Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-465/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, punomoćnika tužiteljice, I. tuženika, II. tuženika i punomoćnika II. tuženika, te uz javnu objavu presude, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.495,95 eura (tisućučetristodevedesetpeteura- devedesetpetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 91,95 eura od 10.06.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 09.07.2019.g pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 09.08.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 09.09.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 09.10.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 11.11.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 10.12.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 10.01.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 10.02.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 06.03.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 140,40 eura od 06.04.2020.g. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 800,00 eura (osamstoeura) sa zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik, kao korisnik kredita, dana 11. ožujka 2016.g., sa Kreditnom unijom Apoen iz Valpova, zaključio Ugovor br. 6484105972 o nenamjenskom kreditu, temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od 30.000,00 kn na 48 mjeseci uz fiksnu kamatnu stopu od 8,05% godišnje u mjesečnim anuitetima od 98,17 eura. Radi osiguranja plaćanja svih dospjelih tražbina iz Ugovora o kreditu, navodi, da je kao solidarni jamac tuženika, dao suglasnost kreditoru Kreditnoj uniji Apoen da mu se zaplijeni plaća ili druga stalna i povremena novčana primanja te da se zaplijenjeni iznos doznači izravno na žiro račun kreditora odmah po pisanoj obavijesti ili obavijesti od strane Javnog bilježnika. Suglasnost o zapljeni ovjerena je kod javnog bilježnika i imala je učinak rješenja o ovrsi. Budući da je tuženik prestao otplaćivati dospjele anuitete kredita, navodi, bio je prisiljen otplatiti njegov kredit u iznosu od 11.636,13 kn. Nadalje, tužitelj navodi da iz pregleda uplata za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 21. travnja 2020. proizlazi da je u svojstvu solidarnog jamca otplaćivao kredit tuženika i to tako što je 10. lipnja 2019., 09. srpnja 2019., 09. kolovoza 2019., 09. rujna 2019., 09. listopada 2019., 11. studenog 2019., 10. prosinca 2019., 10. siječnja 2020., 10. veljače 2020., 06. ožujka 2020., i 06. travnja 2020., svakomjesečno kreditoru platio po 1.057,83 kn odnosno ukupno 11.636,13 kn. Tužitelj navodi da je Opomenom pred tužbu od 25. svibnja 2020. pozvao tuženika na povrat iznosa od 11.636,13 kn, budući da je navedeni iznos kao solidrani jamac po navedenom kreditu platio za tuženika, a na što se tuženik oglušio. S obzirom da tuženik svoju obvezu preuzetu ugovorom o kreditu nije u cijelosti ispunio i nije na ime dobivenog kredita uplatio ugovoreni iznos, već je to za njega kao solidarni jamac učinio on, tužitelj je podnio ovu tužbu te predložio sudu da nakon provedene rasprave donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

1.1. Podneskom od 1. rujna 2021. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika navodeći da je nesporna činjenica da je bio jamac tuženiku po Ugovoru o nenamjenskom kreditu br. 6484105972, kao i što je nesporna činjenica da je tuženik prestao vraćati kredit kreditoru te da je preostali iznos kredita u svojstvu jamca morao vratiti on. Regresnu tužbu u ovoj pravnoj stvari, navodi, je podnio na temelju potvrde kreditora od 22. travnja 2020., u kojoj potvrdi kreditor nije naveo da je jamcu, odnosno njemu, isplaćena pretplata u iznosu od 364,89 kn, kao što je to navedeno u potvrdi od 22. travnja 2020. koju je sudu dostavio tuženik. Slijedom navedenog, tužitelj je naveo da povlači dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 364,89 kn te da nadalje potražuje iznos od 11.271,24 kn zajedno sa zateznom kamatom. Nadalje, tužitelj je naveo da nakon što je tuženik prestao vraćati kredit, kreditor je aktivirao sredstva osiguranja po ugovoru o kreditu te od njega, kao jamca, temeljem njegove suglasnosti o zaplijeni plaće, naplatio ovdje utuženi iznos. Odmah nakon što ga je kreditor obavijestio da je tuženik prestao sa otplatom kredita, te je odmah pokušao obavijestiti tuženika u pisanoj formi putem pošte o navedenom, a zatim porukama putem mobitela, više puta, ističe, ga je i telefonski zvao, ali se isti oglušio na te pozive, a isto tako oglušio se na opomenu pred tužbu. Sasvim izvjesno je, navodi, da je i kreditor prije navedenog pozvao tuženika na ispunjenje obveze, budući da se prema odredbi čl.111. ZOO-a od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze, ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Nesporna je činjenica, ističe, da je u svojstvu jamca vratio kredit tuženika u navedenom iznosu, te da jamac, koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu, može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate temeljem odredbe čl.120. ZOO-a. Tužitelj navodi da su netočni navodi tuženika da mu je bilo poznato da je tuženik pored ugovora o kreditu s kreditorom sklopio i ugovor o deponiranju sredstava, budući da kao jamac nije bio potpisnik tog ugovora. Isto tako, tužitelj je naveo da ako tuženik smatra da je kreditor od jamca naplatio bilo što, a što mu po predmetnom ugovoru o kreditu, kao i po ugovoru o depozitu, ne pripada, može, ako to smatra potrebitim, protiv kreditora podnijeti tužbu radi stjecanja bez osnove, a ne od njega, koji nije niti pravnik, a niti ekonomista, očekivati da ističe bilo kakve prigovore kreditoru ili protiv istog vodi sporove. Nadalje, navodi da se tuženik nesporno neodgovorno odnosio prema svojoj obvezi vraćanja kredita, a nakon što je on, kao jamac, otplatio kredit, tuženik navodi prigovore tijekom otplate kredita, koje bi on, kao jamac, trebao dati, umjesto da je sam otplaćivao anuitete kredita te stavljao prigovora koje bi smatrao potrebitim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su djelomično točni navodi tužitelja pod točkama 1 i 2 njegove tužbe. Nadalje, naveo je da je Ugovorom o nenamjenskom kreditu zaključenim dana 11. ožujka 2016., između Kreditne Unije "Apoen", kao kreditora i Odvjetničkog ureda Dražen Marković Osijek, kao korisnika kredita te tužitelja, kao solidarnog jamca, odobren nenamjenski kredit na 48 mjeseci s valutnom deviznom klauzulom EUR u iznosu od 3.961,29 eura kunske protuvrijednosti 30.000,00 kn s mjesečnim anuitetom od 98,12 eura/743,57 kn, sve do isplate kredita. Nadalje, navodi da je čl. 2. Ugovora, ugovoreno da se kredit isplaćuje tako da je klauzula osnova za izračun kunske protuvrijednosti na način da se anuitet plaća po srednjem tečaju HNB na dan uplate, a ako tečaj EUR bude manji na dan plaćanja da će kreditor zahtijevati plaćanje anuiteta po srednjem tečaju. Tuženik ističe da je radi odobravanja i osiguranja vraćanja kredita ugovorena uplata depozita u visini 30% glavnice kredita na rok od 48 mjeseci (čl. 6. Ugovora), kojeg je kreditor označi kao kunski namjenski depozit u iznosu od 9.000,00 kn, iako je glavnicu kredita vezao za euro te je dodatno ugovoreno nepripadanje prava na pripadajuću kamatu (čl. 1. i 3. Ugovora o namjenskom depozitu), a što je, ističe, protivno čl. 997. ZOO-a. Nadalje, tuženik navodi da je ugovoreno da za slučaj neisplate kredita u ugovorenom roku depozit ostaje sve do isplate na koju je također uskraćeno pravo na pripadajuću kamatu. Tuženik navodi da je čl. 5. navedenog Ugovora nadalje ugovoreno da se sredstva depozita uporabe za podmirenje dospjelih obveza iz kredita u slučaju otkaza ili raskida glavnog ugovora, a da je čl. 6. ugovoreno da kreditor može (a i ne mora) omogućiti podizanje depozita i prije podmirenja obveza iz glavnog ugovora uz naknadu od 3% glavnice namjenskog depozita. Ističe kako ga kreditor nikada nije obavijestio da zbog neispunjenja kreditne obveze otkazuje ugovor o kreditu, iako je to bio dužan učiniti u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti, pa da bi posljedično raskinuo ugovor o namjenskom depozitu i stekao pravo uporabe depozita za podmirenje dospjelih obveza. Ističe kako je kreditor od kredita ustegnuo iznos od 9.000,00 kn zajedno sa interklarnom kamatom od 138,57 kn, te nametnuo obvezu vraćanja od 35.823,69 kn, ustegnuo iznos od 2.684,98 kn glavnice namjenskog depozita, dok je na ime glavnog ugovora iz toč. 1 i 2. odgovora i toč. 1. tužbe isplatio iznos od 20.861,43 kn, koji je on, kao glavni dužnik, anuitetno podmirio u iznosu od 17.126,24 kn. Dakle, navodi, kreditor si je kreditnim ugovorom i ugovorom o depozitu priskrbio tražbinu u iznosu od 38.508,67 kn, koju kao kredit nije isplatio, a čime je, ističe, prekršio vlastite odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu i čl. 5. i 6. Ugovora o namjenskom depozitu, te je prekršio načelo jednake vrijednosti činidba, zabrane zlouporabe prava, načelo savjesnosti i poštenja, jer je za svoj račun ugovorio nepoštenu odredbu iz čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, tuženik ističe da su okolnosti koje je naveo u toč. 1 i 2 odgovora na tužbu, tužitelju bile poznate u trenutku zaključenja Ugovora te je isti znao za njih i usuglasio se s njima, s čim ih je priznao u cijelosti i potpisao glavni ugovor kao svoj ugovor. Tuženik navodi kako nisu točni navodi tužitelja u toč. 3 tužbe, kojima isti tvrdi i dokazuje da je na ime Ugovora o kreditu, mjesečno u njegovo ime i za njegov račun, u razdoblju od 10. lipnja 2019. do 8. travnja 2020., plaćao anuitetni iznos od 1.057,83 kn, sve do ukupnog iznosa od 11.636,13 kn. Navodi kako je tužitelj kontradiktoran samom sebi, da isti prilaže pregled uplata, a iz kojih je vidljivo da je on (tuženik) u navedenom razdoblju plaćao utuženi iznos sve do iznosa utužene svote, a onda, navodi, prilaže nakon toga potvrdu kreditora iz koje proizlazi da je tužitelj, kao solidaran jamac, mjesečno plaćao navedeni iznos sve do ukupne svote od 11.636,13 kn. Nadalje, navodi kako je cijena bitan sastojak ugovora o kreditu pa je takva ugovorena u mjesečnom iznos od 98,12 eura, odnosno 743,57 kn anuitetno sve do otplate kredita te ističe kako iz cijene sadržane u tužbenom zahtjevu proizlazi da se radi o novom kreditnom odnosu između tužitelja i kreditora, jer kreditu s mjesečnim anuitetnim iznosom od 1.057,83 kn nikada i u nikakvom svojstvu nije pristupio, niti je o tome imao bilo kakva saznanja. Isto tako, navodi da nisu točni navodi tužitelja o njegovoj oglusi na tužiteljevu opomenu. Navod da je podneskom od 3. lipnja 2020. pozvan odvjetnik Branko Nenadić na dostavu točnog pregleda izvršenih tužiteljevih uplata po kreditu zajedno sa točnim iznosim dugovanja, dok je tužitelj pozvan na ispunjenje potraživanja kojeg on ima prema njemu u iznosu od 62.500,00 kn na ime pružene, a nenaplaćene odvjetničke usluge, te dodaje, da su se obojica oglušila na njegova traženja čime su se stekli uvjeti za pokretanjem odgovarajućeg pravnog postupka. Tuženik navodi da je činjenica da je tužitelj u spornom kreditnom odnosu bio solidarni jamac ne znači da nije mogao istaknuti sve prigovore prema kreditoru, koji su njemu, kao glavnom dužniku pripadali te ističe kako tužitelj protiv kreditora u vrijeme plaćanja nije istaknuo niti jedan prigovor na koje je imao pravo prema čl. 116. ZOO-a, čime je priznao kreditorovu spornu tražbinu kao njegovu. Nadalje, navodi da ga je tužitelj s početkom plaćanja niti na jedan prikladan način nije izvijestio, čime je spriječio njegov nastup intervencijskog efekta, posljedično prekida tijeka određenih zastranih rokova, aktivacije procesne aktivne legitimacije, pokretanja mirnog, a po potrebi sudskog deklaratornog postupka protiv kreditora. Slijedom navedenog, naveo je da ističe prigovor promašene legitimacije, da je tužba neosnovana zbog niza pravnih propusta tužitelja, da sudu skreće pozornost na odredbu čl. 123. ZOO-a, s obzirom da je bez njegova znanja tužitelj podmirio tražbinu kreditora.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor br. 6484105972 o nenamjenskom kreditu (list spisa 4-6), Potvrda Kreditne unije Apoen od 22.4.2020. (list spisa 7 i na listu spisa 30), Pregled uplata (list spisa 8), Opomena pred tužbu 25.5.2020. (list spisa 9), Otplatna tablica (list spisa 17-20), Ugovor br. 8514103757 o namjenskom kunskom depozitu (list spisa 21), Izvod prometa blagajne (list spisa 22), Blagajnička uplatnica (list spisa 23), dopis tuženika upućen pun. tužitelja od 3.6.2020. (list spisa 24-26), dopis ODO-a Osijek od 30.9.2020. (list spisa 27), dopis ODO-a Osijek od 30.11.2020. (list spisa 28) te je saslušao svjedokinju i parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.495,95 eura sa zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj ispatio kao solidarni jamac Ugovora o kreditu čiji korisnik je bio tuženik.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj kao solidarni jamac isplatio Kreditnoj uniji Apoen iznos od 1.495,95 EUR-a na ime duga tuženika.

7. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelj obaviješten o raskidu Ugovora o kreditu i da će se naplata neplaćenih iznosa anuiteta izvršiti preko solidarnog jamca, je li tužitelj kao solidarni jamac platio više Kreditnoj uniji Apoen nego što bi bio u obvezi platiti tuženik kao korisnik kredita, te je li tuženik pasivno legitimiran.

8. Iz Ugovora br. 6484105972 o nenamjenskom kreditu (list spisa 4-6) od 11. ožujka 2016. proizlazi da je ugovor sklopljen između Kreditne unije Apoen kao kreditora te Odvjetničkog ureda Dražen Marković Osijek, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i ŽN kao solidarnog jamca. Kreditor je odobrio korisniku kredita nenamjenski kredit u iznosu od 30.000,00 kn što odgovara protuvrijednosti od 3.961,29 EUR-a po srednjem tečaju HNB-a za EUR na dan sklapanja ugovora. Kredit je odobren na rok od 48 mjeseci i uz fiksnu kamatnu stopu od 8,05% godišnje. Kredit se otplaćuje na 48 jednakih mjesečnih anuiteta. Mjesečni anuitet iznosi 98,17 EUR-a. Na dospjele a nepodmirene obveze iz ugovora, kreditor će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu sa zakonskim propisima. Korisnik kredita se obvezao Kreditoru isplatiti depozit u iznosu od 30% glavnice kredita na dan puštanja kredita što je regulirano ugovorom broj 8514103757 o namjenskom kunskom depozitu. Otkaz ugovora prema korisniku kredita čini dospjelim cjelokupnu tražbinu (glavnicu, redovne i zatezne kamate, te ostale troškove) i prema solidarnom jamcu. Naknada za otkaz ugovora i svi ostali troškovi zaračunat će se sukladno odluci kreditora.

9. Iz Potvrde Kreditne unije Apoen od 22. travnja 2020. (list spisa 7 i na listu spisa 30) proizlazi da je ŽN plaćao kredit pod brojem 6484105972 kao solidarni jamac u mjesečnom iznosu od 1.057,83 kn, što sveukupno iznosi 11.636,13 kn a obustavljalo se putem plaće koju g. ŽN prima u Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb. Dana 8. travnja 2020. dug po kreditu je u cijelosti otplaćen, stoga Kreditna unija Apoen nema nikakvih potraživanja po navedenom kreditu. Također, dana **.**.2020. ŽN isplaćena je pretplata po kreditu u iznosu od 364,89 kn na blagajni.

10. Iz Pregleda uplata (list spisa 8) proizlazi da je od lipnja 2019. do travnja 2020. svakomjesečno uplaćivan iznos od 1.057,83 kn, ukupno iznos od 11.636,13 kn.

11. Iz opomene pred tužbu 25.5.2020. (list spisa 9) proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika na uplatu iznosa od 11.636,13 kn sa zateznim kamatama koje je tužitelj platio kao solidarni jamac, te da će u protivnom biti primorani svoja prava ostvarivati u sudskom postupku.

12. Iz Otplatne tablice (list spisa 17-20) proizlazi da je 11. ožujka 2016. bila isplata kredita na račun tuženika, u iznosu od 30.000,00 kn, te da je od navedenog iznosa oduzet iznos interkalarne kamate, te su evidentirani diskontni tokovi sigurnosnog pologa. Otplatna rata iznosila je 743,44 kn, te da je u konačnici trebalo biti otplaćeno 35.823,69 kn.

13. Iz Ugovora br. 8514103757 o namjenskom kunskom depozitu (list spisa 21) od 11. ožujka 2016. proizlazi da deponent (Odvjetnički ured Dražen Marković) namjenski oročava depozit u iznosu od 9.000,00 kn zbog ostvarivanja prava na kredit i za osiguranje vraćanja kredita prema ugovoru broj 6484105972 o nenamjenskom kreditu zaključenom dana 11. ožujka 2016. Depozit se oročava na 48 mjeseci, na depozit se ne obračunavaju kamate. Deponent je suglasan da Kreditna unija Apoen sredstva depozita upotrijebi za podmirenje dospjelih obveza iz kredita u slučaju otkaza ili raskida Ugovora o nenamjenskom kreditu, a da eventualnu razliku naplati iz sredstava za osiguranje otplate kredita.

14. Iz Izvoda prometa blagajne (list spisa 22) proizlazi da je tuženiku isplaćen kredit u iznosu od 30.000,00 kn, a od kojeg iznosa je oduzet iznos interkalarne kamate u iznosu od 138,57 kn.

15. Iz Blagajničke uplatnice (list spisa 23) proizlazi da je uplatitelj Odvjentički ured Dražen Marković uplatio oročeni depozit u iznosu od 9.000,00 kn, 11.ožujka 2019.

16. Iz dopisa tuženika upućen pun. tužitelja od 3.6.2020. (list spisa 24-26) proizlazi da se očitovao na podnesak odvjetnika Branka Nenadića, punomoćnika tužitelja, i to 3. lipnja 2020., a koju je punomoćnik tužitelja primio 3. lipnja 2020.

17. Iz dopisa ODO-a Osijek od 30. rujna 2020. (list spisa 27) proizlazi da podignuta optužnica protiv ŽN zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja.

18. Iz dopisa ODO-a Osijek od 30.11.2020. (list spisa 28) proizlazi da podignuta optužnica protiv ŽN zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ-a.

19. Iz iskaza svjedokinje CN proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu radila u kreditnoj uniji Apoen, kao član Uprave. Sjeća se da je podignut kredit, da je korisnik kredita bio DN, ovdje tuženik, a da je ŽN bio solidarni jamac, ovdje tužitelj. Sjeća se da je bilo tijekom cijele otplate kredita po korisniku kredita kašnjenja, ali da su cijelo vrijeme toga kašnjenja ipak uspjeli stupiti u kontakt s korisnikom koji je do određenog trenutka otplaćivao, ali s kašnjenjem. U jednom trenutku je prestala otplata kredita i bili su u kontaktu sa korisnikom, ovdje tuženikom i tužiteljem, slali su im njihove standardizirane obrasce i opomene, u kojima su obavještavali koliki je dospjeli dug i da se u određenom roku treba isti podmiriti, obavijestili su i korisnika kredita da će se naplata vršiti preko solidarnog jamca u slučaju da ne bude u određenom roku plaćen kredit. Izvršili su naplatu na plaći solidarnog jamca, sukladno odredbama Ovršnog zakona te su poslali administrativnu zabranu u firmu u kojoj je radio tužitelj. Obustavljali su tužitelju mjesečno iznos od 1.057,83 kn, a budući da su poslali obavijest o ukupnom dugu koji je dospio pretpostavlja da su skidali iznos koji se mogao skinuti na njegovoj plaći. Mjesečna rata korisnika kredita dok je uredno isplaćivao iznosila je 743,44 kn. Poslali su obavijest poslodavcu tužitelja o ukupnom iznosu duga u iznosu od 11.636,13 kn te su potom počeli skidati iznos koji su mogli, odnosno 1.057,00 kn. Nadalje, navela je da je njihova administrativna služba sastavila ugovor o kreditu puno prije potpisivanja, taj formalizirani obrazac Ugovora. Ugovor nije raskinut. Od solidarnog jamca su naplatili iznos od 11.271,24 kn. Jamac je svoju obvezu ispunio putem administrativne zabrane na plaći, preko poslodavca, a otplatio je od lipnja 2019. do travnja 2020. Provodili su izvansudsku ovrhu nad jamcem a to znači da su jamčevom poslodavcu poslali ovršnu ispravu temeljem koje su postupali. Navedeni iznos od solidarnog jamca su naplatili temeljem toga da ukoliko korisnik kredita ne uplati dvije rate kredita, oni mogu postupiti po njihovim sredstvima osiguranja. Ne zna točno o kojoj je odredbi riječ. Nadalje navodi da su nakon što kredit nije bio otplaćivan su aktivirali sredstva osiguranja, te nisu imali obvezu Ugovora jer je isti bio dospjelo. Aktivirali su instrumente osiguranja sukladno prije svega Ugovoru o kreditu, a potom sukladno naši aktima, te navodi da je to na temelju čl. 6. Ugovora o kreditu. Ugovor je istekao, odnosno dospio, onda kada mu je bilo dospijeće. Ugovor je sklopljen na 4 godine, odnosno na 48 anuiteta i trebao je istječi u 11. ožujka 2020., prema Otplatnoj tablici dospijeće zadnjeg anuiteta je 1. travnja 2020. U vrijeme kada je provođena izvansudska ovrha po računu tužitelja 2019., Ugovor tada nije istekao, nego su postupali prema čl. 6. Ugovora kredita, a postupali su temeljem Izjave o zapljeni po pristanku dužnika, koju je ovjerio tužitelj 11. ožujka 2016. (navedenu Izjavu o zaplijeni računa po pristanku dužnika je svjedokinja imala kod sebe prilikom iskazivanja). Jamac je uplatom navedenog iznosa ispunio svoju obvezu. Nadalje, navela je da su utvrdila da nakon što je isplaćen cijeli kredit postojao neki iznos pretplate, te su taj iznos pretplate vratili tužitelju. Iznos pretplate iznosi 364,89 kn. Od iznosa 11.600,00 kada se oduzme iznos pretplate od 364,89 dobije se iznos od 11.271,00 kn, a to je iznos koji je tužitelj otplatio po kreditu tuženika. Od iznosa kredita od 30.000,00 kn, 9.000,00 kn ostalo je kao depozit, odnosno kao garancija za otplatu kredita, a to znači da je isplaćen iznos od 21.000,00 kn tuženiku. Ne zna jesu li još nešto naplaćivali od kredita, nije upoznata, često mijenjaju poslovnu politiku. Članski dio od 30,00 kn je tuženik vjerojatno platio, te navodi da tuženik ima uplatnicu od 30,00 kn da je on njima uplatio 30,00 kn. Ne sjeća se je li tužitelj njima vršio kakva druga plaćanja, te navodi da je na dan isplate kredita bila je interkalarna kamatama u iznosu od 138,57 kn. Glavnica kredita iznosi 30.000,00 kn, kako to piše u Otplatnoj tablici. Kada je kada je depozit dospio, a to je bilo 12. ožujka 2020., oni su taj depozit prebacili na partiju kredita i dug po kreditu su umanjili za 9.000,00 kn. Tuženik nije tražio novce s depozita, nije došao niti zahtijevao taj iznos. Iznos depozita nisu otuđili jer je taj iznos bio na partiji kredita, vjerojatno u Ugovoru o kreditu postoji takva odredba da se depozit može prebaciti na partiju kredita, nadalje, te navodi da u Ugovoru o depozitu sigurno postoji odredba iz koje to proizlazi. Ugovor je istekao 12. ožujka 2020. i tog dana je prebačen iznos od 9.000,00 kn na partiju kredita. Potom navodi da je Ugovor o kreditu istekao 1. travnja 2020., a 12. ožujka 2020. su prebacili iznos od 9.000,00 kn na partiju kredita. Po Kartici uplata proizlazi da je iznos od 1.057,83 kn sjeo, odnosno da je poslodavac tužitelja uplatio još tu ratu. S tuženikom u kontaktu je bila kolegica koja radi na naplati kredita i može samo reći da su bili u kontaktu oko otplate kredita. Nije upoznat s tim jesu li tuženiku 2. listopada 2017. odobrili pravo olakšanog ispunjenja tražbine, niti da je tuženik predlagao refinanciranje ili produljenje ugovora za promjenu bankarsko procesne uloge ili solidarnog jamca u procesnu ulogu solidarnog dužnika, odgovara da nemaju zabilježen takav dokument. Tužiteljica navodi da iz Otplatne tablice se vidi iznos rate, te što čini glavnicu i kamatu. Referenta točka tokovi sigurnosnog pologa (RBR 48, list spisa 20), znači - namjenski depozit. Nadalje, pojašnjava da diskont tokovi sigurnosnog pologa (zadnji stupac u tablici), i iznos od 6.315,04 kn, naveden pod RBR 48, kada bi se zbrojio s iznosom od 2.684,96 dobio bi iznos od 9.000,00 kn namjenskog depozita. Minus ispred iznosa od 6.315,04 kn, znači tok sigurnosnog pologa, a to znači da kada bi se isplatio cijeli kredit taj iznos od 9.000,00 kn bi se mogao podignuti, ako se kredit uredno otplaćuje i tim se depozitom ne bi morao namiriti dug. Ne zna je li solidarni jamac u vrijeme provođenja izvansudske ovrhe ulagao prigovor, je li podnosio prijedlog radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, je li podnosio prijedlog za odgodom ovrhe. Navodi da se ne sjeća jer ne radi s klijentima, ali je kolegica kontaktirala g. ŽN, ovdje tužitelja, radi otplate kredita. Nadalje, navodi da u Ugovoru o depozitu nije ugovorena kamata jer je to namjenski depozit. Ne zna radi li se tu o založnom pravu na njegovoj imovini. Iznos od 11.271,24 kn od jamca naplatili su temeljem suglasnosti o zapljeni plaće.

