UsI-2113/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja "Trawler" d. o. o. (OIB: 53889106654), L, [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, ovlaštenoj osobi, direktoru LS, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate trošarine na energente, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Usvaja se tužba.

II. Utvrđuje se da je Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, po rješenju Klasa: UP/II- 471-01/24-01/33, Urbroj: 513-04-24-3 od 12.07.2024 donijelo nezakonitu odluku na osnovu samog obrazloženja prvostupanjskog carinskog tijela bez potpunog sagledavanja svih činjenica koje su se odvijale u procesu, a koje je prethodilo donesenom prvostupanjskom rješenju.

III. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 471-01/24-01/33, Urbroj: 513-04-24-3 od 12.07.2024. godine.

IV. Tužitelj se oslobađa plaćanja trošarine na energente te se nalaže tuženiku da po pravomoćnosti presude vrati tužitelju cjelokupno naplaćeni iznos od 4.761,08 eura, koji je isti pod klauzulom ovrhe platio po rješenju Carinskog ureda Split, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 2. rujna 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-01/24-01/33, URBROJ: 513- 04-24-3 od 12. srpnja 2024. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Split KLASA: UP/I-471-01/24-06/58, URBROJ: 513-02-8016/52-24-1 od 25. siječnja 2024. zbog pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je obvezan na plaćanje trošarine u iznosu od 4.269,48 eura na osnovicu od 10.512,55 litara. Tvrdi da je carinski ured premašivanje kvote od 10.512,55 litara ocijenio nezakonitim postupanjem s trošarinskim proizvodima bez obzira što nije utvrđena njegova subjektivna odgovornost, već je do premašivanja došlo zbog greške državne agencije i da su te greške agencije prebačene njemu na štetu. Tvrdi da je riječ o nenamjernoj grešci odgovornih osoba u Financijsko agenciji, koja je naknadno uočena i ispravljena, a što, smatra, potpuno skida s njega odgovornost za plaćanje trošarine, a što je isticao i u prigovoru i u žalbi. Skrenuo je pozornost i na odredbu članka 10. stavak 4. Pravilnika o primjeni Zakona o trošarinama koji se odnosi na plavi dizel za namjene u poljoprivredi, ribolovu, akvakulturi te na povrat plaćene trošarine na bezolovni motorni benzin za namjene u ribolovu, prema kojoj ako su iskorištene količine plavog dizela korisnika prava veće od odobrenih količina za tekuću godinu, za tu količinu umanjiti će se odobrena količina u sljedećoj godini, a ako nije moguće izvršiti umanjenje količine u slijedećoj godini, korisniku prava naplatiti će se trošarina. Smatra i da su carinska tijela zanemarila odredbu članka 11. istoga pravilnika. Istaknuo je i da je svaki korisnik prava dužan karticu goriva koristiti prema Općim uvjetima za korištenja kartice »Gorivo za poljoprivredu i ribarstvo, a koji, u točki III pod 2. propisuje da na temelj kartice goriva prodavač provjerava trenutno raspoloživu količinu goriva te ako korisnik ima dovoljno raspoloživu količinu goriva prodavač prodaje traženu količinu goriva izravnim utakanjem, a ako korisnik nema dovoljnu raspoloživu količinu goriva prodavač izdaje potvrdu na kojoj se razvidno da je raspoloživa količina goriva potrošena. Dakle, zaključio je, prodavač evidentira utočenu količinu goriva i vraća karticu goriva korisniku. Tvrdi da nije sporno da je došlo do greške u situaciji tehničke obrade zaduženja kvote korisnika energenta plavog dizela, da je njegova uloga u procesima neaktivna, tj. da on nema ikakve ovlasti ili mogućnosti koje mogu utjecati na zaduženja kvota slučajno ili namjerno i daje odgovornost u vezi s raspoloživim količinama goriva za korisnika na prodavatelju i servisu FINA-e evidentiranja. Stoga je zatražio poništiti osporena carinska rješenja, osloboditi ga plaćanje trošarine te naložiti carinskom tijelu da mu vrati naplaćeni iznos trošarine u utvrđenoj visini, kako je to citirano u izreci.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Split KLASA: UP/I-471-01/24-06/58, URBROJ: 513-02- 8016/52-24-1 od 25. siječnja 2024., a kojim je on obvezan platiti trošarinu na energente (plavi dizel) u iznosu do 4.269,48 eura na osnovicu od 10.512,55 litara.

3. U dokaznom postupku čitani su: žalba, prigovor, zapisnik KLASA: 471-01/23- 06/1491, URBROJ: 513-02-8016/52-23-11 od 6. listopada 2023. i spis predmeta carinskog tijela KLASA: UP/I-471-01/24-06/58.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti odluka carinskog tijela, koja su donijeta u postupku inspekcijskog nadzora nabave, korištenja i uporabe energenta plavog dizela i kojima je tužitelj obvezan platiti trošarinu u iznosu do 4.269,48 eura na osnovicu od 10.512,55 litara, primjenom Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19. i 144/21., u daljnjem tekstu: ZoT), Pravilnika o trošarinama ("Narodne novine", broj: 1/19. i 1/20., u daljnjem tekstu: Pravilnik o trošarinama) i Pravilnika o primjeni Zakona o trošarinama koji se odnosi na plavi dizel za namjene u poljoprivredi, ribolovu, akvakulturi te na povrat plaćene trošarine na bezolovni motorni benzin za namjene u ribolovu („Narodne novine“, broj: 1/19. i 80/20., u daljnjem tekstu: Pravilnik). O obavljenom nadzoru je sastavljen zapisnik KLASA: 471-01/23-06/1491, URBROJ: 513-02-8016/52-23-11 od 6. listopada 2023., a protiv kojeg je tužitelj izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: Zapisnik).

7. Nije sporno da su tužbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je tužitelj istaknuo u prigovoru protiv Zapisnika te žalbi protiv prvostupanjskog carinskog rješenja.

7.1. Tužitelj nije, u biti, konkretno osporio ključna činjenična utvrđenja carinskih tijela koja proizlaze iz Zapisnika. Tužbeni navodi se svode, u biti, na iznošenje pravnih ocjena i stajališta koja nemaju ikakvo logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

7.2. Naime, u biti, nije sporno da je tužitelj nabavio i koristio količinu od 10.512,55 litara iznad odobrene količine.

7.3. Tužitelj nije osporio ni metodologiju i način obračuna trošarinske osnovice i visine trošarine.

8. No, pokazalo se spornim je li u obvezi platiti trošarinu na prekoračenu nabavljenu količinu energenta (plavog dizela) izvan količine koja mu je odobrena. Smatra da je do prekoračenja došlo uslijed pogrešnoga evidentiranja stvarno utrošenih količina goriva, a na što on kao korisnik nije mogao utjecati. Smatra i da greška Financijske agencije vezano za evidentiranje točnih količina utrošenog plavog dizela ne može pasti njemu na teret. Svoje pravno stajalište je utemeljio na odredbama članka 10. i 11. Pravilnika.

9. Zakonom o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15., 134/15. i 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20., u daljnjem tekstu: ZoR), u članku 9. stavku 1., propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor, s time da osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.

9.1. Prema odredbi članka 13. stavka 1. ZoR-a u poslovne knjige unose se podaci na temelju knjigovodstvenih isprava, dok prema stavku 2. toga članka poslovne knjige moraju se voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju.

9.2. Poduzetnik je dužan tijekom poslovne godine, a najkasnije s krajem poslovne godine popisati imovinu i obveze i s popisanim stvarnim stanjem uskladiti knjigovodstveno stanje (članak 15. stavak 2. ZoR-a).

9.3. Odredbom članka 5. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine", broj: 40/16., u daljnjem tekstu: Zakon) je propisano da se odredbe toga zakona odgovarajuće primjenjuju i na druga javna davanja koja sukladno posebnim propisima Carinska uprava naplaćuje za robu koja se uvozi u carinsko područje Unije ili izvozi iz carinskog područja Unije (u daljnjem tekstu: druga javna davanja).

9.4. Člankom 21. stavkom 1. Zakona evidencije koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva moraju biti sukladne s poreznim, knjigovodstvenim i drugim evidencijama i ispravama osobe ili osoba na koje se odnose.

9.5. Odredbom članka 65. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20, u daljnjem tekstu: OPZ) je propisano da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

9.6. Prema regulaciji članka 66. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

9.7. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 4. ZoT-a je propisano da je obveznik plaćanja trošarine svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni toga zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito.

9.8. Prema odredbi članka 103. stavka 5. ZoT-a korisnici prava na potrošnju plavog dizela ostvaruju to pravo prema posebnim propisima temeljem odobrenja i kartice goriva izdane od nadležnog tijela za poslove poljoprivrede i ribarstva odnosno nadležnog tijela za poslove mora. Kartica goriva smatra se javnom ispravom.

9.9. Člankom 103. stavkom 8. ZoT-a je propisano da osobe koje podnose zahtjev za stjecanje statusa korisnika prava za namjene propisane ovim člankom dužne su potpuno i točno prikazati činjenice na kojima temelje svoj zahtjev te su nadležno tijelo bez odgađanja dužne izvijestiti o svim promjenama koje mogu biti od utjecaja na pravo i opseg korištenja dobivene povlastice.

9.10. Radi provedbe poreznog nadzora i provjere obveznik plaćanja trošarine dužan je čuvati izdane i primljene račune, prateće trošarinske dokumente, carinske deklaracije, dokumente temeljem kojih je ostvario oslobođenje od plaćanja trošarine, dnevne obračune trošarine, izvješća i sve druge knjigovodstvene dokumente koji se na bilo koji način odnose na proizvodnju, skladištenje, uvoz, unos, izvoz i iznos trošarinskih i drugih proizvoda koji su predmet uređenja toga zakona, a koji su bitni za obračunavanje i plaćanje trošarine, u roku utvrđenom posebnim propisima, a najduže deset godina nakon isteka godine na koju se ti dokumenti odnose (članak 110. stavak 1. ZoT-a.

9.11. Prema članku 110. stavku 2. ZoT-a u postupku utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje Carinska uprava može pregledati trošarinske i druge proizvode koji su predmet uređenja toga zakona i uzeti uzorke za analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje te od trošarinskog obveznika i drugih osoba kod kojih se oni nalaze tražiti dostavu računa, otpremnica, izdatnica, popratnica, komercijalnih, trgovačkih, službenih i drugih isprava te drugih dokaza potrebnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjenica u poreznom postupku.

9.12. Prema regulaciji članka 119. ZoT-a ako se u provedbi nadzora ili provjere, temeljem knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija, uzimanjem uzoraka za analizu i ispitivanje ili na drugi način, utvrdi nezakonito postupanje s energentima, nastaje obveza obračuna i plaćanja trošarine na količine za koje se utvrdi da su bile predmet nezakonitog postupanja. Carinska uprava će procjenom utvrditi količinu koja je bila predmet nezakonitog postupanja ako se ta količina ne može utvrditi na temelju knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija (stavak 4.); u slučaju iz stavka 3. toga članka trošarina se plaća prema iznosu propisanom za jednakovrijedno pogonsko gorivo, ovisno o vrsti energenta koji je bio predmet nezakonitog postupanja (stavak 6.), a obveznik plaćanja trošarine iz stavka 4. toga članka je svaka osoba koja je nezakonito postupala s energentima, s time da ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine, za plaćanje odgovaraju solidarno (stavak 7.).

9.13. Shodno članku 12. stavku 1. Pravilnika kontrola potrošnje plavog dizela za namjene u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi nakon preuzimanja kartice goriva i ePI, provodi se osobito putem: 1. kartice goriva, 2. ePI i 3. evidencije o kupcima plavog dizela koji gorivo nabavljaju radi daljnje prodaje, dok prema stavku 2. toga članka trošarinski obveznik i druga pravna ili fizička osoba - prodavatelj, koji prodaje plavi dizel za namjene u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi dužan je voditi evidenciju iz stavka 1. točke 2. ovog članka kao i o kupcima putem EFT POS uređaja sukladno Tehničkim uvjetima prihvata kartice goriva iz članka 11. stavka 3. toga pravilnika.

9.14. Odredbom članka 92. stavka 1. Pravilnika o trošarinama ("Narodne novine", broj: 1/19. i 1/20.) propisano je da su korisnici posebnih odobrenja za poslovanje s loživim uljem i plavim dizelom dužni voditi evidencije o kupljenim i prodanim količinama, o prodavateljima, nazivu i OIB [osobni identifikacijski broj]u kupca, trgovačkom nazivu i tarifnoj oznaci KN te datumu kupnje i prodaje.

10. Uzimajući u obzir citirane zakonske i podzakonske norme, a u izloženom nespornom činjeničnom stanju, zakonito je postupilo carinsko tijelo, kada je, pravilnom primjenom materijalnog propisa i bez činjenja kakvih bitnih procesnih povreda, tužitelja obvezalo na plaćanje trošarine u nesporno utvrđenoj visini.

10.1. Nadzirana osoba je, kao korisnik posebnog odobrenja za nabavu i korištenje plavog dizela, bila dužna osigurati uredno vođenje poslovne dokumentacije pa i u dijelu nabave i evidentiranja plavog dizela te je u izostanku navedenog nastao carinski dug u utvrđenoj visini.

10.2. Okolnost koju je istaknuo tužitelj sama po sebi ne oslobađa ga poduzimanja radnji u cilju urednoga vođenja poslovnih knjiga te pravodobnog i urednog evidentiranja stjecanja, posjedovanja i raspolaganja vezano za nabavu plavog dizela. Tumačeći i iščitavajući citirane mjerodavne odredbe pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra i da eventualne greške prodavatelja i drugih sudionika u procesu kontrole potrošnje plavog dizela ne oslobađa korisnika posebnih odobrenja obveze urednoga evidentiranja nabavljene robe i poštivanja odobrenih količina nabave i korištenja toga energenta.

11. U izloženom su osporena rješenja razumljiva i dostatno obrazložena te da ona sadrže sve razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu žalbenih navoda, odnosno navoda stranke iz prigovora, a carinska tijela su pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo i ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka ili neko od temeljnih načela carinsko-upravnog postupka. Nisu povrijeđene ni odredbe članka članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

12. Stoga, a budući da je osporena odluka zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.

13. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 26. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6., članak 127., 128. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju "Trawler" d. o. o., [adresa],

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis carinskog tijela KLASA: UP/I-471-01/24-06/58 vratiti nakon pravomoćnosti ove presude,

- u spis.