Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-110/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČE, zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd- 43/2022-22 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom ČE prihvaćaju utvrđene pojedinačne kazne u pobijanoj presudi i to za kazneno djelo iz čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te za kazneno djelo iz čl. 163. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa se optuženi ČE na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 15. prosinca 2023. do 27. svibnja 2024.
II/ Uslijed odluke pod I/, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u oduci o sigurnosnoj mjeri tako da ista sada glasi:
"Na temelju čl. 71. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom ČE izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja određenih dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom koja će trajati doživotno."
III/ Uslijed odluke pod I/, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o posebnoj obvezi iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 te se ista ukida.
IV/ Odbija se žalba optuženog ČE kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ČE zbog počinjenja dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 6. u vezi st. 2. KZ/11 (prvostupanjski sud pogrešno navodi da primjenjuje ZID KZ/11 iz NN 114/23 (ne 144/23 u kojima nema ZID KZ/11) koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela) i iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 2. KZ/11. Za počinjena kaznena djela utvrđene su mu pojedinačne kazne od po dvije godine zatvora za svako kazneno djelo, a potom je po čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i deset mjeseci. Po čl. 57. st. 1., 2. i 6. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom tako da se izvršava dio kazne od jedne godine i pet mjeseci, a dio kazne od jedne godine i pet mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne ponovi kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. prosinca 2023. do 27. svibnja 2024.
1.2. Na temelju čl. 71. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom koja će trajati doživotno, počevši od isteka bezuvjetnog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude.
1.3. Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 optuženiku je izrečena posebna obveza liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju koja može trajati pet godina.
1.4. Optuženik je upozoren na mogućnost opoziva djelomične uvjetne osude u smislu čl. 57. st. 6. u vezi čl. 58. st. 5. i čl. 71. st. 5. KZ/11.
2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08-24, prvostupanjski sud nije naveo Narodne novine broj 36/24., iako je ZID ZKP iz NN 36/24 bio na snazi u vrijeme izricanja presude) optuženi ČE dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-24 i to za troškove psihijatrijskog vještačenja 1.538,41 eura i paušalnu svotu od 400,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika osudi na kaznu zatvora "na koju neće primijeniti institut djelomične uvjetne osude".
4. Optuženik se žali po braniteljici Kristini Čeak, odvjetnici, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud osudi optuženika na blažu jedinstvenu kaznu zatvora.
5. Niti jedna od stranaka nije odgovorila na žalbu protivne stranke.
6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.
7. Stranke nisu u žalbama zatražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj žalbeni sud ne nalazi potrebnim obavještavati stranke o drugostupanjskoj sjednici radi razjašnjenja žalbenih navoda (čl. 475. st. 1. druga rečenica Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08-25).
8. Žalba državnog odvjetnika osnovana je u pogledu žalbe zbog odluke o kaznenoj sankciji, dok žalba optuženika po istoj osnovi pobijanja, nije osnovana.
9. Državni odvjetnik žali se na odluku o kaznenoj sankciji, predlažući izricanje bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, iz razloga što je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao otegotnim okolnostima, pa je izrekao pogrešni skup kaznenopravnih sankcija. U odnosu na izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu žalitelj osporava ispunjenje pretpostavki iz čl. 57. KZ/11 za njezino izricanje. Poziva se na sadržaj psihijatrijsko-psihologijskog nalaza i mišljenja o značajnoj vjerojatnosti od počinjenja istovrsnih kaznenih djela ako optuženik ne bi bio uključen u terapijski program za koji drži da ne upućuje na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti iz čl. 57. KZ/11. Osim toga, ističu se i okolnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela, iskorištavanjem djelatnosti koja je optuženiku omogućavala pristup do djece niske kronološke dobi, što je dovelo do počinjenja konkretnog kaznenog djela. Nadalje, ukazuje se i na broj fotografija i snimki s prikazom djece u seksualno eksplicitnim scenama i na vrlo nisku kronološku dob djeteta žrtve kaznenog djela iz čl. 158. st. 6. KZ/11. Žalitelj se žalbenim prijedlogom žali isključivo na izricanje djelomične uvjetne osude i ne traži izricanje strožih pojedinačnih i strože jedinstvene kazne zatvora.
9.1. S druge strane optuženik se u žalbi žali na izrečenu visinu jedinstvene kazne zatvora, kao i određivanje visine dijela kazne zatvora koja se izvršava u okviru izrečene djelomične uvjetne osude. Kod toga se potenciraju olakotne okolnosti priznanja kaznenih djela i izraženog žaljenja i kajanja te tvrdi da optuženik prihvaća izrečenu sigurnosnu mjeru iz čl. 71. KZ/11, da se sam javio na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Stoga žalitelj smatra da mu je izrečena prestroga jedinstvena kazna zatvora i prestrogo određen dio kazne koji se izvršava, jer smatra da mu treba prvenstveno liječenje.
9.2. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, kao i izraženog žaljenja i kajanja, ali i podatke o smanjenoj ubrojivosti i kaznenoj neosuđivanosti i prekršajnoj nekažnjavanosti. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega doista nije posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela niti izraženog žaljenja i kajanja jer dokazi koji su prikupljeni tijekom kaznenog postupka nedvojbeno ukazuju na optuženikovu kaznenu odgovornost. U tom smislu nisu relevantni žalbeni navodi iz žalbe optuženika o potrebi blažeg kažnjavanja koja bi proizašla iz preocjene utvrđenih olakotnih okolnosti.
9.3. S druge strane žalbeni navodi državnog odvjetnika o potrebi drugačije ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti su irelevantni jer se državni odvjetnik ne žali u odnosu na utvrđene pojedinačne i izrečenu jedinstvenu kaznu s obzirom na to da žalbom traži isključivo "micanje" djelomične uvjetne osude, a olakotne i otegotne okolnosti nisu pretpostavke od kojih bi zavisilo izricanje djelomične uvjetne osude.
9.4. No, u pravu je državni odvjetnik kada ukazuje da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje djelomične uvjetne osude optuženiku. Prema čl. 57. st. 1. KZ/11 pretpostavka za izricanje djelomične uvjetne osude je postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja dijela kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Ovdje ispravno državni odvjetnik ukazuje na proturječje između utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju vjerojatnosti od počinjenja istovrsnog kaznenog djela optuženika utemeljenoj na nalazu i mišljenju psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, postojanju opasnosti ponavljanja kaznenog djela kao pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz čl. 71. KZ/11 i stajališta kako su ipak ispunjene pretpostavke iz čl. 57. st. 1. KZ/11 za izricanje djelomične uvjetne osude. Upravo suprotno, ova utvrđenja ukazuju na nepostojanje pretpostavke za izricanje djelomične uvjetne osude, na koje utvrđenje djeluju i okolnosti počinjenja kaznenih djela u pitanju, koje upućuju na zaključak o progresiji postupanja optuženika i prelasku iz faze promatranje i priprema u fazu djelovanja. Stoga djelomična uvjetna osuda doista nije adekvatna sankcija za optuženika i njegova kaznena djela, već istoga valja osuditi na kaznu zatvora i to upravo jedinstvenu kaznu zatvora kakva mu je izrečena pobijanom presudom, uz prethodno prihvaćanje utvrđenih pojedinačnih kazni iz pobijane presude. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kaznenoj sankciji, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost, druge potencijalne počinitelje istovrsnih kaznenih djela i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.
10. Uslijed ove odluke valjalo je po službenoj dužnosti intervenirati i u preostale izrečene sankcije i ukinuti posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 koja se ne može izreći uz kaznu zatvora. Trajanje sigurnosne mjere iz čl. 71. KZ/11 prilagođeno je vrsti izrečene kazne.
11. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz tih zakonskih odredbi. Žalba optuženika odbijena je kao neosnovana primjenom čl. 482. ZKP/08 i pobijana je presuda potvrđena u nepreinačenom dijelu.
U Varaždinu 26. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
