REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
Poslovni broj: Us I-469/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja ŽŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi priznanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 26. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24- 01/03082537569, URBROJ: 341-99-05/3-24-6488 od 25. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03082537569, URBROJ: 341-99-05/3-24- 6488 od 25. ožujka 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne služba u Rijeci KLASA: UP/I-141-06/23- 01/03082537569, URBROJ: 341-14-05/3-23-4376 od 2. listopada 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03082537569, URBROJ: 341- 99-05/3-24-6488od 25. ožujka 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 24. travnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj tužitelj je u bitnome naveo da je invalidnost stekao nakon prve operacije učinjene u Zagrebu po ozljedi koju je dobio na radu, a kako prva operacija nije uspjela, to da je otišao na drugu operaciju, nakon čega je redovito odlazio na rehabilitaciju oko godinu dana. Istaknuo je, da nakon rehabilitacije nije bilo poboljšanja pa mu je dr. Ć predložio novu operaciju na što tužitelj nije pristao, a kako nije mogao obavljati svoj posao automehaničara, to da je tuženik u suradnji s njegovim poslodavcem doškolovao ga i postao je poslovođa te dobivao invalidninu koja mu se isplaćivala kao dodatak za tjelesno oštećenje sve do Domovinskog rata, a sve zaostatke je primio 2002. Napomenuo je, da trpi velike bolove u nozi i ruci pa smatra da mu je prvostupanjsko tijelo trebalo usvojiti zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 29. svibnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je iz nalaza i mišljenja Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda razvidno, da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 66. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 118/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO) i Listi oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17, 56/128 i 16/22 u nastavku teksta Uredba), a kako nije utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja, to da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U ovom upravnom sporu, 26. lipnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnosti izjasniti se o svim zahtjevima navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
5. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih tijekom upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 5. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO i Listi oštećenja organizma iz Uredbe, jer kod tužitelja nije nastupio gubitak značajnog oštećenja ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba.
7. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 2. listopada 2024. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda Središnjeg ureda u Zagrebu od 17. ožujka 2025., a uvidom u kojeg je utvrđeno, da je tužitelj u dobi od 82 godine, da je zadnje vještačenje tjelesnog oštećenje uz neposredan pregled obavljen 28. kolovoza 2002., da tužitelj nije priložio niti jedan specijalistički nalaz niti nalaz nadležnog liječnika te je izjavio da ne posjeduje noviju medicinsku dokumentaciju, a tada 2002. da je utvrđeno kod neposrednog pregleda da nedostaje distalna i medijalna falanga 2. prsta desne šake, stisak desne šake potpun II. i III. prst lijeve šake u blagoj fleksijskoj kontrakturi, ekstenzija nepotpuna, stisak šake moguć, oslabljen, postoperativni ožiljci u području lijeve šake i lijevo stopalo nakon uzimanja tetivnog transplantata.
8. Iz medicinske dokumentacije koja datira iz 1971. proizlazi da se u nalazu kirurga propisuje da treba izvršiti transplantaciju tetive za II. i III. prst na lijevoj šaci uz prethodnu rehabilitaciju, a nakon što je u lipnju 1969. zadobio lacerokontuznu ozljedu navedenih prstiju lijeve šake. Od ranije da je prisutno stanje amputacije i distalne medijalnog falange drugog prsta desne šake, a potom u nalazu kirurga iz veljače 1972. se navodi da nakon transplatacije tetive fleksora II. i III. prsta lijeve ruke tri mjeseca ranije i nadalje postoji dosta izražena kontraktura prstiju te je preporučen aktivno pasivno razgibavanje pod stručnom kontrolom i na kontroli u ožujku 1972. da je vidljivo vidno poboljšanje pokretljivosti prstiju što se tiče pasivne i aktivne fleksije te ekstenzije nastavno FT / dr Ć.
9. Stoga Vijeće vještaka Zavoda Područnog ureda u Rijeci od 25. rujna 2024. nije utvrdilo oštećenje organizma, odnosno tjelesno oštećenje sukladno Listi oštećenja organizma, List 1 Uredbe, a u žalbenom postupku Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu je utvrdilo, da je ocjena Vijeća vještaka Područnog ureda u Rijeci od 5. rujna 2024. ispravna, jer je prisutno stanje gubitka 2 falange kažiprsta desne šake i funkcionalni poremećaj u vidu blaže kontrakture II. i III. prsta lijeve šake navedene u statusu kod neposrednog pregleda na vještačenju tjelesnog oštećenja 2002., kao i u zadnjim priloženim nalazima kirurga iz 1972., u postojećem stupnju izraženosti ne udovoljava kriterijima Liste 1 Liste oštećenja organizma te se tjelesno oštećenje s te osnove ne utvrđuje.
10. Utvrđeno je, da osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 25. ožujka 2025. tužitelj je pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Naime, odredbom članka 61. stavak 1. ZOMO propisano je, da tjelesno oštećenje postoji kad kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika, dok je odredbom članka 61. stavak 2. ZOMO propisano, da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik, kod kojeg tjelesno oštećenje od najmanje 30 % nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
13. Imajući u vidu da su Vještaci oba stupnja Zavoda utvrdili da prisutno stanje gubitka 2 falange kažiprsta desne šake i funkcionalni poremećaj u vidu blaže kontrakture II. i III. prsta lijeve šake navedene u statusu neposrednog pregleda na vještačenju tjelesnog oštećenja 2002., kao i u zadnje priloženim nalazima kirurga iz 1972., u postojećem stupnju izloženosti ne udovoljavaju kriterijima Liste 1 Liste oštećenja organizma pa se tjelesno oštećenje s te osnove ne utvrđuje, da tužitelj nema noviju medicinsku dokumentaciju niti specijalistički nalaz nadležnog liječnika koji bi ukazivao na drukčiju utvrđeno činjenično stanje od onog utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, što je i naveo u podnesku od 24. travnja 2024. koji prileži spisu predmeta upravnog postupka, niti je u ovom upravnom sporu, iako je bio upoznat s mogućnošću izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku, budući su odlučne činjenice u ovom upravnom sporu medicinske prirode, odustao od provođenja istog, a izvođenjem kojeg bi možebitno dokazao da kod istoga postoji tjelesno oštećenje od najmanje 30% sukladno odredbi članka 61. ZOMO., to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
14. U svezi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja ukazuju se tužitelju, da se prvo treba utvrditi postojanje tjelesnog oštećenja, a potom da bi osiguranik imao pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja potrebno je, da je tjelesno oštećenje od najmanje 30 % nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, što se dokazuje pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koje ne prileži spisu predmeta upravnog postupka niti spora i za koje je tužitelj naveo da se ne sjeća da ga posjeduje, jer se ozljeda dogodila 1969. u Zagrebu za vrijeme dok je bio zaposlen u tvrtci GP Konstruktor.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 26. lipnja 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- tužitelju ŽŠ, [adresa], 51 218 Dražice
- tuženiku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3
