteljice kao i tužiteljicu u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao pri manifestiranju vlasničkih prava na nekretnini.

9.2. Svjedoci su posebno naveli da su prednici tužitelja u posjedu nekretnina u granicama pokazanim na licu mjesta od vremena kada oni to mogu pamtiti. Dakle, prema saznanjima svjedoka, svekar tužiteljice LM je 1960. -ih sagradio kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini i u njoj živio do svoje smrti. Naslijedila ga je njegova supruga CM, svekrva tužiteljice,a da bi nju naslijedio sin EM. Konačno, nakon Milenkove smrti, predmetne nekretnine naslijedila je upravo tužiteljica. Svjedoci ističu da nekretnine koje su predmet postupka predstavljaju starinu obitelji pokojnog supruga tužiteljice, a s obzirom da je njezin svekar rođen 1920.-ih, može se zaključiti da su u posjedu istih preko 100 godina. Svjedok ŠM, koji je oženio sestru tužiteljičinog supruga VM, dobro je upoznat s obiteljskom imovinom EM te je poznavao pravne prednike tužiteljice. Potvrdio je navode da se u konkretnom slučaju radi o starini obitelji pokojnog muža tužiteljice te dodao da je pravi prednik tužiteljice IM, a njegov punac, imao 4 brata i sestru NM, ali da je nesporno da je upravo IM naslijedio predmetne nekretnine nakon smrti svojih roditelja, da je sagradio objekt koji se tu nalazi 1960. -ih, a da je drugi objekt, koji je još stariji, sagradio Ljubomirov otac. Viđao je lugare na tom području, štoviše, imenovao ih je, ali je i napomenuo da nisu ometali niti na bilo kakav način uznemiravali ili zabranjivali obitelji prednika tužiteljice korištenje predmetnih nekretnina, odnosno manifestiranje vlasničkih prava na istima.

10. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine, a svakako prije od 1950 godine.

12. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je predmetne nekretnine u posjed stekla nasljeđivanjem svog supruga, a on nasljeđivanjem svojih roditelja, odnosno dugogodišnjim posjedom osobno i po svojim prednicima, dakle dosjelošću.

12.1. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću, a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. ZV-a u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi je li tužiteljica ispunila pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

12.2. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

13. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužiteljica i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959. Da su bili u posjedu nekretnine i prije navedenog datuma, u prilog ide i činjenica da je otac tužitelja 1960.-ih sagradio objekt na predmetnoj nekretnini koja predstavlja njegovu starinu. Uzevši u obzir da je IM 1926. godište, a „stariji“ objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini sagradio je njegov otac, za zaključiti je da su predmetne nekretnine u posjedu prednika tužiteljice preko 100 godina. Dakle, na temelju članka 153. stavka 3. i 4. ZV-a, tužiteljica je dosjelošću stekla vlasništvo nekretnina.

14. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

15. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica osobno i po svojim prednicima posjedovala spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužiteljice zakonit, istinit i pošten pa je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem svog supruga, on nasljeđivanjem svojih roditelja i tako u nedogled, ali u konačnici dosjelošću što osobno, što preko pravnih prednika.

17. Tužiteljica nije popisala troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 26. lipnja 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Zvonimir Perkušić, Imotski

2. odvj. Mirko Perkušić, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj