Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-24/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 22. studenog 2024. poslovni broj P-660/2022-43, u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru od 22. studenog 2024. poslovni broj P-660/2022-43 u toč. II. i III. izreke .
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zlataru od 22. studenog 2024. poslovni broj P- 660/2022-43 suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 616,47 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2022. godine do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjev isplatu iznosa od 12.342,22 €.
III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.612,50 €, u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženik sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 387,50 €."
2. Na takvu presudu, u dijelu kojim je tužitelj odbijen svojim zahtjevom (toč. II. izreke prvostupanjske presude) i odluke o troškovima postupka (toč. III. izreke prvostupanjske presude), tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: tužitelj) je pravovremeno uložio žalbu a u kojoj navodi da prvostupanjsku presudu pobija iz svih žalbenih razloga. Smatra da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer je u konkretnom slučaju, utvrđujući visinu štete, primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalba tužitelja se ne poziva na točno određene bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/2023. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je utvrdio da bi prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je slijedeće:
- da je osiguranik tužitelja smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 17. siječnja 1984. godine kao putnik u osobnom automobilu za koje vozilo je bila sklopljena polica o obveznom automobilskom osiguranju kod tuženika,
- da je osiguranik tuženika odgovoran za štetni događaj i štetu nastalu u istom, time da postoji podijeljena odgovornost u omjeru od 80 % na strani osiguranika tuženika, a 20 % na strani osiguranika tužitelja,
- da je rješenjem SIZ MIORH, Područne službe u Zagrebu broj MP-332314 UP/I 421/84 od 29. listopada 1984., udovici smrtno stradalog osiguranika tužitelja, priznato pravo na obiteljsku mirovinu,
- da, s obzirom da suodgovornost svog osiguranika, tužitelj od tuženika traži isplatu 80 % isplaćenih sredstava, što iznosi 97.637,22 HRK, odnosno sada 12.958,69 €,
- da, a u skladu s financijskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, iznos isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju 01. listopada 2019. do 30. travnja 2021. (utuženi period) godine iznosi 122.046,52 kn dok bi iznos invalidske mirovine temeljem ozljede na radu u istom razdoblju iznosio 116.240,49 kn, da je iznos obiteljske mirovine, koju je tužitelj isplatio korisniku mirovine, za 5.806,03 kn veći od iznosa koji bi isplatio po osnovu invalidske mirovine temeljem ozljede na radu, odnosno preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa ukupno iznosi 770,59 EUR, te da 80 % utvrđenog razmjernog iznosa mirovine iznosi 616,47 €.
7. Tako utvrđeno činjenično stanje tužitelj sada svojom žalbom ne osporava, izuzev u dijelu utvrđenja visine štete gdje ističe da tužitelju pripada ukupan iznos štete temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne razmjeran iznos temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom takvih žalbenih razloga ovaj sud je, a temeljem članka 365. ZPP, kod utvrđenja da nisu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ispitivao prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda.
8. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj: 79/07., 114/11. 115/18. i 156/23. dalje: ZMO, a koji je bio na snazi u vrijeme isplata tužitelja, odnosno nastanka štete) određeno je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja.
9. S druge strane odredbom članka 27. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj: 79/07., 114/11. i 115/18. dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika (dakle, između ostalog bitan je i doprinos osiguranika tuženika, a koji je konkretnom predmetu nesporno utvrđen u omjeru od 80%) i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom se štetom, u smislu citirane odredbe, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3. navedene odredbe, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. U pogledu odredbi članka 161. ZMO i odredbi članka 27. ZOOP, koje se odnose na istu materiju, postoji kolizija propisa.
11. Naime, članak 27. stavak 4. ZOOP propisuje da se odredbe članka 27. stavak 1., 2. i 3. odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv odgovornog osiguratelja vozila kojim je upravljao štetnik, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine (konkretno obiteljske) osiguranika tužitelja, mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (pa tako i VSRH u Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-113/2022-2 od 9. studenog 2022.), a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.
13. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila kojim je upravljao štetnik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i granicama sklopljenog ugovora o osiguranju. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego, temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila, imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
14. Stoga se u ovoj pravnoj stvari, a u pogledu visine odgovornosti tuženika, ima primijeniti odredba članka 27. ZOOP koja uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (pa tako i VSRH broj: Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.), a koju odredbu, prilikom odmjeravanja prava tužitelja, prvostupanjski sud je i primijenio, slijedom čega neosnovano žalba ističe da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Slijedom iznesenog, obzirom da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te je za svoju odluku dao valjane i jasne razloge, ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.
16. U odnosu na odluku o troškovima postupka, žalba tužitelja ne ističe posebne razloge u tom dijelu, a kako ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i155/2023. dalje: ZPP) niti da bi odredba članka 154. stavka 5. u svezi članka 155. ZPP bila pogrešno primijenjena, žalba tužitelja i u tom dijelu je ocijenjena neosnovanom i potvrđena je prvostupanjska presuda i u tom dijelu i odučeno je kao u toč. I izreke.
17. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Sisku 26. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