19.1. Iskaz svjedokinje CN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem svjedokinja iskazuje da je tužitelj mjesečno isplaćivao iznos od 1.057,83 kn u razdoblju od lipnja 2019. do travnja 2020. jer je u skladu s potvrdom Kreditne unije Apoen od 22. travnja 2020. (list spisa 7), te da je s plaće tužitelja, a radi namirenja kredita tuženika skinut iznos od 11.271,24 kn. U dijelu u kojem navodi da u Ugovoru o depozitu nije ugovorena kamata te da je tužitelju isplaćen iznos od 21.000,00 kn dok je 9.000,00 kn zadržano kao depozit je u skladu sa sadržajem Ugovora o depozitu i iskazom tužitelja. Iskaz svjedokinje CN sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je iskazivala o tome da je bilo neurednosti u otplati kredita od strane tuženika te da su zbog toga počeli naplatu od tužitelja i u dijelu u kojem navodi da je Kreditna unija Apoen obavijestila tuženika i korisnika kredita da će se naplata vršiti preko solidarnog jamca u slučaju da ne bude u određenom roku plaćen kredit, jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se sjeća da ga je tuženik pitao da mu bude jamac i on je pristao. Otišli su skupa u Apoen u Valpovo i tamo je bila g. CN, potpisao je da će biti sudužnik. Tada je čuo razgovor da su mu isplatili na ruke 20-i nešto tisuća kuna, a da je depozit bio 9.000,00 kn. Nakon nekog vremena od Apoena je dobio dopis da tuženik ne plaća kredit. Tada je pokušao s njim stupiti u kontakt, slao mu poruke na koje nije odgovarao, te je potom otišao u [adresa], kod njega. Nije ga zatekao, ali je nakon toga dobio prijavu da sam pokušao protupravno naplatiti dug, a tada je došao samo pitat zašto ne plaća svoj kredit. Pokušavao je kontaktirati tuženika odmah nakon što je dobio obavijest da će naplata ići preko njegove plaće. Od tog trenutka se s tuženikom jedino po ročištima sreće. Otplatio je njegov dug i on njemu to osporava. Misli da on nije imao namjeru otplatiti dug, nego je imao namjeru prevariti ga. Nakon što je počela naplata s njegove plaće, poslao je dopis Apoenu da to nije u redu, a oni su mu rekli da je bio jamac i da to riješi sa tuženikom. Čim je otplatio kredit podnio je tužbu, a nakon nekog vremena su ga obavijestili iz Apoena da ima pretplata te su mu naknadno vratili iznos od otprilike 360,00 kn, a to je bilo tijekom ovog postupka. Svoju jamstvenu obvezu je ispunio pod pritiskom jer mu je obećao da će mi nešto pomoći u nekim predmetima. Ispunjenje njegove jamstvene obveze nije bilo dobrovoljno, nego su mu to skidali. Navodi da je njegov potpis na punomoći s lista spisa 10.

20.1. Iskaz tužitelja ŽN sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. U dijelu u kojem iskazuje da je tuženiku Kreditna unija Apoen isplatila iznos od 21.000,00 kn dok je iznos od 9.000,00 kn zadržan kao depozit je u skladu s iskazom svjedokinje CN.

21. Iz iskaza tuženika proizlazi da nije sporno da je 11. ožujka 2016. sklopio Ugovor o kreditu na iznos od 30.000,00 kn sa valutnom klauzulom u EUR na četiri godine sa mjesečnim anuitetom od 743,44 kn pa sve do otplate. Nije sporno da je zamolio tada prijatelja, ovdje sada tužitelja, da mu bude solidarni jamac, a što je isti prihvatio. Kredit je uredno servisirao do 10. lipnja 2019. kada je zbog životnih i financijskih razloga prestao otplaćivati isti, odnosno anuitete od 743,44 kn. Nakon što je prestao otplaćivati rate kredita, nisu ga kontaktirali iz Apoena niti telefonski niti pisanim putem, a nije ga kontaktirao ni tužitelj. Dana 16. svibnja 2019. umjesto da ga obavijesti da mu je aktivirano jamstvo, tužitelj je došao sa svojim prijateljem u mjesto njegovog prebivališta, radi naplate duga i da mu vrati novac. Tom ga prilikom nije vidio, niti čuo, niti su od tada imali kontakta. Slao mu je poruke, ali ne vezano za kredit. Slao je poruku i trećoj osobi i to prijateljici njegove supruge, ali ista poruka nije bila vezana za predmetni kredit. Nakon što je prestao otplaćivati kredit nije se javljao Apoenu u vezi toga, te je znao da ga sukladno ovršnim ispravama otplaćuje jamac. Prvi put je saznao da se radi o iznosu od 11.636,00 kn, tek kada je primio opomenu pred tužbu od odvjetnika tužitelja, te iznos saznaje kada je zaprimio tužbu i tužbeni zahtjev, te se nakon toga događa ovaj parnični postupak. Nakon što je prestao s otplatom kredita nije kontaktirao Apoen kreditnu uniju niti su oni njega kontaktirali, zapravo nisu ga nikada kontaktirali. Plaćao anuitete u iznosu od 743,44 kn, a nakon Sporazuma za olakšano ispunjenje tražbine koji je bio 2. listopada 2017., anuitet mu iznosio 374,00 kn. Nije postupio pred opomenu pred tužbu jer postoji dug tužitelja prema njemu, na temelju pruženih odvjetničkih usluga tužitelju, a za koji iznos nije tužitelju izdao račun jer od 2015. više nije odvjetnik te iz toga razloga ne može izdavati R1 račune niti odvjetničke priznanice.

21.1. Iskaz tuženika DN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da ga iz Kreditne unije Aponen nisu kontaktirali nakon što je prestao otplaćivati rate kredita, kao i da ga o istom nije obavijestio tužitelj, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja suprotan iskazu svjedokinje CN i tužitelja, a čije iskaze je sud ocijenio vjerodostojnim. Sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je iznos koji je tužitelj otplatio saznao tek kad je dobio opomenu pred tužbu i tužbu od tužitelja, jer nije logično da nije bio upoznat o visini preostalog dugovanja kada je obaviješten o isteku ugovora o kreditu a što je sud utvrdio na temelju iskaza svjedokinje CN.

1 0

21.2. Iskaz tuženika DN sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je znao da kredit, nakon što ga je on prestao otplaćivati, otplaćuje tužitelj kao jamac.

22. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio;

- da se od lipnja 2019. putem administrativne zabrane, s plaće tužitelja skidalo preostalo dugovanje po kreditu, i to u iznosu koji se mogao skidati s plaće tužitelja, odnosno u iznosu od 1.057,83 kn mjesečno,

- da je tužitelj otplaćivao navedeni kredit do travnja 2020., te da je otplatio iznos od 11.636,13 kn,

-da je naknadno Kreditna unija Apoen utvrdila da postoji pretplata po kreditu te tužitelju vratila iznos pretplate u iznosu od 364,89 kn,

-da je tuženik bio od Kreditne unije Apoen obaviješten o tome da će zbog njegove neuredne otplate kredita, kredit biti naplaćen od tužitelja, te da je tuženik bio obaviješten o visini preostalog duga nakon što je prestao s otplatom duga,

- da je tužitelj o naplati kredita putem administrativne zabrane na njegovoj plaći obavijestio tuženika,

- da je na partiju kredita prebačen depozit u iznosu od 9.000,00 kn,

- da je za iznos od 9.000,00 kn umanjen dug koji je postojao u trenutku prebacivanja depozita na partiju kredita,

-da tuženik nije tražio da mu se isplati depozit,

- da je Ugovor o kreditu sastavila Kreditna unija Apoen.

23. Odredbom čl. 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

23.1. Odredbom čl. 111. st. 3. ZOO-a propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

23.2. Odredbom čl. 120. st. 1. ZOO-a propisano je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.

24. Isplatom duga za onog za kojeg jamči, jamac ulazi u poziciju vjerovnika i vrijede pravila: takav jamac ima samo ona prva koja je prema dužniku imao vjerovnik – a dužnik se prema jamcu može braniti „oružjem“ kojim se mogao braniti i prema vjerovniku, dakle – sa svime što su ugovorili.

24.1. To proizlazi iz same prirode ili smisla jamstva, jamac koji je isplatio vjerovniku tražbinu iz ugovora za koju je jamčio, stupa u sva prava i obveze vjerovnika iz glavnog ugovora, te jamac ne može dužnika dovesti u poziciju koja bi u ičemu bila nepovoljnija od one koju je prethodno imao prema vjerovniku. Stoga, u regresnom odnosu jamca i dužnika vrijede (primjenjuju se) odredbe glavnog ugovora o međusobnim pravima i obvezama vjerovnika i dužnika.

1 1

25. Budući da je tužitelj bio solidarni jamac, Kreditna unija Apoen je imala ovlast od tužitelja naplaćivati dospjela neplaćena dugovanja, kao i preostala dugovanja po kreditu, a što je i u skladu sa čl. 6. Ugovora o kreditu i čl. 111. st. 3. ZOO-a. Na temelju iskaza svjedokinje CN sud je utvrdio da je tužitelj obaviješten o tome da će zbog njegove neuredne otplate kredita, kredit biti naplaćen od tužitelja, te da je tuženik bio obaviješten o visini preostalog duga nakon što je prestao s otplatom duga.

26. Sukladno čl. 219. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju, tužitelj je navodio da je kao solidarni jamac otplatio dug tuženika, a tuženik je navodio da je ugovor otkazan ali da nikada nije primio obavijest o tome a osporavao je i način obračuna i naplate duga po kreditu od tužitelja.

26.1. Sukladno čl. 219. st. 1. i 2. ZPP-a tuženik je bio dužan dokazati svoje navode odnosno da Kreditna unija Apoen nije pravilno obračunala iznos preostalog duga, te knjiženja uplata i depozita, te je tuženik je bio dužan predložiti financijsko- knjigovodstveno vještačenje kojim bi se isto utvrdilo, a što tuženik nije predložio. Isto tako, tuženik je mogao predložiti sudu pribavu dokumentacije od Kreditne unije Apoen iz koje bi se moglo utvrditi kako je kredit otplaćivan, koliko je duga preostalo kada je počela otplata po tužitelju, te je li ugovor o kreditu otkazan i je li o istom obaviješten tužitelj, a tužitelj nije predlagao pribavu navedene dokumentacije.

26.2. Svjedokinja CN je iskazivala na okolnosti sklapanja i otplate kredita, ali ista nije financijsko-knjigovodstveni vještak te ista nije moga utvrđivati kako su knjižene uplate te koliko je duga moglo preostati nakon što je tužitelj prestao s otplatom duga a kako bi sud utvrdio pravilnost obračuna i naplate preostalog duga po kreditu od strane tužitelja. Ovdje se posebno ističe da je iz iskaza svjedokinje CN proizlazi da je tuženik tijekom otplate kredita bio neuredan u otplati, a tuženik u svom iskazu navodio da mu je bilo olakšano ispunjenje i smanjen anuitet na 374,00 kn.

26.3. Budući da je tuženik bio korisnik kredita, a tužitelj solidarni jamac koji je kredit otplatio, tuženik je sukladno čl. 120. st. 1. ZOO-a pasivno legitimiranu ovoj parnici u kojoj tužitelj kao solidarni jamac potražuje od tuženika kao korisnika kredita isplatu iznosa kojega je isplatio na ime kredita.

26.4. Tužitelj je dokazao svoje navode, odnosno da je kao solidarni jamac platio dug tužitelja u iznosu od 11.271,24 kn, te stoga tužitelj sukladno čl. 120. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a ima pravo zahtijevati od tužitelja isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama. Dospjće pojedinačnih iznosa sud je utvrdio na temelju Pregleda uplata (list spisa 8). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč I/ izreke.

27. Nadalje, suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, Ugovor o kreditu je valjan (odnosno isti nije ništetan u cijelosti ili u nekom dijelu), te tuženik nije dokazao da bi Ugovor o kreditu bio protivan načelu savjesnosti poštenja (a nije niti predlagao

1 2

izvođenje dokaza na te okolnosti), okolnost da je Kreditna unija Apoen sastavila tekst ugovora samo za sebe ne znači da je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja, nego bi bilo potrebno utvrditi u čemu bi se sastojala povreda savjesnosti i poštenja. Osim toga, nije povrijeđeno niti načelo jednake vrijednosti činidaba jer tuženik nije predlagao izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi vrijednost činidaba ugovornih strana.

28. Suprotno navodima tuženika, Ugovorom o depozitu nije ugovorena kamata na depozit, a što proizlazi iz sadržaja samog ugovora (čl. 3.). Osim toga, ističe se da je Ugovor o depozitu sklopljen između tuženika i Kreditne unije Apoen.

29. Tužitelj je podneskom od 1. rujna 2021. smanjio tužbeni zahtjev (djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 364,89 kn), te je ukupno potraživao iznos od 11.271,24 kn, a podneskom od 9. siječnja 2021. iznos određen podneskom od 1. rujna 2021. – 11.271,24 kn je uređen s obzirom na valutu euro. Tužitelju je navedeni podnesak uručen na ročištu te se isti nije izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na djelomično povlačenje, te je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.495,95 EUR-a sa zateznim kamatama.

30. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku da tužitelju plati trošak postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 10. siječnja 2025. i 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 1. rujna 2021. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 800,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II/izreke.

30.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer u vrijeme donošenja ove odluke isti nije platio navedenu sudsku pristojbu.

Osijek, 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku