Poslovni broj Kž-342/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-342/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. ožujka 2023. poslovni broj K-32/2019-26, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. A.M., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici proglašen je krivim opt. A.M. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te je optuženik na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi imovinskopravni zahtjev ošt. M.M. u iznosu od 22.714,18 eura[1]/ 171.140,00 kuna u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08 o troškovima kaznenog postupka odlučit će se posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žali se opt. A.M. po branitelju Ž.M., odvjetniku iz V.G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika oslobodi krivnje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Opt. A.M. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji proturječje između razloga prvostupanjske presude i sadržaja zapisnika, to zbog toga što se u razlozima prvostupanjske presude prvo navodi da je opt. A.M. "nestao iz Republike Hrvatske... dakle, okrivljenik i njegova obitelj odselili su u nepoznato", a onda suprotno tome da je oštećenik (ošt. M.M.) "zvao i tražio okrivljenika u više navrata, ... ali ga nije našao, već jedino okrivljenikovu ženu". Suprotno žalbenom navodu opt. A.M. ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama, koje tvore bitne elemente kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a naprijed navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ne predstavljaju odlučne činjenice, već samo pojašnjavajuće činjenice, koje nisu u proturječju. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi po branitelju navodi optuženik, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Opt. A.M. žalbom po branitelju se žali zbog povrede kaznenog zakona, navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on (opt. M.) u trenutku sklapanja ugovora, a radi se o ugovoru o izvođenju građevinskih radova od 28. svibnja 2014. sklopljen između ošt. M.M. kao investitora i obrta I. proizvodnja, gradnja i usluge iz J. vlasništvo opt. A.M., prema kojem je za točno ugovoreni iznos novca optuženik na kući oštećenika trebao izvršiti točno ugovorene građevinske radove do 10. kolovoza 2014., time da je prilikom sklapanja ugovora oštećenik optuženiku predujmio iznos od 171.140,00 kuna, a da je već tada opt. A.M. znao da te radove neće izvršiti niti primljeni novac vratiti oštećeniku, pa da je već tada postupao s tzv. prijevarnom namjerom. Takav žalbeni navod opt. M. predstavlja tzv. posrednu povredu zakona. To zbog toga što optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje i onda na tako utvrđeno činjenično stanje primijeniti kazneni zakon. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

8. Opt. A.M. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. M. u žalbi po branitelju u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ustrajući u navodu da se u konkretnom slučaju radi o neispunjenju ugovorne obveze i time građanskopravnog odnosa, a ne o kaznenom djelu prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. M. prvostupanjski sud je na temelju suglasnih iskaza ošt. M.M. i svjedoka J.B. te uvidom u ugovor o izvođenju građevinskih radova od 28. svibnja 2014. sklopljenu V.G. u javnobilježničkom uredu I.M., utvrdio da su ošt. M.M., kao investitor, te obrt I. proizvodnja, gradnja i usluge iz J. vlasništvo opt. A.M., kao izvođača radova, ugovorili da će opt. A.M. kao obrtnik na kući ošt. M.M. u Z., S. ulica br. 6, izvršiti točno ugovorene građevinske radove za iznos od 427.850,00 kuna koji će radovi biti završeni do 10. kolovoza 2014., te je ošt. M. pri sklapanju navedenog ugovora opt. M. predujmio dio ugovorene cijene radova u iznosu od 171.140,00 kuna. Međutim, opt. M., iako je zajedno sa ošt. M. nakon toga otišao da se izaberu keramičke pločice koje je optuženik trebao postaviti, niti je te pločice dovezao u kuću oštećenika niti je izvršio bilo kakve radove a niti je vratio primljeni naprijed navedeni predujmljeni dio cijene građevinskih radova. Na temelju iskaza ošt. M.M. prvostupanjski sud je utvrdio da je oštećenik u više navrata kontaktirao optuženika koji je obećavao da će radove izvršiti, a onda 11. studenog 2014. poslao i kratku poruku na mobilni telefon oštećenika u kojoj je naveo da će primljeni predujmljeni dio cijene u naprijed navedenom iznosu vratiti oštećeniku, niti je radove započeo, niti dovršio, a niti je vratio primljeni iznos od 171.140,00 kuna. Nakon slanja te kratke poruke optuženik se prestao javljati oštećeniku, te je napustio mjesto prijavljenog boravka u Republici Hrvatskoj i udaljio se u nepoznatom pravcu. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je opt. A.M. već kod sklapanja naprijed navedenog ugovora o izvođenju građevinskih radova, kada je na ime predujma od oštećenika primio dio cijene u iznosu od 171.140,00 kuna, bio svjestan da ugovorene građevinske radove neće izvršiti, a niti će primljeni iznos novca vratiti oštećeniku, kojem je prilikom sklapanja ugovora neistinito predočio da će radove izvršiti do ugovorenog roka, a kasnije oštećenika i održavao u zabludi ponavljajući da će radove dovršiti a onda kada to nije učinio da će vratiti primljeni iznos novca što nikada nije učinio. Kraj takvog stanja stvari pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je opt. A.M. već u trenutku sklapanja navedenog ugovora izvođenja građevinskih radova postupao s prijevarnom namjerom, neistinito predočavajući ošt. M.M. da će za ugovoreni iznos novca izvršiti građevinske radove, zbog čega je oštećenik vjerujući u takve navode optuženika odmah predujmio dio cijene u iznosu od 171.140,00 kuna, koji iznos je optuženik zadržao za sebe, a ugovorene građevinske radove nije izvršio, na koji način je optuženik za sebe pribavio u tom iznosu protupravnu imovinsku korist i za taj iznos oštetio oštećenika. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud opt. A.M. proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.

 

10. Žalba opt. A.M. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u tome dijelu.

 

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti, prvostupanjski sud je opt. A.M. za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

10.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 31. kolovoza 2023.