1                            Poslovni broj Kž-391/2022-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-391/2022-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. G. C., OIB: … i II opt. E. C., OIB: …, zbog kaznenih djela iz čl. 315. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98 – ispravak , 50/00 – odluka USRH, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka USRH, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-737/2020-27 od 11. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-737/2020-27 od 11. svibnja 2022. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), I opt. G. C. i II opt. E. C. oslobođeni su optužbe da bi, I opt. G. C. radnjom opisanom pod toč. I/ izreke, počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – ovjeravanje neistinitog sadržaja, opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/97, a II opt. E. C. radnjom opisanom pod toč. II/ izreke, počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza iz čl. 303. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08, TD „O. l." d.o.o. za usluge u likvidaciji iz Z., sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućeno je u parnicu.

 

 

1.2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. u vezi čl. 467. st. 1. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-351/2022 od 30. kolovoza 2022. godine vratilo je spis nakon izvršenog uvida.

 

4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi I opt. G. C. i II opt. E. C. počinili terećena kaznena djela opisana u toč. I/ i II/ izreke presude. Zapravo državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

U odnosu na toč. I/ izreke

 

5.1. Nije sporno da je iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr-4099/2010 od 17. studenog 2010. godine razvidno da je I opt. G. C. zabranjeno raspolaganje poslovnim udjelima trgovačkog društva "N. O." d.o.o. (str. 19-24 spisa).

 

5.2. Isto tako nije sporno da je Županijski sud u Splitu donio rješenje br. Gžp-375/2014 od 28. svibnja 2014. godine kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr-4099/2010 od 17. studenog 2010. godine, kao i sve provedene radnje, te se prijedlog za ovrhu od 25. kolovoza 2010. godine odbacuje (str. 316-317 spisa).

 

5.3. Također je nesporno da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2377/2014-2 od 12. prosinca 2017. godine ukinuto rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gžp-375/2014-2 od 28. svibnja 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak (str 337-339 spisa).

 

5.4. Dakle, iz prethodno navedenih odluka je razvidno da ne postoji pravomoćna sudska odluka kojom se ovršeniku I opt. G. C. zabranjuje raspolaganje poslovnim udjelima TD „N. O.“ d.o.o. Obzirom na prethodno navedeno proizlazi da I opt. G. C. nije svjesno doveo u zabludu Javnog bilježnika A. Z. na način da javni bilježnik u javnoj ispravi ovjeri kao neistinu da ne postoji zabrana raspolaganja I opt. G. C. svojim poslovnim udjelima u TD „N. O.“ d.o.o. To iz razloga što takav podatak o zabrani raspolaganja nije sadržan u pravomoćnoj sudskoj odluci. Stoga podatak o nepostojanju pravomoćne odluke o zabrani raspolaganja poslovnim udjelima kao činjenica je mogao biti korišten kao dokaz u pravnom prometu, odnosno nije bilo

 

zakonske zapreke da I opt. G. C. pred prethodno navedenim javnim bilježnikom zaključi Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u TD „N. O.“ d.o.o. na II opt. E. C. (sina I optuženika) budući da u trenutku sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije postojala pravomoćna odluka suda kojom se zabranjuje I opt. G. C. da raspolaže svojim poslovnim udjelima u TD „N. O." d.o.o. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi I opt. G. C. počinio kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

 

U odnosu na toč. II/ izreke

 

6. Iz sadržaja činjeničnog opisa kaznenog djela opisanog u toč. II/ izreke pobijane presude proizlazi da je II opt. E. C., direktor TD "N. O." d.o.o. u postupku prijave za upis promjene člana tog trgovačkog društva pred Trgovačkim sudom u Splitu propustio navesti da je imatelj poslovnih udjela TD "C. g." d.o.o. u stečaju, a koja ima nepodmirenih dugovanja po osnovi poreza, te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao i dugovanja za neto plaće radnicima.

 

6.1. Suprotno tome, u spisu nema podataka o dugovanjima TD „C. G.“ d.o.o. u stečaju po osnovi poreza, te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao i dugovanja za neto plaće radnicima, osim dugovanja prema TD „S. G.“ d.o.o. temeljem kojeg je TD „S. G.“ ovršila TD „C. G.“ d.o.o. i uslijed čega je otvoren stečajni postupak u odnosu na TD „C. G.“ d.o.o.

 

6.2. Nije sporno da je temeljem izjave II opt. E. C. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-12/2954 od 26. srpnja 2012. godine učinio promjenu u registru Trgovačkog suda u Splitu glede TD "N. O." d.o.o. Ispunjavajući obrazac glede upisa promjene člana TD „N. O.“ d.o.o. po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda II opt. E. C. pred Trgvačkim sudom u Splitu nije dao lažni iskaz na kojem bi se temeljila konačna odluka toga suda o promjeni člana trgovačkog društva. To iz razloga što vrsta dugovanja, koja se navode u činjeničnom opisu toč. II/ izreke i za koje se tereti TD „C. G.“ d.o.o. u stečaju, nisu objektivno utvrđena niti jednim dokazom.

 

6.3. Pri tome je za ukazati na sadržaj presude Trgovačkog suda u Splitu br. P-1547/2012 od 24. prosinca 2014. godine kojom je utvrđena ništavost Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu „N. O.“ d.o.o. S. zaključenog između  I opt. G. C. i II opt. E. C. pred Javim bilježnikom A. Z. dana 10. srpnja 2012. godine i utvrđen ništetnim upis u sudski registar promjene člana društva „N. O.“d.o.o. proveden rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-12/2954-2 od 26. srpnja 2012. godine, a posebno na sadržaj presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-4100/2015-3 od 29. svibnja 2018. godine kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu br. P-1547/2012 od 24. prosinca 2014. godine odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i upisa u sudski registar promjene člana društva „N. O.“d.o.o. proveden rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-12/2954-2 od 26. srpnja 2012. godine. U obrazloženju navedene presude između ostalog se navodi da Visoki trgovački sud RH nije utvrdio pretpostavke zakonom propisane za ništetnost, te da je pogrešno pozivanje tužitelja TD „O. L.“ d.o.o. na nedopuštenost pobuda za zaključenje spornog ugovora. To iz razloga što je navedena tvrtka rješenjem o ovrsi stekla založno pravo na poslovnom udjelu TD „N. O.“ d.o.o. pa nije od utjecaja na namirenje činjenica promjene nositelja poslovnog

 

udjela jer se TD „O. L.“ d.o.o. i nakon zaključenja spornog ugovora moglo namiriti na tom poslovnom dijelu. Takav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

7. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenih djela i odgovornosti I i II optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 31. kolovoza 2023.