REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4359/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maria Patače, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika HŠ, odvjetničke vježbenice, dana 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.342,31 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 6,97 EUR od 01.04.2010. pa do isplate,

- iznos od 16,66 EUR od 01.05.2010. pa do isplate,

- iznos od 18,26 EUR od 01.06.2010. pa do isplate,

- iznos od 32,12 EUR od 01.07.2010. pa do isplate,

- iznos od 29,27 EUR od 01.08.2010. pa do isplate,

- iznos od 37,98 EUR od 01.09.2010. pa do isplate,

- iznos od 34,97 EUR od 01.10.2010. pa do isplate,

- iznos od 30,13 EUR od 01.11.2010. pa do ispate,

- iznos od 40,35 EUR od 01.12.2010. pa do isplate,

- iznos od 53,35 EUR od 01.01.2011. pa do isplate,

- iznos od 44,14 EUR od 01.02.2011. pa do isplate,

- iznos od 47,37 EUR od 01.03.2011. pa do isplate,

- iznos od 43,27 EUR od 01.04.2011. pa do isplate,

- iznos od 44,01 EUR od 01.05.2011. pa do isplate,

- iznos od 61,44 EUR od 01.06.2011. pa do isplate,

- iznos od 63,14 EUR od 01.07.2011. pa do isplate,

- iznos od 77,48 EUR od 01.08.2011. pa do isplate,

- iznos od 70,02 EUR od 01.09.2011. pa do isplate,

- iznos od 61,86 EUR od 01.10.2011. pa do isplate,

- iznos od 60,52 EUR od 01.11.2011. pa do isplate,

- iznos od 59,89 EUR od 01.12.2011. pa do isplate,

- iznos od 63,76 EUR od 01.01.2012. pa do isplate,

- iznos od 67,13 EUR od 01.02.2012. pa do isplate,

- iznos od 67,58 EUR od 01.03.2012. pa do isplate,

- iznos od 65,25 EUR od 01.04.2012. pa do isplate,

- iznos od 66,82 EUR od 01.05.2012. pa do isplate,

- iznos od 67,90 EUR od 01.06.2012. pa do isplate,

- iznos od 66,09 EUR od 01.07.2012. pa do isplate,

- iznos od 66,56 EUR od 01.08.2012. pa do isplate,

- iznos od 65,21 EUR od 01.09.2012. pa do isplate,

- iznos od 62,27 EUR od 01.10.2012. pa do isplate,

- iznos od 65,40 EUR od 01.11.2012. pa do isplate,

- iznos od 66,90 EUR od 01.12.2012. pa do isplate,

- iznos od 65,85 EUR od 01.01.2013. pa do isplate,

- iznos od 59,95 EUR od 01.02.2013. pa do isplate,

- iznos od 64,96 EUR od 01.03.2013. pa do isplate,

- iznos od 65,40 EUR od 01.04.2013. pa do isplate,

- iznos od 63,43 EUR od 01.05.2013. pa do isplate,

- iznos od 57,32 EUR od 01.06.2013. pa do isplate,

- iznos od 57,17 EUR od 01.07.2013. pa do isplate,

- iznos od 58,67 EUR od 01.08.2013. pa do isplate,

- iznos od 61,08 EUR od 01.09.2013. pa do isplate,

- iznos od 64,41 EUR od 01.10.2013. pa do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.225,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1.2. Tužiteljica u tužbi od 24. veljače 2023. (podnesenoj Općinskom sudu u Slavonskom Brodu) navodi da je s tuženikom, u svrhu kupnje osobnog vozila sklopila Ugovor o kreditu broj 918-50-3630160 od 30. kolovoza 2006., za kredit u iznosu od 20.591,86 CHF (obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita), s rokom otplate od 84 mjeseca, a koji je kredit otplaćen u cijelosti 30. rujna 2013. Odredbama članka 7. predmetnog Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, na koji način je tuženik inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu. U bitnom ističe da su odredbe predmetnog Ugovora kojima je obveza otplate kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene i ništetne jer su iste bile nerazumljive tužiteljici, kao prosječnom potrošaču, a tuženik kao kreditor u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora propustio je informirati tužiteljicu o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedeno je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača, budući je tijekom otplate kredita primjenom navedenih ugovornih odredbi, zbog nekontroliranog rasta tečaja CHF u odnosu na HRK, došlo do znatnog povećanja ugovorne obveze tužiteljice. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda RH broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik stekao nepripadni novčani iznos koji je tužiteljica preplatila odnosno da sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23) ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u anuitetima u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti tuženiku za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća (plaćanja) svakog pojedinog iznosa do isplate. Navodi da se prethodno pokretanju predmetne parnice obratila tuženiku tražeći dostavu dokumentacije potrebne za izračuna preplaćenog iznosa, na što se tuženik oglušio te u bitnom navodi da stoga postavlja određeni tužbeni zahtjev za isplatu, ali da pridržava prao konačnog preciziranja istog "po pojedinim iznosima" po primitku zahtijevane dokumentacije od tuženika te po provođenju financijskog vještačenja, pri čemu predlaže da sud naloži tuženiku dostaviti konačni otplatni plan i pregled prometa po kreditu. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže naložiti tuženiku da joj, s osnove povrata stečenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, isplati iznos od 10.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

