- 1 -              Rev 2695/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2695/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PUČKO OTVORENO UČILIŠTE T., T., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T., protiv tuženika M. P. iz T., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici M. P.1 i M. P.2, odvjetnici u I., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o tuženikovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-199/2018-2 od 7. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-724/15 od 6. studenoga 2017., na sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj GŽ R-199/2018-2 od 7. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-274/15 od 6. studenoga 2017. godine i sudi:

 

I. Odbija se tužbeni za zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. rujna 2014. sklopljen između Pučkog otvorenog učilišta T. i M. P., zaveden pod brojem: KLASA: 112-03/14-01/1; URBROJ: 2184/01-09-14-1 dana 29. rujna 2014., te kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju troškove ovog postupka od 6.875,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koja na isti iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana."

 

II. Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 912,47 EUR/ 6.875,00 kn[1] u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-199/2018-2 od 7. veljače 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-724/15 od 6. studenoga 2017. kojom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 29. rujna 2014. godine sklopljen između Pučkog otvorenog učilišta T. i M. P., zaveden pod brojem: KLASA: 112-03/14-01/1; URBROJ: 2184/01-09-14-1 dana 29. rujna 2014. godine, te kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju troškove ovog postupka od 6.875,00 kuna , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koja na isti iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana, dok se sa više zatraženim iznosom od 3.800,00 kn ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.‟

 

2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na „čl. 382. st. 1. i 2. ZPP-a“ zbog razloga označenih u čl. 385. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbaci kao nedopuštena ili da odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

5. Budući da je drugostupanjska presuda donesena 7. veljače 2019., prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna; 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem se odlučuje o postojanju ugovora o radu, nema značaja činjenica što je tuženik naveo da reviziju podnosi i kao „izvanrednu" reviziju. Stoga je ovaj sud razmotrio tuženikovu reviziju dopuštenu prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP te ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

6. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da su nakon pribavljene suglasnosti Grada T., kao osnivača tužitelja, stranke sklopile ugovor o radu 29. rujna 2014. na temelju kojeg je tužitelj obavljao poslove ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta T. iz T. (tužitelja). Prekršajni sud u Splitu je donio presudu broj G–1610/14 od 17. prosinca 2014. kojom je tužitelj proglašen krivim za prekršaj zbog sklapanja navedenog ugovora o radu s tuženikom jer tuženik ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa propisanim Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tužitelja koji je za ravnatelja predviđena VSS (VII/I) društvenog smjera, dok tuženik ima tu školsku spremu, ali tehničkog smjera. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da je Grad T. 27. listopada 2014. donio Zaključak kojim je stavio izvan snage svoj prethodni zaključak o davanju suglasnosti za imenovanje tuženika za ravnatelja. Tužitelj je tuženiku dao i otkaz ugovora o radu, a o zakonitosti tog otkaza vodi se parnica (a je li do sada okončana ili je još u tijeku nije relevantno za ishod ovog spora).

 

7. Svoje shvaćanje da je tužbeni zahtjev osnovan drugostupanjski sud temelji na odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje: ZR) i na odredbama čl. 275. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO), a prema ocjeni ovog suda ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8.1. Naime, čl. 23. ZR propisano je da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima. U konkretnom slučaju Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tužitelja za ravnatelja se traži VSS (VII/I) društvenog smjera, dok tuženik ima tu školsku spremu VSS (VII/I), ali tehničkog smjera.

 

8.2. Međutim, ova zabrana se odnosi samo na jednu ugovornu stranu (tužitelja) pa je ugovor valjan u smislu čl. 322. st. 2. ZOO (pitanje je li to razlog za otkaz ugovora o radu nije predmet ovog spora). Na to jasno ukazuje odredba čl. 228. st. 1. t. 2. ZR prema kojoj će se za prekršaj kazniti poslodavac pravna osoba ako sklopi ugovor o radu s radnikom koji ne udovoljava uvjetima za zasnivanje radnog odnosa propisanim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu (čl. 23. ZR). Kazna za prekršaj je upravo „odgovarajuća posljedica“ u smislu čl. 322. st. 2. ZOO koju snosi ugovorna strana kojoj je zabranjeno sklapanje ovakvog ugovora (u ovom slučaju poslodavac). Pritom se napominje da kazna za prekršaj ne bi po naravi stvari mogla biti propisana za sklapanje ugovora o radu koji je ništetan (koji nije proizveo pravne učinke jednako kao i ugovor koji ne postoji).

 

9. Utvrđeno je u postupku koji je prethodio revizijskom i da je ugovor radu sklopljen nakon pribavljene suglasnosti Grada T., a ta suglasnost je u smislu odredbe čl. 275. st. 1. ZOO mogla biti dana prethodno, istodobno ili naknadno. Dakle, u trenutku sklapanja ugovora 29. rujna 2014. suglasnost Grada T. je postojala pa nije moguće primijeniti odredbu čl. 275. st. 4. ZOO prema kojoj će se smatrati da ugovor nije sklopljen, „ako suglasnost nije dana“ jer je upravo u konkretnom slučaju suglasnost dana. Predviđena je mogućnost naknadnog davanja suglasnosti, a ne i mogućnost naknadnog povlačenja suglasnosti. Naknadno povlačenje suglasnosti ne može se tretirati kao da suglasnost nije ni postojala u trenutku zaključenja ugovora (to može biti razlog za prestanak ugovora koji je nastao i proizveo pravne učinke, a ne može se smatrati kao da nije bio sklopljen). U protivnom bi to imalo za posljedicu potpunu pravnu nesigurnost.

 

10. Iz navedenih razloga nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili, pa je valjalo presude suda prvog i drugog stupnja preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

 

11. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku su primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14. i 118/14., dalje: Tarifa) priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. Tarife) i troškovi zastupanje na ročištima za glavnu raspravu 20. rujna 2016., 1. prosinca 2016., 15. veljače 2017. i 22. rujna 2017. (za svako po 100 b prema Tbr. 9./1. Tarife) te na ročištu za glavnu raspravu 12. srpnja 2017. (50 b po Tbr. 9./2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. Tarife), što prema vrijednosti boda prema Tbr. 50. Tarife, ukupno iznosi 912,47 EUR/6.875,00 kn. Troškove za sastav revizije tuženik nije zatražio.

 

12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22. i 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

13. Zbog iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.