Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27

Pn-167/2022-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E  I  P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5152JG Drunen, Nizozemska, zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurin, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, OIB: 55545787885, Vončinina ulica 3, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku EĐ, radi naknade štete, nakon dana 10. lipnja 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Klaudia Čurin, te punomoćnika tuženika EĐ, temeljem odredbe članka 335 Zakona o parničnom postupku, dana 26. lipnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe postavljanjem tzv. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi:

" I.Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da osigura pristup nekretnini zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 352 m[2] , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na javno - prometnu površinu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II.Nalaže tuženiku Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da tužitelju AĐ, [adresa]-5152JG Drunen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da tužitelju AĐ, [adresa]-5152JG Drunen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.246,00 EUR (slovima: sedam tisuća dvije stotine četrdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885 može se osloboditi obveze iz točke I. tužbenog zahtjeva, na način da osigura pristup nekretnini zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 352 m[2] , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na javno - prometnu površinu te plati tužitelju AĐ, [adresa], NL-5152JG Drunen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos za koji je umanjena vrijednost nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 352 m[2] , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prema procjeni stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina po zajedničkom izboru parničnih stranaka.

III Nalaže tuženiku Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da tužitelju AĐ, [adresa]-5152JG Drunen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.288,92 EUR (slovima: dvije tisuće dvije stotine osamdeset osam eura devedeset dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi: " Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3, Zagreb, OIB: 55545787885, da tužitelju AĐ, [adresa], NL-5152JG Drunen, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 25.934,70 EUR (slovima: dvadeset pet tisuća devet stotina trideset četiri eura sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda tužitelji AĐ i LĐ podnesli su tužbu protiv tuženika Hrvatske ceste, radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela na nekretnini zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 352 m[2] , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi se radi o kući u [adresa]. Tuženik je investitor izgradnje kružnog toka na česticama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja je međašna nekretnina prema čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Izgradnjom predmetnog kružnog toka predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja lišena je pristupa javnoj prometnoj površini, budući da je izgradnja kružnog toka izvedena na način da je postavljenim rubnjacima uz prometnu površinu kružnog toka fizički onemogućen pristup predmetnoj nekretnini tužitelja. Idejnim projektom, koji je bio izložen na javni uvid, radi izdavanja lokacijske dozvole za zahvat u prostor naveden u točki II., u odnosu na nekretninu iz točke I. bio je predviđen pristup javnoj prometnoj površini, na način da se prema istoj postavi tzv. upušteni rubnjak, koji bi omogućio nesmetano uključivanje vozila s nekretnine iz točke I. na prometnu površinu kolnika u kružnom toku. S obzirom na predviđeno rješenje, koje je predviđalo pristup nekretnine iz točke I. javnoj prometnoj površini, tužitelji nisu imali primjedbi na takav idejni projekt. Naknadnim, a tužiteljima nepoznatim, izmjenama u glavnom projektu, koji je odstupio od javno izloženog idejnog rješenja, zahvat u prostor projektiran je na način da više nije predviđen pristup nekretnine iz točke I. na javnu prometnu površinu. 1. tužitelj je u fazi izvođenja radova podnio prijavu nadležnom Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, koja je utvrdila da se radovi izvode u skladu s građevinskom dozvolom, te uputila 1. tužitelja da svoja prava ostvaruje pred drugim nadležnim tijelima. Opisanim zahvatom u prostoru, tj. izgradnjom kružnog toka, kojim je nekretnina koja je oduvijek imala nesmetan pristup javnoj cesti, a pri čemu nekretnini nije osiguran nikakav drugi pristup javnom putu, došlo je do de facto izvlaštenja, budući da je time došlo do znatnog utjecaja na dotadašnji način korištenja predmetne nekretnine, a samim time i do znatnog umanjenja tržišne i uporabne vrijednosti same nekretnine, čija je prometna vrijednost gubitkom pristupa javnoj cesti znatno umanjena (usp. npr. presudu Europskog suda za ljudska prava od 14. lipnja 2011., Aygün protiv Turske, Zahtjev broj 35658/06, §§35-42). Tuženik nije podnio zahtjev za izvlaštenje, niti je proveo bilo kakav drugi postupak pred nadležnim tijelima, radi izvlaštenja, iako je znao da njegovim radovima dolazi do miješanja u dotadašnji način korištenja nekretnine u vlasništvu tužitelja, a u konačnici nije se ni obratio neposredno tužiteljima radi razrješenja nastale situacije, već je pokušao izbjeći izvršenje bilo kakvih obveza. Odredbom članka 33 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV), kao i odredbama članka 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija) i članka 50 stavak 2 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), zajamčeno je pravo na naknadu vlasniku stvari čije je pravo vlasništva ograničeno u javnom interesu. Kako je in concreto nesporno da je zahvatom u prostoru – izgradnjom kružnog toka – koji je (barem nominalno) izveden u javnom interesu došlo do ograničenja dotadašnjeg načina izvršavanja prava vlasništva tužitelja, jasno je da tužitelji imaju pravo na razmjernu naknadu. 1. tužitelj se obratio tuženiku radi rješenja nastale situacije, međutim tuženik nije bio spreman ni na kakvo rješenje, već je otklanjao svoju odgovornost, a na posljednji se dopis koji je 1. tužitelj uputio putem punomoćnika dana 6. rujna 2022. u potpunosti oglušio. Navedenim je zahvatom u prostoru, a s obzirom na položaj nekretnine iz točke I., praktično i faktično došlo do potpune prometne izolacije nekretnine iz točke I., koja je time izgubila svaku prometnu, a i uporabnu vrijednost, budući da je znatno otežana njezina svakodnevna uporaba, zbog nedostatka pristupa bilo kakvim vozilima, dok su bilo kakvi radovi na održavanju nekretnine ili pak bilo kakvi drugi investicijski zahvati potpuno onemogućeni, budući da nekretnini ne mogu pristupiti nikakva dostavna vozila ili pak radni strojevi. Na takav način, predmetna je nekretnina u potpunosti obezvrijeđena, pa tužitelji smatraju da je došlo do umanjenja vrijednosti nekretnine za iznos od najmanje 250.000,00 kuna. Tužitelji napominju da su i nadalje spremni nastali spor riješiti mirnim putem, prvenstveno na način da im tuženik osigura pristup javnoj prometnoj površini, bilo povratom u prijašnje stanje (pristupom na kolnik [adresa]), bilo osiguranjem alternativnog pristupa javnoj prometnoj površini, uz razmjernu naknadu za pretrpljeno umanjenje vrijednosti nekretnine te naknadu do sad nastalih troškova. Radi navedenog tužitelji predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tuženik putem punomoćnika u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te visinu i tijek zakonskih zateznih kamata, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor sudske nenadležnosti i prigovor zlouporabe procesnih ovlaštenja. Tužitelj u tužbi ističe da je vlasnik kolnog prilaza uz državnu cestu D5 u blizini raskrižja [adresa] i [adresa] koji kolni prilaz se nalazio na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za predmetnu činjenicu tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz uz tužbu, niti je na navedenu okolnost predložio provođenje bilo kakvog dokaza. Budući da tužitelj tužbom potražuje naknadu štete koja mu je nastala oduzimanjem prava vlasništva, ali ne potražuje naknadu za oduzetu nekretninu sukladno članku 52 stavak 2 Ustava RH i članka 33 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to proizlazi da tužitelj nije vlasnik kolnog prilaza za koji tvrdi da se nalazi u njegovom vlasništvu. Budući da tužitelj nije vlasnik kolnog prilaza, to proizlazi da nisu ispunjene dvije bitne pretpostavke za nastanak štete, a to su:

-1) postojanje subjekta izvanugovorne obveze naknade štete, oštećenika. Oštećenik može biti samo osoba kojoj je umanjena imovina. Međutim, kako tužitelj nije vlasnik kolnog prilaza to isti ne može biti ni oštećenik, zbog čega se ukazuje osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije sukladno članku 1 stavak 5 Zakona o vlasništvu kojom odredbom je propisano da ovaj Zakon uspostavlja opće uređenje pripadanja stvari osobama, a kolni prilaza ne pripada tužiteljima.

-2) postojanje štete.

Sukladno članku1046 ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine. Imovina je skup subjektivnih prava na stvarima predstavljanih jednim nositeljem, sukladno članku 1 stavak 1 i stavak 5 Zakona o vlasništvu, te članka 2 stavak 1 i 2 Zakona o vlasništvu. Kako tužitelj ne raspolaže subjektivnim pravom na kolnom prilazu, to proizlazi da se kolni prilaz ne nalazi u imovini tužitelja, pa stoga tužiteljima nije moglo doći do umanjenja imovine, jer se kolni prilaz ne nalazi u imovini tužitelja.

Slijedom navedenog se ukazuje osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao što se ukazuje neosnovnim tužbeni zahtjev u vezi potraživanja naknade štete. U vezi tužbenog zahtjeva pod točkom II. kojim tužitelj traži od suda da im Hrvatske ceste d.o.o. osiguraju pristup na javnoprometnu površinu, a s čime uvjetuje i oslobođenje od odgovornosti za štetu, tuženik ističe da s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja proizlazi da odlučivanje o zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost, također da postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj vrši zlouporabu procesnih ovlaštenja, te se ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Odredbom članka 1 ZPP-a propisano je da se ovim Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka. Odredbom članka 74 stavak 1 aline 3 Zakona o cestama je propisano pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar obavlja javnu ovlast kada izdaje suglasnost za priključak i prilaz na javnu cestu iz članka 51 stavka 3 ovoga Zakona. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tuženik ističe prigovor sudske nenadležnosti, jer donošenje odluke o tužbenom zahtjevu ne potpada pod sudsku nadležnost sukladno članku 1 ZPP-a, već se radi o nadležnosti javnopravnog tijela sukladno članku 74 stavak 1 alinea 3 Zakona o cestama, budući da je odlučivanje o priključku i prilazu građevine na javnu površinu u isključivoj nadležnosti javnopravnih tijela. S druge strane, ako bi se radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu javnopravnog tijela u vezi pitanja priključaka ili prilaza, pravnu zaštitu tužitelj ne može ostvarivati pred općinskim sudom prema odredbama ZPP-a, već se ista ostvaruje prema odredbama ZUP-a i ZUS-a, zbog čega proizlazi osnovanim prigovor sudske nenadležnosti. Također, ako bi u upravnom postupku bilo utvrđeno da je javnopravno tijelo nezakonitim postupanjem prouzročilo neku štetu u vezi priključka ili prilaza onda bi tužitelj sukladno članku 14 Zakona o sustavu državne uprave mogao zaštitu povrijeđenog prava ostvarivati u parničnom postupka protiv Republike Hrvatske, zbog čega se ukazuje osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. U vezi tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor zlouporabe procesnih ovlaštenja, iz razloga što je način tražanja sudske zaštite protivan javnom moralu i prisilnim propisima. Iz tužbenog zahtjev jasno i nedvojbeno proizlazi da tužitelj neće potraživati štetu ako mu javno pravno tijelo osigura priključak na javnu cestu. Ovako postavljan tužbeni zahtjev predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja iz razloga:

1) što postavljani tužbeni zahtjev predstavlja prisilu prema javnopravnom tijelu da mu isto nešto napravi neovisno hoće li takvim postupanjem ugroziti druge osobe i imovinu preko ugrožavanja sigurnosti prometa na cestama, zbog čega se radi o traženju pravne zaštite protivno prisilnim propisima i protivno javnom moralu odnosno članku 4 ZOO-a kojim je propisano načelo savjesnosti i poštenja, te članka 6 ZOO-a kojim je propisano načelo zabrana zlouporabe prava,

2) što je način traženja sudske zaštite protivan prisilnim propisima i to članka 114 stavak 1 točka 2 Zakona o cestama iz razloga što tužitelj uvjetuje ostvarenje pravne zaštite pred sudom počinjenjem prekršaja od strane Hrvatskih cesta d.o.o. iz razloga što traži od Hrvatskih cesta d.o.o. da mu izgrade priključak bez suglasnosti javnopravnog tijela,

3) što je način traženja pravne zaštite protivan javnom moralu odnosno članku 8 ZOO- a načelu zabrane prouzrokovanja štete, iz razloga što tužitelj od Hrvatskih cesta d.o.o. traže da o svom trošku tužiteljima izgrade priključak odnosno prilaz na javnu cestu iako im je poznato da sukladno članku 52 stavak 2 Zakon o cestama troškove prilagođavanja priključka, odnosno prilaza snose tužitelji kao vlasnici nekretnine koja se spaja na javnu cestu.

Tuženik osporava odgovornost za štetu i ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom na članak 51 Zakona o cestama. Odredbom članka 51 stavak 3 Zakona o cestama propisano je da se priključak i prilaz na javnu cestu smije izvesti samo uz suglasnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Odredbom članka 51 stavak 4 Zakona o cestama propisano je da osoba koja izvede priključak, odnosno prilaz na javnu cestu suprotno odredbama ovoga Zakona, kao i osoba koja se služi priključkom, odnosno prilazom izvedenim suprotno odredbama ovoga Zakona, nema pravo na naknadu štete koja je nastala korištenjem toga priključka, odnosno prilaza od pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Odredbom članka 2 Pravilnik o uvjetima za projektiranje i izgradnju priključaka i prilaza na javnu cestu propisano je da je priključak i prilaz na javnu cestu spoj javne ceste i svih površina s kojih se vozila izravno uključuju u promet na javnu cestu (u daljnjem tekstu: spoj na javnu cestu). Budući da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz kako je kolni prilaz izveden sa suglasnosti upravitelja javne ceste to proizlazi da je priključak nezakonit, a sukladno članku 51 stavak 4 Zakona o cestama proizlazi da tužitelji za nezakonito izgrađeni priključaka nemaju pravo na naknadu štete od Hrvatskih cesta d.o.o. kao upravitelja javne ceste. Stoga proizlazi da je tužbeni zahtjev pravno neosnovan. Tuženik osporava tužbeni zahtjev kao pravno neosnovan, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, iz razloga što je kružni tok napravljen u javnom interesu, a što tužitelj u tužbi ne osporava prema točci VII tužbe. Budući da se radi o zahvatu od javnog interesa koji je izveden na temelju lokacijske i građevinske dozvole to proizlazi da tužitelj tužbom može potraživati samo prekomjernu štetu. Odredbom članka 1047 stavak 3 ZOO- a propisano je da ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). S obzirom na gore navedenu odredbu proizlazi da je: 1) neosnovana zahtjev koji se odnosi na visinu štete,

2) da ja osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tužbeni zahtjev je pravno neosnovana iz razloga što tužitelj tužbom može zahtijevati samo naknadu štete koja prelazi uobičajene granice. Budući da tužitelj tužbom ne potražuje štetu koja prelazi uobičajene granice proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan ako tužitelj ne dokaže prekomjernu štetu. Osnovanost ovoga navoda tuženika proizlazi iz presude VS RH Rev – 1198/12 od u kojoj je zauzeto pravno stajalište: „Prekomjerna šteta naknađuje se u cijelosti. No, teret dokaza da postoji prekomjerna šteta leži na tužiteljima, odnosno tužitelji su bili ti koji su tijekom postupka bili dužni dokazati da postoji šteta koja prelazi uobičajenu granicu.“ S obzirom da se radi o prekomjernoj šteti osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirima na slijedeće odredbe pozitivnih propisa:

-člankom 33 stavak 7 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko god odlučuje o općim dobrima ili o stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, ili njima upravlja, dužan je postupati kao dobar domaćin i odgovara za to.

-člankom 3 stavak 1 Zakona o cestama propisano j da su javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

-člankom 33 stavak 1 Zakon o vlasništvu propisano je Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno.

-člankom 31 stavak 1 alina 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se vlasnik, a ni itko drugi, ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta

- člankom 18 stavak 1 i člankom 18 stavak 2 alinea 2 Zakona o cestama propisano je da Hrvatski sabor na prijedlog Vlade donosi strategiju kojom se utvrđuju ciljevi i plan razvitka javnih cesta u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Strategija), sukladno Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske. Strategija iz stavka 1 ovoga članka sadrži temeljna mjerila za građenje autocesta, državnih, županijskih i lokalnih cesta te prijedlog kriterija prioriteta građenja autocesta i državnih cesta

-člankom 21 stavak 1. Zakona cestama propisano je program građenja i održavanja javnih cesta na prijedlog Ministarstva donosi Vlada za razdoblje od četiri godine, sukladno Strategiji.

-člankom 53 stavak 2 Zakona o prostornom uređenju propisano je da se prostornim planovima propisuju uvjeti za građenje građevina i provedbu drugih zahvata u prostoru na određenoj razini i/ili lokaciji u skladu s kojima se izdaje akt za provedbu prostornog plana (u daljnjem tekstu: uvjeti provedbe zahvata u prostoru), smjernice za izradu prostornih planova užih područja kada je to propisano ovim Zakonom i mjere za urbanu sanaciju ako su potrebne.

-člankom 58 stavak 1 Zakona o prostornom uređenju propisano je da prostorni planovi imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa.

-člankom 33 stavak 1 i 2 Zakona o cestama propisano je da Hrvatske ceste d.o.o. izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima.

-člankom 82 stavak 1 Zakona o cestama propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa].

S obzirom na gore navedene odredbe proizlazi da bi Hrvatske ceste d.o.o. kao upravitelj državne ceste odgovarale tužiteljima za štetu sukladno članku 33 stavak 7 Zakona o vlasništvu kada bi zahvatu u prostoru odnosno izgradnji kružnog toka pristupile bez lokacijske i građevinske dozvole ili kada bi kružni tok izgradile protivno građevinskoj dozvoli. Međutim, kako je razvidno iz tužbe Hrvatske ceste d.o.o. nisu gradnji građevine odnosno kružnog toka prestupile bez lokacijske dozvole niti bez građevinske dozvole, a kako je razvidno iz nalaza građevinske inspekcije građevina je izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na Hrvatske ceste d.o.o., sukladno članku 33 stavak 7 Zakona o vlasništvu, te članku 33 stavak 1 i 2 i članku 82 stavak 1 Zakona o cestama je neosnovan. Hrvatske ceste d.o.o. sukladno članku 18 stavak 1 i članku 18 stavak 2 alinea 2 Zakona o cestama članku 21 stavak 1 Zakona cestama, članku 53 stavak 2 Zakona o prostornom uređenju, članku 58 stavak 1 Zakona o prostornom uređenju i članku 3 stavak 1 Zakona o cestama ne odlučuju o građenju i rekonstrukciji državnih cesta, već o istome odlučuje Republika Hrvatska. Slijedom navedenog ako je odlukom o građenju ili rekonstrukciji državnih cesta prouzročena prekomjerna štete, a drukčija štete ne može biti prouzročena općekorisnom djelatnosti, budući su prostorni planovi podzakonski akti, to onda proizlazi da za tu štetu odgovara Republika Hrvatska, ako podzakonskima aktom nije postupala kao dobar domaćin sve sukladno članku 33 stavak 7 Zakona o vlasništvu iz razloga što Republika Hrvatska donosi odluku o građenju i rekonstrukciji državnih cesta, te članku 3 stavak 1 u vezi s člankom 32 stavak 1 aline 1 i članka 37 stavak 1 Zakona o vlasništvu iz razloga što za prekomjernu štetu koja nastane od građenje i rekonstrukcija javnog dobra odgovara Republika Hrvatska kao vlasnik javnog dobra, jednako kao što bi neki drugi vlasnik odgovarao za štetu koju bi prouzročio tužiteljima sa svojom nekretninom. Slijedom navedenog proizlazi da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Budući da se radi o prekomjernoj šteti tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjev, s obzirima da tužitelj nije dokazao da mu je nastala prekomjerna šteta. Odredbom članka 11 Zakona o prostornom uređenju propisano je:

1) U svrhu ostvarivanja ciljeva prostornog uređenja nadležna tijela državne uprave, tijela i osobe određeni posebnim propisima i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prosuđuju i međusobno usklađuju javni interes i pojedinačne interese koje moraju poštivati u obavljanju poslova prostornog uređenja, pri čemu pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu.

(2) Javni interes zaštićuje se razgraničenjem prostora za javne namjene primjenom odgovarajućih prostornih normi i prostornih standarda od ostalog prostora vodeći pri tome računa da svi korisnici, koliko je to moguće, podjednako snose teret razgraničenja.

Iz članka 11 Zakona o prostornom uređenju jasno proizlazi da za štetu koja nastane gradnjom javne ceste odgovara Republika Hrvatska ako gradnjom javne ceste koja predstavlja javni interes nastala šteta pojedinačnom interesu. Međutim člankom 11 Zakona o prostornom uređenju jasno ukazuje na kriterije na temelju kojih se utvrđuje postojanje prekomjerne štete, a u konkretnom slučaju bi se radilo o činjenici kada tužitelj ne bi imao pristupa svojoj građevini, a iz činjenica i dokaza koji prileže tužbi jasno proizlazi da tužitelj ima pristup građevini. Iako je irelevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari tuženik se očituje na navode tužitelja kako je idejnim projektom bio predviđen pristup javnoj cesti. Neosnovanost ovog navoda jasno proizlazi iz idejnog projekt Tehničkog dijela, Tehničkog opisa strana 2 u kojem se navodi:

- U preglednoj situaciji zahvata vidljiv je položaj predviđenog zahvata.

- Provoz D5. [adresa] definiran je u dvostrešnom nagibu do 2,50% u širini od 2*3,75 m. Uz kolnik sa svake strane previđen je zeleni pojas minimalne širine 1,40 m. Pješačka staza je sa svake strane širine 2,85 m, a koja je uvjetovana pozicijom okolnih objekta,

- Bankine za pješačke staze unutra zahvat izvode se u širini od 0,50 m i nagib 4,0%

- Na pješačkim prijelazima izvest će se rampa sa upuštenim rubnjacima zbog lakšega kretanja osoba sa invaliditetom.

Iz gore opisa projektnog rješenja jasno i nedvojbeno proizlazi da idejnim projekatom nije bila predviđena gradnja bilo kakvih kolnih prilaza na rotor. Skica koja prileži idejnom projekatu predviđa smo položaj građevine u prostoru uz ucrtavanja postojećeg stanja na terenu, a predmetno je propisano člankom 128 stavak 3 Zakona o prostornom uređenju u kojoj odredbi se navodi: Smještaj građevine unutar obuhvata zahvata u prostoru i obuhvat zahvata u prostoru prikazuju se u idejnom projektu, ovisno o vrsti i veličini zahvata u prostoru na preslici katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), na ortofoto karti odgovarajućeg mjerila, odnosno odgovarajućim koordinatama. Temeljem navedenog tuženik se protivi bilo kakvom vještačenju idejnog projekta, jer u idejnom projektu sva piše jasno i nedvojbeno, a to što tužitelj ne čita cjelokupni idejni projekt već samo pojedine dijelove koje tumači kako njemu odgovara ne predstavlja ništa drugo doli zlouporabu procesnih ovlaštenja. S druge strane člankom 68 stavak 1 Zakona o gradnji propisano je da je glavni projekt skup međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine i dokazuje ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te drugih propisanih i određenih zahtjeva i uvjeta. Iz skice koje prileže glavnom projektu za [adresa] odnosno skice normalnog poprečnog profila previđen je tipski betonski rubnjak, ispuna humusom u padu, te pješačko - biciklistička staza kako je i navedeno u Tehničkom opisu Idejnog projekte pod točkom 4 koji nosi naziv Opis projektnog rješenja. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj pravilno izvršio uvid u idejni projekt o čemu je bio obavješten s pozivom Bjelovarsko – bilogorske županije Klasa: UP/I-350-05/14-01/16 od 4. ožujka 2014. godine, onda je jasno mogao utvrditi da bespravni kolni ulaz kojim se tužitelji služe će biti uklonjeni, pa je stoga mogao pravodobno prigovoriti idejnom projektu kako bi zaštitio protupravno korištenje protupravne građevne koju su izgradili na tuđenom zemljištu, a kojom građevinom tužitelji ugrožavaju sigurnost prometa, kako na kolniku tako, i na pločniku. Temeljem navedenog tuženik predlaže da sud sukladno članku 289 ZPP-a prije donošenja odluke o provođenju dokaza i zaključenja prethodnog postupka donese odluku o tuženikovim prigovorima sudske nenadležnosti, zlouporabe procesnih ovlaštenja, da nakon pravomoćnosti rješenja o prigovorima ako isti budu usvojeni donese odluku kojom se odbacuje tužbeni zahtjev, a ako budu pravomoćno odbijeni donese odluku kojom se usvajaju tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije i prigovori promašene pasivne legitimacije, te da donose odluku kojom se tužba odbija.

4. Rješenjem ovog suda broj Pn-167/2022-19 od 11. svibnja 2021. godine (list 146-147) određen je prekid postupka zbog smrti tužiteljice LĐ, a postupak je nastavljen rješenjem o nastavku postupka broj Pn-167/2022-20 od 19. srpnja 2023. godine (list 148-149) nakon što je utvrđeno da je tužiteljicu naslijedio njen sin i tužitelj u ovom predmetu AĐ.

5. Na glavnoj raspravi kod ovog suda 10. lipnja 2025. godine tužitelj putem punomoćnika postavio je tzv. eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se tuženiku naloži da osigura pristup nekretnine tužitelja na javno prometnu površinu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a navedenom tužbenom zahtjevu protivi se punomoćnik tuženika. S obzirom da ovako postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, te s obzirom da je isti zahtjev postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, sukladno članku 191 stavak 1 Zakona o parničnom postupku nije dopuštena preinaka tužbe, a sve na način kako je to navedeno u izreci ove odluke. Pri tome je uzeto u obzir da je eventualno kumulirani zahtjev postavljen u pogledu okolnosti koje nisu nastale nakon podnošenja tužbe.

6. Od strane punomoćnika tužitelja na glavnoj raspravi kod ovog suda dana 10. lipnja 2025. godine također je izvršeno preciziranje tužbenog zahtjeva na način da se u točki I umjesto novčanog iznosa od 33.180,70 EUR potražuje novčani iznos od 7.246,00 EUR. U pogledu prethodno navedenog proizlazi da se u ovom dijelu ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već o smanjenju tužbenog zahtjeva odnosno o djelomičnom povlačenju tužbe. Kako se tuženik putem punomoćnika protivio djelomičnom povlačenju tužbe sukladno članku 193 stavak 2 Zakona o parničnom postupku odlučeno je o cjelokupnom tužbenom zahtjevu na način kako je isti prvobitno postavljen od strane tužitelja.

