Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-249/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. CM, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kv-390/2024-9 (K- 257/2024) od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I/ Povodom žalbe opt. CM, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II/ Uslijed odluke pod toč. I/ žalba opt. CM je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kv-390/2024-9 (K-257/2024) od 26. ožujka 2025., na temelju čl. 98. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje: ZKP/08) protiv opt. CM, OIB [osobni identifikacijski broj], produljene su mjere opreza i to zabrana približavanja određenoj osobi iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08 na udaljenost manjoj od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze iz članka 98. st. 2 toč. 5. ZKP/08 i to u odnosu na ošt./žrtvu OM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ulica [adresa] i ošt./žrtvu dijete ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ulica [adresa]
1.1. Naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.
1.2. Opt. CM je upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo (čl. 98.a st. 1. ZKP/08).
1.3. Navedene mjere izvršavati će sukladno odredbi čl. 100. st. 2. ZKP/08 i čl. 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza djelatnici PP Beli Manastir, te svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće ovom sudu o tome da li opt. CM izvršava mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP/08.
2. Protiv navedenog rješenja žali se opt. CM putem branitelja Vlaste Šteher, odvjetnice iz Našica bez navođenja žalbenih osnova ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje konkretne i stvarne potrebe za daljnjim trajanjem mjera opreza koje traju više od 17 mjeseci, u kojem vremenu nije bilo kršenja mjera, a njegovo ponašanje kroz cijelo vrijeme bilo je primjereno i u skladu sa zakonom. Također, ukazuje da nema konkretnih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela te da je sud u potpunosti zanemario činjenicu da je dugotrajna izolacija djeteta od drugog roditelja mogući uzrok emocionalne destabilizacije, upirući pri tome na presude Europskog suda za ljudska prava (npr. Strand Lobben protiv Norveške) kojom se ističe da roditelj ne smije biti trajno isključen iz života djeteta bez detaljne, konkretne i uvjerljive procjene nužnosti i proporcionalnosti takve mjere, pri čemu države moraju osigurati pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i prava roditelja te da zabrana viđanja može biti opravdana isključivo ako je nužna za zaštitu djeteta i ako se temelji na konkretnoj, individualiziranoj procjeni. Ujedno, dovodi u pitanje opravdanost i razmjernost izrečene mjere, posebice što optuženik redovito neometano ostvaruje osobne odnose s drugim maloljetnim djetetom, što jasno ukazuje da nema opasnosti ni štetnih posljedica za dijete u kontaktu s ocem. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijano rješenje ukine u dijelu koji se odnosi na mjeru zabrane uspostavljanja ili održavanja kontakta s maloljetnim djetetom jer je istekao pravni temelj za njezino daljnje trajanje, a daljnje održavanje takve mjere predstavljalo bi neopravdano, nerazmjerno i pravno neutemeljeno ograničenje roditeljskog prava, suprotno odredbama čl. 8. EKLJP i čl. 29. Ustava RH.
3. Žalba opt. CM je bespredmetna.
4. Prvenstveno ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se isto ne može s uspjehom ispitati. Naime, prvostupanjski sud nakon što je u toč. 8. obrazložio postojanje osnovane sumnje na učin kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 nije dao razloge o postojanju posebnog uvjeta iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, odnosno opasnosti od ponavljanja djela. Naime, odredba čl. 98. st. 1. ZKP/08 propisuje da u slučaju kada postoje okolnosti iz čl. 123. ZKP/08 (postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje, a onda i produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP/08, ali i postojanje jednog ili više taksativno pobrojanih posebnih uvjeta iz čl. 123. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP/08) zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor, državni odvjetnik ili sud će uzimajući u obzir rezultate posebne procjene potrebe žrtve i žrtvi bliskih osoba i potrebe zaštite žrtve, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti jednu ili više takvih mjera.
4.1. Kako su u pobijanom rješenju izostali razlozi o postojanju posebnog uvjeta iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, to je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer se uslijed navedene povrede rješenje ne može s uspjehom ispitati.
5. U postupku ponovnog odlučivanja sud će otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti, pri čemu će s više pozornosti cijeniti činjenicu da se od određivanja mjera opreza (24. studeni 2023.) optuženik istih u cijelosti pridržava, (što proizlazi iz više izvješća PU osječko-baranjske, PP Beli Manastir), da redovito i neometano ostvaruje kontakt s drugim maloljetnim djetetom, pri čemu stručno mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Našice i mišljenje psihologa istog Zavoda nije odlučan pri ocjeni daljnje potrebe predmetnih mjera opreza koje su vezane isključivo za kazneni postupak, već se predmetno mišljenje Zavoda i psihologa mogu cijeniti i imati utjecaja kod provođenja mjera obiteljsko-pravne zaštite, a u okviru nadležnosti nadležnog HZSR-a.
6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 valjalo je ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
Osijek, 26. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić