1

Poslovni broj: 12 Gž R-155/2023-2

 

Poslovni broj: 12 Gž R-155/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

             

Županijski sud u Varaždinu po sucu Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. E., OIB:..., iz Z., zastupana po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i J. iz O., protiv tuženika N. b. "D. I. B." P., OIB:..., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz K., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pr-5/2020-29 od 16. ožujka 2023., dana 31. kolovoza 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: Pr-5/2020-29 od 16. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem ispravljena je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-5/2020 od 25. siječnja 2023. tako da u toč. II. izreke u drugom retku i obrazloženju stavak 7. redak 5. umjesto iznosa "1.393,58 EUR/10.500,00 kn"[1] treba pisati "1.692,22 EUR/12.750,00 kn" te u obrazloženju stavak 7. u petom retku umjesto iznosa 1.194,50 EUR/9.000,00 kn" treba pisati "1.493,13 EUR/11.250,00 kn".

 

2. Obrazlažući prethodno navedeno rješenje o ispravku prvostupanjski sud navodi da je prilikom pisanja presude poslovni broj Pr-5/2020 od 25. siječnja 2023. pogrešno obračunata naknada parničnog troška tužiteljici jer je ispušten trošak PDV-a u iznosu od 2.250,00 kn /298,63 EUR zbog čega je primjenom odredbe čl. 342. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP-a) usvojio prijedlog tužiteljice za ispravak presude.

 

3. Protiv rješenja o ispravku žalbu podnosi tuženik u kojoj navodi da protiv presude, a time niti protiv odluke o troškovima postupka tužiteljica nije izjavila žalbu zbog čega prema stavu tuženika se ne može mijenjati, ispravljati ili dopunjavati iznos dosuđenog parničnog troška. Naime, tvrdi da se odredba čl. 339. st. 1. ZPP-a ne može primjenjivati i tumačiti na način da nakon što je sud odlučio o zahtjevu stranke, nezadovoljna stranka ima pravo utjecati na odluku suda prijedlogom za dopunu presude, pri tome se poziva na rješenje Županijskog suda Rijeka poslovni broj: Gž R-1151/2022. Naime, u pobijanom rješenju o trošku sadržanom u presudi sud da je tužiteljici priznao zastupanje za šest radnji po 1.500,00 kn svaka a što da ukupno sa PDV-om iznosi 1.194,50 EUR/9.000,00 kn i trošak vještačenja od 1.500,00 kn, a što sveukupno iznosi 1.393,58 EUR/10.500,00 kn zbog čega smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja o pogrešnom zbroju priznatih troškova neistinito te nema uvjeta za ispravak presude u smislu čl. 339. st. 1. i 2. ZPP-a, već je tužiteljica treba izjaviti žalbu ukoliko je smatrala da joj sud nije pravilno dosudio troškove.

 

4. Tužiteljica na žalbu nije odgovorila.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu 12. prosinca 2022. na kojem je glavna rasprava zaključenja punomoćnik tužiteljice predao troškovnik kojim je zatražio troškove i to trošak tužbe u iznosu od 1.500,00 kn Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na tri ročišta i to za svako po 1.500,00 kn ( Tbr.9.t.1.), trošak zastupanja na ročištu za objavu u visini od 750,00 kn (što nije priznato) te trošak dva podneska (Tbr. 8.t.1 Tarife) svaki u visini od 1.500,00 kn što je ukupno 9.000,00 kn te na navedeni trošak pripadajući PDV-e od 25% što iznosi 2.250,00 kn kao plaćeni predujam za provođenje vještačenja od 1.500,00 kn, odnosno sveukupno 12.750,00 kn/1.692,22 EUR. Sud je rješenjem o trošku sadržanom u presudi priznao tužiteljici troškove sastava tužbe, podnesaka od 6. ožujka 2020. i 6. lipnja 2022. te zastupanja na ročištima od 7. listopada 2020., 30. studenog 2021. i 12. prosinca 2022. i to svaku ovu radnju u iznosu od 1.500,00 kn što je ukupno 9.000,00 kn/1.194,50 EUR. Na ovaj iznos priznat je tužiteljici i PDV-e ( koji iznosi 2.250,00 kn/293,63 EUR) no isti nije pribrojen prethodno navedenom i suđenom parničnom trošku jer zbroj priznatog troška sa PDV-om ne iznosi 9.000,00 kn/1.194,50 EUR, već 11.250,00 kn/1.526,31 EUR, a obzirom joj je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn/199,08 EUR, sveukupni trošak tužiteljice iznosi 12.750,00 kn/1.692,22 EUR. Obzirom na navedeno očito je da iako je rješenjem o trošku sadržanom u presudi kako je to i navedeno u obrazloženju prvostupanjske odluke sud priznao i trošak pripadajućeg PDV-a obzirom je naveo da se priznaje zatraženi trošak sastava tužbe, dva podneska i zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku na tri ročišta za svaku radnju 1.500,00 kn sa PDV-om, koji iznos PDV-a greškom nije pribrojio ukupnom trošku, zbog čega je žalba tuženika ocjenjena neosnovanom.

 

7. Tužiteljica je po primitku presude podnijela podnesak kojim je predložila ispravak presude u pogledu odmjerenog troška istom s obzirom da je sud priznao trošak kako je prethodno navedeno kao i PDV-e no priznati PDV-e nije pribrojio troškovima. Odredbom čl. 339. ZPP-propisano je da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni, ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena. Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

 

8. U žalbi se tuženik poziva na rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1151/2022 potpuno pogrešno s obzirom da iz navedenog rješenja proizlazi kako u tom postupku stranka nije prije zaključenja glavne rasprave zatražila trošak koji joj je sud dopunskim rješenjem priznao, dok je u ovom postupku tužiteljica uredno zatražila pripadajući PDV-e na popisane troškove postupka.

 

9. Obzirom na prethodno, kako sud doista nije izrekom odlučio o nesporno zatraženom a u obrazloženju priznatom osnovanom trošku PDV-a, kao dijelu zahtjeva tužiteljice, valjalo je odbiti žalbu tuženika te osnovom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje o ispravku.

 

Varaždin, 31. kolovoza 2023.