Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-130/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Alenke Lešić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Krtistine Devčić Merzel članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini broj: P-132/2022-16 od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuju se rješenje Općinskog suda u Kutini broj: P-132/2022-16 od 6. prosinca 2022. kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuju se presuda i rješenje o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-132/2022-16 od 16. siječnja 2023.

III. Odbija se tuženik Reiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

»I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj:158-50-4428485 potvrđen po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Sanji Čubelić Šimac iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-3423/2007 kojeg su sklopili tužiteljica ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535 da isplati tužiteljici ST, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.405,96 EUR / 33.196,94 kn1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje zatezne kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 2,08 EUR / 15,64 kn od 30.11.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,05 EUR / 7,91 kn od 31.12.2007. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,63 EUR /34,86 kn od 31.01.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,59 EUR / 49,67 kn od 29.02.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,96 EUR / 75,05 kn od 31.03.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,90 EUR / 36,91 kn od 30.04.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,90 EUR / 21,82 kn od 31.05.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,36 EUR / 40,40 kn od 30.06.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,74 EUR / 13,12 kn od 31.07.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,92 EUR / 14,47 kn od 31.08.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,07 EUR / 30,64 kn od 30.09.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 20,32 EUR /153,12 kn od 31.10.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,43 EUR / 71,06 kn od 30.11.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 23,28 EUR / 175,37 kn od 31.12.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 25,40 EUR / 191,40 kn od 31.01.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,36 EUR / 198,64 kn od 28.02.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 23,71 EUR / 178,68 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 24,22 EUR / 182,49 kn od 30.04.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 20,17 EUR / 151,96 kn od 31.05.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 17,18 EUR / 129,48 kn od 30.06.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 17,98 EUR / 135,46 kn od 31.07.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 19,55 EUR / 147,31 kn od 31.08.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 19,41 EUR / 146,28 kn od 30.09.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 17,82 EUR / 134,30 kn od 31.10.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 20,81 EUR / 156,78 kn od 30.11.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 23,20 EUR / 174,80 kn od 31.12.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,60 EUR / 200,44 kn od 31.01.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 25,82 EUR / 194,56 kn od 28.02.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 30,44 EUR / 229,35 kn od 31.03.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 29,56 EUR / 222,75 kn od 30.04.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 31,27 EUR / 235,61 kn od 31.05.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 46,05 EUR / 346,96 kn od 30.06.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 43,01 EUR / 324,03 kn od 31.07.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 52,30 EUR / 394,06 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 49,09 EUR / 369,87 kn od 30.09.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 43,92 EUR / 330,95 kn od 31.10.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 54,82 EUR / 413,06 kn od 30.11.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 68,69 EUR / 517,52 kn od 31.12.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,87 EUR / 443,55 kn od 31.01.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 62,31 EUR / 469,49 kn od 28.02.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,93 EUR / 436,50 kn od 31.03.2011.godne pa do isplate;

- na iznos od 58,72 EUR / 442,43 kn od 30.04.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 77,31 EUR / 582,46 kn od 31.05.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 79,12 EUR / 596,10 kn od 30.06.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,64 EUR / 713,09 kn od 31.07.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 86,67 EUR / 653,00 kn od 31.08.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 77,94 EUR / 587,21 kn od 30.09.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 77,00 EUR / 580,15 kn od 31.10.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 76,33 EUR / 575,08 kn od 30.11.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 80,49 EUR / 606,46 kn od 31.12.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 84,12 EUR / 633,82 kn od 31.01.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 84,61 EUR / 637,49 kn od 29.02.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 82,10 EUR / 618,56 kn od 31.03.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 83,79 EUR / 631,34 kn od 30.04.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 84,95 EUR / 640,08 kn od 31.05.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 83,00 EUR / 625,37 kn od 30.06.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 83,51 EUR / 629,24 kn od 31.07.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 82,05 EUR / 618,21 kn od 31.08.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 78,89 EUR / 594,39 kn od 30.09.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 82,26 EUR / 619,79 kn od 31.10.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 83,88 EUR / 631,98 kn od 30.11.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 82,74 EUR / 623,43 kn od 31.12.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 76,38 EUR / 575,52 kn od 31.01.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 81,79 EUR / 616,22 kn od 28.02.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 82,26 EUR / 619,78 kn od 31.03.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 80,14 EUR / 603,82 kn od 30.04.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 73,55 EUR / 554,20 kn od 31.05.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 73,39 EUR / 552,94 kn od 30.06.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 75,00 EUR / 565,12 kn od 31.07.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 77,60 EUR / 584,67 kn od 31.08.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.047,01 EUR / 7.888,67 kn od 12.09.2013. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535 naknaditi tužiteljici ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu od 1.658,28 EUR /12.494,31 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.«

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

»Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.«

1.2. Rješenjem na ročištu od 6. prosinca 2022. (stranica spisa 128) je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem istog.

2. Protiv tih rješenja i presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) kao i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. O sadržaju odluke protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva tuženik ne stavlja prijedloge rješenja suda drugog stupnja. Zahtjeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenja pravilni i zakoniti.

5.1. Pravilno je odlučeno o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, pa nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak. 2. točka 3. ZPP. O nadležnosti suda se nije pregovaralo, niti to tuženik dokazuje, pa uvažavajući prebivalište tužitelja i da je ugovor sklopljen u [adresa] (sud pred kojim je podnesena tužba) nadležan je prvostupanjski sud koji je i sudio u ovom predmetu.

5.2. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. ZPP, jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio o preinaci tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja (tužbom je zahtijevano ukupno 33.182,33 kn, a konačnim zahtjevom 33.196,94 kn). Svakako je vještačenje naknadna okolnost zbog koje je svrsishodno dopustiti preinaku, a nije osnovan ni prigovor zastare, sve kako je obrazložio prvostupanjski sud.

5.3. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak. 1. u vezi sa člankom 220. i 221. ZPP, jer prvostupanjski sud odlučuje koje će dokaze povesti, a o svim dokaznim prijedlozima tuženika je pravilno odlučeno.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj platio tuženiku da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To sve zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 28. rujna 2007., koje su sadržane u članku 7. toga Ugovora o valutnoj klauzuli. Zahtijeva isplatu iznosa od 33.196,94 kn sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove.

6.1. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita od strane tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.377,50 švicarskih franaka po srednjem tečaju tuženika, s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Nije sporno da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.

7. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan a slijedom čega tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu: ZOO/05) u visini određenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.

7.1. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.

7.2. Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirala potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

7.3. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 7. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, prvostupanjski se sud pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Pri tome se posebno ističe da je sud prvoga stupnja kao prethodno pitanje utvrdio ništetnom valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.

7.4. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita (30. travnja 2013.), više nije na snazi.

7.5. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14. i 110/15. - dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili stjecanja bez osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.6. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.

7.7. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.

8.1. U odnosu na ovaj prigovor tuženika na kojem je i u žalbi ustrajao, valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članak 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO).

8.2. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članaka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članka 502.c ZPP).

8.3. Osim toga prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače, to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obvezna primjena prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

8.4. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo, Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. O ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se ne protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje; Direktiva 93/13 EEZ). A čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 78/12, dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuje kao nacionalni propis.

8.5. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se, dakle, neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim, u tim slučajevima postoji obveza Hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje, uz ostalo, i praksu suda Europske unije) na što se Republika Hrvatska obvezala Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

8.6. Slijedom navedenog, a po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 1918.) radi čega je žalba tuženika i u tom dijelu ocijenjena neosnovanom.

9. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je financijskim vještačenjem. Na vještačenje stranke primjedbi nisu imale. Tuženik naročito nije prigovarao visini iznosa koji je dužan naknaditi tužitelju, a na njegove pravne prigovore se očitovao u svojoj odluci prvostupanjski sud, a sve kako je naprijed navedeno. Pravilno je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, a koji su dani na temelju relevantnih podataka i dokumentacije. Tuženik nije izjavio prigovor prijeboja niti je podnio protutužbu.

10. Odluka o troškovima pravilna je i zakonita i po osnovu i po visini kako je priznao prvostupanjski sud , a po vrijednosti boda za svaku radnju od 15,00 kn. Glavna rasprava je zaključena 6. prosinca 2022. i tada su stranke popisale trošak. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12,, 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, dalje: Tarifa) je izmijenjana 28. listopada 2022. ("Narodne novine" broj: 126/22), a što je prije podnošenja popisa troškova (br. 48 Tarife). Punomoćnica tužitelja je prisustvovala ročištu za objavu presude i ima pravo na trošak tog ročišta.

11. Slijedom izloženog, a primjenom odredbe članka 368. i 380. stavak 2. ZPP žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđeni su prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari i u odluci o troškovima postupka, te rješenje o mjesnoj nadležnosti i o preinaci tužbe, sve kao u izreci.

12. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa nije uspio (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Sisku 26. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja