REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-415/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Rijeci, Riva 8, protiv tuženika 1. ĆR CRIKVENICA VINODOL d.o.o. Novi Vinodolski, Dubrova 22, OIB: 36612651354, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4 i 2. GRAD CRIKVENICA, Ulica Kralja Tomislava 85, OIB: 81687755716, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9/V-VI, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1. Zavarovalinca Sava, zavarovalna družba d.d. Republike Slovenija, Maribor, Eve Lovše 7, OIB: 16760357166, SAVA OSIGURANJE d.d. Podružnica Hrvatska, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima 1. ĆR CRIKVENICA VINODOL d.o.o. Novi Vinodolski, Dubrova 22, OIB: 36612651354 i 2. GRAD CRIKVENICA, Ulica Kralja Tomislava 85, Crikvenica, OIB: 81687755716, solidarno isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 4.286,95 eura (četiri tisuće dvjesto osamdeset i šest eura i devedeset i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2020. do isplate, po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima 1. ĆR CRIKVENICA VINODOL d.o.o. Novi Vinodolski, Dubrova 22, OIB: 36612651354 i 2. GRAD CRIKVENICA, Ulica Kralja Tomislava 85, Crikvenica, OIB: 81687755716, solidarno naknaditi tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.790,54 eura (dvije tisuće sedamsto devedeset eura i pedeset i četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. lipnja 2025. do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r j e š e nj e

Dopušta se sudjelovanje Zavarovalinca Sava, zavarovalna družba d.d. Republike Slovenija, Maribor, Eve Lovše 7, OIB: 16760357166, SAVA OSIGURANJE d.d. Podružnica Hrvatska, kao umješača na strani tuženika 1.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 4. kolovoza 2020. oko 18.00 sati došlo do prometne nezgoda u Crikvenici, na kolniku ulice Šetalište Vladimira Nazora kod kbr. 75. Nezgoda se dogodila na način da se vozač CR kretao navedenom cestom iz smjera Crikvenice u smjeru Selca, upravljajući vozilom marke VW Passat 1.6 TDI registarske oznake [registarska oznaka] te je vozilom (prednjim kotačem) uletio u otvoreni otvor (šahtu) koji nije primijetio zbog velike količine zamućene i prljave vode koja se nalazila na kolniku. Na predmetnom vozilu nastala je materijalna šteta. Vlasnik oštećenog vozila je u vrijeme predmetnog događaja bilo društvo ALFA LEASING d.o.o. u likvidaciji Zagreb, Poslovnica Rijeka, koje je kod tužitelja imalo sklopljen ugovor o kasko osiguranju za navedeno vozilo. Na temelju suglasnosti vlasnika vozila koja je dana korisniku leasinga – obrtu: „ [obrt]“ obrt za izgradnju hidrograđevinskih objekata i podvodne radove iz Crikvenice (vl. CR), tužitelj je na račun navedenog obrta 6. listopada 2020. isplatio iznos od 4.286,95 eura (32.300,00 kn) na ime naknade štete na vozilu (obračunata kao totalna šteta). Tužitelj je pojasnio i kako se cesta na kojoj se dogodila predmetna nezgoda nalazi u Crikvenici, u ulici Šetalište Vladimira Nazora i koja spada u kategoriju nerazvrstanih cesta. Pozvao se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu iz kojih proizlazi da je obavljanje komunalne djelatnosti u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (gradova, općina), a u ovom slučaju je to tuženik 2. Njegova je obveza održavati nerazvrstane ceste i javne prometne površine koje prolaze kroz područje Grada Crikvenica, kao i kolnik ceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda, u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa, a što je očito propustio učiniti. Odgovornost tuženika 1. proizlazi iz odredbe čl. 23. Zakona o komunalnog gospodarstvu jer je taj tuženik javni isporučitelj vodnih usluga na području grada Crikvenice te je odgovoran i za građevine oborinske odvodnje. Naime, djelatnost tuženika 1. obuhvaća djelatnosti javne vodoopskrbe, javne odvodnje kao i djelatnost održavanja i upravljanja svom opremom, uređajima i objektima koji služe obavljanju djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, a koje djelatnosti tuženik 1. obavlja sukladno važećim odlukama tuženika 2. Kako je nesporno da je na predmetnom kolniku bio otvoren kanalizacijski otvor i poklopac se nalazio pored predmetnog otvora, što je onemogućavalo sigurno prometovanje predmetnom dionicom ceste, a za održavanje opreme, uređaja i objekata koji služe obavljanju djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje je odgovoran tuženik 1., dok je za održavanje kolnika ceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa odgovoran tuženik 2., postoji odgovornost tuženika 1. i tuženika 2. za naknadu utužene štete tužitelju. Isplatom iznosa od 4.286,95 eura temeljem ugovora o kasko osiguranju tužitelj je temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika jer oni solidarno odgovaraju za nastanak predmetne štete na vozilu osiguranika tužitelja. Zato je predložio donošenje presude iz izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. je osporio svoju odgovornost. Istaknuo je kako je tog dana na području Grada Crikvenice padala jaka kiša čime su nastale brojne bujice i potoci vode na tom području. Tuženik 1., unatoč svojim naporima, ne može utjecati na tu količinu vode pa je evidentno da se radilo o višoj sili jer se takva količina vode, niti posljedice koje ona nosi (izdizanje šahti iz njihovog ležišta) ne može izbjeći niti otkloniti. Naveo je i kako su svi raspoloživi djelatnici tuženika 1. bili na terenu tog dana te da nije moguće pregledati sve šahte u kratkom vremenskom roku. Drugim riječima, tuženik je je isticao kako ne postoji niti jedan način da bi se prilikom jakog nevremena i uslijed velike količine padalina izdizanje šahti moglo izbjeći kao što se ne može izbjeći niti „velika količina zamućene i prljave vode“ koju je vozač vidio. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženik 2. je osporio tužbeni zahtjev. Naveo je kako ne postoji odgovornost tuženika 2. za štetu koja se opisuje u tužbi. Predmetna šahta nije dio nerazvrstane ceste već dio kanalizacijskog sustava (sustav odvodnje otpadnih voda). U tom smislu pozvao se na odredbu čl. 100. Zakona o cestama kojim je propisano što čini nerazvrstanu cestu. Naveo je kako tuženik 2. ne upravlja kanalizacijskim sustavom niti odgovara za ispravnost tog sustava ili tih šahti. Zato nije odgovoran za štetu.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik 1. je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu. Posebno je isticao da je 4. kolovoza 2020. dnevna količina oborina iznosila 19.1 mm što predstavlja mjesečni maksimum dnevne količine oborine za mjesec kolovoz 2020. čime je premašen desetogodišnji prosjek količina oborina na tom području kao i prosjek tog mjeseca. Dakle, tuženik 1. nije mogao utjecati na posljedice takve količine oborina tj. na izdizanje šahti iz ležišta niti je to mogao izbjeći i otkloniti pa se radi o višoj sili koja ga oslobađa odgovornosti.

5. Tuženik 2. je u nastavku postupka ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu prema kojima predmetna šahta nije dio nerazvrstane ceste već dio kanalizacijskog sustava (sustav odvodnje otpadnih voda) te da on ne upravlja tim sustavom odvodnje otpadnih voda niti odgovara za ispravnost tog sustava.

6. Podneskom od 5. siječnja 2024. Zavarovalinca Sava, zavarovalna družba d.d. Republike Slovenija, Maribor, Eve Lovše 7, OIB: 16760357166, SAVA OSIGURANJE d.d. Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Grangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, dao je izjavu o miješanju u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika 1., a s obzirom na to da je tuženik 1. kod umješača osiguran policom osiguranja od odgovornosti. Osporavao je tužbeni zahtjev i s tim u vezi dinamiku nastanka štetnog događaja kako je opisan u tužbi. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka OR, TR i LR te je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku prometne struke, dipl. ing. prometa JR iz [adresa].

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a s obzirom na to da je tužitelj naknadio štetu korisniku vozila, CR, vl. Obrta „ [obrt]“ za izgradnju hidrograđevinskih objekata i podvodne radove, Crikvenica, Šupera 1.

10. Među strankama je nesporno da je došlo do štetnog događaja 4. kolovoza 2020. oko 18:00 sati u Crikvenici, u ulici Šetalište Vladimira Nazora kod broja 75 u kojem je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], marke VOLKSWAGEN PASSAT, da je vozilo bilo o vlasništvu trgovačkog društva ALFA LEASIG d.o.o. Rijeka, a njegov korisnik, koji je vozilom upravljao u vrijeme štetnog događaja bio je CR. Nesporno je i da je vozilo bilo osigurano kod tužitelja na temelju police kasko osiguranja broj 8324000827 (stranica 34 spisa) te da je tužitelj naknadio štetu korisniku vozila, a kako to proizlazi i iz potvrde o izvršenom plaćanju na stranici 8 spisa. Među strankama je sporno postoji li odgovornost tuženika za nastanak štete na vozilu, a u vezi s tim i dinamika štetnog događaja te visina štete.

11. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. SR. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je osobno vozilo osiguranika tužitelja (vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka]), krećući se desnom stranom ulice Šetalište Vladimira Nazora u Crikvenici, po kišom preplavljenoj površini jednosmjernog kolnika, u desnom zavoju, prednjim desnim kotačem upalo u otvor šahta koji je prethodno, zbog siline vode iz kanalizacije bio izbačen iz okvira. Navedeno je imalo za posljedicu preusmjeravanje osobnog vozila u desnu stanu prema parapetu, gdje je vozilo najprije prešlo rubno preko sniženog otkrhnutog kolobrana i zatim zapelo za njega sredinom desnog boka da bi potom prednjim desnim donjim dijelom ispred prednjeg desnog kotača naletjelo na drugi kolobran, nakon čega je vozilo zabačeno stražnjim dijelom u lijevo. Zbog preplavljenosti kolnika uslijed velike kiše nije se moglo vidjeti da je šaht otvoren. Okolnosti nastanka štetnog događaja, osim iz citiranog nalaza vještaka proizlaze i iz iskaza svjedoka CR koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao osobnim vozilom te svjedoka NR, zaposlenika tuženika 1., koji je neposredno nakon nesreće obišao mjesto štetnog događaja i potvrdio da nije bilo moguće vidjeti otvor na cesti (otvoreni šaht) jer je ulica bila u potpunosti poplavljena, a na mjestu štetnog događaja je bilo 30 cm vode. Svjedok NR je po dolasku na mjesto štetnog događaja i vratio poklopac kanalizacijskog otvora na mjesto (o čemu je i sam iskazivao i što proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko – goranske, Policijske postaje Crikvenica od 26. lipnja 2020. na stranici 9 spisa). S obzirom na međusobnu suglasnost iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka, kao i njihovu podudarnost s ispravama u spisu (potvrda Policijske postaje) te uzimajući u obzir stručnost vještaka, njegova jasna, razumna i logična obrazloženja, sud je ocijenio istinitima iskaze saslušanih svjedoka te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i s tim u vezi utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja. U suštini, ni stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kako u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, tako i u odnosu na visinu štete, a prigovor tuženika 1. koji se sastojao u tome da uz nalaz nisu priložene fotografije i skica lica mjesta, vještak je na ročištu održanom 9. svibnja 2025. uspješno otklonio ističući kako su prilikom policijskog uviđaja u vrijeme nastanka štetnog događaja) sačinjene fotografije i skica mjesta događaja (stranica 25 do 31 spisa) te je njegova zadaća bila provesti analizu nesreće. Drugim riječima, nove fotografije mjesta štetnog događaja nisu bile potrebne za izradu nalaza jer je mjesto izmijenjeno uslijed proteka vremena (više od četiri godine od štetnog događaja), dok je skicu sačinila policija prilikom uviđaja pa je nije bilo potrebno ponavljati.

12. Odgovornost tuženika 1. za predmetni štetni događaj pa tako i za nastalu štetu proizlazi iz njegove djelatnosti javne vodoopskrbe koja obuhvaća (među ostalim) djelatnost javne odvodnje te djelatnost održavanja i upravljanja svom opremom, uređajima i objektima koji služe obavljanju djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, a obavljanje kojih djelatnosti nije sporno. Prema odredbi čl. 22. st. 1. t. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24; dalje: ZKG) komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture jesu među ostalim i održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda što podrazumijeva upravljanje i održavanje građevina koje služe prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih voda iz građevina i površina javne namjene u građevinskom području, uključujući i građevine koje služe zajedničkom prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih i drugih otpadnih voda, osim građevina u vlasništvu javnih isporučitelja vodnih usluga koje, prema posebnim propisima o vodama, služe zajedničkom prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih i drugih otpadnih voda (čl. 23. st. 3. ZKG-a). Kako predmetnu komunalnu djelatnost nesporno obavlja tuženik 1. (o čemu je iscrpno svjedočio i svjedok NR, zaposlenik tuženika 1.), nesporna je njegova odgovornost za sigurnost sustava javne odvodnje oborinskih voda koja mu je djelatnost povjerena i u tom smislu za sigurnost svih objekata tog sustava. Ovdje se dodaje da je o odgovornosti tuženika 1. svjedočio i svjedok TR, voditelj osiguranja kod tuženika 1. koji u svom iskazu nije osporavao odgovornost ovog tuženika.

13. Što se tiče prigovora tuženika 1. vezanih uz oslobođenje od odgovornosti napominje se da se te odgovornosti tuženik 1. (ni tuženik 2.) ne može osloboditi ističući kako se zbog količine kiše koja je padala na dan 4. kolovoza 2020. radilo o višoj sili. Naime, viša sila je događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/04, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), dok oborine u obliku jake kiše tijekom ljetnih mjeseci u priobalnom području Republike Hrvatske i to na području Sjevernog Jadrana (za koje područje su česte oborine notorna činjenica) predstavljaju prirodnu i čestu pojavu koja je predvidiva, kao što je predvidiva i mogućnost stvaranja vodenih bujica kao posljedica jakih oborina. O tome kako se na predmetnoj dionici ceste često stvaraju vodene bujice svjedočili su TR i NR (zaposlenici tuženika 1.) s time da je svjedok NR naveo i da se na ovoj dionici ceste bujica dešava tri do četiri puta godišnje, što dodatno doprinosi zaključku da se ne radi o nepredvidivom događaju. Pri tom se napominje da je iskaze svih saslušanih svjedoka ovaj sud prihvatio kao vjerodostojne, a s obzirom na to da se radi o iskazima koji su međusobno suglasni te podudarni ispravama u spisu. Otvorena šahta na cesti koja je prekrivena bujicom zamućene, prljave vode i tako nije vidljiva predstavlja opasnu stvar pa tuženik 1. odgovara za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti iz čl. 1063. ZOO-a u vezi sa čl. 1064. ZOO-a. Tuženik 1. nije dokazao pretpostavke oslobođenja odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a, odnosno u konkretnom slučaju se ne radi o višoj sili (čl. 1067. st. 1. ZOO-a), niti je do štete došlo radnjom oštećenika ili treće osobe. U tom smislu se napominje da činjenica prema kojoj vozač vozila prolazi predmetnom dionicom ceste nekoliko puta na dan (kako je i sam iskazao) ne znači da je morao predvidjeti da će šahta biti izbačena od bujice vode, niti je morao znati gdje se točno nalazi ta šahta i zato voziti sredinom (tada jednosmjerne) ceste u kojem slučaju do nesreće ne bi došlo jer bi vozilo prošlo pored otvorenog šahta (kako je to naveo vještak u svom nalazu i mišljenju). Svjedok CR (vozač) je iskazao i da mu nije poznato da bi na ovoj cesti, uslijed jakih kiša došlo do izbacivanja poklopca šahte. Ovdje se dodaje da u konkretnim okolnostima slučaja zbog preplavljenosti kolnika nije bilo moguće vidjeti da je šaht otvoren pa se ni kočenjem ili skretanjem u lijevu stranu ceste nesreća nije mogla izbjeći (o čemu se također izjasnio vještak), a pri tom je vozač vozio brzinom od oko 30 km/sat, odnosno unutar dopuštenog ograničenja (50,00 km/sat). Prema tome, a kako u konkretnom slučaju nema odgovornosti treće osobe niti je šteta nastala kao posljedica više sile, jasna je odgovornost tuženika 1.

14. U odnosu na odgovornost tuženika 2. napominje se da se komunalna djelatnost obavlja kao javna služba te su jedinice lokalne samouprave obvezne na temelju ZKG-a osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Činjenica prema kojoj je za obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti zadužen tuženik 1. ne oslobađa tuženika 2. izvorne odgovornosti koja proizlazi iz odredbi ZKG-a i obveze poduzimanja mjera radi očuvanja temeljnih načela komunalnog gospodarstva iz čl. 4. ZKG-a, a među ostalim i načela zaštite sigurnosti (prometa na nerazvrstanoj cesti). Ovdje se dodaje i da je cesta na kojoj se desio štetni događaj (nesporno) nerazvrstana cesta, a u nadležnost tuženika 2. ulazi održavanje nerazvrstanih cesta u smislu odredbe čl. 22. st. 1. t. 1. ZKG-a. Tuženik 2. je propustio poduzeti mjere potrebne radi osiguranja sigurnosti prometa kako je to propisano odredbom čl. 23. st. 1. ZKG-a, odnosno poduzeti odgovarajuće mjere zaštite u smislu odredbe čl. 109. ZC-a. Pri tom se tuženik 2. ne može osloboditi odgovornosti ističući kako se u ovom slučaju radi o sustavu odvodnje otpadnih voda (oknu kanalizacijskog sustava) koji prema sadržaju odredbe čl. 100. ZC-a ne čini nerazvrstanu cestu (već da ga čini isključivo sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste). Tuženik 2. niti ne dokazuje da bi se radilo o takvom sustavu (oknu kanalizacijskog sustava, a ne sustava odvodnje atmosferskih voda). No neovisno o tome radi li se o sustavu odvodnje otpadnih ili atmosferskih voda, ili pak o sustavu zajedničkog prihvata otpadnih i atmosferskih voda, zadatak je tuženika 2. voditi računa o sigurnosti ceste, što je osim odredbama ZKG-a i ZC-a propisano i odredbom čl. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 7/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) te je u tom smislu dužan poduzeti odgovarajuće mjere radi sprječavanja nastanka štete na (nerazvrstanoj) cesti što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Naime, ovdje se radi o šteti nastaloj uslijed upadanja vozila u otvoreni šaht (za koji je zadužen tuženik 1.) do kojeg je došlo zbog preplavljenosti kolnika zamućenom vodom zbog koje nije bilo moguće uočiti da je šaht otvoren (za sigurnost kojeg kolnika je zadužen tuženik 2.) pa ovaj tuženik odgovara solidarno s tuženikom 1. u smislu odredbe čl. 1107. ZOO-a.

15. Prema tome, tuženici su dužni naknaditi tužitelju štetu koja je prema nalazu i mišljenu vještaka predstavljala totalnu štetu i koju je vještak obračunao u iznosu od 4.287,75 eura. Ovdje se napominje da je nesporno kako je tužitelj korisniku vozila isplatio na ime te štete iznos od 4.286,95 eura te stranke (tuženici) nisu imale primjedbi na visinu štete obračunate od strane vještaka (koja je veća od utuženog iznosa) niti su uopće iznosili posebne prigovore na obračun štete kako onaj sačinjen od strane tužitelja, tako ni onaj sačinjen od vještaka (koji obračuni su međusobno podudarni te su pravilno sačinjeni na temelju procjene vrijednosti vozila umanjene za vrijednost ostatka, a s obzirom na to da se radi o totalnoj šteti) pa sud nije imao razloga sumnjati u ispravnost takvog obračuna.

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 1085. st. 3. i čl. 1090. ZOO-a u vezi sa čl. 1107. ZOO-a presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

17. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud je donio sukladno odredbi čl. 1086. u vezi sa čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, uzimajući u obzir činjenicu prema kojoj je tužitelj isplatio iznos štete 6. listopada 2020.

18. Odluku o miješanju iz izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a jer umješač, kao osiguratelj tuženika 1. ima pravni interes miješati se u ovoj parnici na strani tog tuženika.

19. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i čl. 161. st. 3. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 200,00 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), obrazloženog podneska od 6. svibnja 2025. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 10. siječnja 2024., 27. ožujka 2024., 18. rujna 2024., 29. studenoga 2024. (uviđaj) i 6. svibnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te iznos od 100,00 eura za pristup ročištu od 13. lipnja 2024. (Tbr. 9. t. 5. Tarife), pripadajući PDV u visini od 375,00 eura (Tbr. 42. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 44,66 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 108,56 eura (sukladno Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 37/2023) te trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 762,32 eura, odnosno ukupno 2.790,54 eura. O zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-au vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. , 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).