REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-21/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću toga suda sastavljenom od suca Ante Bačića, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Eduarda Franina i Sandre Sršen, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TO, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11), sve u vezi članka 51. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-5/2023 od 16. veljače 2023., nakon provedene javne rasprave započete 18. lipnja 2025. i zaključene 23.lipnja 2025. u nazočnosti zastupnice optužbe Marijane Stipić, zamjenice županijskog državnog odvjetnika, zamjenice branitelja okrivljenika Sanje Miličević, odvjetnice iz Zadra, opunomoćenika oštećenice Ivana Skoblara, odvjetnika iz Zadra, oštećenika osobno i okrivljenika osobno, dana 25. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08)

okrivljenik TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i F, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen, sa završenom srednja tehnička škola, po zanimanju elektroinstalater, oženjen, otac 1 mlt. djeteta, bez vojnog čina, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan u kaznenim postupcima,

k r i v  j e

što je dana 13. lipnja 2021. oko 21,10 sati na 21. km. stupa 12. dionice DC- 08, između mjesta Murvice Donje i Murvice Gornje, upravljajući osobnim automobilom marke "BMW" reg. oznake [registarska oznaka] iz pravca Zadra u pravcu Posedarja, protivno odredbama čl. 51. st. 1. i čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 – u daljnjem tekstu: ZSPC) sa koncentracijom alkohola u krvi najmanje 2,72 g/kg zbog čega je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom, te brzinom od oko 140 km/h, koja nije bila prilagođena vožnji u sumraku, uz činjenicu ograničenja brzine kretanja na tom dijelu ceste na 90 km/h, svjestan da vozeći u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola, te brzinom koja nije prilagođena vožnji po sumraku uz drastično prekoračenje iste za 50 km/h može dovesti u opasnost druge sudionike u prometu i imovinu te pristajući na takvu mogućnost, pa upravo zbog pijanim stanjem prouzročenog lažnog osjećaja sigurnosti i pojačane želje za brzom vožnjom, smanjenja pažnje i sposobnosti koncentracije, suženja vidnog kuta i smanjenja vizualne percepcije u uvjetima vožnje po sumraku uz drastično prekoračenje brzine kretanja, dolaskom na označeno mjesto nije niti uočio motocikl marke "Triumph" reg. oznake [registarska oznaka] kojim je iz suprotnog pravca upravljao FO i koji je u tom trenutku na dozvoljenom mjestu pretjecao preko središnje isprekidane linije osobni automobil marke Škoda Octavia reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MO, zbog čega je, bez poduzimanja bilo kakve radnje u pravcu izbjegavanja prometne nesreće na svojoj desnoj traci udario u navedeni motocikl, uslijed čega je vozač motocikla FO izbačen sa motocikla te je pao u nisko raslinje sa zapadne strane kolnika, dok su dijelovi motocikla i osobnog automobila pogodili lijevu bočnu stranu osobnog automobila marke Škoda Octavia kojim je upravljao MO te motocikl L3 marke Yamaha reg. oznake [registarska oznaka] kojim se iz suprotnog pravca također kretao BO i koji je zbog toga sa motociklom izletio izvan kolnika sa desne strane, uslijed kojeg udara je FO zadobio višestruke teške i po život opasne ozljede u vidu oguljotina i krvnog podlijeva trbuha i donjih udova, podignuća kože lijevog prsišta, rana razderotina donjih udova djelomičnog traumatskog otrgnuća lijeve nadlaktice, prijeloma lijeve šake i otvorenog prijeloma lijeve podlaktice, otvorenog višekomadnog prijeloma lijeve nadkoljenice, prijeloma baze lubanje, krvarenja podmeke moždane ovojnice, prijeloma prsne kosti, obje ključne kosti, te 1-9 desnog i 1-12 lijevog rebra, krvi u oba prsišta, razdora srčane vreće, srca i pluća, nagnječenja pluća, krvi u trbušnoj šupljini, razdora želuca, gušterače, jetre, lijevog bubrega i mokraćnog mjehura, zgnječenja slezene, višekomadnog prijeloma zdjelice, prijeloma 6. vratnog te 2., 12. prsnog kralješka, uslijed kojih ozljeda je preminuo na mjestu nesreće, a BO tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma bedrene kosti (femura),

dakle, što je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo druge osobe te zbog toga prouzročio smrt jedne osobe i tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe,

pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano po čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1., a kažnjivo po čl. 227. st. 4. KZ/11.

pa se na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11 optuženik TO

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE.

II. Na temelju čl. 72. KZ/11 optuženiku TO

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA

ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

koja se odnosi na sve kategorije vozila.

III. Sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom iz t. II. izreke ove presude na temelju čl. 72. st. 3. KZ/11 izriče se u trajanju od 9 (devet) godina.

IV. Na temelju čl. 67.a KZ/11 sigurnosna mjera iz t. II. izreke ove presude počinje teći od dana izvršnosti presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku TO snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeseteura) te iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od

3.350,55 € (tritisućetristopedeseteurapedesetpetcenti) odnosno sveukupno 3.500,55 € (tritisućepetstoeurapedesetpetcenti) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 16. veljače 2023. podnijelo optužnicu broj K-DO-5/2023 od 16. veljače 2023. protiv okrivljenika TO tereteći je za učin kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11. Optužnica je izmijenjena na raspravi od 11. studenog 2024.

