Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-741/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E LJ U  O D R I C A NJ A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Ani Birnbaum, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 26. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljica ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010365571/2005. koji je dana 12. svibnja 2005. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Dragan Milas iz Osijeka, BROJ: OU – 111/05. sklopljenog između tužitelja ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29 kao pravni prednik tužene ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 koja glasi:

- „… 21.600,00 CHF ( slovima: dvadesetjednatisućašesto CHF) prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“

Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 3. st. 2, 3. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010365571/2005. koji je dana 12. svibnja 2005. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Dragan Milas iz Osijeka, BROJ: OU – 111/05. sklopljenog između tužitelja ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29 kao pravni prednik tužene ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 koje glase:

- „ … u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.600,00 CHF (slovima: dvadesetjednatisućašesto CHF)…“

„ … po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

- „ … po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.“

Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 da tužitelju ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime tečajne razlike isplati novčani iznos od 1.054,47 EUR / 7.944,89 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.12.2007.g. po kamatnoj stopi propisanom čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 1,01 EUR/ 7,61 kn od 2.11.2005 do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR/ 9,37 kn od 2.12.2005 do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR/ 1,02 kn od 2.1.2006 do isplate,

- na iznos od 25,48 EUR/ 191,99 kn od 2.11.2010 do isplate,

- na iznos od 38,92 EUR/ 293,24 kn od 2.12.2010 do isplate,

- na iznos od 46,79 EUR/ 352,53 kn od 2.1.2011 do isplate,

- na iznos od 40,72 EUR/ 306,79 kn od 2.2.2011 do isplate,

- na iznos od 41,52 EUR/ 312,81 kn od 2.3.2011 do isplate,

- na iznos od 38,32 EUR/ 288,73 kn od 2.4.2011 do isplate,

- na iznos od 39,27 EUR/ 295,89 kn od 2.5.2011 do isplate,

- na iznos od 53,3 EUR/ 401,59 kn od 2.6.2011 do isplate,

- na iznos od 55,31 EUR/ 416,76 kn od 2.7.2011 do isplate,

- na iznos od 71,47 EUR/ 538,46 kn od 2.8.2011 do isplate,

- na iznos od 66,61 EUR/ 501,88 kn od 2.9.2011 do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR/ 425,28 kn od 2.10.2011 do isplate,

- na iznos od 56,21 EUR/ 423,52 kn od 2.11.2011 do isplate,

- na iznos od 55,23 EUR/ 416,13 kn od 2.12.2011 do isplate,

- na iznos od 58,78 EUR/ 442,90 kn od 2.1.2012 do isplate,

- na iznos od 62,07 EUR/ 467,68 kn od 2.2.2012 do isplate,

- na iznos od 62,18 EUR/ 468,49 kn od 2.3.2012 do isplate,

- na iznos od 60,22 EUR/ 453,74 kn od 2.4.2012 do isplate,

- na iznos od 60,84 EUR/ 458,40 kn od 2.5.2012 do isplate,

- na iznos od 62,39 EUR/ 470,08 kn od 2.6.2012 do isplate,

sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 da tužitelju ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak skupa sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako su tužiteljica i tuženik 10. svibnja 2005. u Osijeku sklopile Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452- 20010365571/2005. koji je 12. svibnja 2005. potvrđen od strane javnog bilježnika Dragan Milas iz Osijeka, broj OU– 111/05. Predmetnim ugovorom tužena kao kreditor odobrila je i stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.600,00 CHF obračunat prema srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita. Rok otplate kredita ugovoren je na 84 mjeseca, a kredit se otplaćivao u jednakim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tužene važećem za CHF na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja. Za vrijeme otplate kredita, a radi intervalutarnih promjena u odnosu na valutu kredita – švicarski franak – u više navrata došlo je do porasta tečaja CHF slijedom čega su se početno ugovoreni mjesečni anuiteti povećavali pa je stoga tužitelj tuženiku na ime otplate kredita isplatio novčani iznos za oko 1.054,47 EUR/7.944,89 kn veći od početno ugovorenog. Tužitelj ovom tužbom, s obzirom na ništetnost dijela odredbi članka 2 i 3. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu vezanom za valutnu klauzulu CHF, potražuje od tužene novčani iznos koji je pretplatio na ime tečajne razlike, a koji iznos predstavlja razliku između plaćenog iznosa i onoga što je trebao platiti da je kredit ugovoren u kunama, bez vezivanja za valutu CHF. Ovom tužbom tužitelj potražuje pretplaćene iznose isključivo na ime razlike tečaja. Tužitelj je ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača što samom ugovoru daje obilježje potrošačkog ugovora u skladu s odredbom članka 5. Zakona o zaštiti potrošača kojom je potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Nadalje, tužitelj nije imao mogućnosti pregovarati o odredbama ugovora koje su predmet ovoga postupka, a koje su čekale tužitelja na unaprijed sastavljenom obrascu pod uvjetima koje je unaprijed formirala banka. Prije i u vrijeme zaključenja ugovora u kreditu, tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora propustio ga informirati o važnim činjenicama, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana što u cijelosti ugovorne odredbe vezane uz ugovaranje otplate glavnice vezane uz valutnu klauzulu čini ništetnima. Tuženik uopće nije upozorio tužitelja da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, a navedena je valuta prezentirana tužitelju kod zaključenja kao stabilna (jer je logično da u suprotnom ne bi niti zaključio predmetni ugovor). Uslijed porasta tečaja CHF-a, nastupile su za tužiteljicu okolnosti u kojima joj je kredit postao neočekivani teret uslijed plaćanja iznosa na koje nije računala ili mogla računati niti bi pod tim uvjetima ikada ušla u ovakav ugovorni odnos. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne, pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe. Tuženik osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Svojstvo potrošača se ne presumira, te je na tužitelju teret dokaza da sporni Ugovor o kreditu nije sklopio u poslovne, već privatne svrhe. Tuženik prvenstveno ističe kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, razvidno je kako je upravo tužitelj taj koji je u svemu bitnom odredio sadržaj ugovora jer se radi o odrazu njegovih potreba i mogućnosti, a tuženik je isti samo napisao nakon pregovora i postignute suglasnosti volja oko sadržaja. Shodno tome, Ugovor o kreditu nije unaprijed formulirani ugovor o kreditu te je teret dokaza u smislu nepoštenosti na tužitelju. Tuženik je ozbiljno i potpuno informirao tužitelja o smislu i sadržaju odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF. Tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužitelja. Ako se u obzir uzme definicija prosječnog potrošača, tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora i prilikom solemnizacije javni bilježnik je potvrdio da sporna ugovorna odredba predstavlja pravu volju tužitelja, te se uvjerio da tužitelj ima potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i razumije značenje njegovih odredbi. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Tužitelj je u svakom trenutku imao mogućnost napraviti konverziju u neku drugu valutu, zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Naime, tuženik kao niti druge banke, nakon što plasira kredit u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i njezine posljedice nije imao na raspolaganju mehanizme kojima bi na bilo koji način mogao izravno jednostrano utjecati (intervenirati) u predmetni ugovorni odnos. Tužitelj je kao korisnik kredita bio ovlašten u bilo kojem trenutku, pa tako i u trenutku rasta tečaja CHF, zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, kojim zahtjevima je tuženik aktivno udovoljavao i odobravao ih, te se vršila konverzija kredita u drugu valutu za koju konverziju nije naplaćivana naknada, a sve sukladno preporuci Vlade Republike Hrvatske. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora. Tužitelju je pod pretpostavkom da je postupao pažnjom koja se zahtjeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, konkretno CHF-u. Tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Zaključno ističe da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe, sve kad bi njegov zahtjev i bio osnovan, što tuženik u cijelosti osporava. Predlaže ovom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zateznom kamatom.

3. Svojim zajedničkim podneskom od 17. lipnja 2025., tužiteljica i tuženik su izvijestili ovaj sud kako su u ovom postupku sklopili izvansudsku nagodbu, slijedom čega se tužiteljica odriče tužbenog zahtjeva u cijelosti. Parnične stranke su navele i kako su suglasne da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

4. Sukladno članku 312. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) propisano je da je izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac ovlašten da u povodu izjave … tužitelja dane u pisanom obliku … donese presudu na temelju odricanja. Člankom 331. stavkom 1. ZPP propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će do daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja), dok je stavkom 2. propisano kako za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Člankom 338. stavkom 5. ZPP propisano je da u obrazloženju … presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.

5. Kako za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban tuženikov pristanak, a svojim zajedničkim podneskom su naveli kako svaka strana snosi svoje troškove postupka, pa je na temelju članka 331.a stavka 1. i 2. ZPP valjalo donijeti presudu kojim se tužbeni zahtjev odbija.

6. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 26. lipnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju odricanja nezadovoljna stranka može pobijati zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kada parnična stranka presudu na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje (članak 353. stavak 3. i 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika