- 1 -              Rev 394/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 394/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. N. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. – L. – B. – T. j.t.d. Z., protiv tuženika Financijske agencije, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. S. P., dipl. iur., zaposlenica tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o revizijama tuženika i umješača izjavljenima protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-111/2018-5 od 21. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6498/16-18 od 30. listopada 2017., na sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizije tuženika i umješača na strani tuženika se prihvaćaju te se preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-111/2018-5 od 21. veljače 2020. i sudi:

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6498/16-18 od 30. listopada 2017.

 

II. Tužitelj je dužan nadoknaditi umješaču Republici Hrvatskoj parnične troškove u iznosu od 328,30 EUR/2.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6498/16-18 od 30. listopada 2017. suđeno je:

 

„I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "I. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti s naslova naknade imovinske štete iznos od 79.727,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. studenog 2013. pa sve do isplate, a po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka temeljem čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od petnaest dana.

              II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za raferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka temlejem čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku od petnaest dana."

 

II.              Nalaže se tužitelju G. N. iz Z., …, OIB: …, nadoknaditi umješaču Republici Hrvatskoj, OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 30. listopada 2017. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-111/2018-5 od 21. veljače 2020., povodom žalbe tužitelja, suđeno je:

 

„I. Uvažava se žalba tužitelja G. N., preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 118 P-6498/16-18 od 30. listopada 2017., te se sudi:

Tuženica Financijska agencija dužna je tužitelju G. N. isplatiti iznos od 79.727,69 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, počevši od 18. studenog 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Tuženica je dužna tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zateznom kamatom počevši od 30. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.856,50 kn, u roku od 15 dana.“

 

3. Tuženik i umješač na strani tuženika su protiv te drugostupanjske presude podnijeli revizije zbog pravnog pitanja zbog kojeg im je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-1163/2020-2 od 9. rujna 2020., a koje glasi:

„Pripada li stranci u postupku ostvarivanja tražbine neosnovano ustegnute (neisplaćene) joj plaće po osnovu radnog odnosa, a dosuđene joj ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, s uspjehom zahtijevati da joj se isplate (pored kamata na neto plaću tekućih od nespornog dospijeća plaće do isplate) i kamate računate na iznos poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći; je li Financijska agencija, obzirom ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku iz 217. st. 6. Ovršnog zakona - OZ („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13. i 93/14) kamate računati na porez i prirez uključen u toj bruto plaći isplatiti na isti račun (poreznoj upravi ) na koji je ( sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila i iznose poreza i prireza?“

 

4. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju umješača u kojoj predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizije su osnovane.

 

6. U smislu odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je već odgovorio na postavljeno pitanje u presudi poslovni broj Rev 354//18-2 od 5. studenog 2018. na koju se u revizijama pozivaju tuženik i umješač na strani tuženika. U suštini iste razloge iz te revizijske odluke prihvatio je i prvostupanjski sud donoseći presudu u ovoj pravnoj stvari. Pritom treba reći da je tom revizijskom odlukom preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 956/2017 od 4. listopada 2017. na koju se u obrazloženju pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.

 

8. Plaća se određuje u bruto iznosu, a to znači da sadrži u sebi porez, prirez i doprinos, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, a obračun obavlja porezna uprava koja o tome na zahtjev ovrhovoditelja izdaje potvrdu koju je ovrhovoditelj dužan priložiti uz prijedlog za ovrhu (čl. 217. st. 4. OZ), a po primitku zahtjeva za ovrhu FINA raspoređuje i vrši prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu (čl. 217. st. 6. OZ). Svrha odredbi čl. 217. OZ je olakšati poziciju radnika. Ako bi poslodavac isplatio plaću radniku u bruto iznosu kako se ona određuje, nastala bi njegova obveza da sam napravi obračun poreza, prireza i doprinosa te izvrši isplatu subjektima kojima to treba platiti. Umjesto radnika to obavlja poslodavac (radniku isplaćuje od plaće iskazne u bruto iznosu neto iznos, a porez, prirez i doprinose umjesto radnika isplaćuje onim subjektima kojima to po zakonu pripada). Nema razlike ni kada se plaća ostvaruje prisilno u ovršnom postupku, osim što obračun obavlja porezna uprava, a isplatu (prijenos sredstava s računa poslodavca) FINA.

 

9. Tužitelju stoga ne pripada pravo potraživati zatezne kamate na dio dosuđene plaće u bruto iznosu koji predstavlja predujam poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. Tužitelj u suštini nije vjerovnik tražbine po osnovi poreza i prireza, već je to država, odnosno jedinica lokalne samouprave. Naprotiv, on je dužnik, a ne vjerovnik, samo što se između njega kao dužnika i vjerovnika „interpolira“ poslodavac odnosno porezna uprava i FINA kada je u pitanju prisilna naplata, utoliko što umjesto dužnika (radnika) vrši obračun poreza, prireza i doprinosa te isplatu onima kojima pripada pravo na porez, prirez i doprinos.

 

10. Budući da tražbina po osnovi poreza i prireza ne pripada tužitelju, to mu po naravi stvari na pripada ni pravo na zatezne kamate na tu tražbinu. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

 

11. Uz navedeno, u već citiranoj odluci ovog suda Rev 354/18-2 od 5. studenog 2018., kao i u odluci Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017., zauzet je stav tražbina po osnovi poreza i prireza dospijeva trenutkom isplate plaće pa prije toga (jer nema zakašnjenja) nisu mogle početi teći zatezne kamate. Tužitelj tijekom postupka, a ni u odgovoru na reviziju ne tvrdi da mu ovršnom postupku tuženica nije doznačila dosuđeni iznos plaće u neto iznosu zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a to je ono što mu i pripada bez obzira na to što je u ovršnoj ispravi plaća izražena u bruto iznosu (zbog toga je u čl. 217. OZ i propisano kako FINA postupa u takvoj situaciji). Tužitelju stoga postupanjem tuženice nije nastala šteta pa ne može postojati ni njena odgovornost za štetu koje nema u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

12. Na temelju sveg navedenog, donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Umješaču na strani tuženika priznati su, na osnovi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, zatraženi troškovi sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije, koji su odmjereni prema odredbi Tbr. 10./6. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u ukupnom iznosu od 328,30 EUR/2.500,00 kn, dok tuženica nije istakla zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.