1.2. Naknadno tijekom postupka, sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja, tužbenim zahtjevom u podnesku od 1. veljače 2023., s osnove povrata preplaćenog po osnovi ništetnih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.505,27 EUR/18.875,86 zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica, kako je to pobliže navedeno u zahtjevu postavljenom u istom podnesku. Nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka za financije od 14. prosinca 2023. (u kojoj je vještak sačinio izračun tzv. negativne razlike tečaja odnosno manje plaćenih iznosa u anuitetima u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita), konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 16. siječnja 2024. smanjuje tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.342,31 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica, kako je to pobliže navedeno pod točkom I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu (pored istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda Slavonskom Brodu) tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom osporava bi se utvrđenja iz odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača na koje se tužiteljica poziva mogla (izravno) primijeniti na sporne odredbe predmetnog Ugovora, jer je u tom postupku pravna zaštita pružena na općenitoj razini te su tek stvoreni kriteriji pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati jesu li pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Nadalje, u bitnom ističe da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile jasne, lako uočljive i razumljive, da se o navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Potpisom predmetnog Ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužiteljica je izjavila da je upoznata ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu), a povezujući navedeno s činjenicom da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, i od strane javnog bilježnika Mije Vukovića, pod brojem OU- 901/2006, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, smatra da je potpuno razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu raspolagala svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumjela sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristala. Dodatno tuženik ističe da je sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužiteljici prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u tom trenutku bilo poznato. Nadalje, u bitnom ističe da je u postupku koji je prethodio sklapanju Ugovora u svemu postupao u skladu sa zakonskim odredbama koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje te da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, kao i da je tužiteljica donijela promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti predmetni Ugovor sa svim njegovim odredbama, o kojima je imala mogućnost pojedinačno pregovarati te ističe da da tužiteljica nedvojbeno bila upoznata sa svim rizicima koji za nju mogu proizaći iz ugovaranja valutne klauzule, pa da stoga nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Također, ističe i prigovor zastare, a naknadno tijekom postupka osporava tužiteljici status potrošača. Nakon provedenog financijskog vještačenja, navodi da nema primjedbi u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u nalazu i mišljenju vještaka (dostavljenog 13. siječnja 2023.), pri čemu ističe da u nalazu i mišljenju nisu uzete u obzir i tzv. negativne razlike tečaja CHF u pojedinim razdobljima otplate predmetnog kredita. Nakon primitka podneska tužiteljice od 1. veljače 2023., tuženik se protivi preinaci tužbe (povećanjem tužbenog zahtjeva) iz istog podneska, a naknadno tijekom postupka po primitku podneska tužiteljice od 16. siječnja 2024. (kojim je nakon provođenja dopunskog financijskog vještačenja postavljen konačni tužbeni zahtjev) navodi da je tužiteljica u navedenom podnesku smanjila tužbeni zahtjev (u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku od 1. veljače 2023.), što predstavlja djelomično povlačenje tužbe te stoga u odnosu na povučeni dio tužbe potražuje naknadu razmjernog dijela parničnog troška. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe (povećanjem tužbenog zahtjeva) prema podnesku tužiteljice od 1. veljače 2023. ističe se da je navedena preinaka tužbe učinjena po zaključenju prethodnog postupka, a nakon što je tuženik (postupajući po rješenju ovog suda na pripremnom ročištu od 9. svibnja 2022.) dostavio otplatni plan i knjigovodstvenu karticu za predmetni kredit te nakon provođenja financijskog vještačenja odnosno dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka za financije od 13. siječnja 2025. Međutim, imajući u vidu da je navedeni tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja od te da prije nalaza i mišljenja vještaka (te prije nego što je tuženik po pozivu suda dostavio isprave potrebne za provođenje vještačenja, a koje su isprave zajedničke za obje stranke), tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima i datumima plaćanja istih, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. ZPP-a. Ovdje valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem . Pri tome valja dodati da je i konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 16. siječnja 2025. (kojim je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u prethodnom podnesku od 1. veljače 2023., umanjujući iznos tzv. pozitivnih razlika tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tečaja prema izračunu iz dopune nalaza i mišljenja vještaka za financije od 14. prosinca 2023.) veći u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, pa kako iz sadržaja podneska tuženika od 5. veljače 2024. (listovi 98-100 spisa) proizlazi da se tom povećanju zahtjeva (u odnosu na zahtjev iz tužbe) tuženik nije protivio, već je suprotno naveo da je u tom podnesku "tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev" (u odnosu na prethodno postavljeni u podnesku od 1. veljače 2023.) te da je "s navedenim povlačenjem tuženik suglasan" to proizlazi da je tuženik sadržajno naknadno pristao na preinaku tužbe učinjenu u prethodnom podnesku tužiteljice od 1. veljače 2023.

4.Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 918- 50-3630160 od 30. kolovoza 2006. (listovi 5-9 spisa), Otplatni plan-informativni izračun (listovi 10-12 spisa), dopis tuženika-odgovor na dopis zastupnika tužiteljice od 7. veljače 2021. (list 13 spisa), dopis zastupnika tužiteljice od 7. veljače 2021. s povratnicom (listovi 14-15 spisa), Otplatni plan (listovi 50- 51 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice za predmetni kredit na dan 11. svibnja 2022. (listovi 52-56 spisa), provedeno je financijsko vještačenje i dopuna istog po stalnom sudskom vještaku za financije mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 61-64 i 87-90 spisa) te je pročitan iskaz tužiteljice saslušane zamolbeno pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu (listovi 116-118 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te ČŠ, kao sudužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 918-50- 3630160 od 30. kolovoza 2006., s namjenom kupnje rabljenog vozila marke OPEL tip VECTRA, model 2,0 proizvedenog 2004. (čl.6. i čl.8. ), za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.591,86 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovnu kamatu po stopi od 6,25% godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.); da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu…, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu… (čl.7.st.1.)

-da je javni bilježnik Mijo Vuković iz Slavonskog Broda dana 31. kolovoza 2008. izdao Potvrdu privatne isprave poslovni broj OU-901/06 kojom je potvrdio da je tužiteljici te ostalim ugovornim strankama prethodno navedeni Ugovor pročitan i upozoren su da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datumi dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate, 6. Tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik sastavio predmetni Ugovor. Nadalje, nije sporno da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen te da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužiteljica otplaćivala.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na sporno pitanja ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF sadržanih u čl. 7. st.1 predmetnog Ugovora te izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, a u svezi s tim sporno je ima li tužiteljica položaj potrošača u predmetnom Ugovoru te je sporno pitanje zastare tužbenog zahtjeva, visina kojeg je u smislu pravilnosti matematičkog izračuna zahtijevanih razlika tečaja bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

8. Neosnovano tuženik osporava tužiteljici status potrošača u smislu odredbe u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), pri čemu valja istaknuti da je navedeni prigovor tuženik tijekom postupka istaknuo tek paušalno, niti ne tvrdeći da bi predmetni kredit bio korišten u svrhe namijenjene nekoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice. Upravo suprotno proizlazi n iz sadržaja predmetnog Ugovora, koji je tužiteljica zaključila kao fizička osobe, kao i iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao uvjerljiv i životan, a koja je u svom iskazu navela da je vozilo za kupnju kojeg joj je odobren predmetni kredit koristila isključivo za osobne potrebe te da je u vrijeme zaključenja Ugovora bila zaposlena kod privatnog poslodavca koji je imao obrt za poljoprivredu te da ona nije bila vlasnica obrta niti vlasnica poslovnih udjela ili dionica (nekog trgovačkog društva).

7. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na primjenu valutne klauzule u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na koju je revizija tuženika odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Isto nedvojbeno vrijedi i za tužiteljicu kao korisnika kredita-potrošača iz predmetnog Ugovora o kreditu.

7.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao.

7.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

7.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

8. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

9. Sud je prihvatio kao uvjerljiv i životan iskaz tužiteljice i u dijelu navoda iz kojih u bitnom proizlazi da se ona (nakon vjenčanja sa suprugom u lipnju 2006.) odlučila kupiti predmetno osobno vozilo u Auto kući Dankić d.o.o. te da se radi financiranja kupnje tog vozila kreditom obratila tuženiku, pri čemu je prvotno namjeravala podići kredit s valutnom klauzulom u EUR, ali da se naknadno odlučila za kredit s valutnom klauzulom CHF jer je u razgovoru s osobnim bankarom saznala da se (u to vrijeme) većina ljudi odlučuje za takav kredit kao povoljniji. Ranije nije imala kreditne obveze niti se u drugim bankama raspitivala o kreditima, a tuženiku se obratila radi predmetnog kredita iz razloga jer je bila klijent banke tuženika. Niti prije niti u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora od strane tuženika i njegovih zaposlenika nije bila informirana o projekcijama budućeg kretanja tečaja CHF niti o postojanju bilo većih rizika ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR. Svrhu valutne klauzule nije najbolje razumjela.

10. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora i ostalim u spisu po tuženiku dostavljenim ispravama, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora. Također, u odnosu na tvrdnje tuženika u pravcu da su tužiteljici, između ostalog, sporne ugovorne odredbe pojašnjene prilikom solemnizacije Ugovora, valja navesti da je odgovornost za ispunjenje zahtjeva transparentnosti na trgovcu (ovdje tuženiku), a ne na javnom bilježniku.

11. Pri tome valja dodati da je tuženik tijekom postupka odustao od izvođenja dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka svojih zaposlenika, čije je saslušanje prethodno predlagao u odgovoru na tužbu predlagao na okolnost informiranosti tužiteljice o spornim ugovornim odredbama.

12. Imajući u vidu da tuženik nije dokazao da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljici pružio jasne informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora kojima je obveza otplate kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi sadržan u čl.7.2. predmetnog Ugovora, temeljem čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

14.1.. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

14.2. Tužba u ovom predmetu je podnesena 24. veljače 2021., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

15. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje stalnom sudskom vještaku za financije mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg osnovnog nalaza i mišljenja od 13. siječnja 2023. (listovi 61-64 spisa)u bitnom proizlazi ukupna pozitivna razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2006.) do konačne otplate kredita (30. rujna 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita (uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope) iznosi ukupno 18.875,86 kuna, odnosno 2.505,27 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi pozitivnih razlika dani su u stupcu 'j' (u kunama), odnosno u stupcu 'k' (u valuti EUR) Tabele 1 osnovnog nalaza i mišljenja (listovi 63-64). Pri tome iz dopune nalaza i mišljenja koju je vještak za financije dostavio 14. prosinca 2023.(listovi 87-90 spisa) proizlazi da, ako se u izračun uzmu u obzir svi iznosi (tzv. pozitivna razlika tečaja i tzv. negativna razlika tečaja te prebijeno), da u tom slučaju razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita (uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope) iznosi ukupno 17.648,03 kuna, odnosno 2.342,31 EUR, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika (prijeboj pozitivnih i negativnih) dani u stupcu "j"( u kunama), odnosno u stupcu 'k' (u valuti EUR) Tabele 1a Dopune nalaza mišljenja (listovi 89-90 spisa), dok su u stupcu "h" navedeni datumi plaćanja pojedinih iznosa.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije te dopunu istog nalaza i mišljenja, budući su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik nakon dostavljanja dopune nalaza i mišljenja nije isticao prigovore glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u dopunjenom nalazu i mišljenju, pri čemu nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka glede primijenjene metode vještačenja te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude.

16. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove, pa kako iz prihvaćenog (dopunjenog) nalaza i mišljenja vještaka za financije proizlazi da zbroj pozitivnih i negativnih razlika tečaja (prijeboj) ukupno iznosi 2.342,31 EUR, to je tužiteljici sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 16. siječnja 2024. u cijelosti dosuđen zatraženi iznos od 2.342,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine preplaćene iznose glavnica je to zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (čl. 2.st.1.), imajući u vidu da je tužiteljica isplatu zateznih kamata na pojedine preplaćene iznose zatražila od datuma kasnijih nakon dana plaćanja, sve temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke.

17. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

18. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

18.1. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 3 podneska (od 28. siječnja 2022., 1. veljače 2023. i 16. siječnja 2024.), prema Tbr 8/1- po 100 bodova, za zastupanje na 4 ročišta (od 9. svibnja 2022., 6. listopada 2023., 21. studenog 2024. i 9. svibnja 2025.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 800 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 2.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,54 EUR (200,00 kuna), slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.225,62 EUR (toč. II/ izreke).

28.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

28.3. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak naknade za pristup na ročište za objavu i uručenje presude. Navedeni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova odnosno dostave prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st. 10. i 11. ZPP-a).

28.4. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

28.5. Ovdje valja dodati da tuženiku ne pripada pravo na naknadu razmjernog dijela parničnog troška niti po osnovi čl. 158.st.1 ZPP-a u odnosu na djelomično povlačenje tužbe (smanjenje tužbenog zahtjeva) učinjeno u podnesku od 16. siječnja 2024. S obzirom da povučeni dio tužbe u navedenom podnesku u odnosu za prethodno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 1. veljače 2023. predstavlja razmjerno neznatni dio (162,96 EUR), u smislu odredaba čl. 158. i čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik nema pravo na zahtijevane troškove koje potražuje u podnesku od 5. veljače 2024. jer su ti troškovi nastali su svezi cjelokupnog tužbenog zahtjeva, a ne samo onog dijela koji je tužiteljica povukla. Pored toga, treba reći da je u presudi Europskog suda za ljudska prava od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 odlučeno da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Poslovni broj 77 Gž-3917/2022-4 8 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Dakle, u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troška u pogledu povučenog dijela tužbe jer bi takav način snašanja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu.

U Zagrebu, 26. lipnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika