REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-1026/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac u pravnoj stvari tužiteljice IE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika RE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tuženika DE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oba iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, dana 26. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1/ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka ugovor o darovanju nekretnina od 10.7.2017., na kojem su potpisi stranaka ovjereni kod javnog bilježnika Dammira Andrašića, a koji je sklopljen između I tuženika RE, kao darovatelja i II tuženika DE, kao daroprimatelja, što su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva II. tuženika na ½ posebnog dijela nekretnine-stana na trećem katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 53,57 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa],21B,21C,21D, 21,E,21F, 21G ukupne površine 2018 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa suvlasništvom zemljišta, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, povezanih temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela stambene zgrade i brisanjem upisa tereta osobne služnosti plodouživanja, stanovanja i uporabe za korist I. tuženika te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe darovanja od 10. srpnja 2017. u zemljišnim knjigama.

2/ Nalaže se I i II tuženicima da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.481,18 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. lipnja 2025. do isplate koja se određuje po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1/ Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 22. listopada 2020. protiv I i II tuženika ističe da je pred ovim sudom u tijeku postupak pod brojem P-258/20 koji se vodi povodom tužbe ovdje tužiteljice protiv I .tuženika sa zahtjevom na utvrđenje da je ona suvlasnik nekretnine opisane u izreci presude u ½ suvlasničkog dijela i na razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom. Navodi da je taj postupak pokrenut 2016., a prvostupanjskom presudom od 30. studenog 2018. je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je Županijski sud u Varaždinu presudom i rješenjem pod brojem Gž-33/19 od 10. veljače 2020. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužiteljica utvrđena suvlasnicom te nekretnine u ½ dijela, dok je u odnosu na I. tuženikovu obvezu trpljenja razvrgnuća ukinuo presudu s uputom da je potrebno raspraviti I. tuženikom prigovor prava na dom. Nadalje navodi da je I. tuženik ugovorom o darovanju nekretnina od 10. srpnja 2017. raspolagao suvlasničkim dijelom nekretnine na način da je isti darovao II. tuženiku, dok je za sebe zasnovao pravo doživotnog uživanja na darovanom suvlasničkom dijelu nekretnine. Tužiteljica smatra da je ugovor o darovanju sklopljen između I. i II. tuženika ništetan jer je protivan moralu i prisilnim propisima. Smatra da je predmetno darovanje suprotno moralu jer je I. tuženik time stvorio situaciju da više nije pasivno legitimiran u postupku razvrgnuća suvlasništva nekretnine koji se u trenutku darovanja vodio već godinama. Naime, sve i da je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu koji se odnosi na razvrgnuće suvlasništva istu ne bi bilo moguće ovršiti. Nadalje smatra da je predmetni pravni posao suprotan prisilnim propisima zbog toga što se radilo o darovanju bez prave predaje nekretnine, pa je isti trebao biti sačinjen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave (čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu), koji oblik pravnog posla je izostao. Predlaže utvrditi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina od 10.7.2017. koji je sklopljen između I i II tuženika i naložiti tuženicima da naknade tužiteljici troškove parničnog postupka.

2/ Tuženici u odgovoru na tužbu ističu da je isključivi razlog podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari pokušaj tužiteljice da predmetnu tužbu iskoristi kao osnov za zahtijevanje prekida postupka razvrgnuća koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P- 258/20 i time onemogući donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev. Tužiteljica nema pravni interes za ovu tužbu jer ista i dalje može zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice. Nadalje, ističe da je ugovor o darovanju od 10. srpnja 2017. valjan pravni posao sklopljen sukladno čl. 37.stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je njime II. tuženik zakonito stekao pravo suvlasništva nekretnine koja je bila predmet darovanja. Navodi da je jedina pobuda kod sklapanja ugovora o darovanju prijenos vlasništva nekretnine sa I. tuženika na II. tuženika. Stoga navedeni ugovor proizvodi pravne učinke i nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društvu. Također, tvrde da se ne radi o darovanju bez prave predaje, jer da su tuženici od ranije u suposjedu predmetne nekretnine, tako da isti nije niti trebao biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. Stoga navode suprotno tvrdnjama tužiteljice da je predmetni ugovor sklopljen u propisanoj formi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da naknadi tuženicima parnični trošak.

3/ Prvostupanjski sud je donio presudu posl. br. P-838/2020 dana 17.6.2013. kojom je utvrdio da je bez pravnog učinka ugovor o darovanju nekretnine od 10.7.2017. godine, koji je sklopljen između I i II tuženika, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva u zemljišnim knjigama na darovanoj nekretnini, dok je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog darovnog ugovora.

3.1/. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2642/2022-5 od 10.9.2024. godine potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog darovnog ugovora, dok je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da je bez pravnog učinka ugovor o darovanju nekretnine od 10.7.2017. godine, koji je sklopljen između I i II tuženika, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva u zemljišnim knjigama na darovanoj nekretnini. U odnosu na ukinuti dio presude je predmet vraćen na ponovno suđenje. Također je u cijelosti ukinuta i odluka o parničnom trošku.

3.2. U svojoj odluci viši sud navodi da tužiteljica tvrdi da je predmetni ugovor o darovanju ništetan i bez pravnog učinka zbog toga što je protivan moralu društva, a koju činjenicu prvostupanjski sud nije razmotrio i ocijenio, već da je odluku zasnovao na činjenicama koje se odnose na nedopuštenu pobudu, a što nema uporišta u činjeničnim navodima tužbe. Viši sud navodi da bi to značilo da je prvostupanjski sud odluku donio na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužiteljica, pa da se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Viši sud je dao uputu da je u ponovljenom postupku potrebno raspraviti i ocijeniti radi li se o moralnom i društveno prihvatljivom ponašanju I tuženika i to vodeći računa o odlučnim činjenicama i okolnostima u okviru moralnog i društveno prihvatljivog ponašanja I tuženika, koji je sklapanjem Ugovora o darovanju osujetio tužiteljicu u njenom pravu da od I tuženika zahtijeva razvrgnuće suvlasničke zajednice i s tim zahtjevom uspije u sporu koji je pokrenula protiv I tuženika, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, ali da time I tuženik nije apsolutno ograničio tužiteljicu u njenom pravu na razvrgnuće suvlasničke zajednice, jer ona to pravo može ostvariti protiv novog suvlasnika, pri čemu je potrebno ocijeniti i od kakvog je utjecaja okolnost da je predmetnim ugovorom stipulirano pravo doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja za korist darovatelja – I tuženika, a koje pravo je kao osobna služnost i upisana na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama.

4. Dakle, predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina koji je sklopljen između I i II tuženika dana 10.7.2017. godine, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni dana 16.11.2018. kod javnog bilježnika Damira Andrašića i to zbog nemoralnosti u postupanju tuženika prilikom sklapanja tog ugovora.

4.1. Tužiteljica ističe u činjeničnim tvrdnjama na ročištu 25.3.2025. da su tijekom trajanja ovog postupka (u žalbenoj fazi) I i II tuženici ponovno dana 12.1.2024. sklopili Ugovor o darovanju nekretnina, kojim II tuženik svoj suvlasnički dio od ½ dijela predmetnog stana u [adresa] (koji je stekao od I tuženika spornim darovnim ugovorom), daruje I tuženiku, te se ponovno uspostavlja pravo služnosti stanovanja za korist II tuženika, a što utječe na civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnog stana.

5. U ponovljenom postupku sud je postupio po uputi višeg suda, te je u dokaznom postupku pročitao dijelove spisa P-382/18 (list 35-36,81-150), Ugovor o darovanju nekretnina od 16. studenog 2018. (list 14-17), rješenje o nasljeđivanju (list 37-38), bračni ugovor o utvrđenju i podjeli imovine supružnika (list 39-42), osobne iskaznice (list 43), podatke o poslovnom udjelu (list 44), zk izvadak (list 45-47 i 248-262 spisa), povijesni prikaz zk izvatka (list 48-60), uvjerenje o prebivalištu (list 61), ugovor o namjenskom kreditu od 3. lipnja 2012. (list 156-162), potvrdu o prometu po tužiteljičinom računu (list 154), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 163), Ugovor o darovanju nekretnina i Izjavu o odreknuću od 12.1.2024. godine (list 267-273 spisa), Prijedlog za razvrgnuće od 17.7.2024. (list 274-275 iskaze saslušanih svjedoka ME, CE (list 75-78), te je saslušao stranke (list 183-185 i 283-284 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 133/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prvenstveno valja reći da okolnost što je tužiteljica umjesto javnog bilježnika Dražena Markuša za kojeg je u tužbenom zahtjevu navela da je vršio ovjeru predmetnog darovnog ugovora, na ročištu 25.3.2025. godine, naznačila javnog bilježnika Damaira Andrašića, ne znači da je preinačila tužbu kako to pogrešno smatraju tuženici, već je izvršila ispravak.

8. U dokaznom postupku i iz nespornih navoda stranaka, sud je utvrdio:

- da je pred ovim sudom bio u tijeku postupak pod brojem P-258/20 koji se vodi povodom tužbe ovdje tužiteljice protiv I. tuženika radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude i radi razvrgnuća suvlasništva civilnom diobom;

- da tijekom navedenog postupka nije bio sporan suvlasnički omjer stranaka na predmetnoj nekretnini, ali je bilo sporno pravo tužiteljice na razvrgnuće suvlasništva;

- da je navedeni postupak pokrenut 2016., glavna rasprava je zaključena 19. listopada 2018. nakon što je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka i odustao od izvođenja daljnjih dokaza koji su određeni na pripremnom ročištu 11. srpnja 2018. (saslušanje svjedoka DE, AE, ČE);

- da je na istom ročištu tuženik predložio izuzeće suca zbog sumnje na njegovu nepristranost budući da je odustao od izvođenja dokaza određenih na pripremnom ročištu;

- da je sud temeljem čl. 75. st. 2. ZPP-a odlučio nastaviti s radom, a spis umnožiti i dostaviti predsjedniku suda na odlučivanje, a da je predsjednik suda odbio zahtjev za izuzećem suca;

- da je presudom od 30. studenog 2018. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 10. veljače 2020. potvrđena navedena presuda u dijelu koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva i ukinuta u dijelu kojim je I. tuženiku naloženo trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice, te je vraćena prvostupanjskom sudu uz uputu da je potrebno raspraviti tuženikov prigovor prava na dom,

- da je I. tuženik darovao II. tuženiku svoj suvlasnički dio nekretnine ugovorom o darovanju na kojem su potpisi stranaka ovjereni kod javnog bilježnika pod brojem OV- 9871/18 16. studenog 2018. i temeljem kojeg ugovora se II. tuženik upisao kao suvlasnik nekretnine;

- da je istim ugovorom I. tuženik za sebe osnovao pravo doživotnog uživanja na nekretnini;

- da I. i II. tuženici u vrijeme darovanja zajedno žive u predmetnom stanu,

- da je 2020. I. tuženik otišao raditi u Irsku, a II. tuženik je nastavio živjeti u predmetnom stanu;

- da je na ročištu za glavnu raspravu u postupku P-924/20 (prije P-382/18) tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije koji temelji na tvrdnji da je svoj suvlasnički dio prenio na II. tuženika,

- da je tužiteljica predložila prekid postupka do okončanja ovog postupka pokrenutog tužbom radi utvrđenja nevaljalosti ugovora o darovanju protiv I. i II. tuženika,

- da je presudom ovog suda u predmetu P-924/20 od 19. svibnja 2021. prihvaćen tužbeni zahtjev te je razvrgnuta suvlasnička zajednica između stranaka civilnom diobom,

- da je presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-866/21 od 12. siječnja 2022. preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev budući da je ocijenjen osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije utemeljen na tvrdnji da je tuženik prenio vlasništvo iste na svog sina;

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina koji je sklopljen između I i II tuženika dana 12.1.2024., II tuženik darovao svoj suvlasnički dio predmetnog stana I tuženiku, te je ugovoreno pravo doživotnog polodouživanja uporabe i stanovanja za korist darovatelja, II tuženika, dok je I tuženik u cijelosti odrekao prava doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja na predmetnom stanu, a koje je upisano temeljem ugovora o darovanju od 10.7.2017. godine, a koji upis je i proveden u zemljišnim knjigama;

- da je ovdje tužiteljica ponovno 17.7.2024. pokrenula razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina u odnosu na predmetni stan protiv ovdje I tuženika RE, a koji postupak se vodi pod brojem R1-144/24 (gdje je nepravomoćno prekinut postupak razvrgnuća, te je ovdje I tuženik koji je osporio suvlasničke omjere upućen na pokretanje parnice)- spisa se trenutno nalazi na Županijskom sudu.

9. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu, s tim da je kao datum sklapanja spornog ugovora o darovanju utvrdio 16.11.2018., kao datum javnobilježničke ovjere potpisa jer smatra da su stranke naznačile raniji datum na ugovoru s ciljem da uvjere sud da su ugovor sklopile prije zaključenja glavne rasprave u postupku P-258/2020., pa shodno tome da taj pravni posao nema nikakve veze s ishodom tog postupka.

10. Sud je ocijenio neistinitim iskaze ME i CE u dijelu u kojem navode da su još roditelji I. tuženika i svjedoka (baka i djed II. tuženika) željeli da navedeni stan pripadne II. tuženiku budući da suprotno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza oca I. tuženika kojim je navedena nekretnina raspoređena na sinove po zakonskom redu nasljeđivanja. Sudu nije logično da baka i djed, u okolnostima da su željeli da navedena nekretnina pripadne njihovom unuku, ne bi oporučno raspolagali na opisani način ili da ne bi stan ostavili njegovom ocu, svojem sinu. Također, sudu su neuvjerljivi iskazi svjedoka CE i ME da su daljnji prijenosi vlasništva (sa svjedoka na tužiteljicu) izvršeni s ciljem da predmetna pripadne II. tuženiku. Naime, sudu nije logično da bi tužiteljica, koja nije vlasnik druge nekretnine, kreditom kupila suvlasnički dio stana od brata I. tuženika s namjerom da ga na kraju prenese na II. tuženika s kojim nije u srodstvu. Iz navedenog razloga, sud ne vjeruje tuženicima i svjedocima kad tvrde da je odluka u obitelji tuženika oduvijek bila da II. tuženiku pripadne taj stan i da je o tome bila upoznata tužiteljica. Svjedoci su članovi uže obitelji tuženika te su zainteresirani da tuženici uspiju u postupku slijedom čega je sud njihove iskaze ocijenio izrazito kritički. Sud ne vjeruje iskazu I. i II. tuženika da je darovanje izvršeno s jedinim ciljem i namjerom da II. tuženiku pripadne vlasništvo stana. Naime, imajući u vidu trenutak kad je darovanje izvršeno, sud zaključuje da je jedina pobuda prijenosa vlasništva bila da se osujeti razvrgnuće suvlasništva, bilo u fazi parnice, bilo ovrhe. Darovanje je izvršeno u razdoblju između zaključenja glavne rasprave i objave presude i to nakon što je tuženik neosnovanim zahtjevom za izuzeće suca "pokušao dobiti na vremenu". Osim toga, I. tuženik je prijenosom stana na II. tuženika, osim svog suvlasničkog dijela, na sina prenio probleme vezano uz navedeni sudski spor te ga je involvirao u pravni odnos između sebe i tužiteljice. Stoga je neuvjerljiv iskaz I. tuženika da je prijenosom vlasništva samo želio ispoštivati odavno donesenu odluku u svojoj obitelji. Stoga je sudu neživotna i neuvjerljiva tvrdnja I. tuženika o očinskoj želji da svom sinu prenese u vlasništvo navedeni stan. Osim toga, sam I. tuženik je proturječan u svojim navodima. Tako na jednom mjestu navodi da je stan darovao II. tuženiku kad je otišao u Irsku, dok iz dokumentacije u spisu proizlazi da je darovanje izvršeno 2018., dakle dvije godine prije nego što je otišao u Irsku. Također i sama činjenica da je darovnim ugovorom 12.1.2024. godine ponovno II tuženik darovao I tuženiku svoj suvlasnički dio koji je stekao darovanjem od I tuženika spornim darovnim ugovorom, govori u prilog činjenici da svjedoci i I tuženik nisu govorili istinu kada su tvrdili da je još otac I tuženika, imao želju i namjeru da predmetna nekretnina pripadne njihovom unuku, odnosno II tuženiku, a na kojoj tvrdnji je I tuženik ustrajao i u svom ponovljenom iskazu na ročištu 26.5.2025. godine, pri čemu nije htio odgovoriti na pitanje zašto je ponovno njegov sin svoj suvlasnički dio darovao njemu 2024. godine.

11. Tvrdnja tužiteljice je da je sporni ugovor zaključen sa namjerom da se nju onemogući u njenom pravu da traži razvrgnuće suvlasništva, odnosno da osujeti uspjeh tužiteljice u drugom sudskom postupku u kojem ista traži razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom i da je zato nemoralan.

12. Naime, nemoralan ugovor je onaj ugovor koji se protivi moralnim normama određene društvene zajednice. Stoga kako se ugovor o darovanju između oca i sina kao takav ne može se smatrati protivam moralnim normama u našoj društvenom zajednici isti nije nemoralan.

13. Međutim, što se tiče moralnosti u postupanju I tuženika koje je prema uputi višeg suda potrebno ispitati i ocijeniti u konkretnom slučaju, valja pomoći od toga da pojam nemoralno znači neetično, nepošteno, licemjerno, pokvareno, neodgovorno, nedopušteno, neprimjereno i sl.

14. Prema tome, time što je I tuženik svoj suvlasnički dio predmetnog stana za vrijeme trajanja sudskog postupka darovao svom sinu i zadržao pravo doživotnog plodouživanja, čime je zbog promjene vlasništva tužiteljica odbijena sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnom stanu civilnom diobom, da bi nakon nekoliko godina, tijekom trajanja ovog postupka, bez konkretnog razloga ponovno ovdje II tuženik svom ocu darovao isti taj suvlasnički dio, te ugovorio pravo doživotnog plodouživanja, odnosno stanovanja za svoju korist, koje je i upisano u zemljišnim knjigama, pri čemu tužiteljica nema posjed predmetnog stana, a i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice u odnosu na predmetni stan koji je pokrenula tužiteljica je nepravomoćno prekinut jer je ovdje I tuženik osporio suvlasniče omjere, može se smatrati da I tuženik postupa neetično, nepošteno, neprimjereno, pokvareno u odnosu na tužiteljicu i to već od trenutka sklapanja spornog darovnog ugovora Međutim radi toga se ne može smatrati da je nemoralan sporni darovni ugovor sklopljen između I i II tuženika, već bi valjanost tog ugovora trebalo cijeniti kroz pobudu (motiv), radi koje je taj ugovor sklopljen, a koja bi prema stavu ovog suda bila nemoralna, a time i nedopuštena.

15. Iako tužiteljica izrijekom ne spominje nedopuštenu pobudu, ona tijekom cijelog postupka i u svom iskazu (gdje kaže da je sporni darovni ugovor izraz čiste manipulacije tuženika), govori da je sporni darovni ugovor sklopljen kako bi se nju onemogućilo u njenom pravu da traži razvrgnuće suvlasništva prodajom stana. Dakle, iznosi činjenice o motivu za sklapanjem tog darovnog ugovora, odnosno o pobudi za sklapanje tog darovnog ugovora, a koja bi bila nedopuštena zbog tog neetičnog, postupanja tuženika, kao što je to već naprijed navedeno.

16. Prema čl. 273. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), pobude zbog kojih je ugovor zaključen ne utječu na njegovu valjanost, već ukoliko je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, a drugi ugovaratelj je to znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Prema čl. 273. st. 3. ZOO besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

17. Slijedom svega naprijed navedenog sud je zaključio da je predmetni ugovor o darovanju koji je sklopljen između I i II tuženika 16.11.2018. godine nema pravni učinak, a s obzirom na to, te da je u zemljišnim knjigama zabilježen ovaj spor, to se ima uspostaviti stanje koje je bilo prije provedbe spornog ugovora u zemljišnim knjigama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod I.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužiteljice, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023-dalje: Tarifa).

21. Tužiteljici je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), zastupanje na ročištu 30. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 12. svibnja 2021., 20. svibnja 2022., 25.3.2025. i 26.5.2025. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1), što iznosi 1.100,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 275,00 eura, što je ukupno 1.375,00 eura, te sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eura za svaku, što je ukupno 1.481,18 eura.

19. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 24.11.2020., kojim dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe, kao niti trošak sastava podnesaka od 3.11.2021., 24.2.2022., 30.3.2022. kojim požuruje postupanje suda, jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 25.3.2025. kojim dostavlja zemljišnoknjižni izvadak, jer je isti mogao dostaviti i na ročištu 25.3.2025., za koje ročište mu je priznata i dosuđena naknada.

Tužiteljici nije priznat niti trošak sastava žalbe s kojom nije uspjela u postupku. Isto tako podnesak kojim odgovara na žalbu tuženika nije joj dosuđen, jer u istom ponavlja već iznesene navode, tako da isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu, 26. lipnja 2025. godine

S u d a c

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi pisano, putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. Punomoćniku tuženika