7. Tijekom dokaznog postupka saslušan je građevinski vještak KĐ, te je izvršen uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 8, 222), građevinsku dozvolu (list 9-14, 69-76, 78-81), izvod iz katastarskog plana (list 15, 219), fotografije (list 16-25), poziv (list 26-28, 66-68), izjavu glavnog projektanta (list 29-33), pritužbu (list 34), obavijest (list 35-39), e-mail prepisku (list 40-47, 102), zahtjev (list 48), poziv za mirno rješenje spora (list 49-50), presliku dostavnica (list 51-52), lokacijsku dozvolu (list 62-65), zapisnik (list 77), građevinski projekt (list 82-101), sudsku praksu (list 103-107),

odgovor na prethodnu suglasnost (list 115-116), oglas (list 121), potvrda o objavi oglasa (list 122-125), izvod iz posjedovnog lista (list 126, 221), smrtovnicu (list 137- 138), rješenje o nasljeđivanju (list 144-145), geodetski elaborat (list 179-184), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka HĐ, OĐ, ČĐ, RĐ, ĆĐ (list 157-160), uz suglasnost stranaka izvršen je uvid te je pročitan nalaz i mišljenje građevinskog vještaka KĐ (list 174, 198-211), mjerničkog vještaka Branka Ćurić (list 174-175, 187-190), dopunu nalaza i mišljenja građevinskog vještaka (list 239-244), izvršen je uvid u spis Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i zaštitu prirode, Odsjek Daruvar Klasa:

UP/I-361-03/20-01/30, Klasa: UP/I-350-05/14-01/16, te je također izvršen uvid u Procjembeni elaborat KĐ koji je dostavljen na glavnoj raspravi dana 10. lipnja 2025. godine.

8. Temeljem provedenih dokazana utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik Hrvatske ceste investitor izgradnje kružnog toka na kčbr. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je međašna nekretnina prema čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U svezi prethodno navedenih nekretnina također nije sporno da je izvršena gradnja kružnog toka, te u svezi navedene izgradnje tužitelj tvrdi da je postavljanjem rubnika uz prometnu površinu kružnog toka fizički onemogućen pristup njegovoj nekretnini koja u naravi predstavlja kuću i dvorište.

10. Kako bi se utvrdilo da li je prije izgradnje spornog kružnog toka nekretnina tužitelja imala pristup s ulične strane, a za koji tužitelj tvrdi da mu je sada onemogućen, tijekom postupka saslušani su svjedoci HĐ, OĐ, ČĐ, ŽĐ i TĐ (list 157-160).

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka HĐ, OĐ, ČĐ, RĐ i ĆĐ proizlazi da je nekretnina tužitelja s prednje strane kuće imala ulaz koji se koristio za provoz automobila i traktora, a nakon izgradnje kružnog toka taj prilaz više ne postoji. Sud cijeni da se u cijelosti mogu prihvatiti iskazi prethodno navedenih svjedoka s obzirom da isti žive ili su živjeli u neposrednoj blizini nekretnine tužitelja, u potpunosti suglasno su iskazali o spornoj okolnosti, te niti na koji način nisu zainteresirani za ishod postupka.

12. Na osnovu prethodno izloženog proizlazi da je izgradnjom kružnog toka od strane tuženika kao investitora izgradnje onemogućen pristup nekretnini tužitelja s ulične strane, te je stoga u daljnje tijeku ovog postupka određen očevid na licu mjesta s provođenjem mjerničkog i građevinskog vještačenja, a sve kako bi se utvrdilo da li nekretnina tužitelja više nema mogućnosti kolnog prilaza javno prometnoj površini, visina izgubljene vrijednosti nekretnine zbog gubitka pristupa javno prometnoj površini, identifikacije nekretnine i dokaza nemogućnosti alternativnoj mogućnosti pristupa nekoj drugoj javnoj površini, te kako bi se utvrdilo da li je projektnom dokumentacijom bio predviđen kolni pristup kroz tzv. upušteni rubnik na prometnu površinu kružnog toka u dijelu prema nekretnini tužitelja.

13. Očevid na licu mjesta održan je dana 26. ožujka 2024. godine (list 174-175), te su nakon provođenja očevida vještaci dostavili nalaze i mišljenje u svezi spornih okolnosti.

14. Iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Branka Čurić (list 187-190) proizlazi da je isti izvršio identifikaciju i geodetsku izmjeru nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] sa 352 m[2] koja je u vlasništvu tužitelja. Pri tome vještak je utvrdio da su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirane parcelacijskim elaboratom 2021. godine od kčbr. [katastarska čestica], a svojim oblikom i površinom odgovaraju katastarskom planu. Tužitelj na svojoj nekretnini ima pješački prilaz putem nogostupa koji se nalazi sa zapadne strane kčbr. [katastarska čestica], a širina kolnog ulaza sa nogostupa na kčbr. [katastarska čestica] iznosi 2,17 m. Sa državne ceste (kčbr. [katastarska čestica]) poslije izgrađenog kružnog toka više nije moguć pristup motornim vozilom na kčbr. [katastarska čestica] čiji je vlasnik tužitelj. Sa istočne strane kčbr. [katastarska čestica] nalazi se kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 773 m[2] koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Republike Hrvatske. Predmetna nekretnina u naravi nije vidljiva zato što je većim dijelom uzurpirana od strane fizičkih osoba koje su u posjedu nekretnina koje se nalaze istočno od kčbr. [katastarska čestica]. Ukupna površina dijela kčbr. [katastarska čestica] koju uživa tužitelj, a u vlasništvu je Republike Hrvatske iznosi 26 m[2] . Poslije izvršene geodetske izmjere vještak je konstatirao da trenutno nije moguć pristup sa istočne strane motornim vozilom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog postojeće žičane ograde. U svezi prethodno navedenog nalaza i mišljenja mjernički vještak je dostavio skice lica mjesta (list 189-190), te njegov nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća s obzirom da se isti detaljno i obrazloženo, te u skladu s postojećom dokumentacijom, očitovao o spornim okolnostima, te na njegov nalaz stranke nisu imale nikakve primjedbe.

15. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka KĐ (list 198-211) proizlazi da je ista na osnovu izvršenih izvida i uvida u dokumentaciju utvrdila da postojeća građevinska čestica kčbr. [katastarska čestica]- k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja više nema mogućnost kolnog prilaza javnoj - prometnoj površini iako je prije izgradnje kružnog toka imala legalan kolni prilaz. Projektnom dokumentacijom koja je sastavni dio građevinske dozvole u svezi izgradnje kružnog toka nisu projektirani upušteni rubnici na prilazu zgradi tužitelja koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nije moguć pristup motornim vozilima. Investitor je bio dužan unutar zahvata riješiti kolni prilaz na neki od načina, ali to nije učinjeno, te je dozvola legalno izdana, pravomoćna i konzumirana ali je bila u kršenju drugih zakona i prava zbog oduzimanja prava na pristup javnoj površini. Vještak smatra da nema razloga da nekretnina tužitelja gubi na vrijednosti zbog gubitka pristupa javnoj površini jer postoji vrlo povoljno rješenje da se uredi pristup navedenoj nekretnini i to sa istočne strane kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pozadinska međa) gdje se nalazi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo Republike Hrvatske, te je ista djelomično uzurpirana od strane fizičkih osoba, između ostalih tužitelja u površini 26 m[2] . Na osnovu svega navedenog vještak je utvrdio da ranije postojeći kolni pristup sa državne ceste D5 na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije predviđen u projektnoj dokumentaciji jer bi bio u dijelu kružnog toka. Prema važećoj građevinskoj regulativi investitor je bio dužan omogućiti kolni pristup navedenoj čestici, za što postoje tehnički uvjeti, sa ceste nižeg ranga (nerazvrstane ceste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

16. S obzirom na izložene primjedbe od strane punomoćnika tužitelja građevinski vještak KĐ dostavila je dopunu svog nalaza i mišljenja (list 239-244). Iz navedene dopune proizlazi da je vještak utvrdio da je tuženik primijenio članke 51, 52 i 53 Zakona o cestama, te nije bio u kršenju Zakona o gradnji, te je u cijelosti ostala kod svog prvobitnog nalaza i mišljenja.

17. Od strane punomoćnika tužitelja izložene su daljnje primjedbe u svezi nalaza i mišljenja građevinskog vještaka KĐ, te je ista dostavila procjembeni elaborat, a uz to je neposredno saslušana na glavnoj raspravi kod ovog suda dana 10. lipnja 2025. godine. U procjembenom elaboratu vještak KĐ utvrdila je da ukoliko sud ne prihvati prijedlog rješenja kolnog pristupa sa istočne strane kčbr. [katastarska čestica] tada se vrijednost nekretnine tužitelja umanjuje zbog nepostojanja kolnog pristupa za 7.246,00 EUR. U svezi navedenog vještak je poredbenom metodom utvrdio vrijednost nekretnine tužitelja s iznosom od 72.460,00 EUR, njenu tržišnu vrijednost s iznosom od 65.214,00 EUR uvažavajući koeficijent prilagodbe tržištu, a umanjenje vrijednosti zbog nepostojanja kolnog pristupa utvrdio je s 10 % od vrijednosti nekretnine tužitelja odnosno s 7.246,00 EUR uzimajući u obzir približnu cijenu kupoprodaja garaža na području Grada Daruvara u stambenoj zoni mješovite namjene.

18. Na osnovu prethodno navedenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka KĐ, dopune njenog mišljenja, kao i na osnovu njenog neposrednog saslušanja, utvrđeno je da je tuženik kao investitor izgradnjom kružnog toka u cijelosti postupao prema glavnom projektu koji je bio sastavni dio građevinske dozvole, a na temelju takvog njegovog postupanja nekretnina tužitelja ostala je bez mogućnosti kolnog prilaza javnoj prometnoj površini na kojoj je izgrađen kružni tok, te je uslijed toga nekretnini tužitelja umanjena vrijednost u ukupnom iznosu od 7.246,00 EUR. Sud cijeni da se u cijelosti može prihvatiti nalaz i mišljenje građevinskog vještaka KĐ s obzirom da se ista očitovala o svim spornim okolnostima, o svim primjedbama stranaka, te je njeno mišljenje u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu u svezi izgradnje spornog kružnog toka.

19. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno je da je tuženik kao investitor u izgradnji kružnog toka odnosno u obavljanju opće korisne djelatnosti postupao sukladno odobrenjima nadležnih tijela, ali je uslijed takvog njegovog postupanja došlo od umanjenja vrijednosti nekretnine tužitelja radi ne postojanja kolnog prilaza prema izgrađenom kružnom toku. Prema odredbi članka 1047 stavak 3 Zakona o obveznim odnosima, kojom je normiran zahtjev da se ukloni opasnost štete propisano je: ako šteta nastane u obavljanju opće korisne djelatnosti za koje je dobiveno odobrenje općeg tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). Pri tome odgovornost za prekomjernu štetu je objektivna odgovornost, te tuženik neosnovano ističe prigovor ne postojanja odgovornosti, odnosno nedostatka protupravnosti, tvrdeći da su radovi na izgradnji kružnog toka izvedeni u skladu s glavnim projektom koji je sastavni dio građevinske dozvole.

20. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i citiranih zakonskih odredbi sud cijeni da troškovi umanjenja vrijednosti nekretnine tužitelja radi ne postojanja kolnog prilaza predstavljaju prethodno navedenu prekomjernu štetu, te stoga tužitelj ima pravo na novčanu naknadu štete, a ta šteta se očituje u smanjenju vrijednosti njegove nekretnine odnosno kuće i pripadajućeg zemljišta. Pri tome vrijednost nekretnine tužitelja radi ne postojanja kolnog prilaza umanjena je za iznos od 7.246,00 EUR, sve na način kako je to utvrdio građevinski vještak u svom nalazu, te je tuženik obvezan da tužitelju isplati navedeni iznos uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude. Sukladno prijedlogu tužitelja usvojen je i tužbeni zahtjev u smislu članka 327 Zakona o parničnom postupku na način da se tuženik može osloboditi svoje obveze iz točke I izreke ove presude ukoliko osigura pristup nekretnini tužitelja na javno prometnu površinu, te ukoliko stranke suglasno utvrde preostalu umanjenu vrijednost nekretnine koju bi tuženik isplatio tužitelju, a sve na način kako je to navedeno u točki II izreke ove presude.

21. U pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na novčani iznos od 25.934,70 EUR i odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu sud je uzeo u obzir da je tužitelj povukao tužbu, ali se s povlačenjem tužbe tuženik nije suglasio. Sukladno prethodno navedenom taj dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan, a sve na način kako je to navedeno u točki IV izreke ove presude.

22. S obzirom da je na osnovu provedenog postupka sud utvrdio odgovornost tuženika za naknadu štete u smislu prethodno citiranog članka 1047 stavak 3 Zakona o obveznim odnosima proizlazi da su neosnovani prigovori tuženika o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, prigovor sudske nadležnosti i prigovor zlouporabe procesnih ovlaštenja.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku. S obzirom da je tijekom postupka bila sporna osnova tužbenog zahtjeva u pogledu osnove tužitelj je uspio u 100% omjeru, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 21,84% (usvojen je tužbeni zahtjev za iznos od 7.246,00 EUR, dok je isti odbijen u pogledu iznos od 25.934,70 EUR). Nastavno na prethodno navedeno uspjeh tužitelja procjenjuje se sa 60,92%, uspjeh tuženika sa 39,08 % te se konačno utvrđuje uspjeh tužitelja u ovom postupku sa 21,84%. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te Zakona o sudskim pristojbama, tužitelju pripada pravo na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 550,00 EUR, za zastupanje na ročištu 15. prosinca 2022. godine 550,00 EUR, za zastupanje na ročištu 9. veljače 2023. godine 550,00 EUR, za sastav podneska od 5. svibnja 2023. godine 50,00 EUR, za zastupanje na ročištu 20. studenog 2023. godine 500,00 EUR, za zastupanje na očevidu 26. ožujka 2024. godine 500,00 EUR, za sastav podneska od 5. travnja 2024. godine 50,00 EUR, za pribavljanje isprava iz zbirke PU za katastar 50,00 EUR, za materijalni trošak dokumentacije iz katastra 15,00 EUR, za sastav podneska od 7. lipnja 2024. godine 50,00 EUR, za sastav podneska od 23. kolovoza 2024. godine 50,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 5. studenog 2024. godine 500,00 EUR, za sastav podneska od 15. prosinca 2024. godine 50,00 EUR, za sastav podneska od 23. siječnja 2025. godine 50,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 28. ožujka 2025. godine 500,00 EUR, za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2025. godine 500,00 EUR, za troškove pristupa svjedoka Vlade Klubičko 290,00 EUR, na ime PDV 1.125,00 EUR, za troškove sudskih pristojbi na tužbu 378,26 EUR, za troškove sudskih pristojbi na presudu 378,26 EUR, sveukupno 6.686,52 EUR. Uzimajući u obzir utvrđeni uspjeh tužitelju pripada pravo na novčani iznos od 1.460,34 EUR (21.84 % od 6.686,52 EUR), cjelokupni troškovi vještačenja u iznos od 828,58 EUR, te je tuženik obvezan da tužitelju naknadi ukupne troškove 2.288,92 EUR, sve uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamato od dana presuđenja do isplate i to na način kako je to navedeno u točki III izreke ove presude.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Daruvaru 26. lipnja 2025.  godine

S U D A C:

Damir Palatinuš

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odv. DĐ, [adresa]

2. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb