REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3576/2020-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HEP- Proizvodnja d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 09518585079, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika HN, dana 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik HEP - Proizvodnja d.o.o. Zagreb, OIB: 09518585079 povrijedio pravo na jednako postupanje (ZSD, Članak 17. st. 1) - diskriminirao i uznemiravao tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Pravo na jednako postupanje povrijeđeno u više navrata, po više diskriminacijskih osnova.

II. Utvrđuje se da je tuženik HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 po direktoru GHE Vinodol AN osobno i preko posrednika psihički zlostavljao tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] na radnom mjestu slijedećim radnjama: • usporavanjem napredovanja;

• onemogućavanjem napredovanja;

• zadavanjem prekomjerne količine posla koje je zahtijevalo rad dulji od trajanja radnog vremena;

• dugotrajnim šikaniranjem osobito na tjednim sastancima tehničkog osoblja; • javnim sramoćenjem,

• uznemiravanjem,

• diskriminiranjem,

• gaslightingom;

• odmazdama za legalističko postupanje tužitelja;

• neomogućavanjem rada u skladu s zakonom o radu i kolektivnim ugovorom;

• kažnjavanjem za nepostojeće propuste;

• izoliranjem tužitelja od radnih procesa i postupaka;

tj. sustavno i dugotrajno psihički zlostavljao i ponižavao tužitelja s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda i časti, ljudskog dostojanstva i integriteta sve do eliminacije s radnog mjesta.

III. Utvrđuje se da je psihičko zlostavljanje doživljeno tijekom rada na radnom mjestu tuženika HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 uzrokovalo pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženiku HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 da odmah prestane s radnjama navedenim u točkama I. i II. prema tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i da prestane sa svakim sličnim postupanjem koje bi tužitelja stavljalo u nepovoljniji položaj od ostalih radnika ili povrijedilo njegova prava osobnosti.

V. Nalaže se tuženiku HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 isplatiti tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.272,28 eura s osnova naknade neimovinske štete za oštećenje ugleda i povredu dostojanstva uzrokovanu diskriminacijom i mobingom sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.09.2020. god. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrene za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da je tuženik HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 svojim postupanjem od 2007. g. na dalje prema tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] uzrokovao okolnosti koje su tužitelju onemogućile dovršenje i puštanje u najam nadograđenog dijela kuće (drugi kat i potkrovlje) u Crikvenici.

VII. Nalaže se tuženiku HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 nadoknaditi tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka u roku od 15 dana."

II./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I./ Utvrđuje se da je tužitelj MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 obavljao poslove rukovodećeg radnog mjesta u periodu dužem od 10 godina.

II./ Utvrđuje se da tuženik HEP – Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079 nije organizirao poslovne procese u HE Vinodol prema važećoj, propisanoj i sistematiziranoj organizacijskoj shemi, već tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] rasporedio na slabije plaćeno radno mjesto i trajno koristio za obavljanje rukovodećih poslova i poslova koji su po stručnosti i nadležnosti složeniji poslovi više drugih radnih mjesta čime je sebi pribavio korist, a tužitelju prouzročio štetu na način da:

• je tužitelja rasporedio na radno mjesto nižeg razreda plaće, a koristio za obavljanje posla višeg razreda plaće,

• nije popunjavao slobodna radna mjesta nego je tužitelja koristio za obavljanje poslova iz opsega slobodnih radnih mjesta koji poslovi su bili izvan opsega tužiteljevog radnog mjesta,

• je koristio tužitelja za obavljanje posla više drugih radnih mjesta što u naravi predstavlja povećanje složenosti tužiteljevog posla,

• je koristio tužitelja za povećan opseg posla koji je uzrokovao rad tužitelja izvan radnog vremena,

• je preopterećivao tužitelja radom i doveo ga u „overburn“ stanje što u naravi predstavlja uništavanje tužiteljevog slobodnog vremena".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi daje dugogodišnji radnik tuženika s posljednjim Ugovorom o radu od 13.07.2015. za radno mjesto KOORDINATOR, šifra radnog mjesta 55.6.1./122. Posao je obavlja u Glavnoj hidroelektrani Vinodol. tužitelj je po zvanju mr. sc. elektrotehnike, smjer automatika, diplomirao i magistrirao na FER u Zagrebu. Od 1993. do danas zaposlen je u HEP-u (ima 26 godina staža), a od 2003. do danas uspješno obavlja poslove u GHE Vinodol. Tijekom rada u GHE Vinodol uspješno je obavio mnogobrojne tehnološki i organizacijski zahtjevne poslove i ostvario vrlo dobre rezultate. Takve rezultate u provođenju i organiziranju posla u zatečenim tehnološkim, organizacijskim i financijskim uvjetima provođenja posla nitko od trenutno zaposlenih djelatnika GHE Vinodol nije nadmašio. Uspješnost potvrđuje lista poslova koje je tužitelj provodio na održavanju i investicijama. Tužitelj je u periodu od 2003. do danas organizirao ili proveo poslove u vrijednosti većoj od 35.000.000,00 kn. Unatoč tome doživljava uznemiravanje, diskriminaciju i trajno derogiranje od strane poslodavca.

2. Tužitelj navodi da je od 2003. do 2015. obavljao rukovođenje pogonom u Triblju a koji poslovi su sistematizacijom bili obuhvaćeni kroz nekoliko radnih mjesta tako da je tužitelj neformalno bio nadređen poslovođi elektro održavanja (desetak radnika), nadređen poslovođi strojarskog održavanja (desetak radnika), nadređen tehničkom uredu (tri radnika). a preko poslovođa tih radiona nadređen i smjenama. Po sadašnjoj sistematizaciji poslovi koje je obavljao tužitelj pokriveni su s dva voditeljska radna mjesta i to: voditelja službe za održavanje i voditelja službe za proizvodnju a do 2015. god. službe su se nazivale odjeli. Neformalno rukovođenje je zbog mogućih nuspojava problem za elektranu i pojedinca koji obavlja posao. Mogući trenuci rješavanja problema neformalnog rukovođenja su bili: nova sistematizacija 2007. g. (nije riješeno - tužitelj je imenovan iz koordinatora u samostalnog inženjera što je još nepovoljnije radno mjesto od dotadašnjeg za provođenje posla koji je obavljao), rješavanje kadrovskih pitanja pred kraj 2013. g., diplomirani inženjer građevine postaje rukovoditelj odjela za održavanje, tužitelj, koji vodi pogon, postaje rukovoditelj odjela za proizvodnju.

3. Nova sistematizacija nastupa 2015. g. kada tužitelj degradiran na radno mjesto koordinatora, a mjesta voditelja Službe za održavanje i voditelja Službe za proizvodnju ostaju nepopunjena. Tada direktor AN tužitelju usmeno predlaže da bude "koordinator s povećanim ovlastima" te pojašnjava da "koordinator s povećanim ovlastima" predstavlja koordinatora koji ima više ljudi na raspolaganju i povećani opseg posla, a što znači da bi tužitelj trebao biti ne samo koordinator službe za održavanje nego i nadležan za poslove izvan te službe, ali ponovo bez uporišta u službenoj (formalnoj) organizaciji elektrane. Zbog nerješavanja radno-pravnog statusa tijekom zadnjih 12 godina i ponovnog nametanja neformalnog radnog mjesta koje zahtijeva povećan rad i angažman u odnosu na sistematizirano radno mjesto tužitelj taj prijedlog direktora ne prihvaća, te nastavlja raditi poslove koordinatora za koje poslove ima sklopljen ugovor o radu. Tužiteljevo odbijanje opisanog prijedloga direktora postaje okidač za permanentno zlostavljanje. Tužitelj je u periodu od 2003. god. do 2015. imao sklopljene ugovore o radu za radna mjesta:

- Samostalni inženjer 4 od 2003. do 2006., (koeficijent 3.6);

- Koordinator 5, od 2006. do 28.01. 2007. (koeficijent 3.8);

- Samostalni inženjer 5, od 29.01.2007. do 8.11.2013. (koeficijent 4.0);

- Rukovoditelj odjela za proizvodnju 5 - od 9.11.2013. do 13.07.2015. ( koeficijent 4.5), Svih 12 godina obavljao je poslove više složenijih i hijerarhijski viših radnih mjesta koji odgovaraju poslovima Rukovoditelja odjela za održavanje. Napominje da radno mjesto Rukovoditelja odjela za održavanje do studenog 2013. nije bilo popunjeno. U studenom 2013. g. direktor na mjesto Rukovoditelja odjela za održavanje imenuje dipl. ing. građevine, a tužitelja na radno mjesto Rukovoditelja odjela za proizvodnju. Unatoč tim imenovanjima dipl. ing. građevine i dalje obavlja isključivo građevinsko održavanje, a tužitelj rukovodi elektro održavanjem, strojarskim održavanjem i tehničkim uredom. Tijekom 2015. g. provedena je nova sistematizacija radnih mjesta kod tuženika te direktor degradira tužitelja na način da mu daje ugovor o radu za radno mjesto koordinatora u službi za održavanje, umjesto dotadašnjeg radnog mjesta rukovoditelja odjela za proizvodnju, pod obrazloženjem da prijašnje radno mjesto više ne postoji. Točno je da radno mjesto rukovoditelja odjela za proizvodnju formalno više ne postoji, jer su odjeli u sistematizaciji preimenovani u službe, ali praktično gotovo isto takvo radno mjesto postoji i po novoj sistematizaciji pod nazivom voditelj službe za proizvodnju. Međutim, cijelo vrijeme od 2003. god. do danas, nesporno je, da drugi radnici u GHE Vinodol i HE Rijeka sa završenim VSS i/ili obavljaju rukovodeće poslove brže napreduju te im brže rastu koeficijenti za obračun plaće nego li tužitelju. Iz opisanog je vidljiva namjera daljnje diskvalifikacije i diskriminacije tužitelja.

4. Čitav period od 2006. god. nadalje direktor AN tužitelja preopterećuje poslom, zadaje mu prevelik opseg posla i zadaje mu poslove koji nisu pokriveni ovlastima njegovog radnog mjesta. Isto za posljedicu ima znatan prekovremeni rad tužitelja gdje je u periodu od oko 5 godina ostvario više od 95 dana prekovremenog rada. Napominjem da u navedenih 95 dana nije evidentirano svakodnevno ostajanje iza radnog vremena u trajanju između jedan do dva sata za potrebe dovršenja tekućih dnevnih poslova. Nadalje, u navedenih 95 odrađenih dana prekovremenog rada nije uračunat koeficijent obračuna prekovremenog rada (1,5) pa navedenih 95 dana u suštini predstavlja oko 140 slobodnih dana. Kroz to vrijeme u više navrata tužitelj se obraćao ovlašteniku tuženika kao poslodavca g. AN direktoru GHE Vinodol, a to je organizacijska jedinica tuženika u kojoj je zaposlen tužitelj. Dakle, direktor AN je osoba koja je izravno nadležna za radno-pravni status tužitelja. Direktor AN čitavo to vrijeme nije uskladio radno-pravni status tužitelja. Iz navedenog je razvidno da je odnos tuženika prema tužitelju i do 2015. god. bio nezakonit te je tužitelj radi takvog odnosa bio uznemiravan i diskriminiran.

5. Tijekom 2015. god., a kako je već navedeno, kod tuženika je provedena reorganizacija temeljem koje je tužitelj sklopio ugovor o radu za radno mjesto koordinatora, dok je radno mjesto Voditelja službe za održavanje i nadalje ostalo nepopunjeno. Prilikom navedene reorganizacije dolazi do funkcionalnog (poslovnog) spajanja Hidroelektrane Vinodol i Hidroelektrane Rijeka te dotadašnji direktor HE [adresa] IN biva raspoređen na radno mjesto tehničkog direktora u GHE Vinodol. Tu činjenicu direktor AN koristi da tehničkog direktora usmeno promovira u nadređenu osobu u Službama za održavanje i proizvodnju a što je suprotno internim aktima, jer u internim aktima tuženika radno mjesto tehničkog direktora nije rukovodeće radno mjesto nego je sistematizirano u uredu direktora. Konkretno, usmenim putem direktor AN obavještava tužitelja da mu je tehnički direktor izravno nadređen. Da uznemiravanje i diskriminacija budu izraženiji direktor usmeno ovlašćuje tehničkog direktora, koji po sistematizaciji nije nadređen tužitelju, da tužitelju izdaje naloge za rad. Tužitelj je zbog dvanaestogodišnjeg ignoriranja kadrovskog rješavanja njegovog radno -pravnog statusa odbio raditi poslove koji ne spadaju u opis poslova koordinatora odnosno poslove koje nemaju formalno pokriće u ugovoru o radu koji je sklopio. Nakon toga direktor AN uz pomoć tehničkog direktora IN započinje kontinuirano uznemiravanje tužitelja a koje traje do danas. Tužitelj se u cilju zaštite svojih prava i prestanka uznemiravanja i diskriminacije, u posljednjih godinu dana više puta obratio tuženiku putem Povjerenika za zaštitu dostojanstva, Etičkog povjerenika, Etičkog povjerenstva te ponovno Povjerenika za zaštitu dostojanstva ali bez uspjeha. Nitko do navedenih nije našao ništa sporno u postupanju ovlaštenika poslodavca prema tužitelju.

6. Tužitelj dalje navodi kratki činjenični opis i prikaz manjeg dijela postupaka uznemiravanja i diskriminacije od strane direktora GHE Vinodol te dokaze kojima dokazuje navedene činjenice.

- Prije i tijekom 18. sastanka tehničkog osoblja održanom 24.02.2018. u GHE Vinodol direktor AN verbalno zlostavlja tuženika:

- zadavanjem pisanja obrazloženja "zašto posao nije obavljen?" iako je unaprijed poznato da do sada nisu ispunjeni uvjeti za obavljanje posla.

- zadavanjem zadataka koji se ne mogu izvršiti i prozivanjem kada će se izvršiti;

- zabranjivanjem izlaganja na sastanku;

- prijetnjom komunikacijske izolacije od kolektiva riječima: „zabraniti ću ti da dolaziš na sastanke“.

- na sastanku o kadrovskim pitanjima USZMR grupe održanom 22. listopada 2018. u GHE Vinodol direktor AN je prijetio otkazom tužitelju riječima: „Jedan od nas će morati otići iz ove firme, a to neću biti ja.“. Osim toga na istom sastanku direktor je vrijeđao tužitelja te je izrazio sumnju u mentalno zdravlje tužitelja te zatražio psihijatrijsko vještačenje tužitelja.

Niti navedeno direktoru nije bilo dovoljno nego je tužitelju prijetio „knockautom“.

- na 6. sastanku tehničkog osoblja Grupe HE Vinodol u 2019. godini održanog u Triblju 21. veljače 2019. god. direktor AN prijeti tužitelju davanjem opomene pred otkaz bez ikakvog opravdanja. Naime, na sastanku se vodila rasprava o konkretnom tehničkom pitanju o kojem su sudionici imali različite stavove. Uslijed toga, dio sudionika sastanka je raspravljao na temu iznoseći svoje stavove koje nisu mogli usuglasiti. Direktor umjesto davanja konstruktivnog prijedloga, prekida sastanak te izravno proziva tužitelja imputirajući mu odgovornost za nastali problem te mu izriče prijetnju na davanje opomene pred otkaz.

- za vrijeme odsutnosti tužitelja s posla (korištenje slobodnih dana) tehnički direktor g. IN upućuje E-mail nalog tužitelju i nalaže obavljanje posla tijekom tužiteljevog slobodnog vremena. Naknadno ga proziva za neodgovaranje na E-mail nalog tijekom navedenog slobodnog vremena. Razvija se korespondencija koja završava organiziranjem javne diskreditacije tužitelja od stane g. IN. Iz e-mail korespondencije (koja je u prilogu ove točke) vidljiv je neprimjereni način obraćanja g. IN prema tužitelju. Tužitelj nije počinio „djelo“ za kojeg ga optužuje g. IN odnosno nije lažirao i falsificirao e-mail poruku niti je obmanjivao i dovodio u zabludu nadređene. Optužbe g. IN temelje se na njegovom nepoznavanju postupka slanja e-mail poruka i vremenskog bilježenja istih. Nadalje, g. IN je temeljem navedenog e-maila organizirao sastanak čija je jedina tema i jedini cilj bio javna diskreditacija tužitelja. To je organizirano javno diskreditiranje zbog razlike vremenske oznake e-maila u trajanju od 8 minuta. U čitavu e-mail prepisku bio je uključen direktor AN, koji je bio prisutan i navedenom sastanku. Unatoč opisanom postupanju tehničkog direktora, direktor AN nije cijenio potrebnim reagirati i zaštititi tužitelja od neprimjerenih napada g. IN.

- na sastancima održanim 25.01.2019. god. i 19.02.2019. god. tehnički direktor IN, uz izostanak bilo kakve reakcije direktora AN, javno optužuje tužitelja za iznošenje neistina, što tužitelj nije učinio. Štoviše, direktor zauzima stranu g. IN, imputira nekolegijalnost tužitelja i opravdava propuste g. IN činjenicom da je tužitelj na te propuste ukazao sa zakašnjenjem. Uz to, unatoč opisanom postupanju tehničkog direktora, direktor AN nije cijenio potrebnim reagirati i zaštititi tužitelja od neprimjerenih i montiranih napada g. IN. Upravo suprotno, iz korespondencije je vidljivo da je g. IN počinio propuste u provođenju poslova održavanja, na čije ukazivanje je reagirao difamacijom tužitelja. Direktor ne samo da nije poduzeo adekvatne korake u vezi navedenih propusta već je i dozvolio da se propusti prikrivaju javnim sramoćenjem tužitelja. Ovo je diskriminacija iz razloga što se tužitelja proziva bez osnove, a uzročnik propusta i generator difamacije prolazi bez ikakvih sankcija.

- nakon sastanka tehničkog osoblja Grupe HE Vinodol održanog u Triblju 30. ožujka 2018. god. direktor AN dana 05.04.2018. god. svim sudionicima sastanka upućuje e-mail u kojem difamira tužitelja, samo iz razloga što je na navedenom sastanku tužitelj upozorio na nepotrebno trošenje novca. Pri tome iznosi netočne podatke o navodima tužitelja predbacujući tužitelju da tužitelj želi prouzročiti nepotreban trošak u znatnom iznosu. Iz navedenog je jasno vidljiva klasična zamjena teza radi napada na radnika (tužitelja) koji je upozorio na nepotrebno trošenje novca.

Na sastanku tehničkog osoblja GHE Vinodol održanog u Triblju 19. prosinca 2019. god. direktor AN svjesno izlazeći iz okvira propisanih internim aktima društva tužitelja je upozorio da je dužan javljati se na službene mobitele dok je na godišnjem odmoru te ga obavijestiti da li će boraviti u blizini pogona i biti na raspolaganju dok je na godišnjem odmoru, iako mu je poznato da do opoziva rješenja o godišnjem odmoru ne smije utjecati na način korištenja godišnjeg odmora tužitelja. Uz to na istom sastanku direktor obvezuje tužitelja da organizira "dežurstva", iako zna da organiziranje „dežurstva“ nije dužnost niti nadležnost tužitelja kao radnika, nego njega kao direktora, te obvezuje tužitelja da sam sebi nađe rezervu za potrebe eventualne intervencije ukoliko za vrijeme godišnje odmora ode na neki put, svjestan da je i to u isključivoj nadležnosti direktora. Na sastanku održanom 9.4.2018. u GHE Vinodol direktor AN tužitelju izriče usmeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa koja je i u pisanom obliku unesena u bilješku s tog sastanka. Navedena usmena opomena u potpunosti je neosnovana jer se odnosi na primjenu Pravilnika koji nije bio u cijelosti primijenjen niti jasan, a tužitelj niti nije nadležan za provođenje pravilnika. Upravo suprotno opisanom postupanju direktor AN se ponio u slučaju tehničkog direktora IN kada je tehnički direktor postupajući suprotno nalogu direktora AN dani zadatak ispitivanja proveo necjelovito, bez zadanog ispitivanja pri tom ne poštujući mjere zaštite na radu te svodeći zadatak na običnu provjeru. Direktor AN je bio obaviješten o propustima g. IN te nije poduzeo ništa ignorirajući očigledan propust g. IN. Iz opisanog je ponovno jasno vidljivo da direktor AN primjenjuje različite kriterije kod ocjene obavljenog posla radnika, a što predstavlja izravnu diskriminaciju te najgrublji oblik uznemiravanja.

- na sastanku tehničkog osoblja održanog u Triblju 27. rujna 2019. god. direktor AN tužitelju zadaje besmislene zadatke koji nisu u njegovoj domeni odnosno području odgovornosti tužiteljevog radnog mjesta. Uz to direktor javno proziva tužitelja samo iz razloga da ga uznemirava i omalovažava pred ostalim kolegama, te ne dopušta tužitelju da u svoju obranu navede točne činjenice. Iz navedene korespondencije jasno je vidljiv način ophođenja direktora prema tužitelju ovom prilikom i u pisanoj formi. Nakon neadekvatno provedenog posla pronalazi nedostatke u sustavu čije rješavanje adresira na tužitelja, a isti ne spadaju u tužiteljev posao. To je izmišljanje obaveza tužitelju za potrebe verbalnog zlostavljanja, dok nadležni za taj posao ostaju pošteđeni.

- direktor je naložio implementaciju alarma vezanih uz potencijal osovine iako je bio od strane tužitelja upozoren na moguće nuspojave implementacije istih. Nakon proteka oko jedne godine od početka implementiranja istih, tužitelj bezuspješno usmeno a zatim i pisano ukazuje na često pojavljivanje lažnih alarma. Direktor AN tužitelju zadaje prikupljanje podataka o navedenom alarmu. Nakon što je tužitelj obavio prikupljanje direktor ponovo ignorira problem dok ga tužitelj ponovo ne podsjeti na problem na 33. sastanku tehničkog osoblja. Tom prilikom direktor organizira 3 tehničke rasprave u kojima verbalno zlostavlja tužitelja imputirajući mu krivicu, omalovažavajući njegov rad, čime ga difamira pred radnim kolektivom. Opisano organizirano višekratno, dugoročno verbalno zlostavljanje provodi samo prema tužitelju.

- za vrijeme dok tužitelj radi brige o vlastitom zdravlju koristi bolovanje direktor AN je putem e-maila i telefonski zatražio od tužitelja da „hitno dostavi traženo kratko obrazloženje direktno direktoru M“, iako je znao da je tužitelj na bolovanju. Nakon što je tužitelj, iako koristi bolovanje, isti dan odradio dani mu zadatak direktor nastavlja sa zlostavljanjem i izluđivanjem tužitelja na način da zahtjeva od tužitelja očitovanje na potpuno besmislena pitanja. Iz opisane kronologije događaja jasno je razvidna namjera direktora da za svoje prekoračenje ovlasti i nezakonito postupanje optuži tužitelja ne birajući sredstva.

- tužitelj radi preopterećenosti poslom te nakupljenih slobodnih dana proizašlih iz prekovremenih sati nije uspio iskoristiti čitav godišnji odmor za 2018 god. do kraja lipnja 2019 god. Uz to tijekom lipnja i srpnja 2019 god. u GHE Vinodol se provodio remont. Pri većem dijelu remonta je tužiteljeva prisutnost na poslu nužna. Radi toga tužitelj traži od direktora AN pronalaženje načina kako da se formalno prikaže korištenje godišnjeg odmora u zakonskim okvirima, te načina na koji će stvarno iskoristiti preostali dio za 2018 god. Direktor 13 dana uopće ne reagira na tužiteljeve upite ignorirajući e- mailove upućene radi rješavanja tog pitanja, da bi nastavno dana 26.06.2019 god. tužitelju odobrio korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu. Odmah istog dana 26.06.2019 god. direktor usmeno suspendira upravo odobreni godišnji odmor tužitelju, te istog dana saziva tri sastanka u vezi pitanja tužiteljevog neiskorištenog godišnjeg odmora za 2018 god., te od tužitelja bespotrebno i ponižavajuće zahtjeva očitovanje o razlozima zašto već ranije nije iskoristio godišnji odmor za 2018 god. Po zahtjevu direktora tužitelj dostavlja besmisleno očitovanje a sljedećeg dana 27.06.2019 god. podnosi i novi zahtjev za korištenje GO koji mu direktor odobrava 28.06.2019 god. Iz opisane kronologije događaja jasno je razvidna namjera direktora AN da u vezi reguliranja zakonskog prava na korištenje godišnjeg odmora u zakonskim okvirima tužitelju što više oteža ostvarenje pripadajućeg prava a što rezultira činjenicom da tužitelj ostaje bez mogućnosti planiranja korištenja godišnjeg odmora s obitelji i remeti mu poslovne procese.

- direktor AN nije sposoban organizirati rad u elektrani na način da se svi poslovi obave unutar radnog vremena pa nastaje problem s prekovremenim radom i odrađenim satima (u korespondenciji je zabilježeno oko 9 dana prekovremenog rada što pomnoženo s faktorom 1,5 čini oko 13 slobodnih dana). Radi nastalog problema tužitelj se obraća direktoru koji opisani problem, kao i broj prekovremenih sati, negira te ismijava razloge nastanka toliko prekovremenih sati. Ponavljam da je upravo direktor dužan organizirati rad u elektrani unutar zakonskih okvira.

7. Uz sve navedeno tijekom listopada 2019 god. direktor AN raspisuje Interni oglas za radno mjesto Voditelja službe održavanja na koji se prijavio tužitelj kao jedan od tri prijavljena kandidata. Vrlo je bitno za istaknuti da je radno mjesto Voditelja službe za održavanje vrlo slično radnom mjestu koje je tužitelj, bez sklopljenog ugovora o radu, s uspjehom obavljao od 2003. do 2015. god. što znači da ima 12 godina radnog iskustva na takvom radnom mjestu, kako je već u uvodu ove tužbe navedeno. Radi toga je tužitelj povjerovao da je direktor napokon odlučio organizirati rad u elektrani u skladu s internim propisima, te je tužitelj opravdano očekivao da će po objavljenom Internom oglasu biti odabran. Međutim, dogodilo se upravo suprotno, a sve kao nastavak dugogodišnjeg uznemiravanja i diskriminacije tužitelja. Postupak po Internom oglasu proveden je protivno svim etičkim načelima te Etičkom kodeksu tuženika a sve s ciljem daljnjeg ponižavanja i uznemiravanja tužitelja kako slijedi.

- uputa o postupku premještaja radnika u glavi IV. Zaključne odredbe navodi da u postupku premještaja radnika moraju poštivati etička načela, a premještaj radnika mora se temeljiti isključivo na stručnosti, zalaganju i rezultatima rada kandidata, a što je propisano i odredbom čl. 11. Etičkog kodeksa. Niti jedan od navedenih kriterija poslodavac nije uzeo u obzir. To se najbolje vidi u prijedlogu za odabir kandidata koji je Povjerenstvo za provedbu dostavilo direktoru AN gdje je navedeno da je predloženi kandidat priložio svu traženu dokumentaciju, zadovoljio sve tražene uvjete iz natječaja te zadovoljio na selekcijskom razgovoru. Dakle, o stručnosti, zalaganju i rezultatima rada odabranog ponuditelja nema niti riječi. Osim toga tužitelj ima najvišu stručnu spremu (magisterij), najdulji radni staž (punih 26 godina staža), veliko i potpuno radno iskustvo na raznim radnim mjestima, a izabran je kandidat s 10 godina radnog staža i znatno manjim stručnim dostignućima i radnim iskustvom.

- nadalje, osim što je odluka o odabiru kandidata za tužitelja diskriminatorna i tijekom postupka odabira kandidata tuženik je diskriminirao tužitelja.

. - nakon što je Povjerenstvo za odabir dostavilo svoj prijedlog direktoru AN, koji je ovlašten odlučiti o odabiru kandidata, tužitelj je zatražio uvid u natječajnu dokumentaciju koji mu nije u cijelosti omogućen. Konkretno, tužitelju nije omogućen uvid u ocjene (brojeve) izabranog kandidata dobivene od članova Povjerenstva na razgovoru pred Povjerenstvom. Da čitav postupak provedbe odabira po Internom oglasu nije bio diskriminirajući, te da je bio etičan, tuženik ne bi imao razloga tajiti ocjene odabranog kandidata. Da je čitav postupak izbora diskriminirajući i neetičan potvrđuju i prosječne ocjene kojima je Povjerenstvo ocijenilo kandidate jer je jedan od tri člana Povjerenstva znatno ispodprosječno ocijenio tužitelja. Tužitelj pretpostavlja (jer nije dobio uvid u imena ocjenjivača) da je te ocijene dao član Povjerenstva i tehnički direktor IN na čiji je sukob interesa i sumnju u objektivnost tužitelj upozoravao sve izravno nadređene tijekom postupka izbora. Tijekom provođenja postupka odabira kandidata po Internom oglasu, tužitelj je ukazivao na nepravilnosti u postupku na svim razinama i zatražio zaštitu ali nije zaštićen nego je upućen na formalne procedure unutar tuženika kao poslodavca.

- tužitelj je protiv e-mailom pisane obavijesti o izboru kandidata po internom oglasu uložio Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik, unatoč obećanju, nikada nije odgovorio, čime je još jednom pokazao svoj odnos prema brizi za radnike. Opisano, za sada, predstavlja završni čin diskriminacije i ponižavanja tužitelja a što je dugogodišnja praksa tuženika. Nadalje, jasno je vidljivo da se ne radi o osobnom sukobu direktora s tužiteljem nego i tuženik kao poslodavac, iako u svojoj organizaciji ima nekoliko mehanizama za rješavanje pitanja neetičnosti i diskriminacije ne želi poduzeti ništa da zaštiti svog radnika.

Tijekom reorganizacije u 2015. g. direktor je degradirao tužitelja i unatoč degradacije ponovo tražio od tužitelja obavljanje poslova van ovlasti i uz povećani angažman. Osim toga, od 2015. god. nakon što je tužitelj (zbog nerješavanja radno-pravnog statusa i degradacije) odbio prijedlog direktora da i nadalje radi poslove radnog mjesta za koje nema sklopljen ugovor o radu direktor se prema tužitelju odnosi na ponižavajući način koji uključuje verbalne i fizičke prijetnje, vrijeđanje, degradaciju, zlostavljanje, uznemiravanje, omalovažavanje i diskriminaciju.

8. Dalje tužitelj tijekom postupka u bitnome tvrdi da je pravo na jednako postupanje prema tužitelju povrijeđeno u više slučajeva:

- nejednako postupanje tuženika prema tužitelju u vidu koeficijenta plaće koju dobiva i statusu radnog mjesta koje ima od 1999. g. (stjecanje titule magistra znanosti) do danas, tvrdeći da su svi radnici VSS/rukovodeći brže napredovali od tužitelja,pri čemu tužitelj, iako najobrazovaniji, najsporije napreduje osobito od 2007. do danas, kada je njegovo napredovanje isključivo u nadležnosti direktora AN,

- nejednako tretiranje tužitelja u odnosu na ostale djelatnike u GHE Vinodol, koji su sudjelovali a sastancima tehničkog osoblja, pri čemu tvrdi da je tekst bilješki posvećen zlostavljanju tužitelja, jer dio teksta u bilješki koji se odnosi na tužitelja znatno je veći od dijela bilo kojeg drugog djelatnika i znatno detaljnije obrađuje tematiku pojedinog posla od drugih djelatnika.

- nejednako postupanje u reorganizaciji 2015., kada tužitelj biva raspoređen na radno mjesto nižeg ranga iako je mogao dobiti jednakovrijedno radno mjesto onome na kom je bio,

- nejednako postupanje u odabiru Voditelja službe za održavanje, kada je direktor AN odabrao povjerenstvo čiji je cilj bilo nejednako postupati prema tužitelju ( u sastavu ON, IN i PN), pri čemu tvrdi da povjerenstvo formira sustav vrijednosti koji na bazi neadekvatnih pitanja, temeljem pola sata razgovora ocjenjuje kandidate, a da je cijeli taj postupak "farsa" čiji je jedini cilj bio nejednako postupiti prema tužitelju.

- diskriminacija po obrazovanju koja se ogleda u tome da tužitelj u grupi VSS djelatnika jedini ima titulu magistra znanosti (osim direktora mr. sc. AN, dipl. ing. koji provodi diskriminaciju). Činjenica da je u svom okružju najobrazovaniji, ima najveća stručna i radna dostignućima i jedini koji je izložen izrazitom nejednakom postupanju čini vjerojatnom diskriminaciju po obrazovanju,

- diskriminacija po zdravstvenom stanju, koja se ogleda u tome da je direktor AN izrazio sumnju u psihološke probleme tužitelja, vezano uz činjenicu da je tužitelj bio oslobođen od služenja vojske,

- diskriminacija po političkim ili drugim uvjerenjima,

- diskriminacija iz osobnih razloga, a koja se ogleda u tome da je direktor AN na sastanka donio sliku na kojoj se tužitelj smije, te naveo da se isto tumači kao nepoštovanje, pri čemu tužitelj tvrdi da se time radi o diskriminaciji iz osobnih razloga,

- također tvrdi da je tužitelj psihički zlostavljan vezano uz sustav uzbude HE Rijeka, navođenjem na nelegalne radnje, izbjegavanjem odgovornosti, odbijanjem preuzimanja odgovornosti, odbijanjem komunikacije, gaslightingom, produljivanjem i prolongiranjem posla od strane direktora AN,

- da osim toga tuženik u dugom vremenskom razdoblju psihički zlostavlja tužitelja na sastancima tehničkog osoblja i ostalim tematskim sastancima, o čemu svjedoče bilješke sa sastanaka tehničkog osoblja od 01.03.2018. g. do 16.01.2020. g. tj. do ukidanja sastanaka tehničkog osoblja. Iz bilo koje od bilješki u tom razdoblju je vidljivo da tužitelj ima sasvim drugačiji tretman od svih ostalih sudionika sastanka tj. da se prema njemu vrši zlostavljanje,

- da je posljedica učestalog i dugogodišnjeg zlostavljanja narušavanje zdravstvenog stanja tužitelja, te da narušeno zdravlje nema značajan utjecaj na njegove aktivnosti u firmi, ali zadnjih 7 godina ima za posljedicu smanjenu produktivnost u privatnom životu koja se manifestira kao utučenost, odsutnost, depresivnost, iscrpljenost, zaokupljenost poslom, nemogućnost obavljanja obiteljskih dužnosti i obaveza prema ostalim članovima obitelji i privatnog društvenog kruga.

9. Zaključno, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kako je konačno preciziran podneskom od 8.5.2024., uz naknadu parničnog troška.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra da sud treba odbaciti tužbu u cijelosti sukladno čl. 134. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/20) s obzirom na to da je podnesen izvan zakonskih rokova, odnosno radnik zaštitu od uznemiravanja pred nadležnim sudom treba zatražiti u roku osam dana od isteka roka za poduzimanja mjera za sprječavanje uznemiravanja, odnosno u roku osam dana od saznanja da poduzete mjere očito nisu primjerene. S obzirom na to da tužitelj tužbu nije podnio unutar tog roka, smatramo da ista treba biti odbačena. Naime, tužitelju je Odluka o pritužbi radi uznemiravanja, koju je podnio povjereniku za zaštitu dostojanstva, dostavljena 13. ožujka 2020. godine, a tužbu naslovnom sudu je podnio 15. svibnja 2020 godine. Također, sukladno čl. 133. Zakona o radu radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. navedenog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Radnik je zahtjev za zaštitu prava podnio tuženiku 30. listopada 2019. godine, a tužbu naslovnom sudu je podnio 15. svibnja 2020. godine iz čega je razvidno da zakonski rok prekoračen, prema tome tužba treba biti odbačena. Podredno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da ne poriče da je tužitelj dugogodišnji radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu koordinator u GHE Vinodol, Proizvodno područje HE Zapad, Sektor za hidroelektrane u HEP-Proizvodnji d.o.o., šifra radnog mjesta 55.6.1./122 s posljednjim Ugovorom o radu od 13. srpnja 2015. godine. Što se tiče liste poslova koje je tužitelj obavljao i vodio, i njegovih profesionalnih i osobnih kvaliteta, svi navodi iz tužbenog zahtjeva predstavljaju samo tužiteljeve vlastite sudove o sebi, koji se a priori moraju smatrati subjektivnima. Tvrdnje tužitelja kako tijekom zadnjih dvanaest godina obavljao poslove povećanog opsega i složenosti su paušalne te nisu ni na koji način potkrijepljene dokazima. Kako bi se utvrdila istinitost tih tvrdnji bilo bi nužno opsežno izvođenje dokaza koji nisu bilješke, iskazi i liste koje je sam tužitelj sačinio. Također, nije točna tvrdnja da tužitelj neformalno obavljao poslove izvan onih navedenih u njegovom Ugovoru o radu u kojem se navodi da je tužitelj osim poslova opisanih Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslodavaca dužan obavljati i druge neophodne poslove u skladu sa svojom stručnom spremom, naravi i vrstom posla. Tužitelj je trenutačno zaposlen na radnom mjestu koordinatora koji obavlja poslove USZMR -upravljanje, signalizaciju, zaštite, mjerenja i regulacija na području GHE Vinodol. Naime, u trenutku provođenja reorganizacije odnosno nove sistematizacije tuženika provedene 2015. godine tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu rukovoditelja odjela. Nakon navedene reorganizacije u cijeloj GHE Vinodol odjeli su definirani samo u manjim elektranama u grupi (HE Gorski kotar i HE Rijeka), i u tim odjelima nema VSS radnog mjesta, već samo SSS. U HE Vinodol, glavnoj elektrani gdje je tužitelj do tada radio, u novoj sistematizaciji nema definiranog odjela, pa nadalje nije mogao biti rukovoditelj odjela. Prvo najsličnije radno mjesto je koordinator unutar službe održavanja, na koje je i imenovan te potpisom ugovora o radu isto i prihvatio. Također tvrdnje o sprječavanju napredovanja opovrgava i činjenica je da tužitelj, kako tada, tako i danas, medu svim koordinatorima ima najveći koeficijent, tj. 4,5 dok su preostala trojica koordinatora imala koeficijent 4.2 (trenutačno su popunjena dva radna mjesta koordinatora, uz tužitelja) Tužitelj nije ni na koji način sklapanjem navedenih Ugovora degradiran, već je raspoređen na najprimjerenije radno mjesto koje je bilo moguće uslijed izmjena unutar sistematizacije tužitelja, što je potpisom Ugovora o radu br. PU-32-7081-02072015 i prihvatio. Nesporno je da u studenom 2013. direktor AN na mjesto Rukovoditelja odjela za održavanje imenuje dipl. ing. građevine CN, a tužitelja na radno mjesto Rukovoditelja odjela za proizvodnju. Financijski daleko najveći udio održavanja obuhvaća građevinsko održavanje pa je bilo sasvim svrsishodno da tim dijelom poslova rukovodi inženjer građevine. Također, nije istinita tvrdnja da tužitelj rukovodi pogonom bez formalne ovlasti u sistematizaciji, već je rukovođenje pogonom isključivo ovlaštenje direktora pogona GHE Vinodol, koji isto i provodi u suradnji s tehničkim direktorom, voditeljima HE Rijeka i HE Gorski kotar, zamjenikom voditelja HE Rijeka, voditeljem službe održavanja GHE Vinodol i trojicom koordinatora, od kojih je jedan i tužitelj. Potrebno je napomenutu da direktor glavne hidroelektrane za vrijeme svog mandata sukladno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji HEP-Proizvodnja d.o.o. (Bilteni 348, 360, 391) čl. 54. i 55. rukovodi radom glavne elektrane te je ovlašten donositi sve odluke u vezi s radnim odnosom ili ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa za radnike glavne hidroelektrane. Tuženik naglašava da radno mjesto voditelja službe za proizvodnju, za koje tužitelj opetovano izražava aspiracije, nije adekvatno njegovom radnom mjestu prije reorganizacije (rukovoditelj odjela), a suštinski nije niti obavljao zadaće u tom opsegu (obavljao je poslove u elektro i strojarskom održavanju na lokaciji u Triblju HE Vinodol, a nije ničim obuhvaćao lokacije u Gorskom kotaru niti u HE Rijeka (koja je nakon reorganizacije 2015. ušla u organizaciju GHE Vinodol), a također niti na jednoj lokaciji pa niti u HE Vinodol nije vodio građevinsko održavanje. Pošto tužiteljevo prethodno radno mjesto nije obuhvaćalo takav opseg radova, time s tih poslova nije niti degradiran, već bi njegovo imenovanje na to radno mjesto (voditelj službe održavanja) bilo napredovanje, a naglašavamo, već ima koeficijent (4,5) i plaću jednaku onoj na tom radnom mjestu za koje izražava aspiracije. Tužitelj nije ni na koji način dokazao da mu direktor AN daje poslove koji ne spadaju u opis poslova njegova radnog mjesta, niti da nije plaćen za obavljanje tih poslova. Vezano uz tvrdnje o smanjenoj brzini napredovanja i rasta koeficijenta za plaću tužitelja iste opovrgava. Naime, tužitelj ni na koji način tijekom svoje karijere nije bio degradiran, naprotiv, kao što je vidljivo iz podatka koje sam tužitelj daje u obrazloženju tužbe, tužitelj je konstantno napredovao te mu se je povećavala visina plaće dok nije dosegao trenutačni koeficijent za svoje radno mjesto koordinator od 4,5 koji je veći od koeficijenta svih ostalih kolega zaposlenih na tom radnom mjestu u organizacijskoj jedinici GHE Vinodol kojima je složenost radnog mjesta vrjednovana koeficijentom 4.2. Samo napredovanje tužitelja je vidljivo iz koeficijenata iz njegovih ugovora o radu, kako ih sam navodi, uz jedan relevantan, ispravak:

-Samostalni inženjer 4 od 1. travnja 1997. (ne od 2003. kako je navedeno u tužbi) do

30. lipnja 2006., (koeficijent 3.6);

-Koordinator 5, od 1. srpnja 2006. do 28. siječnja 2007. (koeficijent 3.8);

-Samostalni inženjer 5, od 29. siječnja 2007. do 8. studenog 2013. (koeficijent 4.0);

-Rukovoditelj odjela za proizvodnju 5- od 9. studenog 2013. do 13. srpnja 2015. (koeficijent 4.5). Također, znakovito je da u više od devet godina svog zaposlenja tužitelj niti jednom nije napredovao, odnosno nije mu povećavan koeficijent u razdoblju od 1. travnja 1997. do 30. lipnja 2006. godine što nikako ne govori u prilog tvrdnjama da direktor AN sprječava njegovo napredovanje, naprotiv, tužitelj niti jedan put nije napredovao za cijelo navedeno vrijeme zaposlenja, sve dok mu nadređeni nije postao direktor AN, kao što je vidljivo iz priloženih ugovora o radu. Tužitelj navodi da ga je direktor AN preopteretio poslom što je u razdoblju od 2006. do 2015. bio uzrok nastanka akumuliranog prekovremenog rada u iznosu od 95 dana, a za cijelo to vrijeme se radilo o radu koji je tužitelj samoinicijativno organizirao na navedeni način, te o istom nije obavještavao direktora AN. Nije dobivao njegove naloge, niti mu je predavao evidenciju (tužitelj niti ne prilaže nikakve dokaze vezane uz to). Prekovremeni rad se može provoditi samo po nalogu poslodavca. Naime, predmetni popis nikad nije dostavljan direktoru AN na znanje niti na ovjeru, nego je lista s navedenim prekovremenim satima direktoru AN dostavljena tek nakon reorganizacije tvrtke 2015. godine, kao slobodni sati (dani) koje tužitelj može koristiti. Tužitelj tvrdi da je radi takvog odnosa uznemiravan i diskriminiran, no on je samoinicijativno organizirao rad na takav način, te na navedeno nije imao prigovore sve do 2019 godine. Tužitelj navodi da direktor AN koristi funkcionalno spajanje HE Vinodol i HE Rijeka 2015. godine kako bi tehničkog direktora usmeno promovirao u nadređenu osobu u Službama za održavanje i proizvodnju a što je navodno suprotno internim aktima, jer u internim aktima tuženika radno mjesto tehničkog direktora nije rukovodeće radno mjesto argumentirajući time da je sistematizirano u uredu direktora. Navedena tvrdnja nije istinita uzevši u obzir hijerarhiju baziranu na aktualnoj sistematizaciji i aktima tuženika. Tumačenje tužitelja vezano uz status tehničkog direktora opovrgavaju akti društva, uz Pravilnik o sistematizaciji HEP-Proizvodnje d.o.o." (Bilten 348), još detaljnije ulogu tehničkog direktora opisuju Pravila i mjere sigurnosti pri radu na hidroenergetskim postrojenjima (Bilten 464). U potonjem navedenom aktu u poglavlju 5.1.3. navodi se da Program rada u pravilu izrađuje Služba za održavanje, odnosno koordinator radova, a donosi ga direktor pogona, tehnički direktor pogona, voditelj elektrane ili osoba koju ovlasti direktor pogona." U poglavlju 5.2.5. istog akta navodi se da Pravo izdavanja Naloga za rad za sve radove u hidroenergetskim postrojenjima i pripadajućim instalacijama između ostalih ima tehnički direktor, naveden odmah iza direktora pogona. Uloga tehničkog direktora pogona još je na mnogim mjestima opisana i u ostalom tekstu Pravila i mjere sigurnosti pri radu na hidroenergetskim postrojenjima" (Bilten 464), kao i u svim grafičkim prikazima tijeka aktivnosti i isprava za rad, gdje je vidljiva duboka operativna izvršna uloga tehničkog direktora, s izvršnim ovlastima i ulogom u hijerarhiji sistematizacije elektrane. Navedeno tumačenje dodatno je provjereno i potvrđeno kod ovlaštene organizacije koju je tuženik angažirao za izradu aktualne sistematizacije. Tumačenja i upute koje je direktor AN dao svim zaposlenicima u GHE Vinodol u vezi položaja tehničkog direktora u cijelosti su u skladu s prethodno navedenim te je uloga tog radnog mjesta u cijelosti u skladu s njegovim nazivom, čega se svi zaposlenici GHE Vinodol, osim tužitelja, u potpunosti pridržavaju te poštuju poziciju tehničkog direktora. Tuženik jedini ne poštuje navedenu uputu dobivenu od direktora AN, iako mu je višekratno dana, usmenim i pisanim putem. Nesporno je da se u cilju zaštite svojih prava i prestanka navodnog uznemiravanja i diskriminacije, tužitelj u posljednjih godinu dana više puta obratio tuženiku putem Zahtjeva za zaštitu prava, Povjerenika za zaštitu dostojanstva, Etičkog povjerenika i Etičkog povjerenstva istinita je i tvrdnja da nitko od navedenih nije našao ništa sporno u postupanju ovlaštenika poslodavca prema tužitelju, jer ničega spornoga nije niti bilo, kao što je vidljivo iz predmetnih pritužbi tužitelja i obrazloženih odgovora na iste. Tuženik opovrgava navedene tvrdnje tužitelja kojima je jedni navodni dokaz Bilješka sa 18. sastanka tehničkog osoblja Grupe HE Vinodol održanog 24. svibnja 2018., odnosno ulomci komentari u predmetnoj bilješci, koji predstavljaju navode koje je potpuno samovoljno konstruirao tužitelj, i nisu potvrđeni niti od jednog sudionika sastanka. Sve tvrdnje koje su dokazane takvim Bilješkama tuženik odbacuje kao neistinite. Tužitelj kao dokaz svojih tvrdnji vezanih uz Sastanak o kadrovskim pitanjima 22. listopada 2018. godine daje Bilješku na službene bilješke sa sastanaka uz koju fabricira svoje vlastite dodatke i izmjene neovjereno od ikoga i bez suradnje s osobom koja je vodila službenu bilješku, uslijed čega ista nema nikakvu vjerodostojnost. Odbija u cijelosti sve navode iz tih dodataka i izmjena tužitelja na službene bilješke tuženika. Tužitelj ponovno kao dokaz svojih tvrdnji daje Bilješku sa 6. sastanka tehničkog osoblja GHE Vinodol u 2019. g. koja je još jedan primjer kreiranja vlastitog zapisnika, i to u stenogramskom obliku. Direktor AN nije računalni ekspert, pa nije niti mogao prosuditi da li je bila greška u programskom paketu MS Outlook ili stvarna manipulacija dokumentom. Pričekao je zaključak tehničke analize predmetnog slučaja. Ispostavilo se je da se radi o nesporazumu uzrokovanom greškom u programskom paketu MS Outlook. Premda je u korespondenciji između sudionika ovom nesporazumu bilo i oštrije retorike, na kraju je na zaključak koji je iniciran od g. MN dostavljen g. IN e-mailom 25. rujna 2017. u 10,44 h (u kojem se zaključno nalazi tekst: "Obje strane su suglasne da nema zle namjere ni u sastavljanju ni u opovrgavanju izjave navedene na početku teksta". Na suglasnost s navedenim zaključkom od strane g. IN (e-mail od 25. rujna 2017. u 10,55 h), tužitelj je sve koji su bili informirani o predmetnom slučaju izvijestio e-mailom od 29. rujna 2017. u 11,52 h u kojem je stajalo: Izvješćujem Vas da je korespondencija o Povremeno netočno pokazivanje kote akumulacije Lokve" završila na niže u pismu naveden način".Na osnovi primljene korespondencije direktor nije mogao zaključiti ništa drugo nego da su nesuglasice raščišćene, da je postignut dogovor upravo onako kako je napisano - da nije bilo zlih namjera niti s jedne strane i da je komunikacija normalizirana. Vezano uz dio tužbe u kojem tužitelj ističe različite kriterije kod ponašanja direktora AN i spominje izravnu diskriminaciju a ne navodi po kojoj osnovi je provedena spomenuta diskriminacija, pa samim time tvrdnja nije posve jasna. Međutim, ako se veže na događaj u kojemu tužitelj dana 25. siječnja 2019. godine upozorava na nepravilan način rada tehničkog direktora IN s aspekta Zaštite na radu koji se je dogodio 21. studenog 2018. godine. Direktor je osobno detaljno provjerio sve navode i činjenice po tom upozoravanju i detalje provođenja navodno nepravilnog rada. Po tom pitanju konzultirao je i stručnjaka zaštite na radu i on mu je potvrdio da pri provođenju predmetnih aktivnosti dana 21. studenog 2018 godine nije bilo nepravilnosti s aspekta pravila zaštite na radu. Osobno je i sam utvrdio da propusta u provođenju mjera zaštite na radu nije bilo u predmetnim aktivnostima dana 21. studenog 2018. godine. Također, evidentno je da je vremenski razmak od samog događaja do njegove prijave vrio dugačak - 2 mjeseca i 4 dana. Direktor je zaključio da se stvarni motiv ipak nalazi u drugom dijelu postavljenog pitanja. Time je istraživanje prijavljenog događaja završeno, a direktor AN je odlučio ne sankcionirati tužitelja unatoč podnošenju prijave s nečasnim namjerama, koju i dalje nastavlja koristiti u slične svrhe. Tužitelj kao dokaz svojih tvrdnji daje Bilješku sa 10. sastanka tehničkog osoblja GHE Vinodol u 2018. g. koja predstavlja još jedan primjer kreiranja vlastitog zapisnika, čije navode odbacuje kao neistinite. Tužitelj kao dokaz svojih tvrdnji u ovom dijelu tužbe ne prilaže službenu bilješku, već nadopunu koju je izradio sam, neovjerenu od ikoga i bez suradnje s osobom koja je vodila službenu bilješku, odnosno potpuno je nevjerodostojna kao dokaz. Neovlašteno samostalno određivanje prioriteta tužitelja ide toliko daleko da tužitelj svjesno zanemaruje postavljene zadatke periodike preventivnog održavanja iz službenog Pravilnika održavanja, npr. svjesno izostavlja ispitivanja sustava uzbude (starog 27 godina) generatora u HE Rijeka tijekom remonta elektrane u srpnju 2017. godine, a nakon pojave kvara kasnije u jesen iste godine organizira znatno okrnjen opsega ispitivanja. Direktor za takav konkretni slučaj daje samo usmeno upozorenje tužitelju. Tužitelj je radio istraživanja u vlastitom aranžmanu na službenom sustavu vođenja elektrane bez znanja nadređenih, koja nije dovršio i ostavio takva, ostavivši zbunjujuće dijelove nadzornog i upravljačkog sustava za smjensko dežurno osoblje. Također, u svojoj domeni struke (USZMR- Upravljanje, Signalizacija, Zaštite, Mjerenja) neovlašteno je stavio van funkcije sustav mjerenja vibracija agregata, također bez konzultacije s nadređenima. U prvoj polovici dana 8. svibnja 2019. godine direktor AN nije znao da je g. MN na bolovanju. Po dobivenom zahtjevu od direktora M dobivenom e-mailom 08. svibnja 2019. godine u 10,43 hi molbom za dostavom obrazloženja za koju je prethodno usmeno također zamoljen, uz žurnost, proslijedio je tužitelju zahtjev e-mailom istog dana u 10.46 h U tom trenutku direktor AN se nalazio u obilasku pogona CHE Fužine Naknadno saznaje da je tužitelj odsutan s posla. Nije mogao s pouzdanošću znati je li odsutan zbog bolovanja, bolesti, pregleda ili privatnih potreba. Po tom saznanju nije zahtijevao daljnji rad tužitelja u tom danu. Također napominjemo da pojam hitno ili žurno ne znači trenutno rješavanje zadatka, niti isti dan ako radnik nije u mogućnosti, već onda kada bude u mogućnosti. Oko 14 h istog dana direktor je još uvijek bio u CHE Fužine, a telefonski mu se je samoinicijativno javio tužitelji nudio obavljanje zadatka, te pitao za razjašnjavanje pojedinih detalja. Takva gesta direktoru se učinila lijepom i prihvatio je inicijativu tužitelja za obavljanjem zadatka, pošto nije spominjao bolest niti je zvučao bolestan, pretpostavio je da se je vratio s pregleda i da je zdrav, a zadatak je bio jednostavan i kratkotrajan, trajanja oko dvadeset minuta pisanja kratkog obrazloženja na računalu i slanje jednog e-maila. Idući dan, 09. svibnja 2019. godine u 14,59 h direktor je dobio cc emaila g. MN upućenog u GHE Vinodol s pitanjem kako se tretira njegov jučerašnji rad tijekom bolovanja, što uz daljnju korespondenciju vodi prema planiranom optuživanju od strane a MN za davanje zadataka tijekom bolovanja. Uzevši u obzir navedeno, proizlazi da je tužitelj ponudio je rad u danu za koji je prijavio bolovanje zbog pregleda, s ciljem da za taj rad optuži direktora za davanje zadataka tijekom bolovanja. Vezano uz tužiteljeve navode u kojima se poziva se na slučaj traženja korištenja godišnjeg odmora u zakonskim okvirima", te način na koji će stvarno iskoristiti preostali go. iz prethodne godine Dakle, tužitelj traži korištenje go. u zakonskim okvirima i nadalje način na koji će stvamo iskoristiti preostali g.o., što implicira da korištenje go. u zakonskim okvirima ne bi stvamo iskoristio, što bi bilo kršenje zakonskih okvira. Tužitelj ne koristi, odnosno odgađa korištenje g.o. iz prethodne godine iz samo njemu znanih razloga, a u tekućoj godini potkraj lipnja, mjeseca do kojeg se moraju iskoristiti go. iz prethodne godine, postavlja pitanje korištenja svojeg starog go. Tužitelj nije prije zatražio korištenje preostalog dijela starog go, pa mu to nije moglo niti biti odbijeno, a u svakom slučaju bilo bi mu omogućeno da je zatražio, kao što je to dosad uvijek bio slučaj Kada je potkraj lipnja 2019. godine postavio pitanje korištenja preostalog dijela starog go, tada mu je omogućeno korištenje tog preostalog dijela starog go. Benevolentnost predstavnika poslodavca je vidljiva i samoj činjenici da redovito tužitelju odobrava korištenje godišnjeg odmora u terminu sukladno njegovim željama, iako za to ne postoji zakonska obveza. Direktor AN je sposoban organizirati rad u elektrani, što i čini dugi niz godina te je svjestan definicije, pravila i svrhe prekovremenog rada. U cijeloj GHE Vinodol, koja ima 75 radnika, nitko nema zamjerke na postojeći način uređenja prekovremenog rada osim tužitelja. U ovom dijelu tužbe tužitelj pokazuje nerazumijevanje institucije prekovremenog rada definirane u čl. 29. Pravilnika o radu u HEP-Proizvodnji d.o.o. (Bilten 326). Naime, za planiranje dugotrajnih radova, kao primjer kojih navodimo rad u sklopu remonta HE Zeleni vir u 2019. godini, korištenje prekovremenog rada nije predviđeno, već je isti predviđen samo za slučajeve više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i za druge slične slučajeve prijeke potrebe. Tužitelj je kao odgovorna osoba na predmetnom Ugovoru za aktivnosti zamjene sustava zaštita u HE Zeleni vir znao daleko prije (u fazi pripreme dokumentacije o nadmetanju još daleko prije sklapanja ugovora oko godinu dana ranije), te je bio upoznat o kojem se obimu posla radi, a nije tu informaciju dao nadležnom Voditelju HE Gorski kotar koji je izrađivao prijedlog plana remonta HE Zeleni vir. Tako je zbog nedostatka informacija nadležni Voditelj HE Gorski kotar napravio uobičajeni plan remonta ne znajući i ne uzimajući u obzir povećani opseg aktivnosti za što se je tužitelj mogao zatražiti produženi termin remonta za koji ne bi bio potreban prekovremeni rad. U kolovozu 2019. godine, u zadnji čas neposredno prije početka radova na objektu od direktora traži da se taj rad koji je trebao biti redovno planirani remontni rad, obavlja kao prekovremeni rad, iako je znao da je direktor u to vrijeme na godišnjem odmoru. Direktor je uložio znatno vrijeme svojeg godišnjeg odmora na korespondenciju s tužiteljem u kojoj mu je podrobno i pristojno objasnio na koji način da provodi planirane aktivnosti, o čemu kao dokaz prilažemo email korespondenciju s tužiteljem. Tužitelj je pojašnjenja i predmetni dio Pravilnika o radu u HEP-Proizvodnji d.o.o. ignorirao i svoj rad svojevoljno prikazivao kao prekovremeni, premda nije ni od koga sa strane poslodavca dobio nalog za prekovremeni rad. Tužitelj kroz duže vremensko razdoblje fabricira situacije kojima je cilj je prikazati sebe kao žrtvu uznemiravanja. U nizu neuvjerljivih konstrukcija u kojima tužitelj provocira problematičnu situaciju na koju bi direktor trebao reagirati, a za svaki predviđeni odgovor direktora tužitelj ima pripremljenu pritužbu. Konstrukcije su skoro u pravilu bazirane na priloženim bilješkama koje prezentira kao službene, a u stvarnosti su nadopune koje je izradio sam, neovjereno od ikoga bez suradnje s osobom koja je vodila službenu bilješku, što time nema nikakvu relevantnost niti vjerodostojnost. Takve nadopune e-mailom distribuira širokom krugu zaposlenika tuženika, neovisno o njihovoj uključenosti u problematiku, s ciljem difamiranja direktora. Tužitelj u sklopu svake takve nadopune postavi zahtjev u kojem navodi da primatelji ukoliko imaju nešto protiv tih nadopuna ili primjedbe na njih, iste u kratkom roku dostave, znajući da ostali radnici zbog zauzetosti svojim obvezama i poslovima naprosto nemaju vremena, niti interesa za upuštanje u nepotrebne korespondencije i prepirke. Tužitelj se u direktnoj usmenoj komunikaciji obraća direktoru kao da je u službenoj hijerarhiji ravnopravan, pokušavajući isprovocirati prepirku i sukob. Primjerice tužitelj u usmenoj komunikaciji i sastancima naziva direktora nekompetentnim, pogrdno ga naziva tehničkom sramotom", što predstavlja ismijavanje i kritiziranje stručnosti i poslovnog života direktora, a pritom nerijetko koristi povišeni glas. Direktor AN je u svom radnom vijeku stekao dugogodišnje iskustvo radom u tri elektrane, stekao znanstveno zvanje magistra znanosti 1997. godine i trenutno ima status doktoranda na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Tužitelj se ne ponaša s omalovažavanjem i ismijavanjem, ne samo prema direktoru AN, već i prema ostalim kolegama u GHE Vinodol, primjer čega je navođenje u e- mailu upućenom tehničkom direktoru da mu je drago primijetiti da inženjer najavljuje kako će provjeriti da li ga je magistar dobro razumio, čime ničim izazvan na sarkastičan način vrijeđa i ismijava stručnu kompetenciju tehničkog direktora, koji je inženjer. Navedeno je vidljivo iz priložene preslike e-mail korespondencije RE „Upit za definiciju tehničkog problema". Potrebno je i napomenuti kako tužitelj vrijeđa i prikazuje nekompetentnim i cijeli niz drugih kolega koji su prethodno radili u HE Rijeka ukazujući na loše stanje pogona i aludirajući na njihov loš rad i nedovoljnu stručnost, kao što je vidljivo iz priloženog dijela Očitovanja na usmena upozorenja MN sa sastanka dana 09. travnja 2018. g. koje je tužitelj sastavio 11. ožujka 2019. g. Tužitelj ne prihvaća tehničkog direktora kao nadređenog, već je do imenovanja voditelja službe za održavanje grupe HE inzistirao na direktnoj komunikaciji s direktorom AN, pri čemu je u svakoj prigodi pokušavao isprovocirati prepirku i sukob. Zaključno, nakon osvrta na navedene tužiteljeve tvrdnje, možemo konstatirati da se u logičkom I racionalnom razmišljanju uvijek traži motiv za nečije postupke i skrivljeno ponašanje. U ovom slučaju dvije su strane o kojima se može razmišljati na taj način. Direktor GHE Vinodol nema nikakvog motiva uznemiravati tužitelja i nema nikakvog drugog odnosa s dotičnim osim kroz posao, a time nema i ništa protiv njega osobno. Motiv u nepravilnom ponašanju direktora GHE Vinodol kako ga tužitelj želi prikazati može se pokušati potražiti, uzevši u obzir da direktor AN ima dosadašnje trajanje radnog vijeka od 29 godina, u raznim sredinama i pozicijama (rad na Elektrotehničkom fakultetu, Dispečerskom centru Rijeka, TE Rijeka, HE Rijeka, HE Vinodol, GHE Vinodol) gdje postoje svjedoci njegovog ponašanja i načina suradnje, kolege i nadređeni rukovoditelji kod kojih se to može provjeriti. U svojem dosadašnjem radu nije imao niti jednu ni najmanje sličnu situaciju ovoj u međuljudskim odnosima, niti jednu pritužbu, niti trenutno ima osim tužiteljeve, što se može dokazati uvidom u evidencije tuženika i sudske evidencije. S druge pak strane, tužiteljev motiv može se logično protumačiti, odnosno osnovano se može pretpostaviti da je on vršenje pritiska odnosno osveta za neimenovanje na radno mjesto voditelja službe za održavanje grupe HE, aspiraciju za čim tužitelj više puta i sam izražava unutar tužbe. Također, smatramo da tužitelj pod višekratno ponavljanim izrazom rješavanje radno pravnog odnosa" podrazumijeva promociju na željeno radno mjesto, te je u sadržaju tužbe sam pokazao i spremnost na razne vrste fabriciranih optužbi kako bi istu i ostvario. Naime tužitelj kroz sve godine navodnog uznemiravanja, diskriminacije, degradacije i omalovažavanja bilježi višekratno napredovanje i najveći koeficijent kojim se obračunava plaća od svih drugih zaposlenika na ekvivalentnom radnom mjestu koordinatora u radnoj jedinici GHE Vinodol. Također, smatramo da je razlog i svrha svega iznesenog u tužbi želja tužitelja za napredovanjem unutar poslovne hijerarhije tuženika te vršenje pritisaka u vezi iste, a ne zaštita tužitelja od diskriminacije i uznemiravanja. Unatoč svemu navedenom u tužbi, tužitelj nije naveo nikakve posljedice, odnosno na koji je konkretan način oštećen uslijed postupaka ovlaštene osobe unutar tuženika. Svi postupci direktora Glavana u svojoj suštini predstavljaju odluke koje su nužne i uobičajene u rukovođenju tvrtkom i odluke o organizaciji poslova i izvršavanju radnih zadataka zaposlenika među koje ulazi i tužitelj. Povrh navedenog, bitno je naglasiti da je lansiranje sličnih konstruiranih pritužbi koje su bile poslane direktoru tuženika tempirano u posljednjem tjednu lipnja 2019. godine, tj. u tjednu neposredno prije reizbora direktora AN, kao što je to slučaj i krajem lipnja ove godine Tužitelj na isti način tempira i ovu tužbu sudu u pokušaju difamiranja direktora AN pred provođenje reizbora. Također, napominje da je diskrecijsko pravo poslodavca odlučivati o napredovanju svojih zaposlenika, ali ipak dajemo odgovor i na ostale tvrdnje tuženika. Potrebno je istaći da niti jedan interni akt ne propisuje obvezu izbora kandidata s duljim radnim stažem ili višom stručnom spremom već se te okolnosti uzimaju u obzir zajedno s drugim činjenicama utvrđenim tijekom postupka odabira između prijavljenih kandidata. Postupak internog natječaja za Voditelja službe nije niti na koji način bio diskriminirajući i protivan načelima Etičkog kodeksa HEP d.d. - a, već je proveden sukladno uobičajenoj praksi za slične natječaje unutar društva koja je primjerena i nužna pri postupku odabira kandidata. Napominjemo da u postupku premještaja nije propisano obvezno formiranje povjerenstva koje daje prijedlog odabira kandidata, već je dovoljna samo Odluka o odabiru kandidata koju donosi direktor GHE. Direktor AN je formirao povjerenstvo radi dodatne objektivnosti postupka. Pitanja postavljena tijekom intervjua, bila su jednaka svim kandidatima i služila su kao uobičajeno sredstvo članovima Povjerenstva kako bi saznali što više o osobinama i vještinama kandidata potrebnim za radno mjesto za koje se prijavio, te su prilagođena s obzirom na potrebe specifičnog radnog mjesta - Voditelj službe. Uz zadovoljavanje svih obveznih kriterija iz raspisanog oglasa, najvažniji kriteriji za odabir kandidata s obzirom na konkretno radno mjesto su bili (redoslijed nije bitan):

1.) Radna etika i poštivanje rokova

2.) Konceptualne vještine i poštivanje hijerarhije

3.) Sposobnost timskog rada i stvaranja pozitivnog i ugodnog radnog okruženja 4.) Sposobnost vođenja tima

5.) Interpersonalne vještine

6.) Komunikacijske sposobnosti

7.) Sposobnost rješavanja konflikata

8.) Tehničke vještine i reference

9.) Fleksibilnost/prilagodljivost. Sva pitanja koja su se koristila pri selekcijskom razgovoru su služila kako bi se ispitala osobine i rezultati rada kandidata te su u potpunosti poštovana načela stručnosti, zalaganja i vrednovanje rezultata rada, sukladno Etičkom kodeksu. Što se tiče ocjena triju članova povjerenstva svaki član je imao pravo po vlastitom nahođenju ocjenjivati svakog od trojice kandidata, a po pojedinačnim i po prosječnoj ocjeni sve trojice članova komisije izabrani kandidat je bio najbolji, pa je sukladno tome predložen direktoru AN koji je isti prijedlog i prihvatio. Nakon provedenog natječaja tužitelj je prema vlastitom zahtjevu 29. listopada 2019. osobno ostvario uvid u sljedeće dokumente iz natječajne dokumentacije: 1) Suglasnost HEP d.d.-a za objavu slobodnog radnog mjesta

2) Oglas na oglasnoj ploči organizacijske jedinice voditelj službe

3) Odluka o imenovanju povjerenstva - voditelj službe

4) Prijedlog za odabir kandidata na temelju raspisanog oglasa

5.) Obrazac 18-Odluka o izboru kandidata. Tužitelj nije ostvario uvid u sljedeće dokumente jer sadrže osobne podatke svih kandidata, pa bi uvid bio suprotan odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne Novine broj 25/13, 85/15) i Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR):

1. Obrazac 15 Zapisnik o predizboru kandidata

2. Obrazac 16 Zapisnik o analizi ponuda. Pri odlučivanju o davanju natječajne dokumentacije na uvid tuženik se vodio mišljenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka od 7. lipnja 2019. objavljenim na internetskim stranicama Agencije. Sukladno članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka svatko ima pravo uvida u svoje osobne podatke, odnosno regulirana je obveza voditelja obrade da svakom ispitaniku omogući uvid u njegove osobne podatke. Prema navedenom tužitelj je imao pravo uvida u svoje osobne podatke, u konkretnom slučaju u vlastitu dokumentaciju i rezultate testiranja. Tužitelj niti na koji način nije bio diskriminiran i u vezi predmetnog natječaja omogućeno mu je konzumiranje svih prava u najvećoj mogućoj mjeri pa je tako ostvario uvid u svoje rezultate testiranja, odnosno obrasce svog intervjua s bilješkama članova povjerenstva i njihovim ocjenama, s uklonjenim imenima članova povjerenstva koji su vršili ocjenjivanje. Imena članova povjerenstva su bila uklonjena sa obrazaca jer tuženik smatra da bi njihovim otkrivanjem bila povrijeđena prava članova povjerenstva sadržana u Općoj uredbi o zaštiti podataka, a navedeni podatci nisu bili nužni kako bi tužitelj mogao ostvariti uvid u rezultate svog testiranja. Također tužitelju je omogućen uvid u osobne podatke izabranog kandidata koji su nužni/relevantni za ispunjenje uvjeta iz natječaja, od kojih ga je zanimala isključivo informacija o trajanju radnog staža izabranog kandidata, koju je i dobio jer je radno iskustvo bilo jedan od uvjeta radnog mjesta iz raspisanog internog oglasa. Prema članku 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/2008, 112/2012) izravnom diskriminacijom smatra se postupanje uvjetovano nekom od osnova taksativno nabrojanim u članku 1. stavak 1. ZSD-a tzv. diskriminacijskim osnovama rasa ili etnička pripadnosti ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijede, rodni identitet. izražavanje ili spolna orijentacija, kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Pod neizravnom diskriminacijom podrazumijeva se situacija kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavija ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ZSD-a, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Tužitelj nije iznio činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacijskog postupanja, niti je naveo diskriminacijsku osnovu po kojoj bi se ista provodila. Niti jednim dokazom nije potkrijepljena tužiteljeva tvrdnja da se radi o izravnoj ili neizravnoj diskriminaciji. Tužitelj u tužbi ne navodi niti jedan temelj diskriminacije i svoje navode o diskriminaciji ne obrazlaže niti jednom činjenicom iz koje bi bilo razvidno da je diskriminiran po nekoj osobini iz naprijed navedenih zakonskih odredbi. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.

11. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u CD dokumentaciju, Zahtjev za zaštitu prava, Ugovore o radu, biltene, e-mail korespondenciju, bilješke sa sastanaka, Pravilnik o radu, natječajni postupak, rasporede smjena, dokumentaciju, Odluku o pravima i uvjetima korištenja službenih mobilnih telefona i mobilnog pristupa internetu u HEP grupi, Ugovor nadogradnja licenci SCADA sustava GHE Vinodol, kontrolnu listu, Izvješće o godišnjem remontu HE Rijeka - 2017. godina, saslušan je svjedok VN, tužitelj kao stranka na ročištima 1.4.2025.,23.4.2025. i 13.5.2025., izvršen je uvid u bilješke sa sastanaka sastavljene po tužitelju, priloge i dokumentaciju, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji, dopis Državnog odvjetništva, saslušan je svjedok AN, te svjedok IN.

12. Sud je odbio prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka BN, NN, RN, ON, FN, ĐN, vještačenja, kao i prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka KN, GN, PN kao nepotrebne, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza u ovom postupku činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja. Pritom je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kako bi prije svega ocijenio vjerojatnost diskriminacije prema istom, te ključnih svjedoka na koje se isti poziva u tužbi da bi vršili navodnu diskriminaciju - AN i IN, a saslušan je i svjedok VN, dok je, nakon što su provedeni ti dokazi, svako daljnje saslušanje svjedoka predloženo po obje parnične stranke, ocijenjeno apsolutno nepotrebnim. Također nije prihvaćen ni prijedlog tužitelja za tonskim snimanjem ročišta sukladno čl.126.a. ZPP-a, obzirom za isto nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 126.b. ZPP-a. Neosnovan je i prijedlog tuženika za pribavom spisa KP-DO- 1250/2022 i KP-US-40/2024, radi uvida, obzirom u ovom postupku AN ima isključivo ulogu svjedoka koji je saslušan pred sudom, pa navodna kaznena djela, odnosno prijave nadležnim tijelima protiv istoga, nisu predmetom ovog postupka, pa je takav prijedlog također odbijen kao neosnovan.

13. Sud je dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 8.5.2024., iako se tuženik istome protivio, obzirom je isto sukladno čl.190. ZPP-a ocijenjeno svrsishodnim za konačno rješenje spora.

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, dok je tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva, nedopuštena.

15. Prvenstveno valja navesti kako tužba tužitelja po ocjeni ovoga suda nije nepravodobna, obzirom se odredba čl.30.st.7. Zakona o radu (dalje:ZR) odnosi isključivo na slučaj kada radnik prekine s radom, što u predmetnoj situaciji nije slučaj, dok također niti po čl.133. ZR nije nastupila prekluzija na traženje sudske zaštite u konkretnom slučaju, obzirom se prema čl.133.st.6. i 7. ZR prekluzivni rokovi iz toga članka ne primjenjuju kada je riječ o potraživanju naknade štete iz radnog odnosa, kao i kod postupka zaštite dostojanstva iz čl.30. ZR.

16. No, tužba tužitelja nedopuštena je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, u kojem tužitelj ne zahtijeva utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a kao što je propisano čl.187. ZPP-a. Stoga je tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva kojim isti traži utvrditi da je obavljao poslove rukovodećeg radnog mjesta u periodu dužem od 10 godina (točka III. zahtjeva), te u dijelu kojim traži utvrditi da tuženik nije organizirao poslovne procese u HE Vinodol prema važećoj, propisanoj i sistematiziranoj organizacijskoj shemi, već da je tužitelja rasporedio na slabije plaćeno radno mjesto i trajno koristio za obavljanje rukovodećih poslova i poslova koji su po stručnosti i nadležnosti složeniji poslovi više drugih radnih mjesta čime je sebi pribavio korist, a tužitelju prouzročio štetu na način da je tužitelja rasporedio na radno mjesto nižeg razreda plaće, a koristio za obavljanje posla višeg razreda plaće, nije popunjavao slobodna radna mjesta nego je tužitelja koristio za obavljanje poslova iz opsega slobodnih radnih mjesta koji poslovi su bili izvan opsega tužiteljevog radnog mjesta, je koristio tužitelja za obavljanje posla više drugih radnih mjesta što u naravi predstavlja povećanje složenosti tužiteljevog posla, je koristio tužitelja za povećan opseg posla koji je uzrokovao rad tužitelja izvan radnog vremena, je preopterećivao tužitelja radom i doveo ga u „overburn“ stanje što u naravi predstavlja uništavanje tužiteljevog slobodnog vremena (točka VII. zahtjeva), nedopuštena. Tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj ne traži niti utvrđenje postojanja prava niti istinitost isprave, već utvrđenje činjenica o nečijem postupanju, a kakav zahtjev nije dopušten prema odredbi čl.187. ZPP-a, pa je stoga tužba tužitelja u tom dijelu odbačena kao nedopuštena.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

18. Iako je tužitelj tijekom postupka tvrdio kako vezano uz navođenje osnova diskriminacije, njegov slučaj ne spada u glavne diskriminacijske osnove po Zakonu o suzbijanju diskriminacije (podnesak tužitelja od 3.8.2020.), isti ipak podneskom od 10.9.2021. navodi diskriminacijske osnove, pa tako tvrdi da je prema njemu vršena diskriminacija od strane tuženika po obrazovanju, po zdravstvenom stanju, po političkim i drugim uvjerenjima, te diskriminacija iz osobnih razloga.

19. Prema odredbi čl.2.st.1. ZR, zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

20. Pritom je st.2. istoga članka određeno kako izravna diskriminacija znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1., kojim se osoba iz stavka 1. stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok je st.3. određeno da neizravna diskriminacija u smislu toga zakona postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu iz stavka 1. toga članka, zbog njenog određenog obilježja, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sustava koji čine temelje za zabranu diskriminacije iz stavka 1. tog članka, stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe.

21. Također je stavkom 4. istoga članka određeno kako je diskriminacija iz stavka 1. toga članka zabranjena, između ostalog, i u odnosu na napredovanje u poslu, te u odnosu na uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, uključujući jednakost plaća.

22. Na isti je način, samo s proširenom listom osnova po kojim je diskriminacija zabranjena, zabrana diskriminacije regulirana i čl.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08, 112/12; dalje:ZOSD), pri čemu je i istim, u čl. 1.st.1. određena zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se prema st.2. istoga članka diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1., kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

23. Nadalje, i članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) propisuje zabranu diskriminacije: "Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurava se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalnost ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost." Članak 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14; dalje: Ustav RH) ukazuje na otvorenu listu osnova diskriminacije jer određuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Diskriminacija postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe/pojedinci, različito tretiranje, prema zabranjenim osnovama, bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili neprimjeren cilju).

24. Članak 20. stavak 1. ZSD propisuje da, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

25. Iako tužitelj decidirano navodi osnove diskriminacije po kojima bi on bio stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika tuženika, odnosno prema kojima bi od strane tuženika prema njemu navodno bila vršena diskriminacija, a koje su osnove taksativno navedene, te kako se diskriminacijom u smislu čl.1.st.2. ZOSD, smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st.1. toga članka, tužitelj je u postupku bio dužan učiniti vjerojatnim da bi do diskriminacije prema njemu, temeljem tih osnova iz čl.1.st.1. ZOSD, i došlo. (čl.20.st.1.ZOSD). Stoga bi tuženik, u tom slučaju, u smislu navedene zakonske odredbe bio dužan dalje dokazivati u postupku da diskriminacije prema tužitelju nije bilo.

26. Međutim, već iz iskaza samog tužitelja sud je utvrdio kako, suprotno navodima tužbe, on nije diskriminiran, odnosno stavljen u nepovoljniji položaj od drugih, i to upravo temeljem osnova diskriminacije navedenih u postupku.

27. Tako iz iskaza tužitelja u bitnome proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je kod tuženika prestao raditi oko osmog mjeseca 2022. a prije toga je bio zaposlen kod tuženika od 1993., te je od 2015. do kraja radio na radnom mjestu koordinatora na koje je raspoređen temeljem nove sistematizacije 2015.,

- da su se po sistematizaciji 2015. ugovori o radu svih zaposlenika, a ne samo njega, formalno mijenjali,

- da je on Ugovor o radu za radno mjesto koordinatora koji mu je ponuđen po novoj sistematizaciji 2015. potpisao i nije nigdje pobijao taj ugovor,

- da on smatra da je njemu trebalo biti ponuđeno radno mjesto voditelja službe za proizvodnju,

- da niti jedan ugovor o radu koji je sklopio s tuženikom prije toga, on nije pobijao pred sudom ili na drugi način,

- da kod sklapanja svih ugovora nije bilo nikakve prisile prema njemu, već da ih je dobrovoljno sklopio,

- da je od 1993. od kada je zaposlen u HEP-u napredovao vezano uz povećanje koeficijenta ili bodova za obračun plaće pet puta, i to 1993., misli 1996., 2006., 2007. i 2013. godine,

- da je dva od tih napredovanja predložio AN, i to ono 2007.i 2013., dok je ovo 2006. on proveo po nalogu tadašnjeg direktora NN, jer AN je direktor od 2006.,

- da je odnos njega i direktora AN bio takav da se on prema direktoru uvijek odnosio profesionalno i korektno, između njih nije bilo svađe i sl.,

- da se direktor AN prema njemu odnosio na način za koji smatra da nije bio korektan, iz razloga što je direktor AN prema njemu osjećao na neki način mržnju, nepoštivanje, strah i zavist i to iz razloga što je on bio sam najviše obrazovan i stručan, zapravo kao i direktor AN, imao je VSS kao i on, oba su magistri znanosti, i zato misli da je direktor na neki način od njega osjećao strah pa i zavist prema njemu,

- da on nije bio nezadovoljan s direktorom AN, odnosno direktorovim odnosom prema njemu, nego je tek kasnije saznao da direktor zapravo prema njemu gaji mržnju,

- da se nitko drugi od nadređenih od strane tuženika nije na takav način odnosno loše odnosio prema njemu,

- na upit suca je li od strane direktora AN bio uznemiravan ili zlostavljan određenim postupcima i koji su to postupci navodi kako su zapravo postojale dvije dimenzije njihovog odnosa, jedno su međuljudski odnosi njih dvoje u kojim odnosima nije bilo nikakvih tenzija s bilo koje strane, oni su bili korektni poslovni kolege i poznanici, no druga dimenzija je poslovni odnos odnosno status u firmi gdje je direktor njega stavio na poslove koje je trebao obavljati koji su bili veći od opsega njegovog radnog mjesta gdje je morao često ostajati prekovremeno, za što nije bio adekvatno plaćen (pri čemu isplatu za te prekovremene sate nije utužio pred sudom),

- da je prije 2015. bilo prema njemu postupaka koje bi on percipirao kao bilo kakvo zlostavljanje od strane nadređenih, već je sve to počelo 2015. i to strane direktora AN i IN,

- da se to zlostavljanje prema njemu od strane njih dvoje sastojalo u tome da je direktor AN po sistematizaciji iz 2015. njemu nametnuo da mu nadređeni bude IN, i tako sve do 2o17., kada mu je naloge počeo opet davati direktor AN,

- na upit suca, da li je, osim obrazovanja odnosno njegove stručne spreme i znanja, postojao još kakav razlog za takvo postupanje direktora AN, navodi da je razlog bio to što je on svakog htio iskoristiti pogotovo one koji su htjeli raditi pa tako i njega,

- na upit suca jesu li postojali kakvi osobni razlozi osim ovih koje je naveo a zbog kojih bi direktor AN prema njemu postupao na opisani način odnosno kao što je naveo da bi ga isti zlostavljao, navodi kako je on bio osoba koja je pamtila najsitnije nebitne detalje, pa tako primjerice sjeća se da je na jednom tehničkom sastanku rekao da je stigao električni brod i da je razgovarao s načelnikom općine, pa da mu je isti rekao da gosti ne mogu komotno ulaziti u brod zbog promjene razine vode u jezeru, onda je AN na sastanku rekao da bi nekako trebalo držati tu razinu vodu na približno istoj razini iz navedenog razloga, na što mu je on odgovorio da je njima jezero pogonski element koji služi u proizvodnji a on je to suprotstavljanje zapamtio i zbog toga mu se osvećivao, a da se osim toga sjeća i negdje 2007. kada ih je izvukao iz remonta i rekao da dođu na hitan sastanak za novinare, njemu je kolega putem pričao viceve i nasmijavao ga je, pa je on sjeo na tom sastanku i pokrio lice rukom da se ne vidi kako se smije, a direktor mu je kasnije rekao da kako se to slikao za novine i da onaj koji se tako ponaša nije nikakav faktor u njegovu životu,

- da vezano uz situaciju za električni brod direktor AN njemu ništa poslije nije rekao, odnosno nije mu ništa odgovorio ali misli da su takve situacije kao što su ove dvije direktoru AN zapravo ostajale u sjećanju i onda bi se on na temelju toga njemu osvećivao,

- u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u kojem traži da se utvrdi da je tuženik uzrokovao okolnosti koje su njemu onemogućile dovršenje i puštanje u najam nadograđenog dijela kuće, navodi da se tu radi o tome da je on 2004. počeo dogovarati s roditeljima da se dogradi kuća kako bi se osposobila za apartmane i zadužio se, kako je bila kriza 2009. i plaće su slabo rasle a njega je uglavnom držao potplaćenim, pa nije imao ni novaca niti vremena jer je bio preopterećen, sve je to utjecalo da kuća nije mogla biti dovršena, tek je 2019. skupio novac, dok ga je do te 2019. zlostavljao na radu zbog čega se njemu narušilo zdravlje i dobio je dijagnoze poremećaja prilagodbe, a 2021. PTSP i depresiju, te pije lijekove,

- da zapisnici sa sastanaka tehničkog osoblja nisu odgovarali stvarnom stanju jer ih je direktor naknadno cenzurirao, te da je stoga on osobno sastavljao bilješke o tim sastancima, koje je dostavio u spis, a nakon što bi ih sastavio, dostavio bi ih svim sudionicima sastanka i tražio da se očituju o tome, no drugi kolege nisu dali primjedbe na te bilješke,

- da on nije bio službeno zadužen da radi svoje bilješke o tim sastancima, već je to radio samoinicijativno, te da je za sastavljanje tih službenih bilješki o sastancima bio zapisničar Hinko Zibar, a neki put je možda bio netko drugi,

- da te službene bilješke nisu bile krive odnosno pogrešne, već su bili izrezani neki njihovi dijelovi pa bi on onda u tom e-mailu zatražio primjedbe na upotpunjeni sadržaj službene bilješke koju bi on sačinio i pitao ima li na to kakvih primjedbi,

- da je on ukazivao direktoru na postupanje protivno Zakonu o javnoj nabavi, te da je tada počelo podmetanje i opomene pred otkaz,

- da je tijekom natječaja za voditelja službe za održavanje lista pitanja bila takva da ona nije odražavala stručnost, zalaganje te rezultate rada jer su pitanja bila takva koja nisu odgovarala ni na jedno od tih kriterija, što je također predstavljalo diskriminaciju prema njemu,

- da je prema njemu počinjena diskriminacija po legalističkim kriterijima što se vidi po tome što je on bio legalist koji svijetli kao svjetionik i mrsi planove drugima,

- da se diskriminacija po zdravstvenom stanju vidi po tome što mu nije dopušteno napredovanje zato što je direktor smatrao da je njegovo zdravstveno stanje loše jer je pušten iz vojske prije odsluženja vojnog roka,

- da su još neki radnici tuženika bili zlostavljan od strane direktora AN, a to su ZN, TN, EN i NN.

28. Dakle, već iz iskaza samog tužitelja u bitnome proizlazi da je nekoliko puta napredovao od kada radi kod tuženika , odnosno prema vlastitom iskazu pet puta, i to 1993., misli 1996., 2006., 2007. i 2013. godine, da je dva od tih napredovanja predložio upravo AN, te da je tužitelju zapravo nekoliko puta povećan koeficijent složenosti poslova za obračun plaće, dok mu isti nikada nije bio smanjen. Nadalje proizlazi da je posljednja promjena ugovora o radu tužitelja bila po sistematizaciji radnih mjesta koja je donesena kod tuženika 2015., te da su tada svim radnicima, a ne samo tužitelju, mijenjani dotadašnji ugovori o radu te ponuđeni novi, adekvatni njihovim dotadašnjim poslovima. Pritom je tužitelj jasno naveo da je on taj novi ugovor o radu 2015., kao i svaki dotadašnji ugovor kojim je mijenjao radno mjesto kod tuženika dobrovoljo potpisao, da nije bilo nikakve prisile prema njemu od strane tuženika da potpiše bilo koji od ugovora, te da on niti jedan od tih ugovora nije naknadno pobijao niti pred sudom, niti na drugi način. Ukoliko je tužitelj iz bilo kojih razloga bio nezadovoljan ponuđenim ugovorom koji je potpisao dobrovoljno s tuženikom, isti je imao mogućnost pobijanja takvih ugovora koje je sklopio zbog eventualnih mana volje, a što isti nije niti u jednom slučaju učinio, obzirom je očigledno istima bio zadovoljan i iste je dobrovoljno potpisao, te po njima nastavio raditi kod tuženika. To što tužitelj osobno smatra da je njemu po novoj sistematizaciji 2015. trebalo biti ponuđeno radno mjesto voditelja službe za proizvodnju, predstavlja samo osobno uvjerenje tužitelja bez pravnog osnova, jer je autonomno pravo tuženika kao poslodavca ponuditi svakom od radnika poslove koje smatra adekvatnima dotadašnjim poslovima koje je radnik obavljao, dok je na radniku da takav novi ugovor o radu s poslodavcem prihvati ili ne. Nadalje, iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da on zapravo nije bio nezadovoljan direktorom AN, odnosno direktorovim odnosom prema njemu, nego da je tek kasnije saznao da direktor zapravo prema njemu gaji mržnju, te da on smatra da je direktor AN prema njemu osjećao na neki način mržnju, nepoštivanje, strah i zavist i to iz razloga što je on bio sam najviše obrazovan i stručan, zapravo kao i direktor AN , imao je VSS kao i on, oba su bili magistri znanosti. Pritom je tužitelj u svojem iskazu pojasnio zašto smatra da se direktor AN njemu osvećivao, pa je tako naveo da su AN neke situacije ostale u sjećanju i da se onda zbog njih poslije njemu osvećivao. Kao primjer je naveo situaciju kada ga je direktor upozorio zbog fotografije na kojoj se tužitelj smijao, a koja je objavljena kasnije u novinama, te situaciju vezano uz suprotstavljanje tužitelja u pogledu električnog broda, a za što mu direktor nakon toga nije više ništa rekao. Već je iz navedenog razvidno, a kasnije i potvrđeno iskazima svjedoka, da bilo kakvog osvećivanja direktora AN tužitelju zbog opisanih situacija nije bilo, već da se radi o osobnom doživljaju samog tužitelja koji situacijama koje to nisu daje značaj diskriminatornog postupanja i mobinga. Pritom je očigledno da opisano postupanje ne samo da ne predstavlja diskriminaciju, već sasvim sigurno nije uzrokovano osnovama na koje se tužitelj poziva - njegovim obrazovanjem, legalističkim uvjerenjima ili zdravstvenim stanjem, pri čemu okolnost što je isti ranije pušten s odsluženja vojnog roka ni na koji način nije imala utjecaja na njegov radni status kod tuženika, gdje je očigledno, mnogo puta napredovao i povećan mu je koeficijent, dok su drugi radnici (koordinatori) imali manji koeficijent od tužitelja. O tome na koji način tužitelj percipira događaje kao osoba, najjasnije govore bilješke sa sastanka tehničkog osoblja koje on nije priznavao, iako su bile sačinjene po službenom zapisničaru već je naknadno radio svoje bilješke i dostavljao ih svima prisutnima, da daju eventualne primjedbe, što je očigledno bilo bez ikakvog značaja, jer te tužiteljeve bilješke nisu bile službeno ovjerene, već sačinjene od strane tužitelja samovoljno. Isti obrazac ponašanja tužitelj zapravo pokazuje i u ovom postupku pred sudom, gdje iako sluša diktat suda i većinu zapisnika o održanim raspravama potpisuje, ipak naposljetku nije zadovoljan tim zapisnicima (gdje je saslušan na ukupno tri ročišta), te traži dopunu istih i do najsitnijih detalja koje je on navodno iskazao, a nisu unesene i zapisnik. Posve je nejasno i nedokazano na koji bi to uopće način tuženik mogao tužitelju uzrokovati okolnosti koje bi njemu onemogućile dovršenje i puštanje u najam nadograđenog dijela kuće, pri čemu okolnost što je tužitelj navodno bio financijski preopterećen ni u kom slučaju ne opravdava takav postavljeni zahtjev, niti bi sud mogao utvrditi da bi isto tužitelj onemogućio upravo tuženik, pa je takav zahtjev u potpunosti neosnovan. Isto tako, navodi tužitelja da natječajni postupak za voditelja službe za održavanje ne bi bio dobro proveden, jer da bi lista pitanja bila takva da ona nije odražavala stručnost, zalaganje te rezultate rada jer su pitanja bila takva koja nisu odgovarala ni na jedno od tih kriterija, što da je također predstavljalo diskriminaciju prema njemu, u potpunosti su neosnovani obzirom su se ista pitanja odnosila na sve kandidate a ne samo na tužitelja, te se radilo o uobičajenom natječajnom postupku, a što su potvrdili kasnije i saslušani svjedoci. Pritom navodi tužitelja da je on bio svjetionik koji je mrsio planove drugima, te da je time počinjena prema njemu diskriminacija po osnovi legalističkih uvjerenja, još samo dodatno ukazuje na to da tužitelj situacijama koje to nisu daje značaj diskriminacijskog postupanja svih prema njemu, no da isto očigledno nije utemeljeno, a posebice ne po osnovama na koje se on poziva.

29. Osim toga, i iskazi saslušanih svjedoka, na koje tužitelj upire u tužbi da su prema njemu vršili diskriminaciju, u bitnome potvrđuje prethodno utvrđenje suda, odnosno da stvarne diskriminacije prema tužitelju, po bilo kojem osnovu, nije ni bilo.

30. Tako iz iskaza svjedoka IN u bitnome proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je od 2015. do 2020. bio nadređena osoba tužitelju,

- da s njegove strane prema tužitelju nije bilo nikakvog uznemiravanja, zlostavljanja ili diskriminacije po bilo kojem osnovu, njegov odnos prema tužitelju kao i prema svim drugim zaposlenicima koji su mu bili nadređeni i podređeni bio je profesionalan , a s tužiteljem je komunicirao bilo usmeno bilo putem maila,

- da je tužitelj uporno negirao da je on tužitelju nadređeni, htio je objašnjavati sistematizaciju jer da mu on ne može biti nadređeni,

- da je tužitelj cijelo vrijeme stremio tome da između njega i direktora AN nema nikakvih osoba koje bi njemu bile nadređene,

- da je upravo zahvaljujući AN tužitelj napredovao kod tuženika, on mu je omogućio sva napredovanja, kada više nije imao prostora za napredovanjem tužitelja, onda je tužitelj na njega počeo "drvljem i kamenjem",

- da je AN bio čovjek koji je jedini imao živce i strpljivost uhvatiti se u prepisku s tužiteljem što nitko drugi nije mogao niti je želio, primjerice tužitelju je dan posao 28.10.2015. kojeg je trebalo napraviti u tom danu, radilo se o uputi za komunikaciju sa sestrinskim društvom, no tužitelj je to rastegao do 5.2.2016., on je u mailu napisao da uopće ne zna kada može početi raditi taj posao, ali da najranije može završiti 5.2.2016., to je bio kliše po kojem je on radio, na svaki način je radio opstrukcije,

- da se tužitelj ponašao neprihvatljivo na sastancima jer je direktora oslovljavao na "ti", te radio od njega budalu što je više mogao, uvijek je njegova komunikacija bila da se treba osloboditi nekakvih poslova kako bi on mogao započeti onaj posao koji bi mu trenutno bio zadan, drugi koordinatori sve su svoje napravili u rokovima i bez potpitanja, mailovi su mu služili da uđete s njim u nekakve prepiske i onda to ode u beskonačno, a on bi onda to usmjeravao kamo je on mislio da to treba ići,

- da nitko drugi od zaposlenika tuženika po njegovim saznanjima nije zlostavljao, uznemiravao ili diskriminirao tužitelja po bilo kojoj osnovi,

- da može spomenuti radnike koji su napredovali kao što su TN i gospodin EN, pa je tužitelj tu valjda smatrao da bi i on trebao napredovati, ali to su ljudi koji su radili svoj posao kako treba,

- da je NN otišao u mirovinu 2015., on je radio s tužiteljem u periodu od 2008. do 2015., da li su uopće surađivali o tome nema saznanja, a BN također je otišao u mirovinu 2015., on je u srodstvu s tužiteljem koliko je njemu poznato, on je bio voditelj pogona Gorski kotar,

- da je EN bio tehnički direktor do 2015., on je isto otišao u mirovinu 16.11.2023.,

- da nema saznanja da bi direktor AN diskriminirao bilo koga po kojem osnovu od radnika tuženika jer on jednostavno nije bio incidentna osoba,

- da mu u razdoblju od 2015. do 2020. dok je on bio tehnički direktor nitko drugi od koordinatora nije osporavao funkciju nadređenog, osim tužitelja,

- da se tužitelj u tom razdoblju, isto kao i prema direktoru AN, odnosio i prema njemu omalovažavajuće mada su imali istu diplomu, misli da je mrzio i njega i AN mada misli da AN više nego njega, znalo se dogoditi da bi on tužitelju dao neki zadatak a onda bi on odgovorio u stilu da ga baš zanima kako to inženjer zadaje zadatke magistru,

- da tužitelj nije obavljao povećane ili složenije poslove od onih za koje je imao ugovor o radu već su upravo te njegove prepiske odnosile veliki dio vremena uslijed čega je bio neefikasan,

- da je tužitelj očekivao da će ga ta nova sistematizacija 2015. vinuti ne zna gdje, što nije bilo realno jer je imao jedan od najvećih koeficijenta 4,5, pri čemu su ovi drugi koordinatori imali koeficijente 4,0 i 4,2 pa ne zna kako bi on bio diskriminiran kada je on imao veći koeficijent od njih,

- na upit da li je na sastancima tehničkog osoblja tužitelj bio vrijeđan, ponižavan ili diskriminiran navodi kako nije, jer je upravo tužitelj vrijeđao njih, ti su sastanci njemu zapravo služili kao pozornica, zapisnike o tim sastancima vodio je pokojni Hinko Zibar i često obzirom nije imao samopouzdanja njega je znao pitati kako da završi bilješku obzirom na ono sve što je rekao tužitelj, tužitelj je znao u pola noći poslati nadopunu bilješki na pet stranica, a dok je on bio na godišnjem ili dok ga iz nekog razloga ne bi bilo na tim sastancima onda su oni bili sasvim drugačiji. To je zapravo bio klišej tužitelja da primjerice u pola noći šalje nadopune tih službenih bilješki i šalje svoje koje je on sastavio i onda bi napisao ako se netko s tim što je on napisao ne slaže neka se javi, a nitko se nije javio jer su ljudi na to oguglali i više na to nitko nije obraćao na pažnju što je on napisao,

- da nije vidio da bi netko na tim sastancima tužitelja vrijeđao, ponižavao ili diskriminirao,

- na upit kako se tužitelj držao na tim sastancima navodim da su se ti sastanci održavali uglavnom četvrtkom s početkom u 9 sati, na njemu je bilo nazočno 10 do 12 ljudi od čega tri ili četiri poslovođe, oni nisu potrošili na tom sastanku niti par minuta, a niti drugi nazočni na sastanku nisu potrošili niti 20% vremena tog sastanka, odnosno jednu petinu trošili su svi drugi a četiri petine sam tužitelj jer dok bi došao red na njega onda to ne bi imalo kraja, znali su trajati nekad i do podne pa i do 13,00 sati zbog njega, tužitelj je izluđivao zapisničara Hinka Zibara jer dok bi on pitao što od svega toga što je tužitelj rekao da upiše tužitelj je rekao da će on naknadno doći do njega i da će mu onda reći što da napiše u dijelu koji se odnosi na tužitelja da je on rekao. To je sve bilo tako prozirno a direktor AN je bio predobar i tolerantan,

- na upit je li tužitelj na tim sastancima tehničkog osoblja se prema direktoru AN odnosio kao prema svom nadređenom navodi kako se tužitelj na tim sastancima zapravo nastojao natjecati s direktorom i po mogućnosti napraviti od njega budalu,

- da nema saznanja da bi bilješke koje je sam tužitelj radio o sastancima bile naknadno potvrđene, to se s vremenom toliko iskristaliziralo da na te njegove bilješke nitko više nije obraćao pažnju,

- da je tužitelj te sastanke neovlašteno snimao mobitelom mada snimanje bez dopuštenja je bilo zabranjeno, i onda bi naknadno sastavio po pet stranica teksta u formi dijaloga što je tko točno rekao, što je bilo nemoguće zapamtiti bez snimanja što mu je bilo rečeno od kolega koordinata. Čak je u tim svojim bilješkama znao napisati što je on rekao na način da bi napisao IN (iziritirano): pa bi onda dalje naveo cijeli tekst što je on na sastanku rekao,

- da je on bio jedan od članova povjerenstva za odabir voditelja službe za održavanje GHE Vinodol, te da na tom oglasu za voditelja službe za održavanje GHE Vinodol nije bilo nikakvih odstupanja ili razlika u odnosu na dotadašnje intervjue, sve je to bilo standardno kao i prije.

31. Nadalje, i iz iskaza svjedoka AN proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je od 2006.pa nadalje bio nadređeni tužitelju,

- da je tužitelj od 2006. kada je nadređen tužitelju, isti nekoliko puta napredovao vezano uz povećanje koeficijenta za obračun plaće,

- da ga je već prvi dan dok je došao tužitelj zamolio na stubištu da se prebaci u HE Vinodol, obzirom je on prije toga bio u zajedničkim stručnim službama u Rijeci, što je on i učinio. Tužitelj je tada unaprijeđen odnosno povećan mu je koeficijent s 3,6 na 3,8 čime je on napredovao. 2007. bila je reorganizacija kod tuženika i opet je tužitelja unaprijedio tako da je njegov koeficijent povećan s 3,6 na 4,0, a potom opet 2013. povećan mu je koeficijent s 4,0 na 4,5, odnosno isti je unaprijeđen,

- nikada od kada je on bio direktor tužitelj nije nazadovao na način da bi mu koeficijent bio smanjen,

- sva ta napredovanja tužitelja on je osobno predložio,

- svaki put kada bi mu bio povećan koeficijent tužitelj bi potpisao nove ugovore o radu, odnosno raskinuo bi se stari ugovor i sklopio novi, tužitelj je sve te ugovore potpisao i pri tome nije bilo nikakvih njegovih primjedbi na potpisivanje tih njegovih ugovora,

- također 2015. bila je reorganizacija kod tuženika zato što je došlo do objedinjavanja elektrana, odnosno došla je i HE Rijeka dok je dotadašnja HE Vinodol postala GHE Vinodol, formirane su službe u GHE Vinodol što je viši organizacijski oblik u odnosu na odjele koji su do tada postojali, te su svi zaposlenici bili raspoređeni na najsličnija radna mjesta onima na kojima su do tada radili, reorganizacijom su bili obuhvaćeni svi zaposlenici pa tako i tužitelj,

- da je tužitelj te 2015. također potpisao novi ugovor o radu za poslove koji su mu ponuđeni, to je potpisao dobrovoljno, nije bilo nikakvih primjedbi s njegove strane niti je bilo bilo kakve prisile prema njemu od strane tuženika,

- svi ugovori o radu koje je tužitelj potpisao ostali su važeći i tužitelj nije nikada iste na bilo koji način pobijao,

- da je njegov odnos s tužiteljem kao radnikom bio korektan, čak i izuzetno korektan,

- na upit suca je li ikada diskriminirao tužitelja po bilo kojoj osnovi ili ga stavljao u nepovoljniji ili drugačiji položaj u odnosu na druge radnike tuženika, te je li ga na bilo koji način uznemiravao navodi kako nije nikada tužitelja diskriminirao po bilo kojoj osnovi niti ga stavljao u nepovoljniji ili drugačiji položaj u odnosu na druge radnike tuženika, a također istoga nije niti uznemiravao na bilo koji način,

- Od tužitelja nije zahtijevao da radi zadatke koji bi izlazili izvan okvira njegovih radnih mjesta za koje je u određenom periodu imao sklopljene ugovore o radu, on je obavljao radne zadatke u okviru svoje struke, od njega nije dobivao naloge da radi izvan tih poslova ili da radi više ili prekovremeno,

- da je zapisnike o sastancima tehničkog osoblja vodio Hinko Zibar, a da je tužitelj znao po svojem nahođenju, kada bi on smatrao da je to shodno sastavljati svoje verzije bilješki koje su bile opširnije pa čak i po 20 stranica, no te bilješke koje je on radio nisu bile službene bilješke o sastancima,

- da on nije nikada službene bilješke naknadno mijenjao na način da bi izbacivao nešto vezano uz tužitelja, eventualno se moglo dogoditi da se nešto moralo mijenjati vezano uz brojke ili tehničke podatke ali ne uz tužitelja odnosno kako on tvrdi,

- da s njegove strane prema tužitelju, obzirom na okolnost da je isti imao istu stručnu spremu kao i on, nije bilo apsolutno nikakve netrpeljivosti ili zavisti, dapače on je uvijek pružao tužitelju dobru ruku suradnje da zajedno obavljaju poslove, iako je on organizacijski bio na višem rangu od tužitelja,

- na upit suca je li tužitelja dovodio u nepovoljniji položaj ili ga vrijeđao, osvećivao mu se ili sl. vezano uz fotografiju na listu 1609 spisa, navodi kada mu se predočava ista fotografija da vezano uz nju nije tužitelja dovodio u bilo kakve nezgodne situacije niti ga vrijeđao niti mu se osvećivao niti ga diskriminirao, već mu je samo skrenuo pozornost da se radi o službenoj fotografiji koju je došao snimati službeni fotograf odnosno novinar a koja bi trebala prikazivati članak o presjeku Remonta odnosno kako kolektiv radi, te uz snimke dijelova postrojenja da dolaze i slike kolektiva, skrenuo mu je pozornost da ponašanje odnosno smijanje na toj slici nije primjereno i ne prikazuje sliku jednog zdravog i kompaktnog kolektiva no on unatoč tome nikakve sankcije vezano uz fotografiju nikada nije snosio,

- da je tužitelj unutar tuženika podnosio prijave vezano uz uznemiravanje i to povjereniku za zaštitu dostojanstva koji je to rješavao, a također je podnosio i prijave izvan tuženika obzirom su od ODO i USKOK-a dobili poziv za dostavu dokumentacije vezno uz prijavu tužitelja koja je bila vezana uz javnu nabavu, no tužitelj zbog tih prijava nije bio ni na koji način sankcioniran od strane tuženika niti stavljan u nepovoljniju situaciju u odnosu na druge radnike,

- da je zahtjev za zaštitu dostojanstva tužitelja kod tuženika bio odbačen a također su bile odbačene i prijave tužitelja koje su išli ODO-u i USKOK-u,

- da nije nikada zlostavljao tužitelja obzirom njegovo postupanje prema tužitelju nije bilo takvo da bi moglo predstavljati bilo kakvo zlostavljanje tužitelja, a samim time nije niti moglo utjecati na njegovo zdravstveno stanje, možda su neki drugi uzroci mogli dovesti do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja ali njegovo postupanje prema tužitelju zasigurno nije,

- da on nije, kao što to tvrdi tužitelj diskriminirao niti uznemiravao druge radnike, a na upit suca navodi da se to odnosilo na radnike EN, TN, NN, ZN, niti jednoga od njih nije diskriminirao niti uznemiravao a za svakoga može reći kamo je otišao i pod kojim okolnostima. Svi ti odlasci navedenih radnika bili su pod prirodnim uvjetima odnosno migracije vezano uz njihova napredovanje na poslu, a bile su dvije mirovine. Tako u odnosu na radnika FN može reći da je isti uslijed reorganizacije 2015. zatražio obzirom živi u [adresa] a do tada je radio u Triblju, da mu se omogući da dobije radno mjesto u mjestu stanovanja dakle u [adresa], što sam mu ja i omogućio isto je postao voditelj HE Rijeka uz povećanje koeficijenta plaće s 4,5 na 5. Dalje u odnosu na radnika TN može reći također da je isti uslijed reorganizacija 2015.zatrajžio, obzirom je formiran HE Gorski kotar kao zasebna jedinica unutar GHE Vinodol da mu se omogući da postane voditelj HE Gorski kotar obzirom je formirano to novo radno mjesto što mu je on i omogućio. NN je otišao od tuženika uz pozamašnu otpremninu, to nije bilo vezano uz reorganizaciju već je on stekao uvjete za mirovinu, pa je uzeo otpremninu i otišao i to dobrovoljno od tuženika, a poslije se zaposlio u komunalnom društvu u Crikvenici kao direktor. ZN također je stekao uvjete za mirovinu te je dobrovoljno otišao od tuženika, također je dobio pozamašnu otpremninu, također je otišao nevezano uz reorganizaciju 2015. Odlazak niti jednog od ovih ljudi od tuženika nije bio vezan uz njegovo postupanje prema njima, već su oni otišli iz razloga koje je prethodno obrazložio, sva četiri radnika nisu ulagala nikakve prigovore već su potpisali ugovore o drugim radnim mjestima ili su dobrovoljno otišli u mirovinu.

- da ne zna ništa o tome da bi tužitelj zbog njegovog ponašanja bio onemogućen da dovrši i pusti u najam nadograđeni dio kuće,

- na upit suca imam li saznanja da je tužitelj pušten iz vojske prije odsluženja vojnog roka i je li to saznanje imalo kakvog utjecaja na njegov status kod tuženika navodi kako je čuo za to, no nije siguran u detalje kako je tužitelj regulirao svoju vojnu obvezu, u svakom slučaju to nije utjecalo na njegov odnos prema njemu niti je on tu okolnost igdje isticao,

- na upit suca je li ikada na sastancima tehničkog osoblja tužitelja namjerno pred drugim prisutnima ponižavao, vrijeđao ili dovodio u neugodne situacije, navodi kako nije na tim sastancima tužitelja niti uznemiravao niti vrijeđao niti ponižavao, a upravo tužitelj na tim sastancima je oduzimao najviše vremena svojim govorima koji su često bili usmjereni na verbalne provokacije prisutnih, ponekad bi tužitelj i podigao ton na njega kao nadređenog pred drugim kolegama, te provokacije su bile uglavnom usmjerene njemu osobno,

- da je tužitelj kao i drugi obavljao poslove u okviru svog radnog mjesta,

- da je tužitelj nakon 2015. pa do kraja tužiteljevog rada kod tuženika ostao na koeficijentu 4,5, to su bila primanja po rangu na četvrtom mjestu kod tuženika, iznad njega bio je samo direktor, a potom na drugom mjestu voditelj HE Rijeka gospodin FN, a onda tehnički direktor GHE Vinodol gospodin IN, dok je tužitelj po visini plaće bio na četvrtom mjestu u firmi te 2015. Svi koordinatori u rangu s tužiteljem imali su manju plaću od njega, oni su imali koeficijente u rangu od 4,0 do 4,2, a tužitelj je imao 4,5.,

- da za prekovremene sate za koje tužitelj tvrdi da su postojali on tužitelju nije izdavao bilo kakve naloge, pa on iste i nije retrogradno niti mogao službeno potvrditi,

- da je vezano uz natječaj za radno mjesto voditelja službe održavanja 2019. taj natječaj proveden na uobičajen način u skladu s internim aktima tuženika, nije bilo nikakvih kršenja procedure, on je unatoč tome što kao direktor ima diskrecijsko pravo odabrati sam kandidata, osnovao tročlano povjerenstvo za odabir kandidata te su oni stavili prijedlog kandidata kojeg je u tom konkretnom slučaju kao direktor prihvatio,

- da prema njegovim saznanjima nitko nije službeno potvrdio bilješke koje je tužitelj samoinicijativno sastavljao o sastancima tehničkog osoblja, te njegove bilješke bile su u vrlo opširnom obliku pa su imale i dvoznamenkasti broj stranica a njima bi tužitelj te bilješke prilagođavao svojim idejama, interesima i željama, čak su neki od sudionika sastanaka izražavali sumnju da su ti sastanci bili snimani od strane tužitelja,

- da je tužitelj od svoje strane uspostavio takvu metodu kada bi izrađivao svoje neovlaštene bilješke sa sastanaka da bi nakon toga dostavio svim sudionicima, opterećivao ih je s time da ukoliko oni ne bi s nečim složili s tom bilješkom da onda dostave korekciju ako imaju kakvu vezanu uz tu njegovu bilješku. Ti isti primatelji imaju svoj posao koji moraju obavljati i to je njih dodatno opterećivalo i nitko nikada nije reagirao na taj način, a nitko nije potvrdio te bilješke ničime koje je izrađivao tužitelj, da se slažu s tim. To je bio jedan on načina uznemiravanja ostalog dijela kolektiva.

32. Iz iskaza svjedoka SN proizlaze u bitnome sljedeće odlučne činjenice:

- da nema nikakvih saznanja da bi direktor AN na bilo koji način uznemiravao ili diskriminirao tužitelja po bilo kojoj osnovi, ne sjeća se da bi on tužitelju dodjeljivao bilo kakve zadatke koji se ne mogu izvršiti, niti ga verbalno zlostavljao na sastancima tehničkog osoblja,

- da nije čuo niti da bi negdje drugdje osim tih sastanaka odnos direktora AN prema tužitelju bio neprimjeren, nema takvih saznanja,

- da što se tiče napredovanja tužitelja također nema saznanja da bi on bio stavljan u nepovoljniji položaj u odnosu druge radnike tuženika, ne zna koju on stručnu spremu ima,

- da se ne sjeća da bi bio prisutan bilo kakvom sastanku ili događaju gdje bi bilo vrijeđanja tužitelja od strane direktora AN ili spominjanja psihijatrijskog vještačenja tužitelja, nema o tome saznanja,

- da nema saznanja da bi netko od nadređenih dakle ili direktor AN ili netko drugi koji je tužitelju bio nadređen istoga vrijeđao, degradirao, prijetio mu i slično,

- da se i direktor IN također odnosio prema tužitelju isto kao prema drugim radnicima, nema saznanja da bi se isti neprimjerno odnosio prema tužitelju odnosno uznemiravao ga, vrijeđao ili diskriminirao, nije nikada bio prisutan situaciji da bi on za nešto napadao tužitelja.

33. Dakle, i iz iskaza saslušanih svjedoka AN, IN i SN, koji su u bitnom dijelovima međusobno suglasni, te ih sud prihvaća kao životne i uvjerljive, nedvojbeno proizlazi da tuženik, odnosno direktor AN, nije ni na koji način usporavao niti onemogućavao napredovanje tužitelju, niti mu je zadavao prekomjerne količine posla koje bi zahtijevale dulji rad od redovnog radnog vremena, niti mu onemogućavao rad u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, izolirao tužitelja od radnih procesa i postupaka, diskriminirao, uznemiravao, kažnjavao za nepostojeće propuste, pa da bi takvi postupci predstavljali psihičko zlostavljanje tužitelja, a kako to isti navodi u svojem tužbenom zahtjevu.

34. Naime, iz iskaza svjedoka, upravo suprotno, proizlazi da je tužitelj napredovao upravo zahvaljujući AN, te da nije prihvaćao da mu nadređeni bude IN, a što je bilo određeno novom sistematizacijom, te kao takvo od strane tužitelja ili drugih radnika i nije moglo biti dovođeno u pitanje, pri čemu tome nitko i nije prigovarao, samo tužitelj. Pritom se, po iskazu svjedoka IN, znalo se dogoditi da bi se tužitelju dao neki zadatak a onda bi tužitelj odgovorio u stilu da ga baš zanima kako to inženjer zadaje zadatke magistru, što je samo odraz nepoštovanja nadređenih od strane tužitelja i sistematizacije radnih mjesta koja je bila određena i obvezujuća za sve radnike tuženika, pa tako i za tužitelja kao radnika. Direktor AN ni na koji način nije diskriminirao niti uznemiravao tužitelja, a posebice ga nije psihički zlostavljao, a isto tako ni IN, što jasno potvrđuju iskazi svjedoka. Upravo suprotno, tužitelj je po navodima svjedoka IN na sastancima tehničkog osoblja vrijeđao prisutne, a ne da bi on bio vrijeđan ili uznemiravan, te je isti znao primjerice u pola noći slati nadopune tih službenih bilješki koje su bile sastavljene o tim sastancima i slati svoje bilješke koje bi on sastavio i onda bi napisao ako se netko s tim što je on napisao ne slaže neka se javi, no nitko se nije javio jer su ljudi na to oguglali i više na to nitko nije obraćao na pažnju što je on napisao, te su tužitelju ti sastanci služili zapravo kao pozornica, dok su sasvim drugačije isti izgledali dok tužitelj iz nekog razloga ne bi bio prisutan. Navedeno samo govori u prilog neprimjerenog postupanja samog tužitelja, a ne drugih prema njemu. 1/5 vremena sastanka trošili bi svi prisutni zajedno, a 4/5 vremena sam tužitelj, dok bi došao red na njega onda to ne bi imalo kraja, iz čega je jasno vidljivo da tužitelj nije uznemiravan na tim sastancima, već se upravo on sam prema sudionicima sastanka podnosio na neprimjeren način. Isto tako, iz iskaza svjedoka IN jasno proizlazi da je on bio jedan od članova povjerenstva za odabir voditelja službe za održavanje GHE Vinodol, te da na tom oglasu za voditelja službe za održavanje GHE Vinodol nije bilo nikakvih odstupanja ili razlika u odnosu na dotadašnje intervjue, sve je to bilo standardno kao i prije, iz čega je očito da niti tom prilikom nije bilo diskriminacije prema tužitelju po bilo kojem osnovu, a kako to isti tvrdi u postupku. Uz navedeno, iz iskaza svjedoka AN jasno proizlazi da on nije tužitelja dovodio u nepovoljniji položaj ili ga vrijeđao, osvećivao mu se ili slično, a vezano uz fotografiju na listu 1609 spisa, već da je on tužitelju je samo skrenuo pozornost da se radi o službenoj fotografiji koju je došao snimati službeni fotograf odnosno novinar a koja bi trebala prikazivati članak o presjeku Remonta odnosno kako kolektiv radi, te uz snimke dijelova postrojenja da dolaze i slike kolektiva, pa mu je skrenuo pozornost da ponašanje odnosno smijanje na toj slici nije primjereno i ne prikazuje sliku jednog zdravog i kompaktnog kolektiva no on unatoč tome nikakve sankcije vezano uz fotografiju tužitelj nikada nije snosio. Takav iskaz svjedoka AN kao životan i logičan prihvaća i ovaj sud, pa stoga tvrdnje tužitelja kako bi se njemu direktor AN naknadno zbog te fotografije osvećivao i da bi ga diskriminirao, predstavljaju očigledno pogrešno uvjerenje samog tužitelja, te njegov doživljaj navedene situacije na način kako on to opisuje, a koji očigledno nema podlogu u stvarnim događajima i činjenicama. Tužitelj nadalje nije sankcioniran ni zbog podnošenja raznih prijava protiv tuženika, pa stoga njegova tvrdnja da bi on bio svjetionik kod tuženika koji bi drugima mrsio planove, te da je on diskriminiran jer je legalist, također nema podlogu u stvarnim činjenicama i dokazima.

35. Prema tome, očigledno je da je tuženik u skladu sa svojim internim aktom vršio raspored radnika na odgovarajuća radna mjesta, što je njegovo pravo kao poslodavca, dok svaki pojedini radnik, ukoliko takvom odlukom iz bilo kojeg razloga nije zadovoljan, ima mogućnost traženja sudske zaštite protiv takve odluke poslodavca, dok tužitelj takvu mogućnost očigledno nije iskoristio. Naime, iako sam tužitelj smatra da bi on trebao biti raspoređen na poslove koji bi njemu bili odgovarajući, nesporno je da je isti s tuženikom sklopio Ugovor o radu u kojem su točno naznačeni poslovi radnog mjesta tužitelja, te da niti jedan akt tuženika, niti sklopljeni ugovor tužitelj nije pobijao pred sudom. Ukoliko je tužitelj smatrao da ugovor koji je sklopio s tuženikom ima bilo kakvih elemenata uslijed kojih bi isti bio nezakonit i nedopušten, isti je mogao putem suda pobijati takav ugovor. Međutim, tužitelj nije pokretao takve sudske postupke pred sudom, već smatra da je diskriminiran jer je onemogućen u napredovanju na poslove na koje on sam smatra da je trebao biti postavljen, pri čemu opsežni navodi tužitelja o tome da li je bilo osnova da se neki određeni radnici tuženika rasporede na određena radna mjesta, odnosno jesu li za ista imali stručnu spremu, te da li je tužitelj zadovoljavao uvjete za takva radna mjesta na koja nije raspoređen, nisu cijenjeni kao relevantni za ovaj postupak, obzirom u istom prvenstveno nije dokazano da bi postupanje tuženika prema tužitelju bilo uvjetovano osnovom iz čl.2. ZR,odnosno da bi predstavljalo diskriminaciju po bilo kom osnovu. Cijeneći navedeno, stav je ovoga suda kako se u pogledu premještaja tužitelja na drugo radno mjesto, a isto tako i u pogledu napredovanja u poslu i njegovog rada kod tuženika kao poslodavca radi isključivo o tužiteljevoj subjektivnoj ocjeni da takvo postupanje tuženika prema njemu predstavlja diskriminaciju po navedenim osnovama, obzirom isti ne proizlazi iz dokaza provedenih u postupku, niti je utemeljeno na objektivnim činjenicama i dokazima. I navodi tužitelja da njemu nije plaćen prekovremeni rad pa da je on i iz tog razloga diskriminiran, također nemaju elemenata bilo kakvog diskriminatornog postupanja poslodavca upravo prema tužitelju, obzirom isti, u slučaju povrede bilo kojeg od navedenih prava, ima pravo protiv poslodavca podnijeti tužbu radi isplate materijalnih prava za koja smatra da mu pripadaju, obzirom u ovom postupku nije dokazano da bi eventualna neisplata takvih potraživanja tužitelju bila u bilo kakvoj vezi s temeljima za diskriminaciju na koje se isti poziva.

36. Dakle, ocjena je ovoga suda kako tužitelj pojmovima uznemiravanja i diskriminacije pripisuje događaje koji to nedvojbeno nisu, budući nije utvrđeno u ovom postupku da bi isti bili vršeni prema tužitelju, po osnovama i na način kako to isti tvrdi, te da bi zbog takvog postupanja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja. Stoga, obzirom u ovom postupku nije utvrđeno šikanozno postupanje tuženika na način da bi bilo povrijeđeno dostojanstvo tužitelja na radnom mjestu, to u postupku nije utvrđeno da bi štetna radnja tuženika postojala, odnosno da bi odgovorne osobe tuženika svojim postupanjem povrijedile dostojanstvo tužitelja postupajući prema istom na šikanozan način, uslijed čega tuženik svojim radnjama nije niti mogao dovesti do eventualnog oboljenja tužitelja, upravo u svezi s takvim postupanjem tuženika prema njemu na radnom mjestu. Pritom valja naglasiti kako u postupku nije utvrđeno da bi okolnosti na koje ukazuje tužitelj bile rezultatom šikanoznog, a još manje diskriminatornog postupanja prema tužitelju, niti je tuženik prema objektivnim kriterijima takvim postupanjem doveo na bilo koji način do povrede prava osobnosti tužitelja. Iz navedenih je razloga sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja na okolnost da je zbog diskriminacije prema tužitelju od strane tuženika pogoršano njegovo zdravstveno stanje, obzirom tužitelj nije dokazao osnov svojeg potraživanja, pa nije bilo potrebe utvrđivati niti visinu istoga. Stoga je i zahtjev tužitelja u dijelu kojim od tuženika traži naknadu štete u zatraženom iznosu od 13.272,28 eura neosnovan. Uz to, kako je tužitelju prema vlastitom iskazu radni odnos kod tuženika prestao otkazom ugovora o radu 2022., to je neosnovan i dio zahtjeva tužitelja kojim isti traži da sud naloži tuženiku da odmah prestane s radnjama navedenim u točkama I. i II. zahtjeva prema tužitelju, kao i da prestane sa svakim sličnim postupanjem koje bi tužitelja stavljalo u nepovoljniji položaj od ostalih radnika ili povrijedilo njegova prava osobnosti.

37. Slijedom svega iznijetog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, obzirom nije utvrđeno u postupku da bi tuženik kao poslodavac diskriminirao tužitelja. Ocjena je ovoga suda kako tužitelj pojmovima uznemiravanja i diskriminacije pripisuje događaje koji to nedvojbeno nisu, budući nije utvrđeno u ovom postupku da bi isti bili vršeni prema tužitelju, po osnovama i na način kako to isti tvrdi, te da bi zbog takvog postupanja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja. Stoga, obzirom u ovom postupku nije utvrđeno šikanozno postupanje tuženika na način da bi bilo povrijeđeno dostojanstvo tužitelja na radnom mjestu, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan, kao pod točkom I. izreke presude, dok je u dijelu tužbenog zahtjeva tužba tužitelja odbačena, kao u izreci rješenja.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a. Kako je odredbom čl.164.st.2. ZPP-a određeno da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok tuženik, uz svoj zahtjev za naknadom putnih troškova nije priložio niti dokaz koliko isti putni troškovi na relaciji Rijeka-Zagreb iznose (u smislu priloženog cjenika ili autobusne karte), niti je priložio da su isti troškovi uopće nastali, to je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan, kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku