Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-190/2025-7

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Marka Jurilja, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2025. posl. br. K-1801/2024-104, u sjednici vijeća održanoj dana 26. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice ŽDO Šibenik NM i optuženog ABC putem video-linka iz Zatvora u Zagrebu

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. ABC kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2025. posl. br. K-1801/2024-104 pod toč. I. izreke proglašen je krivim opt. ABC zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu zatvora je opt. ABC uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2024. pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. ABC je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 EUR, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe (pod toč. II. izreke pobijane presude).

2. Nasuprot tome, pod toč. III. izreke pobijane presude, na temelju čl. 453. toč. 2. ZKP/08 opt. ABC oslobođen je od optužbe zbog kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a pod toč. IV. izreke pobijane presude na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobođen je od optužbe za kazneno djelo protiv osobne slobode prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

3. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude žalbu je podnio opt. ABC po braniteljici Jadranki Sloković odvjetnici u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Protiv oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. st. 1. ZKP/08, izviješteni su optuženik i njegova braniteljica Jadranka Sloković odvjetnica u Zagrebu, koji su u žalbi to zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Prisutnost optuženog ABC na sjednici vijeća osigurana je u smislu čl. 475. st. 7. ZKP/08 uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj iz Zatvora u Zagrebu), a sjednici je nazočila i zamjenica ŽDO Šibenik NM, dok braniteljica optuženika odvjetnica Jadranka Sloković uredno izviještena nije pristupila, pa je sjednica održana u njenoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

8. Žalbe opt. ABC i državnog odvjetnika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu opt. ABC

9. Nije osnovana žalba opt. ABC zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, protivno žalbenim navodima optuženika, koji se u suštini svode na ponavljanje obrane date u dosadašnjem tijeku postupka te preocjenjivanju zaključaka prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, prvostupanjski sud je iznimno pomnom, savjesnom i kritičkom ocjenom obrane optuženika i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 na štetu ABC opisano pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

9.1. Da je optuženik oštećenoj uputio inkriminirane prijetnje prvostupanjski sud je pouzdano utvrdio na temelju iskaza svjedoka ABC i AM, koje je opravdano cijenio kao istinite, te korespondencije preko mobilnih uređaja između naprijed spomenutih ABC i svjedokinje AM, a koja se odnosi na inkriminirani događaj od 11. siječnja 2024. za koji je optuženik proglašen krivim.

9.2. Naime, prvostupanjski sud je iskaze ABC i AM cijenio istinitim nalazeći da su isti dano uvjerljivo, životno, spontano te da su u bitnom suglasni jedan drugome, a manja odstupanja u njihovim iskazima ispravno ocijenio kao logične s obzirom na protek vremena i da ta manja odstupanja zapravo ukazuju na spontanost i iskrenost njihova iskaza. Upravo takav njihov iskaz, kako osnovano zaključuje prvostupanjski sud, ukazuje da se nisu dogovarale oko onoga što će iskazivati s ciljem lažnog terećenja optuženika, kako je to optuženik nastojao prikazati u svojoj obrani i sada u žalbi, a iskaze imenovanih svjedokinja potvrđuju poruke koje su međusobno razmijenile, ali i s drugim sudionicima predmetnih događaja.

9.3. Nije prihvatljiva tvrdnja optuženika u žalbi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je iskaz oštećene ABC ocijenio vjerodostojnim, obzirom da je u svom iskazu u državnom odvjetništvu navela kako joj je AM prenijela da je optuženik rekao kako će dati prebiti nju i njenog muža, dok je na raspravi rekla da joj je preneseno da je optuženik rekao da će ih oboje ubiti. Naime, ošt. ABC na ročištu rasprave od 27. veljače 2025. uvodno je kazala da i ne zna zbog kojeg se konkretno događaja vodi predmetni kazneni postupak "jer je toga bilo jako puno" i da je ona sve to prijavljivala. Na upit suda da pojasni razliku vezano za iskaz na raspravi u odnosu na iskaz kod državnog odvjetnika, obzirom da je na raspravi kazala da joj je AM kazala da je optuženik rekao da će ubiti nju i njenog supruga, a pred državnim odvjetnikom da je kazala da je rekao će ih prebiti, svjedokinja je navela da je rekao jedno i drugo i da to optuženik stalno ponavlja. Određena odstupanja u iskazu oštećene s obzirom na protek vremena, intenzitet i stresnost odnosa s optuženikom, su sasvim razumljiva i prihvatljiva. To ispravno percipira i prvostupanjski sud, navodeći da je oštećena ABC prilikom ispitivanja u prethodnom postupku u državnom odvjetništvu precizno opisala prijetnje koje je tom prilikom u odnosu na nju izrekao optuženik, s time da je tada iskazivala nedugo nakon događaja te se istog bolje i sjećala, a da je to tako potvrdila je i svjedokinja AM, da su inkriminirane riječi prijetnje bile izrečene tog dana (11. siječnja 2024.) ispred nje i da ih je ona shvatila kao ozbiljne prijetnje oštećenoj pa ih je istoj i prenijela. To što oštećena nije bila prisutna inkriminiranom događaju ne umanjuje vrijednost njenog iskaza, poglavito u kontekstu vjerodostojnog iskaza svjedokinje AM i korespondencije preko mobilnog uređaja između oštećene i AM.

9.4. Za ovaj drugostupanjski sud potpuno je neprihvatljiv i neosnovan pokušaj optuženika u žalbi da diskreditira značaj i vjerodostojnost iskaza svjedokinje AM tvrdnjama da mu se ista kao bivšem suprugu sveti i nastoji ga kriminalizirati na sve moguće načine, da je ista vrlo neprijateljski raspoložena prema optuženiku, dovodi se u pitanje i konstatacija prvostupanjskog suda o vidnoj potresenosti svjedokinje AM prilikom iskazivanja na raspravi, sugerirajući da je i ta potresenost kod iste namještena sve u izraženom nastojanju i njenoj "gorućoj želji" da optuženik bude osuđen za inkriminirano kazneno djelo i da ponovno završi u zatvoru. Naime, prvostupanjski sud je pomno analizirao iskaz svjedokinje AM te ispravno zaključio da je njen iskaz, kao i iskaz oštećene dan uvjerljivo, životno i spontano te da iskaze svjedokinja potvrđuje i prati materijalna dokumentacija koja prileži spisu, posebice poruke koje su oštećena i svjedokinja AM razmijenile međusobno, ali i s drugim sudionicima predmetnih događaja.

9.5. Glede iskaza svjedoka KM i PM, majke i sestre optuženika, prvostupanjski sud njihove iskaze je ocijenio nevjerodostojnim, ali ne iz činjenice da se radi o majci i sestri optuženika, već sadržajnom i kritičkom analizom njihovih iskaza, pojedinačno i dovodeći ih u vezu s ostalim izvedenim dokazima i obranom optuženika. Prvostupanjski sud je njihove iskaze ocijenio pripremljenim i previše usuglašenim uz stjecanje dojma da su njihovi iskazi isključivo usmjereni prema otklanjanju krivnje od optuženika, koje su u svojim iskazima nastojale ocrniti oštećenu ABC i diskreditirati njen iskaz, jednako kao i iskaz AM, a idealizirajući optuženog i njegova postupanja. Tako je prvostupanjski sud ispravno primijetio da te svjedokinje suglasno opisuju situaciju gdje bi oštećena ispred stana optuženika na istog "digla nož", a koji događaj optuženik u obrani uopće ne spominje, uz opasku da je nelogično da se optuženik u svojim obranama nečega takvog ne bi sjetio, a s druge strane smatra važnim opisati kako mu je oštećena ispred zgrade pokazala srednji prst. Prvostupanjski sud je naveo i druge razlike u iskazima navedenih svjedokinja i obrane optuženika, pa između ostalog i to da je sestra optuženika PM u svom iskazu navela da njoj njezin brat opt. ABC nikada nije slao poruke u kojima bi navodio da bi želio da se ošt. ABC nešto loše dogodi, a prvostupanjski sud je nesporno utvrdio upravo suprotno, dakle da je optuženik uputio svojoj sestri poruku koja je opisana u toč. I. optužnice. Dodatno prvostupanjski sud vezano za namjeru i nekritičnost KM i PM, majke odnosno sestre optuženika, ukazuje i na činjenicu koja je utvrđena iz iskaza svjedokinje AM, da je sestra optuženika PM kontaktirala njenu i optuženikovu kćer i govorila joj da će tata (optuženik) završiti u zatvoru radi mame i da mu je mama zabila nož u leđa i sl. Prvostupanjski sud i dodatno na uvjerljiv način argumentira zbog čega ocjenjuje svjedočke iskaze majke i sestre optuženika nevjerodostojnim, opravdano zaključujući da se uistinu dogodilo ono što se navele u svojim iskazima, a to su višestruke ozbiljne prijetnje ABC prema njihovom sinu, odnosno bratu opt. ABC, a po njihovim iskazima radilo se i o verbalnim ali i prijetnjama uz korištenje oruđa i oružja, praćenja optuženika, slanja drugih ljudi na optuženika i sl., što bi predstavljalo direktnu i ozbiljnu ugrozu za život njihova sina, odnosno brata, pa da je to doista tako bilo onda je za pretpostaviti da bi tako nešto, takve ozbiljne prijetnje, imalo za posljedicu brzu i ozbiljnu intervenciju policijskih službenika i tijela kaznenog progona. Eventualni eksces između oštećene i optuženog, također ispravno zaključuje prvostupanjski sud, a koji bi se navodno dogodio ispred trgovačkog centra [obrt], nikako ne znači da optuženik nije izrekao inkriminirane prijetnje za koje je proglašen krivim pobijanom prvostupanjskom presudom. Nadalje, za opstojnost predmetnih kaznenih djela nije relevantno ni je li oštećena "uhodila" optuženika, već je relevantno je li optuženik doista izrekao inkriminirane riječi prijetnje te je li iste u objektivnom smislu predstavljaju ozbiljnu prijetnju, a prvostupanjski sud je osnovano zaključio da izgovorene riječi koje su se odnosile na njegovu bivšu partnericu u intimnoj vezi ABC, dakle blisku osobu, su izrečene u nakani da istu ustraši, a radi se o prijetnji teškim tjelesnim ozljeđivanjem, koje s obzirom na kontekst i okolnosti u kojima su izgovorene su bile ozbiljne i objektivno podobne izazvati ozbiljan strah.

10. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalbenu osnovu optuženik obrazlaže time da je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se pribave podaci o intervencijama policije tijekom 2024. koje je tražio optuženika i pretraga mobilnog uređaja oštećene ABC. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbio te dokazne prijedloge obrane, nalazeći da se radi o dokaznim prijedlozima kojima se ne bi mogla utvrditi niti jedna relevantna činjenica za predmetno kazneno djelo. U razlozima koje prvostupanjski sud navodi je da niti jedna od prijetnji koje se optuženiku stavljaju na teret nisu prijetnje neposredno izrečene od strane optuženika prema oštećenoj ili putem mobilnog uređaja oštećene ABC, već o prijetnjama za koje se optuženik teretio da bi ih izrekao, odnosno napisao pred trećim osobama, a koje su potom te prijetnje prenijele oštećenoj, zbog čega se pretragom mobilnog uređaja oštećene i ne bi mogla utvrditi niti jedna činjenica bitna za dokazivanje relevantnih obilježja terećenih kaznenih djela, dok odnos između optuženika i oštećene, u kontekstu u kojem u svojoj obrani je iskazivao optuženik i njegove majka i sestra kao svjedoci, prvostupanjski sud osnovano nije cijenio kao relevantnim za pitanje opstojnosti kaznenog djela za koje je optuženik pobijanom prvostupanjskom presudom proglašen krivim, obzirom na ostale dokaze koje je izveo i koji su cijenjeni kao istiniti i vjerodostojni, uz iznimno kvalitetnu analizu i ocjenu svih dokaza.

11. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni. Smatra da je prestroga obzirom na očinstvo petoro malodobne djece o kojima skrbi, kojoj okolnosti prvostupanjski sud da nije dao dovoljno značaja, te da je prvostupanjski sud zanemario okolnost da je optuženik do veze s oštećenicom "živio jedan vrlo uredan život" i da nije imao nikakvih problema sa zakonom, a da je intimna veza s oštećenom dovela do raspada njegova braka, kaznenih postupaka i niza problema s bivšom suprugom i funkcioniranjem obitelji. Nadalje, da same prijetnje za koje je proglašen krivim "nisu naročito teške".

12. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno vrednovao ispravno utvrđene i olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Kao olakotno je cijenio da je optuženik uredno zaposlen i da je otac petoro malodobne djece koju uzdržava i o kojima skrbi, a kao otegotna okolnost optuženiku je cijenjeno što je osuđivan zbog istog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i to u odnosu na istu oštećenicu, kada mu je izrečena uvjetna osuda i da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio dok se još protiv njega vodio kazneni postupak u tom predmetu za isto kazneno djelo na štetu iste osobe, čime je iskazao upornost u protupravnom postupanju u odnosu na oštećenicu, tako da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci ukazuje podobnom da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 47. KZ/11 i stoga nema mjesta blažem kažnjavanju kako se predlaže u žalbi optuženika, zbog čega nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

13. U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude pod toč. III. izreke kojim je opt. ABC temeljem čl. 453. toč. 2. ZKP/08 oslobođen od optužbe za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 na štetu ABC, a vezano za inkriminirani događaj od 8. srpnja 2023. u Zagrebu, državni odvjetnik smatra da se suprotno stavu prvostupanjskog suda, biće terećenog kaznenog djela može ostvariti i neizravnom namjerom kada optuženik pristaje da njegove riječi budu prenesene oštećeniku, o čemu da se radi u predmetnom slučaju, jer da je optuženik prilikom slanja inkriminirane poruke mogao i morao znati da postoji mogućnost da ta njegova poruka bude prenesena oštećenoj ABC, te da je poruka bila poslana na način da je optuženik pristao na to da se oštećenu ABC ustraši, pa da je inkriminirano djelo za koje je oslobođen pod toč. III. izreke pobijane presude optuženik počinio s neizravnom namjerom.

13.1. Međutim, suprotno stavu državnog odvjetnika, s obzirom da je kazneno djelo prijetnje tzv. ciljani delikt, znači da se prijetnja uvijek čini s ciljem izazivanja osjećaja straha i nesigurnosti kod žrtve, kazneno djelo prijetnje se može počiniti isključivo s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio da je optuženik inkriminiranu poruku proslijedio svojoj sestri PM, koja u tom trenutku uopće nije poznavala oštećenicu ABC, niti je s njom bila u bilo kakvom kontaktu. Uz to, iz poruka koje su razmijenili optuženik i njegova sestra PM je razvidno da sestra optuženika ni na koji način nije favorizirala oštećenu ABC, naprotiv smatrala ju je krivom za neke događaje koje joj je opisao njen brat opt. ABC. U toj situaciji i pod takvim okolnostima. osnovano zaključuje prvostupanjski sud, prilikom slanja poruke inkriminirane prigode od 8. srpnja 2023. optuženik nije znao, niti mogao znati, da će ta njegova poruka doći do oštećene ABC i stoga se ne može niti tvrditi da je optuženik tu poruku poslao svojoj sestri PM u nakani da se oštećena NMV ustraši. Osim toga, optuženikova sestra PM je inkriminiranu poruku proslijedila bez znanja optuženika, njegovoj bivšoj supruzi AM, a iz konteksta slanja te poruke imenovanoj se može zaključiti da sestra optuženika PM tu poruku nije proslijedila bivšoj supruzi optuženika AM da bi joj ukazala na izrečenu prijetnju, već iz razloga jer je ona imala određeni strah da se njenom bratu opt. ABC nešto ne bi dogodilo, a u trenutku kada je sestra optuženika PM ABC proslijedila inkriminiranu poruku bivšoj supruzi optuženika AM, ista nije bila ni u kakvim odnosima s oštećenom ABC, niti je bila u kontaktu s njom niti ju je poznavala. Stoga opravdano zaključuje prvostupanjski sud, sestra optuženika PM u vrijeme slanja predmetne poruke nije mogla nikako predvidjeti da će bivša supruga njenog brata AM naknadno postati prijateljica s oštećenom ABC i da će joj predmetnu prijeteću poruku proslijediti, a pogotovo da bi sve to moglo biti obuhvaćeno sviješću samog optuženika. Slijedom naprijed iznijetog, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, svijest optuženika u odnosu na predmetnu inkriminaciju ne može se tumačiti na način da bi isti prilikom slanja inkriminirajuće poruke bio svjestan da će sadržaj iste doći do oštećene, niti je to želio, a niti je mogao biti siguran da će se to dogoditi, odnosno nije dokazano da je optuženik tu poruku poslao s ciljem i u nakani da oštećenu ABC ustraši.

13.2. Stoga nije mogla biti prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude naveden pod toč. III. izreke.

14. Glede oslobađajućeg dijela pobijane prvostupanjske presude pod toč. IV. izreke, kojom je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. ABC oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a koje se odnosi na inkriminirani događaj od svibnja 2024., da je optuženik u nakani da ustraši svoju bivšu partnericu u intimnoj vezi ABC u caffe baru [obrt] vikao da će dati pobiti sve N, a što bi zaposlenica tog caffe bara prenijela oštećenoj ABC, državni odvjetnik u žalbi smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da prvostupanjski sud u odnosu na predmetno kazneno djelo nije pokušao u potpunosti utvrditi činjenično stanje, na način da ispita svjedokinju događaja, konobaricu imena A, štoviše da prvostupanjski sud nije niti pokušao pribaviti od poslodavca podatke o zaposlenima u inkriminirano vrijeme. Dakle, da prvostupanjski sud uz razuman napor nije pokušao utvrditi identitet osobe imena A, čime da je činjenično stanje u odnosu na predmetno kazneno djelo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

14.1. Nije točno da prvostupanjski sud, kako državni odvjetnik u žalbi navodi, nije pokušao "s razumnim naporima" utvrditi identitet osobe koja se spominje pod imenom A. Naime, prvostupanjski sud je u više navrata tražio od vlasnika caffe bara [obrt] podatke o zaposlenima, te je vlasnik tog caffe bara IM putem e- maila obavijestio sud da u tom caffe baru nikada nije radila osoba imena A, koji e- mail je pročitan na ročištu rasprave održanom 13. svibnja 2025., na koji dokaz stranke nisu imale primjedbi, dakle niti državni odvjetnik, a niti su stranke stavljale daljnje dokazne prijedloge, dakle niti državni odvjetnik, u smislu potrebe daljnjeg provjeravanja i načina na koji bi se to provelo, je li u navedenom caffe baru u inkriminirano vrijeme radila ženska osoba imena A, već se može zaključiti da je i državni odvjetnik, obzirom da nije imao primjedbi na izvedeni dokaz i nije predlagao nikakve daljnje dokaze u tom pravcu, prihvatio navod vlasnika caffe bara [obrt] da u tom caffe baru nikada nije radila osoba imena A.

14.2. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovan je zaključak suda prvog stupnja da nije nesporno utvrđeno jesu li prijetnje od strane optuženika uistinu i izgovorene, a ukoliko jesu, što je točno izgovoreno, u kojem kontekstu i s kojim ciljem.

14.3. Obzirom na naprijed navedeno, nije mogla biti prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude naveden pod toč. IV. izreke prvostupanjske presude.

15. Slijedom svega naprijed izloženog, a obzirom da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbe optuženika i državnog odvjetnika kao neosnovane te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 26. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac