Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-233/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. FGG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. FGG podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-508/2020 od 17. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. FGG kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. K-508/2020 od 17. ožujka 2025. godine, opt. FGG proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela i to djelom pod toč. 1) kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a djelom pod toč. 2) kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je opt. FGG temeljem čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11, sud će opozvati uvjetnu osudu ako optuženiku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.
1.2. Temeljem čl. 40. st. 2. i 5. u svezi čl. 42. st. 1. i 6. KZ/11, optuženiku je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna od 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini 44,00 (četrdesetčetiri) eura, odnosno ukupno 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, te je optuženiku naloženo ovu novčanu kaznu platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.
1.3. Temeljem čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11, kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.
1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan platiti paušalni trošak provedenog postupka u visini 100,00 (sto) eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne primjerenu bezuvjetnu kaznu zatvora, te opt. FGG po branitelju Petru Caru, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-200/2025 od 11. lipnja 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. FGG nisu osnovane.
Na žalbu opt. FGG zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
5. Žalitelj (opt. FGG) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, te da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.
5.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja terećenih kaznenih djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, posebnokod izbora kaznenopravne sankcije, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
Na žalbu opt. FGG zbog povrede Kaznenog zakona
6. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da prvostupanjski sud nije obrazložio subjektivni odnos optuženika u odnosu na terećeno kazneno djelo. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, posebno jer se optuženik glede terećenih kaznenih djela izjasnio krivim u cijelosti čime je nepobitno sud utvrdio subjektivni element, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. FGG sadržana sva bitna obilježja kaznenih djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11 i čl. 306. st. 2. KZ/11, pobliže opisanih u izreci presude.
Na žalbe državnog odvjetnika i opt. FGG zbog odluke o kazni
7. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. FGG zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku za počinjeno kazneno oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo sprječavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je opt. FGG, temeljem čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
7.2. Prvostupanjski sud je u odnosu na počinjena kaznena djela pravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne (čl. 48. i čl. 49. KZ/11). Naime, optuženik je prema podacima iz spisa dva puta osuđivan 2015 i 2016. godine za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, a terećena kaznena djela je počinio 2019. godine. Od tada se optuženik ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela. Pored toga optuženik je priznao počinjenje djela, iskazao iskreno kajanje, te se radi o osobi koja boluje od teške bolesti – leukemije, glede koje bolesti je optuženik dostavio na spis medicinsku dokumentaciju koja to potvrđuje.
7.3. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).
8. Slijedom navedenog žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 26. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
