UsI-2036/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Suzani Zubović, odvjetnici u Dubrovniku. Bana Josipa Jelačića 29, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi povrata u prijašnje stanje, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 415-05/24-01/50, URBROJ: 513-04-24-3 od 10. srpnja 2024.

II. Poništava se rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik KLASA: UP/I-413-04/24-02/123, URBROJ: 513- 02-8039/15-24-6 od 18. travnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Dužno je prvostupanjsko carinsko tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 21. kolovoza 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-05/24-01/50, URBROJ: 513- 04-24-3 od 10. srpnja 2024. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik KLASA: UP/I-413-04/24-02/123, URBROJ: 513-02- 8039/15-24-6 od 18. travnja 2024. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je rješenje arbitrarno, nerazumljivo i proturječno sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta. Iscrpno iznosi navode vezano za samu meritum stvari i ocjenu da nije obveznik plaćanja carine, koji se ne elaboriraju zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja. Smatra da diskrecijsko ovlaštenje pri odlučivanju mora biti usklađeno s ciljem radi kojeg je ono dano. Stoga je zatražio poništiti osporene odluke.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog, u biti, razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik KLASA: UP/I-413-04/24-02/123, URBROJ: 513-02- 8039/15-24-6 od 18. travnja 2024., a kojim je odbijen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja podnošenja zahtjeva za oslobođenjem od plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta carinskog tijela KLASA: UP/I- 413-04/24-02/123.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete po podnesku tužitelja koji je zaprimljen u prvostupanjskom carinskom tijelu 11. travnja 2024. i koji je naslovljen kao Zahtjev za povrat u prijašnje stanje zbog mogućnosti korištenja carinske i porezne povlastice sukladno čl. 3. do 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009.

7. Nije sporno da je carinsko tijelo podnesak tužitelja, kojeg je on dostavio prvostupanjskom carinskom tijelu 11. travnja 2024. koji je naslovljen kao zahtjev u prijašnje stanje zbog mogućnosti korištenja carinske i porezne povlastice sukladno članku 3. do 11. Uredbe Vijeća (EZ) broj 1186/2009 tretirao kao prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Nije sporno ni da je ono osnovanost traženja tužitelja, carinskog obveznika razmatrao kroz primjenu odredbi članka 82. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

7.1. Nije sporno ni da je tužitelj zahtjev za oslobođenje obveze plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost za osobnu imovinu podnio carinskom tijelu 3. travnja 2024., da je o tomu zahtjevu odlučeno rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinarnice Dubrovnik KLASA: UP/I-413-04/24-02/123, URBROJ: 513-02-8039/14-24-2 od 8. travnja 2024. Nije sporno ni da je protiv toga rješenja porezni obveznik 24. travnja 2024. izjavio žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-415-05/24-01/49, URBROJ: 513-04-24-3 od 10. srpnja 2024. odbačena kao nepravodobna.

8. Pokazalo se supstancijalno spornim je li tužitelj trebao biti oslobođen plaćanja carinskog duga s osnova carine i poreza na dodanu vrijednost

9. E razmatrajući sadržaj podneska tužitelja od 11. travnja 2024., kojeg je on naslovio Zahtjev za povrat u prijašnje stanje zbog mogućnosti korištenja carinske i porezne povlastice sukladno čl. 3. do 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009, valjalo ga je tretirati novim zahtjevom za oslobođenjem od plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost, a ne prijedlogom za povratom u prijašnje stanje.

9.1. Valja primijetiti da navedenim podneskom tužitelj, u biti, nije zatražio ikakav povrat u neki od prijašnjih stadija postupka oslobođenja a niti je navodio ikakve (opravdane) razloge propuštanja, a niti je on to svoje traženje utemeljio na odredbama članka 82. ZUP-a, već je, u biti, postavio novi zahtjev za oslobođenjem od plaćanja carinskog duga, kojem je priložio nove dokaze i istaknuo nove činjenice, a o čemu su carinska tijela, zbog pogrešnog pristupa, propustila odlučiti s aspekta primjena propisa kojima je uređena naplata ali i oslobođenje od plaćanja carinskog duga.

10. U izloženom osporena rješenja su arbitrarna, nerazumljiva i proturječna sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta. Ona ne sadrže utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza i pravilne razloge neusvajanja navoda poreznog obveznika, žalitelja, čime su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a.

11. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti na ponovni postupak te obvezati prvostupanjsko carinsko tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. do III. izreke.

11.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko carinsko tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, razmotriti osnovanost zahtjeva tužitelja s aspekta propisa kojima su uređeni naplata i oslobođenje od plaćanja carinskog duga pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

12. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

13.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnici, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.000,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

U Splitu 25. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. do III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a.

Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Suzani Zubović, odvjetnici u Dubrovniku, Bana Josipa Jelačića 29,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis predmeta carinskog tijela KLASA: UP/I-413-04/24-02/123 vratiti po pravomoćnosti ove presude,

- u spis.