Poslovni broj: Usl – 2510/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Nataše Brajević, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, Stjepana Radića 20, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne rasprave održane i zaključene 27. svibnja 2025., objavom odluke na temelju članka 114. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku Klasa: UP/I-362-02/24- 02/50 Urbroj: 443-02-03-21-24-8 od 25. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je:

- da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/50 Urbroj: 443-02-03-21-24-2 od 30. siječnja 2024. (dalje: rješenje o uklanjanju), kojim se tužiteljici, kao investitorici, naređuje u roku od 90 dana ukloniti izvedenu ravnu armirano – betonsku ploču – prohodnu terasu sa zaštitnom ogradom, tlocrtnih dimenzija cca 7,5 x 4,5 m + balkon dimenzija 1,20 x 4,5 m, kao i izvedenu metalnu konstrukciju pokrivenu PVC pokorvom tlocrtnih dimenzija cca 7,5 m x 4,50 m, visine cca 2,5 m, sve izvedeno kao rekonstrukcija četvrte etaže postojeće građevine na kat. čest. br. *24 k. o. [katastarska općina], Badnje 13 (točka 1.);

- utvrđuje se da tužiteljica nije uklonila opisane građevine niti je uskladila gradnju s odredbama Zakona o gradnji (točka 2.);

- tužiteljica se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava 1. novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 eura, koju je dužna platiti u korist Državnog proračuna (točka 4. i 5.);

Poslovni broj: Usl – 2510/2024-7

- upozorava se tužiteljica da će se, u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju na uklanjanje prisiljavati novom novčanom kaznom (točka 6.), a izvršenje novčanih kazni provesti sudskim putem (točka 7.).

2. U pravodobno ponesenoj tužbi tužiteljica tvrdi da nezakonitost osporenog rješenja proizlazi iz činjenice da je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta stvar drukčije riješena, jer je predmetna građevina izgrađena prije 1968. i od tada na njoj nije izvršena nikakva rekonstrukcija. To da rješenje čini i ništavim, jer ga nije moguće izvršiti. Pored toga, rješenje da je doneseno bez nazočnosti tužiteljice i njezinog opunomoćenika, dakle, u postupku u kojoj stranci nije omogućeno sudjelovanje. Na objektu nisu izvođeni nikakvi radovi, osim što je zakupnik koji drži ugostiteljski objekt duže od 30 godina, kako bi spriječio daljnje urušavanje postavio tendu. Izvršenje rješenja o uklanjanju da nije moguće, jer bi se izvršenjem izmijenila katnost i narušila stabilnost zakonito sagrađene građevine. Tijekom postupka nije pribavljen nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo katnost i izgrađenost građevine izgrađene prije 1959., iz čega bi bilo razvidno da je na predmetnoj građevini obavljena rekonstrukcija ili zahvat u odnosu na postojeće stanje. U samom rješenju nije, sukladno članku 139. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, navedena opomena o visini novčane kazne. Pored toga, nadležno tijelo još nije odlučilo o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za dogradnju i rekonstrukciju, zbog ega da nije ni moglo biti doneseno rješenje o uklanjanju. Kako još nije doneseno rješenje o izvršenju, da nije bilo ni osnova za donošenje rješenja kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje. Sve su to razlozi zbog kojih osporeno rješenje smatra nezakonitim te ga kao takvog predlaže poništiti, a tužiteljici naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu, pozivajući se ne obrazloženje osporenog rješenja, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 27. svibnja 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora, dok je odbio izvođenje od tužiteljice predloženih dokaza (saslušanje tužiteljice i građevinske inspektorice, očevid uz sudjelovanje vještaka), jer isti nisu od utjecaja za utvrđivanje za rješavanje ove upravne stvari odlučnih činjenica.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Zaključak iz osporenog rješenja temelji se na neposrednom opažanju građevinskog inspektora koji je 17. srpnja 2024. obavio inspekcijski nadzor kojom prilikom je utvrdio da tužiteljica nije uklonila građevinu opisanu u izreci rješenja o uklanjanju (zapisnik Klasa: UP/I-362-02/24-02/50 Urbroj: 443-02-03-21-24-7).

9. Tužiteljica to ni ne spori, već ovdje osporeno rješenje pobija navodima koji nisu od utjecaja za ocjenu njegove zakonitosti.

10. U upravnim sporovima u kojima je predmet spora zakonitost izvršenja rješenja o uklanjanju ne ispituje se zakonitost rješenja o uklanjanju, odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Tako je primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 izričito naveo da se u postupku izvršenja rješenja (kojim je naređeno uklanjanje) kojim je određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze. Stoga se u ovakvim sporovima

Poslovni broj: Usl – 2510/2024-7

sud ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja. U slučaju da tužiteljica ishodi akt kojim ozakonjuje izgradnju pisane građevine, u smislu članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojem ako je stranka izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja ili iz nekoga drugog razloga prestane obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, inspektor će po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja.

11. Zato se sud nije ni upuštao u utvrđivanje činjenice tko je i kada izvršio radove na koje se odnosi rješenja o uklanjanju te radi li se uopće o radovima za koje je potreban akt o građenju.

12. U odnosu na tužbene navode da izvršenje rješenja nije moguće, jer bi se time ugrozila stabilnost i sigurnost postojeće građevine, sud podsjeća da je u rješenju o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/2402/50 Urbroj: 443-02-03-21-24-2 od 30. siječnja u točci 2. tužiteljici naloženo pribaviti projekt uklanjanja izrađen od ovlaštene osobe i ovjeren od nadležnog tijela za zaštitu kulturnog dobra s obzirom da se radi o objektu koji se nalazi u kulturno – povijesnoj cjelini upisanoj u Registar kulturnih dobara broj Z- 3647.

13. Tužiteljica nezakonitost rješenja vidi i u činjenici što je inspekcijski nadzor 11. listopada 2024. obavljen bez njezine nazočnosti, kao i da joj nije dostavljen zapisnik o obavljenom nadzoru. Prema odredbi članka 106. stavak 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23) ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Iz te odredbe proizlazi ovlast građevinskog inspektora za postupanjem bez nazočnosti stranke. Pored toga, tužiteljica ni ne spori da do inspekcijskog nadzora nije postupljeno po rješenju o uklanjanja, dakle, ne spori činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje, već iznosi razloge zbog kojih smatra da rješenje o uklanjanju nije ni trebalo biti doneseno. Štoviše, tužiteljica u tužbi iznosi proturječne tvrdnje u kojima prvotno negira da su ikakvi radovi uopće izvedeni, a potom navodi daje postavila zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i nadogradnju.

13. U izloženim okolnostima, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno nedostacima koje bi za posljedicu imale njegovu nezakonitost, jer je neposrednim opažanjem službene osobe utvrđeno da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o izricanju prve novčane kazne i uklonila u izreci tog rješenja opisane građevine.

14. Prema članku 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, br. 109/23) na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine donesenog na temelju članka 113. stavka 1., te članka 117. stavka 1. Zakona, izvršenik fizička osoba se za 2.b skupinu građevina prisiljava novčanim kaznom u iznosu od 10.610,00 eura.

15. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju kao i da je novčana kazna izrečena u propisanom iznosu za određeni tip građevine. Tužiteljica se ovdje bez uspjeha poziva na odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21) kojim se uređuje izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije kojim se propisuje način rada građevinske inspekcije i način obavljanja inspekcijskog nadzora građevinske inspekcije u primjeni Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23), Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) i propisa donesenih na temelju toga Zakona, posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona kojima se uređuju upravna područja gradnje, kao i iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.

Poslovni broj: Usl – 2510/2024-7

16. U izloženim okolnostima, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno nedostacima koje bi za posljedicu imale njegovu nezakonitost, jer je neposrednim opažanjem službene osobe utvrđeno da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o izricanju prve novčane kazne i uklonila u izreci tog rješenja opisane građevine.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Splitu, 25. lipnja 2025.

S U T K I NJ A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis