Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB: 77561654785
Poslovni broj: P-102/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, Područna služba Vinkovci, Splitska 16a, OIB: 02958272670, protiv tuženika Nevkoš d.o.o., Vinkovci, M. Ballinga 5, OIB: 76173743169, zastupan po punomoćnicima, odvj. iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Pisarnica Osijek, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. travnja 2025. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ĐF, djelatnika tužitelja i punomoćnika tuženika Davora Petrović, odvjetnika iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Pisarnica Osijek, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 26.lipnja 2025.godine, dana 26.lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku NEVKOŠ d.o.o. Vinkovci, Martina Ballinga 5, OIB: 76173743169 da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područna ustrojstvena jedinica Vinkovci, Splitska 16/a, OIB:02958272670 za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja i privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) osiguranika ĆF iz [adresa] isplati novčani iznos od 921,75 EUR (slovima: devetstodvadesetjedan euro i sedamdesetpet centi), koji iznos je dužan uplatiti na žiro račun broj IBAN: [broj bankovnog računa], za glavnicu, model HR64, poziv na broj: 5916-41691-019131, za kamate model HR65, poziv na broj: 5401-060-41691-019131. zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 18,22 EUR od 15.03.2018. godine do isplate,
- 6,83 EUR od 12.04.2018. godine do isplate,
- 7,25 EUR od 14.04.2018. godine do isplate,
- 1,72 EUR od 19.06.2018. godine do isplate,
- 2,10 EUR od 29.06.2018. godine do isplate,
- 2,10 EUR od 18.07.2018. godine do isplate,
- 3,25 EUR od 18.07.2018. godine do isplate,
- 440,14 EUR od 19.10.2018. godine do isplate,
- 440,14 EUR od 19.10.2018. godine do isplate,
a koje do 31.12.2022.godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023.godine po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), odnosno od 30.12.2023.godine do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno članku 29. stavcima 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 ,156/22 i 155/23), sve u roku od petnaest (15) dana
II. Nalaže se tuženiku NEVKOŠ d.o.o. Vinkovci, Martina Ballinga 5, OIB: 76173743169 da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područna ustrojstvena jedinica Vinkovci, Splitska 16/a, OIB:02958272670 za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja osiguranika ĆF iz [adresa] isplati novčani iznos od 7,87 EUR (slovima: sedam eura i osamdesetsedam centi), koji iznos je dužan uplatiti na žiro račun broj IBAN: [broj bankovnog računa], za glavnicu, model HR64, poziv na broj: 5959-043-41739-019131, za kamate model HR65, poziv na broj: 5959- 027-41739-019131. zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 4,56 EUR od 07.04.2018. godine do isplate,
- 3,31 EUR od 05.05.2018. godine do isplate,
a koje do 31.12.2022.godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023.godine po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), odnosno od 30.12.2023.godine do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno članku 29. stavcima 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 ,156/22 i 155/23), sve u roku od petnaest (15) dana.
O b r a z l o ž e n j e
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi tužitelj navodi da je njihov osiguranik ĆF dana 6. 3. 2018. zadobio ozljedu na radu, na način da je kao vozač kamiona komunalnog otpada vozeći kamion unatrag prešao preko radnog kolege, te dolazi do traume njega kao vozača i akutne reakcije na stres. Nadalje navodi da je Inspektor rada utvrdio povrede propisa Zakona o zaštiti na radu, te je doneseno usmeno rješenja kojim se naređuje poslodavcu/ tuženiku Nevkoš d.o.o. da zabrani vožnju unatrag sa radnicima-nalagačima. Nadalje navodi da je povodom ove nezgode izvršen inspekcijski nadzor inspektorata rada, da je do štetnog događaja došlo zbog propusta u organizaciji i radu kod poslodavca- tuženika. Nadalje navodi da je Zavod platio zdravstvenim ustanovama na ime troškova privremene nesposobnosti za rad i liječenje osiguranika EF iznos od 7.004,21 kuna. Osiguranik ĆF bio je privremeno nesposoban za rad (bolovanje) s osnova priznate ozljede na radu u periodu od 12.03.2018.g. do 20.04.2018.g., te se iznos od 6.632,40 kuna odnosi na privremenu nesposoban za rad (bolovanje), a iznos od 312,49 kuna odnosi se na troškove liječenja osiguranika s osnova osnovnog osiguranja, a iznos od 59,32 kuna se na troškove liječenja osiguranika s osnova dopunskog osiguranja. Podneskom od 08.10.2024.g., a s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, pa stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu s osnova privremene nesposobnosti za rad i troškove liječenja osiguranika s osnova osnovnog osiguranja isplati iznos od 921,75 eura, te troškove liječenja osiguranika s osnova dopunskog osiguranja iznos od 7,87 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od nastanka štete, tj od dana plaćanja računa do konačne isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije učinio nikakve propuste u organizaciji rada temeljem kojih bi tužitelj imao bilo kakvo pravo zahtijevati refundaciju novčanih iznosa isplaćenih temeljem priznate ozljede na radu, također navodi da protiv njega kao pravne osobe a niti odgovornih osoba u pravnoj osobi nije podnesen nikakav prekršajni nalog, niti eventualna kaznena prijava. Nadalje navodi da je PF bio obučen za rad na predmetnom radnom mjestu na siguran način, koristio je sva potrebna zaštitna sredstva, da je kamion na kojem je isti radio bio registriran i ispravan u cijelosti. Tuženik nadalje čini spornim da bi isključivo on kao poslodavac bio odgovoran u cijelosti, ali i djelomično za ozljedu na radu osiguranika zavoda . Nadalje navodi da nije razjašnjen uzrok pada ŠF s kamiona, kao i činjenica da radi li se o nesretnom slučaju, ili o namjeri EF da se pusti s kamiona, a što je u neraskidivoj vezi s utvrđenom ozljedom na radu ĆF. Stoga tuženik smatra da ga treba osloboditi odgovornosti, u krajnjem slučaju da se radi o podijeljenoj odgovornosti. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni tužitelja kao neosnovanu u cijelosti i naloži tužitelju da mu naknadi trošak postupka.
2.1. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 13.03.2025.g., tuženik ističe da smatra da je tužitelj u ovom postupku već namiren, budući je je člankom 72. st. 1. t. 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da su prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Stavkom 2. predmetnog članka propisano je da prihodi iz stavka 1. t. 10. istog članka uplaćuju društva za osiguranja u visini 5 %naplaćene funkcionalne premije osiguranja obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na ime troškova za zdravstvenu zaštitu koja je posljedica ozljeda prouzročenih od strane vlasnika odnosno korisnika motornog vozila, što znači da društvo za osiguranje moraju izdvajati 5 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od automobilske odgovornosti kao iznos koji predstavlja naknadu prouzročene štete HZZO-u stoga tužitelj nema pravo dva puta naplaćivati iznos kojemu je plaćen u konkretnom slučaju od strane Sava osiguranje.
2.2. Rješenjem ovog suda posl. br. P-1396/19-13 od 16.03.2022.g., na suglasan prijedlog stranaka određen je zastoj ovog postupka, budući se između istih stranaka iz istog štetnog događaja vodi postupak kod ovog suda pod brojem P-1369/2019, a u kojem postupku se provode vještačenja, koja bi mogla dati odgovore na sporna pitanja važna za rješavanje ove pravne stvari.
2.3. Po pravomoćnom okončanju parničnog postupka posl. br. P-1369/2019., rješenjem od 02.10.2024.g., nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik (list 5-17 spisa), prijavu (list 18-20 spisa), izvješće i prijave ozljede na radu (list 18-22 spisa), pregled realiziranih recepata (list 23-26 spisa), troškovi liječenja i doznake (list 27-35 spisa), specifikacija (list 36 spisa), zahtjev s povratnicom (list 37-38 spisa), uputnica (list 39- 40 spisa), rješenje (list 41-42 spisa), polica (list 52 spisa), polica (list 154 spisa), službena bilješka (list 161-163 spisa), fotografije (list 164-166 spisa), pročitan je spis ovog suda posl.br. P-1369/2019.
4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP-a).
5. Nesporan je nastanak štetnog događaja od 6. 3. 2018., kao i činjenica da je tužitelj platio troškove zdravstvenih usluga zbog privremene nesposobnosti za rad, i troškove liječenja osiguranika ĆF.
6. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja.
7. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 6. srpnja 2018, kojeg je sastavio ZF, inspektor rada u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava inspektorat rada, Područni ured Osijek, Ispostava u Vukovaru, u bitnom proistječe da je neposredno prije ozljeđivanja radnik ĆF na temelju ugovora s poslodavcem obavljao poslove upravljanja motornim vozilom za sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, deponiranja otpada iz vozila na odlagalištu otpada, brige o tehničkoj ispravnosti, higijeni i održavanju vozila i te vrši manje popravke vozila, da je u vrijeme ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen. U zapisniku je navedeno da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu zbog koji je izdano usmeno rješenje kojim se naređuje poslodavcu, odnosno tuženiku da zabrani obavljanje radnih postupka protivno zakonu i drugim propisima ( vožnja kamiona u natrag sa radnicima koji su raspoređeni na poslove i zadatke nalagača).
7.1. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ( list 41-42 spisa) od 16. 7. 2018. utvrđeno je da se osiguraniku ĆF akutna reakcija na stres, kao ozljeda nastala 6. 3. 2018., priznaje ozljedom na radu, te da mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
7.2. Iz dokumentacije tužitelja ( list 22-36 spisa) proistječe da je tužitelj u vezi ličenja osiguranika od ozljede na radu imao ukupne troškove u iznosu od 929,62 eura koji se odnose na troškove liječenja osiguranika i privremene nesposobnosti za rad s osnova osnovnog osiguranja te troškova liječenja s osnova dopunskog zdravstvenog osiguranja
7.3. Tuženik tvrdi da odgovornost za nesretni slučaj snosi sam ĆF, a u krajnjem slučaju da se radi o podijeljenoj odgovornosti.
8. Glede utvrđenja odgovornosti za nastanak štetnog događaja izveden je dokaz čitanjem spisa ovog suda posl. br. P-1369/2019, u kojem spisu su saslušani svjedoci ĆF, te svjedoci ŠF, IF, JF i ZF, te je izveden dokaz kombiniranim vještačenjem po vještaku zaštite na radu Pavi Dragičević i vještaku prometne struke LF.
8.1. Tužitelj je na ročištu održanom kod ovog suda odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem navedenih svjedoka i tužitelja, te provođenja vještačenja po vještaku zaštite na radu i prometa, a iz razloga ekonomičnosti postupka, budući se spisu posl. br. P-1369/2019 radi o istom štetnom događaju između istih stranaka. Odustao je i od dokaznog prijedloga da se zatraži dostava cjelokupne medicinske dokumentacije vezano za ozljedu na radu kao i da se zatraži preslik zdravstvenog kartona za tužitelja.
9. Uvidom u spis ovog suda posl. br. P-1369/2019, te čitanjem iskaza svjedoka utvrđeno je:
- da je prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 6. srpnja 2018., ozlijeđeni radnik ŠF obavljao poslove poslužitelja komunalnih vozila-nalagač, da je u vrijeme ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen, da je radnik ĆF na temelju ugovora s poslodavcem obavljao poslove upravljanja motornim vozilom za sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, deponiranja otpada iz vozila na odlagalištu otpada, brige o tehničkoj ispravnosti, higijeni i održavanju vozila i te vrši manje popravke vozila, da je u vrijeme ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen, da je tijekom nadzora naređeno tuženiku da zabrani obavljanje radnih postupka protivno zakonu i drugim propisima (vožnja kamiona u natrag sa radnicima koji su raspoređeni na poslove i zadatke nalagača )
- iz dopisa Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 19. rujna 2018., upućenog tužitelju proistječe da je napravljena rekonstrukcija događaja vezana za ozljedu na radu radnika EF, kojom prilikom je utvrđeno da ozlijeđeni radnik nije kriv za nastalu ozljedu, da je do ozljede došlo uslijed propusta u organizaciji i primjeni zaštite na radu kod poslodavca, da je vozač kamiona za skupljanje otpada vozio unatrag s radnicima, te im naredio da ga navode dok on vozi unatrag.
- da je prema iskazima svjedoka ozlijeđeni radnik tužitelja ŠF našao pod zadnjim kotačima kamiona komunalnog otpada dok se kamion kretao vožnjom unatrag, kojim kamionom je upravljao radnik ĆF, da je neposredno prije šetnog događaja stajao na stajalištu (papučici, gazištu), - da su prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka prilikom kretanja kamiona unatrag oba radnika stajala na stojnim platformama sa lijeve i desne strane na mjestima vidljivim iz pozicije vozača teretnog vozila, da do nesreće ne bi došlo u slučaju da se radnik ŠF nije nalazio na desnom stojnom mjestu
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu ozlijeđeni radnik morao biti upoznat sa zabranom stajanja na stajalištima kada se komunalni kamion kreće unatrag, da je vozač bio dužan ne pokretati vozilo ukoliko se na njemu nalazi radnici– nalagači
- da je nakon štetnog događaja poslodavac donio odluku o zabrani vožnje unatrag s radnicima koji stoje na papučici kamiona.
- iz zajedničkog zaključka vještaka prometne struke i vještaka zaštite na radu proistječe da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere u smislu propisa o zaštiti na radu u odnosu na EF, da je radnik obavljao poslove nalagača po pravilima i uputama za rad tuženika. Okolnost koja je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama radnika, prema zajedničkom zaključku vještaka, je zabranjena vožnja u natrag s radnicima na stajalištima, da je ozlijeđeni radnik kroz postupak osposobljavanja za rad na siguran način morao znati da ne smije biti na "stajalištu" pri kretanju vozila unatrag, da su isto morali znati, prvenstveno vozač o kojem ovisi hoće li ili neće okrenuti kamion unatrag, te da je vozač, kao rukovoditelj sredstvom za rad, zabranio nalagačima stajanja za vrijeme vožnje , ozljede se ne bi niti dogodile. Dalje navode da radnik ŠF nije morao znati hoće li vozač krenuti unatrag ukoliko to vozač nije na neki način rekao ili pokazao, ukoliko je vozač, kao organizator posla isto rekao ozlijeđenom radniku, onda se krivnja ozlijeđenog radnika sastoji u pristanku na zabranjeni način vožnje, međutim ako ozlijeđeni radnik nije imao spoznaju da će vozač voziti unatrag, da je onda krivnja isključivo na vozaču, koji osigurava uredno izvršavanje i raspored radnih zadataka. Nadalje iz zajedničkog zaključka vještaka proistječe da je za prvi propust odgovorna osoba koja rukuje sredstvom rada i koja rukovodi s radom ostalih radnika, da prema usmenim izjavama poslodavca i utvrđenom u procjeni rizika, osoba koja rukovodi radom drugih radnika je vozač kamiona; koji kao odgovoran osoba za pravilno korištenja sredstva rada, nije smio dopustiti vožnju radnika nalagača za vrijeme kretanja kamiona u natrag, da je na taj način doprinio stvaranju još jednog rizika, a to je gaženje radnika. Vještaci navode da svi kasnije nastali propusti koji su rezultirali realizacijom novonastalog rizika ( rizik koji je nastao pozicijom radnika i kretanjem vozila unatrag) su rezultat prvog propusta, odnosno pojašnjavaju, da nije bilo prvog propusta vozača, ne bi se dogodili niti ostali propusti.
- u usmenom obrazloženju svoga nalaza OF je izjavio da se prema dobivenoj dokumentaciju u sudskom spisu i činjenicama utvrđenim u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru ozlijeđeni radnik neposredno prije nastanka štetnog događaja nalazio na desnom stajalištu ili papuči sredstva rada, kamiona za odvoz otpada gledano sa stražnje strane sredstva rada. Punomoćnik tužitelja predočio je vještaku fotografiju papučice kamiona, te na postavljeni upit da li je papučica gazišta bila ispravna, vještak navodi, naravno da je gazište trebalo biti ispravno, a prema stanju koje je vidljivo na fotografijama, može se zaključiti da je radnik mogao stajati na gazištu s tim da se morao pridržavati s obje ruke za rukohvat. Nadalje navodi da što se tiče pravila i uputa za siguran rad na vozilu, da je on bio kod poslodavca i vidio znakove, sigurnosne na samom vozilu, da se na kamionu nalazi sigurnosni znak koji upozorava radnike da ne stavljaju ruku ili bilo koji dio tijela u prostor prese, jer je jedino taj dio na tom sredstvu rada uređaj s povećanim opasnostima. Navodi da je njegovo mišljenje da je ozlijeđeni radnik neposredno prije nastanka ozljede nalazio na gazištu, da se nije držao s obje ruke za rukohvat, točnije otpustio se desnom rukom i držao se samo lijevom rukom za rukohvat, a što je logično da bi mogao gledati otraga gdje se kreće kamion. Uslijed kretanja kamiona i nejednake brzine kretanja eventualno nekih trzaja on se zarotirao s lijevom rukom oko rukohvata i udario leđima na dio na koji se nalazi presa i u pao dolje i kamion je prešao preko njega. Navodi da što se tiče osposobljenosti za rad na siguran način, da su svi radnici tuženika osposobljeni, a da je nakon ovoga štetnog događaja poslodavac donio odluku o zabrani vožnje unatrag s radnicima koji stoje na papučici kamiona. Na poseban upit punomoćnika tužitelja vještaku; smatra li vještak da je poslodavac učinio propust u organizaciji rada a svezi zaštite na radu ukoliko je bio upoznat sa načinom postupanja radnika u konkretnom slučaju vožnjom unatrag za vrijeme dok se radnik nalazi na gazištu i postoji li odgovornost poslodavca, ukoliko bi tim istim radnicima bilo naloženo odstupanje koje očigledno u suprotnosti sa Zakonom i svim propisima vezanim za zaštitom na radu , vještak je odgovorio da ukoliko se uzmu u obzir sve izjave, koje kažu da je takav način rada uobičajen, što znači suprotno pravilima struke i pravilima zaštite na radu, onda je svakako odgovoran poslodavac, u tom smislu citira čl. 19 ZZR- u koji propisuje da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. Nadalje je izjavio, da koliko je njemu poznato na kamionu ne postoji kamera za snimanje kretanja unazad, ali da ona nije ni potrebna, međutim da postoji zvučni signal koji se oglašava kretnjom unazad i upozorava sve osobe koje se nalaze u tom trenutku na mjestu kretanja vozila, da vozila iako imaju zvučni signal nisu potrebna imati kameru za snimanje kretanja unazad , da on ne zna da li je vozilo nakon štetnog događaj prošlo tehnički pregled. Nadalje je izjavio da s aspekta zaštite na radu gazište ne predstavlja uređaj ili stroj koji bi bio svrstan u kategoriju povećane opasnosti, da na konkretnom kamionu se samo presa tretira kao uređaj s povećanom opasnosti, da kako će se obavljati poslovi na teretnu odlučuje neposredni rukovoditelj, da je u konkretnom slučaju ta obveza prenesena na vozača kamiona, a da li je doista prenesena do on to ne zna, s tim da je u temeljem aktu poslodavca zaštite na radu navedeno da vozač kamiona osigurava uredno izvršavanje i raspored radnih zadataka. Nadalje ističe da se vozač kamiona nije smio kretati unazad, ako je znao da na gazištima stoje radnici, da je on to trebao provjeriti, jer da je on taj koji koristiti sredstvo rada, te da se isto tako radnici nisu smjeli nalaziti na gazištima ukoliko se vozač kretao unazad.
10. Na temelju iskaza svjedoka, koji se u bitom podudaraju, sud nalazi da je ozlijeđeni radnik tužitelja ŠF, ( osiguranik tuženika) zadobio teške ozljede na radu dana 6. 3. 2018. na način, da se našao pod zadnjim kotačima kamiona komunalnog otpada dok se isti kretao vožnjom unatrag, da je neposredno prije šetnog događaja stajao na stajalištu (papučici, gazištu) iza kamiona što je prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke i vještak zaštite na radu u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama radnika, obzirom na činjenicu da je zabranjena vožnja unatrag s radnicima na stajalištima.
11. Sukladno odredbi čl. 136. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( Narodne novine RH br. 80/13 i 137/13 dalje; ZOZO) zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od odgovorne osobe ako su bolest, ozljeda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana. Prema članku 139. stavak 1. ZOZO, zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.
11.1. Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine RH br.71/14, 118/14, 154/14, dalje ZZR) ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti, a prema st. 2. poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
11.2. Prema članku 44. stavak 1 ZZR, poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Inspekcijskim nadzorom i provedenim vještačenjem po vještaku zaštite na radu, utvrđeno je da je tuženik propustio zabraniti radnicima-nalagačima (vozači kamiona komunalnog otpada) vožnju kaminom unatrag za vrijeme dok radnici- sakupljači otpada stoje na papučici kamiona. Tehnološko-zaštitne mjere iz članka 44. ZZR, podrazumijevaju ne samo obvezu poslodavca provođenja propisanih mjera, već i svih onih mjera kojima se štite radnici u radnom procesu, a koje se prema općem iskustvu ukazuju potrebnim prema općepriznatim pravilima o zaštiti života i zdravlja zaposlenika. Vožnja kamionom unatrag za vrijeme dok radnici sakupljači otpada stoje na papučici kamiona predstavlja situaciju značajnog i izravnog rizika za sigurnost i zdravlje radnika. Izričita zabrana poslodavca kojom se zabranjuje takva vožnja bila je potrebna, što više i nužna radi izbjegavanja ozljeđivanja na radu. Izostanak zabrane rizične vožnje predstavlja propust tuženika u poduzimanju mjera zaštite na radu iz članka 44. stavak 1. ZZR.
11.3. U smislu odredbe članka 25. stavak 2. ZZR, poslodavac se može osloboditi objektivne odgovornosti za štetu ako dokaže da je proveo sve mjere zaštite na radu i da je unatoč tako provedenim mjerama šteta nastala zbog jednog od ekskulpacijskih razloga na koje nije mogao utjecati (viša sila, namjera ili krajnja nepažnja radnika ili treće osobe).Namjera i gruba nepažnja u izvršavanju radnih zadataka otklanjaju odgovornost onog poslodavca koji je proveo sve mjere zaštite na radu. Dakle, na ekskulpacijske razloge može se pozivati samo poslodavac koji je proveo sve mjere zaštite na radu. U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da je proveo mjere zaštite na radu i da je unatoč tako provedenim mjerama došlo do ozljeđivanja oštećenika. Naime, nije bilo sporno da je tuženik tek nakon štetnog događaja donio odluku o zabrani vožnje unatrag za vrijeme dok radnici sakupljači otpada stoje na papučici kamiona. Budući tuženik nije proveo potrebne mjere zaštite na radu i osigurao obavljanje radnog procesa na siguran način, neosnovano se poziva na razloge isključenja svoje odgovornosti. Navedeno proizlazi iz odluke Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-485/2023-2 od 12. srpnja 2023., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda ovog suda posl. br. P-1369/2019-36 od 18.04.2023.
11.4. Glede ispunjenja uvjeta iz čl. 136. ZOZO-a, sud je uzeo u obzir zajednički zaključak vještaka prometne struke i vještaka zaštite na radu iz kojeg protječe da je zabranjena vožnja u natrag s radnicima na stajalištima u uzročno posljedičnoj vezi s nastalim ozljedama radnika kao i činjenicu da je ozlijeđeni radnik kroz postupak osposobljavanja za rad na siguran način morao znati da ne smije biti na stajalištu pri kretanju vozila u natrag, kao i činjenicu da je vozač kao rukovatelj sredstvom rada propustio zabraniti nalagačima stajanje na "stajalištu za vrijeme vožnje u natrag", a da se u suprotnom ozljede ne bi niti dogodile.
12. Vještak, posebno ističe, da se vozač kamiona nije smio kretati unazad, ako je znao da na gazištima stoje radnici, da je on to trebao provjeriti, i da je on taj koji koristi sredstvo rada, a glede navoda da je takav način rada uobičajen, vještak ističe da je to suprotno pravilima struke i pravilima zaštite na radu , te da je u tom slučaju svakako odgovoran poslodavac i pri tome citira odredbu čl. 19. ZZR koji propisuje da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.
13. Propust ozlijeđenog radnika koji je u trenutku štetnog događaja stajao na stajalištu iza kamiona iako je znao da to nije dopušteno, kao i propusta vozača koji je upravljao kamionom zabranjenom vožnjom unazad, sami po sebi ne ukazuju na grubu nepažnju.
14. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito okolnosti koje su prethodile događaju, sud nalazi da su navedeni zabranjeni postupci radnik- nalagač i kretanje vozača kamiona unatrag u uobičajeni način rada i rukovanja sredstvima rada, koji poslodavac znajući za učestale propiste nije otklonio i spriječio zabranu obavljanja radnih zadataka ili drugim mjerama koje ima raspolaganju ( provođenje zaštite na radu prenijeti na vozača kamina u slučaju čl. 23. ZZR), slijedom čega ne postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za nastanka štetnog događaja.
15. Temeljem navedenih utvrđenja sud je ocijenio, da je predmetna šteta u smislu čl. 1063. ZOO-a, nastala u vezi s opasnom djelatnošću odnosno opasne stvari, za koju štetu odgovara njezin vlasnik, ovdje tuženik, a sve u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a, i u svezi čl. 25. st. 1. ZZR. Pri tome tuženik nije dokazao postojanje zakonom propisanih pretpostavki za oslobođenje od navedene odgovornosti, propisane odredbom čl. 1067. ZOO-a , odnosno nije dokazao da bi predmeta šteta potjecala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koja se nije mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti, da bi šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili pak da bi oštećenik ĆF djelomično pridonio nastanku štete.
16. Što se tiče navoda tuženika da je tužitelj u ovom postupku već namiren, iste nije dokazao, a jednako tako iz dopisa Sava osiguranja (list 157 spisa), kao odgovor na poziv da pristupi ovom postupku kao umješač na strani tuženika, proizlazi da isti nema pravni interes sudjelovati u ovom postupku, budući polica osiguranja br. [broj police osiguranja] 0001988 ugovorena kod Sava osiguranja ne pokriva troškove mirovinskog, zdravstvenog i ostalih osiguranja.
17. Odluka o troškovima je izostala budući tužitelj trošak nije tražio.
Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim i odlučio kao u izreci presude.
U Vinkovcima, 26.lipnja 2025. godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područna služba Vinkovci,
2. tuženik po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Pisarnica Osijek