2. Okrivljenik TO se tijekom postupka izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid, pročitao i reproducirao zapisnik o očevidu od 27. rujna 2021. (l.s. 2-4), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 13. lipnja 2021.(l.s. 18-20), liječnike prijavnice od 14. lipnja 2021. (l.s. 21-22), zapisnik o obdukciji od 14. lipnja 2021. (l.s. 31-34), skica mjesta događaja prometne nesreće sa CD medijima (l.s. 81-81a), račun (l.s. 82), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 28. rujna 2021. za FO, sa privicima (l.s. 38-39, 41-42), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 13. rujna 2021. za TO, sa privicima (l.s. 43-44, 46-47), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 11. listopada 2021. za FO (l.s. 48), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 23. lipnja 2021. za BO, sa privicima (l.s. 50-51, 53-54), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 9. srpnja 2021. za TO, s privicima (l.s. 55-58), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 26. srpnja 2021. za BO, s privicima (l.s. 59- 62, 63-64), nalaz i mišljenje dr. ČO od 25. siječnja 2023. (l.s. 287-300), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 1. veljače 2023. (l.s. 303-305), sudsko medicinsko vještačenje dr. LO od 29. travnja 2025. s privicima (l.s. 603-618), dopis Ravnateljska civilne zaštite od 30. studenog 2021. (l.s. 104), dopis Zvjezdarnice Zagreb od 15. veljače 2022. (l.s. 115), nalaz i mišljenje TD Promet Ekspert d.o.o. od 19. studenog 2022. (l.s. 159-180), dopuna nalaza i mišljenja TD Promet Ekspert d.o.o. od 26. siječnja 2023. (l.s. 281-285), očitovanje od 20. lipnja 2022. (l.s. 205) i očitovanje od 20. lipnja 2022. (l.s. 206-207), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja od 30. lipnja 2021. (l.s. 66-81), dokumentacija HZMO (l.s. 366-380), medicinska dokumentacija za oštećenika BO (l.s. 416-563), izvadak iz prekršajne evidencije (l.s. 624- 625) i izvadak iz kaznene evidencije. (l.s. 626-627). Pročitani su iskazi svjedoka oštećenika BO od 5.prosinca 2024. (l.s. 395-399) i od 23. travnja 2022. (l.s. 149-152), svjedoka KO od 5.prosinca 2024. (l.s. 399-401) i od 25. travnja 2022. (l.s. 153-156), svjedoka NO od 5.prosinca 2024. (l.s. 402-403) i od 15. srpnja 2022. (l.s. 226-229), svjedokinje UO od 5. prosinca 2024. (l.s. 403-405) i od 30. svibnja 2022. (l.s. 187-190), svjedokinje EO od 5. prosinca 2024. (l.s. 406-408) i od 12. rujna 2022. (l.s. 235-237), svjedoka MO od 12. veljače 2024. (l.s. 574-576) i od 30. svibnja 2022. (l.s. 191-194), vještaka Danijela Sikirića od 12. veljače 2025. (l.s. 576-578) i vještaka Berislava Barišića Jamana od 31. ožujka 2025. (l.s. 593-595). Uzeti su iskazi okrivljenika (l.s. 634, 125-127).

4. U svom iskazu sa rasprave od 18. lipnja 2025. okrivljenik TO je iskazao da nije kriv za navedenu prometnu nesreću. Da je potpuno svjestan da je sjeo u auto nakon što je konzumirao alkohol. Isto tako, da je potpuno svjestan da se autom kretao nešto preko ograničenja brzine, ali da ništa od toga nije prouzročilo tu prometnu nesreću. Navedenu prometnu nesreću da je prouzročilo nažalost kretanje samog poginulog. Da su na njegovom (okrivljenikovom) vozilu svjetla bila upaljena, da nažalost nesreću nije mogao izbjeći. Da mu je žao zbog svega, zbog izgubljenog života, zbog ozlijeđenog. Da će ga to pratiti cijeli život.

5. Prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu okrivljenik je samo iskazao da nije kriv za ono što mu se stavlja na teret.

6. Okrivljeniku TO stavlja se na teret da je kao sudionik u cestovnom prometu kršio odredbe ZSPC, konkretno čl. 12. st. 4., čl. 51. st. 1. i čl. 199. st. 2. ZSPC. Stavlja mu se na teret da je, kao vozač osobnog automobila marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka], kršenjem tih propisa uzrokovao prometnu nesreću dana 13. lipnja 2021. oko 21,10 sati na 21 km dionice DC08 između mjesta Murvica Donja i Murvica Gornja te da je time izazvao opasnost za život i tijelo drugih osoba te zbog toga prouzročio smrt jedne osobe i tešku tjelesnu ozljedu druge osobe.

7. Člankom 12. st. 4. ZSPC propisano je da su sudionici u prometu dužni držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova.

8. Člankom 51. st. 1. ZSPC propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

9. Člankom 199. st. 2. ZSPC propisano je da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

10. Mjesto i vrijeme prometne nesreće nije bilo sporno. Prometna nesreća nesporno se desila 13. lipnja 2021. oko 21,10 sati. Desila se na dionici ceste DC08, poznate kao „ [adresa]. Okrivljenik TO nije izrijekom priznavao ove činjenice, međutim iz konteksta sadržaja njegovih iskaza, kao i stava tijekom rasprave, nedvojbeno se dade zaključiti da mu one nisu bile sporne. Svakako valja ukazati da te činjenice ujedno jasno slijede i iz zapisnika o očevidu od 27. rujna 2021. (l.s. 2-4). Da ne bi kojim slučajem nakon nastanka ovog zapisnika dovodio u pitanje kad je očevid doista obavljen treba istaći da je iz tog zapisnika razvidno da je očevid započeo dana 13. lipnja 2021. u 21,50 sati te završen 14. lipnja 2021. u 3,25 sati.

11. Tijekom postupka nisu bili sporni sudionici predmetne prometne nesreće. U ovoj prometnoj nesreći okrivljenik TO je sudjelovao kao vozač osobnog automobila marke BMW registarske oznake [registarska oznaka] te vozači FO, motocikla marke Triumph registarske oznake [registarska oznaka] i BO, motocikla marke Yamaha registarske oznake [registarska oznaka].

12. Iz točke 9. ovog obrazloženja je razvidno da se okrivljeniku među ostalim stavlja na teret da je predmetnu prometnu nesreću uzrokovao kršenjem odredbi ZSPC o tome da ne smije pod utjecajem alkohola upravljati motornim vozilom. Okrivljenik u svom iskazu na raspravi čak i ne spori da je kao vozač u predmetnoj prometnoj nesreći bio pod utjecajem alkohola, međutim, osporio je da bi to njegovo kršenje prometnih propisa bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom predmetne prometne nesreće.

13. Okrivljenikovo iskazivanje nije bilo naročito detaljno. Štoviše, s obzirom da je odbio odgovarati na pitanja, kako na raspravi, tako i prije nje, nije bilo moguće od strane tijela koja su vodila ovaj kazneni postupak ni doći do njegovog stajališta o pojedinim detaljima. Međutim, sasvim je jasno iz njegovih iskaza da on u cijelosti spori povezanost svog upravljanja motornim vozilom inkriminirane prigode sa nastankom predmetne nesreće. Za razliku od vožnje pod utjecajem alkohola, koju je izrijekom priznao, iako treba reći da nije priznao i stupanj alkoholiziranosti, okrivljenik nije dao očitovanje o brzini kojom je upravljao svojim vozilom u inkriminirano vrijeme. Stoga je ona bila sporna te ju je trebalo utvrditi. Osim nje, osim stupnja njegove alkoholiziranosti, svakako je bilo nužno provjeriti je li kojim slučajem ovu predmetnu prometnu nesreću uzrokovao FO, vozač motocikla marke Triumph registarske oznake [registarska oznaka], koji je nažalost od posljedica prometne nesreće preminuo, jer se na tome u glavnini temeljila obrana okrivljenika.

14. Okrivljenik TO nije ni na koji način dovodio u pitanje činjenicu smrti pok. FO i njenu povezanost sa predmetnom prometnom nesrećom. Isto tako, nije dovodio u pitanje ni da je u prometnoj nesreći ozlijeđen oštećenik BO. Ovim činjenicama, nedvojbeno bitnim za donošenje odluke u ovom postupku, sud će dati razloge u nastavku obrazloženja.

15. Spisu prileže dvije liječnike prijavnice od 14. lipnja 2021. (l.s. 21-22). Jedna u odnosu na okrivjlenika TO, a druga u odnosu na oštećenika BO. Obje su nastale 14. lipnja 2021. i obje je izradio liječnik dr. ŠO, liječnik Opće bolnice Zadar. Iz obje je razvidno da su ove dvije osobe zaprimljene u tu bolnicu nešto prije 22,00 sata 13. lipnja 2021. U obje ove liječničke prijavnice navedeno je da su te osobe u bolnicu zaprimljene povodom događaja koji se zbio tog dana u 20,30 sati. Iako točan sat iz ovog dokumenta ne odgovara satu iz inkriminacije (21,10 sati), nije za očekivati potpunu preciznost u trenucima kada nesporno liječnika služba postupa hitno. Stoga, ovakvo manje odstupanje ne dovodi u pitanje da su okrivljenik TO i oštećenik BO u bolnicu primljeni upravo povodom predmetnog inkriminiranog događaja – prometne nesreće. Svakako valja dodati da samo vrijeme primanja njih dvojice u bolnicu (21,57 sati i 21,41 sat) odgovara vremenu u kojem bi se očekivalo da se bolnički zbrinu osobe nastradale u 21,10 sati tog dana.

16. Iako ove liječničke prijavnice ne mogu poslužiti kao dokaz o činjenici jesu li osobe zaprimljene u bolnicu zaista i pretrpjele tjelesne ozljede, one mogu poslužiti kao značajan pokazatelj. Iz liječničke prijavnice koja se odnosi na okrivljenika TO slijedi da je početna dijagnoza s kojom je on povodom predmetne prometne nesreće zaprimljen u bolnicu bila prijelom bedrene kosti. U odnosu na postojanje predmetnog kaznenog djela, krivnju i odgovornost okrivljenika za njegov učin činjenica je li on u toj prometnoj nesreći ozlijeđen nije značajna. Međutim, značajna činjenica je li kojim slučajem koja druga osoba u toj prometnoj nesreći zadobila ozljedu. Iz liječničke prijavnice koja se odnosi na oštećenog BO slijedi da je i on te prigode primljen u bolnicu zbog prijeloma bedrene kosti. Kao kategorija ozljede, u obje te liječničke prijavnice, navedena je teška tjelesna ozljeda. Dakle, početno su liječnici uputili da bi se kod obojice, pa tako i oštećenika, radilo o zadobivanju teške tjelesne ozljede. Nitko nije tu činjenicu pokušavao na bilo koji način sporiti. Međutim, ipak je bilo uputno pribaviti medicinsku dokumentaciju za oštećenika, nastalu povodom ovog liječenja tada i naknadno, i provesti sudsko medicinsko vještačenje, primarno kako bi se utvrdilo radi li se o tjelesnoj ozljedi i koja je kvalifikacija te tjelesne ozljede.

17. Tijekom rasprave pribavljena je vrlo opsežna medicinska dokumentacija za oštećenika BO (l.s. 416-563). Baš nitko nije imao primjedbi na sadržaj onoga što je u njoj navedeno. Općenito iz sadržaja ove medicinske dokumentacije dade se zaključiti da je oštećenik BO nakon prijema u Opću bolnicu Zadar dana navedenog u prethodno spominjanim liječničkim prijavnicama kontinuirano liječen nekoliko godina.

18. Sud ne posjeduje potrebno stručno znanje da bi mogao sam, bez pomoći stručnjaka, utvrditi je li oštećenik inkriminirane prigode zadobio tešku tjelesnu ozljedu, kako se to u optužnom aktu navodi. Iz prethodno spomenute liječnike prijavnice te ove medicinske dokumentacije sud može nedvojbeno dovesti u vezu inkriminiran događaj, predmetnu prometnu nesreću, sa oštećenikovim liječenjem. Vrijeme prijema oštećenika u bolnicu, kontinuitet njegovog liječenja povodom istih ozljeda, to nedvojbeno potvrđuju. Međutim, je li nastala tjelesna ozljeda u sudsko medicinskom smislu, to je moglo potvrditi samo sudsko medicinsko vještačenje. Sudsko medicinsko vještačenje izradio je dr. LO. Ono datira od 29. travnja 2025. s privicima (l.s. 603-618) i njime je analizirana prethodno pribavljena medicinska dokumentacija za oštećenika te medicinska dokumentacija koju je pribavio i sam vještak i koju je priložio uz nalaz i mišljenje.

19. Sud je analizirao sudsko medicinsko vještačenje dr. LO. U njemu nije našao nikakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Naprotiv, sud ocjenjuje da je ono uvjerljivo i stručno argumentirano. Ni stranke, ni oštećenici, na njega nisu imali primjedbi. To su razlozi zbog kojih ga je sud u cijelosti prihvatio.

20. Na temelju tog vještačenja sud je utvrdio da je oštećenik BO povodom predmetne prometne nesreće doista tjelesno ozlijeđen. Zadobio je u toj prometnoj nesreći otvoreni prijelom lijeve bedrene kosti, višestruko otvoreni prijelom kostiju lijevog stopala i prijelom desnog ivera. Sud je utvrdio da svaka od tih ozljeda (prijeloma) predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Već prethodno je sud istakao da smatra nedvojbenim, zbog vremena prijema oštećenika u bolnicu, zbog kontinuiteta njegovog liječenja nakon toga i nesporne činjenice da je bio sudionikom predmetne prometne nesreće, da je ovo teško tjelesno ozljeđivanje oštećenika u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom. Za istaći je na ovome mjestu da zaključci vještaka sudsko medicinske struke to ne dovode u pitanje. Naprotiv, sudsko medicinsko vještačenje u cijelosti ide u prilog tome. Iz njega nedvojbeno slijedi da se ozljede koje je oštećenik pretrpio uklapaju u dinamiku nesreće u kojoj je došlo do izlijetanja motocikla kojim je ovaj oštećenik upravljao.

21. Dakle, nema nikakve dvojbe da je u predmetnoj prometnoj nesreći teško tjelesno ozlijeđena jedna osoba – oštećenik BO. Nema nikakve dvojbe da je on te prigode zadobio (otvoreni) prijelom bedrene kosti, baš kako je to navedeno u optužnom aktu. Zadobio je on nedvojbeno i još dvije teške tjelesne ozljede (višestruki otvoreni prijelom kostiju lijevog stopala i prijelom desnog ivera) koje državo odvjetništvo iz nekog razloga nije unijelo u činjenični opis. Sam sud to nije smio unositi, kako ne bi prekoračio optužnicu.

22. Nažalost, predmetna prometna nesreća nije samo dovela do teške tjelesne ozljede jednog od sudionika. Dovela je i do smrti jedne osobe. Sudionik predmetne prometne nesreće, osim vozača jednog motocikla (oštećenika BO), bio je i vozač drugog motocikla njegov otac FO. Nažalost, on je te prigode poginuo. Spisu prileži zapisnik o obdukciji od 14. lipnja 2021. (l.s. 31-34). U njemu je konstatirano da je izvršena obdukcija pok. FO prema popratnici na obdukciju dovezen sa mjesta prometne nesreće na kojem je smrtno stradao. Navedeno je u potpunosti u skladu s onim što su policijski službenici naveli u zapisniku o očevidu (l.s. 2-4). Naime, očevidom je konstatirano da je ova osoba nažalost smrtno stradala na samom mjestu događaja.

23. Prethodno je navedeno da tijekom postupka nitko, pa ni okrivljenik TO, nije osporavao ni smrt pok. FO, ni povezanost te smrti sa predmetnom prometnom nesrećom. U optužnom aktu je navedeno da je pok. FO u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio višestruke teške i po život opasne ozljede u vidu oguljotina i krvnog podlijeva trbuha i donjih udova, odignuća kože lijevog prsišta, rana razderotina donjih udova djelomičnog traumatskog otrgnuća lijeve nadlaktice, prijeloma lijeve šake i otvorenog prijeloma lijeve podlaktice, otvorenog višekomadnog prijeloma lijeve natkoljenice, prijeloma baze lubanje, krvarenja podmeke moždanice, prijeloma prsne kosti, obje ključne kosti, te 1-9 desnog i 1-12 lijevog rebra, krvi u oba prsišta, razdora srčane vreće, srca i pluća, nagnječenja pluća, krvi u trbušnoj šupljini, razdora želuca, gušterače, jetra, lijevog bubrega i mokraćnog mjehura, zgnječenja slezene, višekomadnog prijeloma zdjelice, prijeloma 6. vratnog te 2. i 12. prsnog kralješka.

24. Sud nema nikakve dvojbe da je uzrok smrti pok. FO predmeta prometna nesreća. On je, kako to slijedi iz zapisnika o obdukciji, preminuo nasilnom smrću uslijed zadobivenih višestrukih ozljeda. Preminuo je na mjestu prometne nesreće. Nesporno u samoj prometnoj nesreći. Zapisnik o obdukciji sam po sebi ne daje odgovor na pitanje tko je uzrokovao predmetnu prometnu nesreću, ali nema nikakve dvojbe da je smrt pok. FO povezana sa predmetnom prometnom nesrećom.

25. S obzirom da se okrivljeniku stavlja na teret povreda iz čl. 199. st. 2. ZSPC bilo je nužno utvrditi je li on inkriminirane prigode upravljao svojim vozilom pod utjecajem alkohola. Ujedno, svakako je bilo nužno utvrditi jesu li i ostali sudionici ove prometne nesreće upravljali svojim vozilima pod utjecajem alkohola.

26. Utvrđivanju navedene činjenice svakako treba pristupiti prvo na temelju zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 13. lipnja 2021.(l.s. 18- 20). One su svakako dobra smjernica ka utvrđivanju te činjenice.

27. MO jest bio sudionik predmetne prometne nesreće kao vozač marke Škoda registarske oznake [registarska oznaka]. U predmetnoj prometnoj nesreći prošao je bez ozljeda. Navedeno jasno slijedi iz podataka iz zapisnika o očevidu (l.s. 2-4). U kaznenom postupku sudjelovao je isključivo kao svjedok. S obzirom da njegovo vozilo jest sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nesreći i on je alkotestiran uređajem Drager (l.s. 18). Rezultati kod alkotestiranja ukazuju da u njegovom organizmu nije pronađena koncentracija alkohola u 22,53 sati dana 13. lipnja 2021. Dakle, za zaključiti je da nema naznaka da bi on inkriminirane prigode vozio pod utjecajem alkohola. S obzirom da se ni u jednom trenutku njega u kaznenom postupku nije povezivalo sa uzrokovanjem predmetne prometne nesreće daljnje i detaljnije provjeravanje prisutnosti alkohola u njegovom organizmu inkriminirane prigode nije vršeno.

28. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 13. lipnja 2021. (l.s. 20) razvidno je da je postojala namjera i okrivljenika TO podvrgnuti istom ispitivanju istim uređajem. Međutim, od toga se odustalo nakon izjave anesteziologa da su mu dani opijati od strane liječnika. Dakle, u odnosu na okrivljenika bilo je nužno utvrđivanju ove činjenice pristupiti na drugi način.

29. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 13. lipnja 2021. (l.s. 19) razvidno je da je ista namjera postojala i za oštećenika BO te da iz istih razloga to ispitivanje nije moglo biti provedeno tim uređajem ni na njemu.

30. S obzirom da je FO nesporno poginuo na mjestu prometne nesreće ispitivanje eventualne prisutnosti alkohola u njegovom organizmu moralo se obaviti na drugi način.

31. S obzirom na prethodno navedeno, bilo je nužno u odnosu na pok. FO, okrivljenika TO i oštećenika BO provesti toksikološko vještačenje u cilju utvrđivanja prisutnosti alkohola u njihovom organizmu u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće.

32. Toksikološka vještačenja obavio je Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, preciznije njegova Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja. Sud je analizirao ta vještačenja te nije utvrdio bilo kakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječnosti u njima. Ni stranke, ni oštećenici, na njih nisu imali primjedbi. Sud ih je iz tih razloga prihvatio u cijelosti.

33. Toksikološko vještačenje u cilju utvrđivanja koncentracije apsolutnog alkohola u organizmu pok. FO (l.s. 38-39, 41-42) vršeno je na temelju analize alkohola u njegovoj krvi i očnoj vodici. Na temelju rezultata tog vještačenja sud je nedvojbeno utvrdio da pok. FO u trenutku predmetne prometne nesreće nije vozio pod utjecajem alkohola. Rezultati ovog vještačenja upućuju da je tada imao 0.00 g/kg alkohola u krvi.

34. Toksikološko vještačenje u cilju utvrđivanja koncentracije apsolutnog alkohola u organizmu okrivljenika TO (l.s. 43-44, 46-47) vršeno je na temelju analize njegove krvi i urina. Okrivljeniku su uzeti uzorci krvi i mokraće 14. lipnja 2021. u 7,00 sati. Dakle, desetak sati poslije predmetne prometne nesreće. Analizom krvi okrivljenika ovim vještačenjem utvrđena je koncentracija apsolutnog alkohola u njegovoj krvi u visini 0.00 g/kg. Analizom mokraće okrivljenika ovim vještačenjem utvrđena je koncentracija apsolutnog alkohola u njegovoj mokraći u visini od 1.40 g/kg. S obzirom na vrijeme kad se prometna nesreća desila u odnosu na vrijeme uzimanja uzoraka krvi i mokraće iz rezultata vještačenja nedvojbeno slijedi da je koncentracija alkohola u krvi okrivljenika u trenutku predmetne prometne nesreće bila najmanje 2.72 g/kg. Kao što je navedeno, baš ništa ne dovodi u pitanje ovo mišljenje, pa ga je sud u cijelosti prihvatio. Ovo znači da je okrivljenik nedvojbeno u inkriminirano vrijeme bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da nije bio sposoban sudjelovati u prometu.

35. Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 23. lipnja 2021., sa privicima (l.s. 50-51, 53-54), odnosi se na oštećenika BO. Temelji se na analizi uzoraka njegove krvi i urina. Uzorci su i u njegovom slučaju uzeti dosta kasnije u odnosu na trenutak prometne nesreće (14. lipnja 2021. u 5,45 sati). Međutim, analizom njegove krvi i mokraće nije utvrđeno postojanje koncentracije alkohola ni u njegovoj krvi, ni u mokraći. Nedvojbeno navodi na zaključak da je oštećenik BO u vrijeme predmetne prometne nesreće bio trijezan.

36. Dakle, na temelju dokaza koji su tijekom ovog kaznenog postupka provedeni u odnosu na sve sudionike predmetne prometne nesreće sud je utvrdio da su oni, svi osim okrivljenika TO, bili trijezni u trenutku nastanka te prometne nesreće. Nema niti jednog pokazatelja da bi oštećenik BO, pok. FO ili svjedok MO vozili pod bilo kakvim utjecajem alkohola. S druge strane, sud je na temelju provedenog toksikološkog vještačenja uzoraka krvi i urina okrivljenika TO utvrdio da je on u trenutku predmetne prometne nesreće vozio pod utjecajem alkohola, sa apsolutnom koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 2.72 g/kg, i da je u tolikoj mjeri bio pod utjecajem alkohola da nije bio sposoban sudjelovati u prometu.

37. Tijekom postupka provjeravalo se jesu li sudionici ove prometne nesreće kojim slučajem bili pod utjecajem droga, psihotropnih tvari i njihovih metabolita. U tom cilju provedena su toksikološka vještačenja istog tijela. Ni na njih nitko nije imao primjedbi, ni u njima sud nije našao bilo kakvih nedostataka. Sva su ona uvjerljivo i stručno argumentirana. Sud ih je iz tih razloga u cijelosti prihvatio.

38. Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 11. listopada 2021. (l.s. 48) odnosi se na pok. FO. Toksikološko vještačenje bavilo se analizom bioloških uzoraka pokojnika. Provedenom analizom nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari i njihovih metabolita u njegovom organizmu.

39. Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 9. srpnja 2021., s privicima (l.s. 55-58), odnosi se na okrivljenika TO. I ovo vještačenje je vršilo analizu bioloških uzoraka. Oni su od okrivljenika uzeti, kao što je već prethodno navedeno, slijedećeg dana u 7,00 sati. Ni u njegovom organizmu nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari i njihovih metabolita.

40. Potpuno je identično i sa oštećenikom BO. Istina, nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 26. srpnja 2021. s privicima (l.s. 59-62, 63-64), koji se odnose na njega, ukazuje na prisustvo većeg broja lijekova u njegovoj krvi u njegovoj mokraći. Međutim, iz tog toksikološkog vještačenja nedvojbeno proizlazi da se radi o lijekovima koje je primio nakon prometne nesreće jer je bio ozlijeđen.

41. Rezimirajući rezultate prethodno obrađenih toksikoloških vještačenja nameće se nedvojben zaključak da nitko od sudionika predmetne prometne nesreće u trenutku prometne nesreće nije bio pod utjecajem droga, psihotropnih tvari ili njihovih metabolita. Od svih sudionika predmetne prometne nesreće pod utjecajem alkohola u trenutku prometne nesreće bio je samo okrivljenik TO. Sud je utvrdio na temelju ovih toksikoloških vještačenja da je koncentracija alkohola u njegovom organizmu u trenutku prometne nesreće bila najmanje 2.72 g/kg. U nastavku kaznenog postupka, psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika, ali i daljnjim toksikološkim vještačenjem, propitivalo se značenje i utjecaj te koncentracije alkohola u njegovom organizmu na njegove vozačke sposobnosti.

42. Spisu prileži nalaz i mišljenje dr. ČO od 25. siječnja 2023. (l.s. 287-300). Radi se o psihijatrijskom vještačenju okrivljenika. Kao ni u svim dosadašnjim obrađenim vještačenjima, tako ni u ovom vještačenju sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. I ovo vještačenje se ocjenjuje uvjerljivo i stručno argumentiranim. Na raspravi stranke i oštećenici na njega nisu imali primjedbi. Shodno tome, sud je i njega u cijelosti prihvatio. Na temelju tog vještačenja sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku prometne nesreće bio u teško pijanom stanju. Iz toga nadalje slijedi zaključak da je on u tom trenutku bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Dakle, mogao je smanjeno shvatiti značenje svog postupanja i smanjeno vladati svojom voljom i postupcima. Sud je utvrdio na temelju ovog vještačenja da kod okrivljenika nema nikakvih psihičkih poremećaja, niti duševnih bolesti, ali je on u trenutku prometne nesreće bio osoba apsolutno nesposobna za vožnju. U odsustvu bilo kakvih psihičkih problema, okrivljenik je jasno znao da konzumacija alkoholnih pića može potencirati poremećaj ponašanja i poremećaj funkcioniranja u prometu. To isključuje da je mogao biti bitno smanjeno ubrojiv u inkriminirano vrijeme.

43. Iznimno bitno za ovaj postupak jest utvrditi utjecaj predmetne koncentracije alkohola (2.72 g/kg) u organizmu okrivljenika na njegovo ponašanje, a samim time i na njegovu vožnju u inkriminirano vrijeme. Vještačenjem je izloženo kako se ponašaju osobe koje u krvi imaju koncentraciju alkohola od 0.5 g/kg do 1.5 g/kg, kako one od 1.5 g/kg do 2.5 g/kg, kako one od 2.5 g/kg do 3.5 g/kg, te kakav je utjecaj na one s koncentracijskom alkohola od 4.0 g/kg u organizmu.

44. Sud je tako utvrdio da osobe koje u organizmu imaju već od 1.5 g/kg do 2.5 g/kg alkohola u organizmu, dakle, osobe koje su u pijanom stanju, imaju smanjenu intelektualnu funkciju, poremećaj centra za ravnotežu, suženje vidnog kuta, prostornu dezorijentaciju. S tom koncentracijom alkohola u organizmu vozači su svjesni da su pijani, pokušavaju se tome prilagoditi, ali zbog izloženog voze „cik- cak“, često pri pretjecanju ostavljaju premali bočni razmak te obično zapinju za parkirana vozila dok su u pokretu. Kod osoba s koncentracijom alkohola u organizmu od 2.5 g/kg do 3.5 g/kg, dakle, kod osoba koje su u teškom pijanom stanju, kao što je bio okrivljenik TO u inkriminirano vrijeme, poremećaji su i teži. Takve osobe vide dvostruke slike, te su nekomunikativne. Osobe starije dobi i djeca pri toj koncentraciji alkohola u organizmu umiru, a vrlo je često i smrzavanje pri putu zbog nesvjestice i širenja krvnih žila uslijed gubitka tjelesne topline. S obzirom na izloženo, sud nema baš nikakve dvojbe da je okrivljenik bio apsolutno nesposoban za vožnju te da ni u kom slučaju, nakon što se doveo u takvo pijano stanje, a doveo se svjesno, jer kod njega nema nikakve psihičke bolesti ili poremećaja koji bi ukazivali na suprotno, nije smio sjesti u automobil i upravljati njime.

45. Spisu prileži i nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, od 1. veljače 2023. (l.s. 303-305). Radi se o analizi utjecaja spomenute koncentracije apsolutnog alkohola u organizmu na vozača, odnosno sudionika u cestovnom prometu, s toksikološkog aspekta. Ono što odmah treba primijetiti jest da ovo vještačenje ne samo da ne dovodi u pitanje psihijatrijsko vještačenje okrivljenika u dijelu u kojem se ono bavilo sposobnošću okrivljenika da upravlja motornim vozilom u inkriminirano vrijeme, nego ga u cijelosti podupire i potvrđuje.

46. Kao i sva do sada izložena vještačenja, tako i ovo vještačenje sud ocjenjuje uvjerljivo i stručno argumentiranim. Niti jedan njegov dio nije nejasan ili nelogičan. Niti jedan njegov dio nije u suprotnosti s bilo kojim dokazom u spisu, ili čak s bilo kojim navodom bilo kojeg sudionika u postupku. Stranke, kao ni oštećenici, nisu iznosili bilo kakvu argumentaciju kojom bi na bilo koji način pokušavali dovesti u pitanje zaključke iz ovog vještačenja. Kao i sva do sada i ovo vještačenje sud je prihvatio u cijelosti.

47. Na temelju ovog vještačenja sud je samo dalje potvrdio svoj zaključak i utvrđenje da okrivljenik TO u inkriminirano vrijeme nije smio upravljati svojim motornim vozilom jer za to nije bio sposoban. I ovo vještačenje potvrđuje da je on bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju. Vještačenjem je izloženo kako se osobe već od koncentracije alkohola u organizmu preko 1.3 g/kg ponašaju općenito i u prometu. Dakako, pri koncentraciji alkohola u organizmu od 2.72 g/kg sve je to i izraženije. Kod tih osoba je vizualna percepcija slaba i bitno ograničena, usporeno je prenošenje svjetlosnih impulsa očnim živcem, slike postaju mutne, neoštre, slabijeg intenziteta boja te je vidno polje suženo. U takvim situacijama vozač prekasno uočava detalje prometnice pred sobom, objekte u pokretu i one pored središnje linije. Dolazi do krive procjene udaljenosti od objekata, pogotovo onih u pokretu, do loše procjene vlastite i tuđe brzine. Dolazi zbog toga do vožnje brzinom koja je neprilagođena uvjetnog stanja ceste ili meteoroloških u večernjim uvjetima. Zatim dolazi do suženja svijesti, bitno se gubi sposobnost osjeta i svjesnosti gdje se nalazi i što se događa, dolazi do pospanosti i velike mogućnosti da se zaspe za volanom te nesposobnosti za široko i potpuno sagledavanje situacije. Pri tolikim koncentracijama alkohola u organizmu tipična je vozačka pogreška donošenje neprimjerenih odluka u neočekivanim vozačkim okolnostima te neispravno, neprecizno ili usporeno izvođenje motoričkih manevara za promjenu položaja u vožnji. Kod njih se javlja nesposobnost adekvatne procjene kada treba skrenuti u zavoju, kada treba kočiti ili kada treba obaviti neki drugi važni manevar. Vozačima pod takvom koncentracijom alkohola treba puno više vremena nego trijeznoj osobi za donošenje odluke o promjeni u toku vožnje i konačnom izvršenju korekcije koju je nužno izvesti pri takvoj, i inače usporenoj, odluci.

48. Samo okrivljenik TO u svom iskazu na raspravi nije osporavao činjenicu da je u inkriminirano vrijeme vozio pod utjecajem alkohola. Štoviše, on je tu činjenicu prilično jasno i priznao. Osporavao je doduše utjecaj te činjenice na nastanak prometne nesreće. Međutim, nije osporavao da bi bilo što iz ova dva vještačenja (toksikološko i psihijatrijsko), koja su se bavila utjecajem koncentracije alkohola u njegovom organizmu na njegovu vožnju u inkriminirano vrijeme, bilo netočno. Ova dva vještačenja međusobno su suglasna, međusobno se nadopunjavaju i međusobno se potvrđuju. Sud nema nikakve dvojbe da je ono što je navedeno u njima točno. Dakle, sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik, kao osoba koja je vozila u teško pijanom stanju, bila apsolutno nesposobna u tom trenutku upravljati svojim vozilom. S obzirom da je okrivljenik osporavao da bi on, kao vozač, uzrokovao predmetnu prometnu nesreću, bilo je nužno provjeriti da li se ta njegova apsolutna nesposobnost za upravljanjem vozilom manifestirala u stvarnosti pri nastanku predmetne prometne nesreće. Činjenica da je on bio u teško pijanom stanju, da nije smio upravljati motornim vozilom, jest kršenje čl. 199. st. 2. ZSPC. Međutim, to je samo prekršaj. Za postojanje zakonskih obilježja predmetnog kaznenog djela nužno je da između kršenja te zakonske odredbe i predmetne prometne nesreće postoji uzročno posljedična veza.

49. Kako bi se utvrdila eventualna uzročno posljedična veza između radnji okrivljenika TO, ili koje druge osobe, primjerice pok. FO, i nastanka predmetne prometne nesreće, najuputnije je krenuti od zapisnika o očevidu od 27. rujna 2021. (l.s. 2-4). Naime, radi se o dokazu koji je svojevrsno polazište za razjašnjavanje dinamike nastanka ovog nesretnog događaja. Iako je sam zapisnik nastao dosta kasno, kao što je već objašnjeno, sam očevid je proveden neposredno po inkriminiranom događaju. Tada su, na temelju vlastitih zapažanja, a uz podršku stručne osobe stalnog sudskog vještaka Danijela Sikirića, policijski službenici zabilježili tragove i ostale važne podatke za razjašnjenje uzroka onoga što se desilo. Mjesto prometne nesreće, vozila i tragovi su fotografirani, sačinjena je skica mjesta događaja prometne nesreće (l.s. 81-81a). Sud je na raspravi reproducirao ovaj CD medij, izvršio uvid u fotografije i skicu mjesta prometne nesreće te usporedio sa sadržajem zapisnika o očevidu. Na CD mediju se nalazi ukupno 278 fotografija. Sadržajno pokrivaju sve bitne stvari. Od mjesta prometne nesreće, pojedinih brojčano označenih tragova do obdukcijskog stola. Svi bitni tragovi označeni su i na skici mjesta događaja. Oba ova dokaza ničim ne proturječe sadržaju zapisnika o očevidu. Naprotiv, ovi dokazi se nadopunjuju i međusobno potvrđuju.

50. Nitko nije imao primjedbi na sadržaj ova tri dokaza. Baš ništa ne dovodi u pitanje ono što je u zapisniku o očevidu zabilježeno. Stoga, nema nikakve dvojbe da je kasnija uporaba ovog zapisnika o očevidu, ali i ostala dva spomenuta dokaza, od strane vještaka prometne struke pri izradi nalaza i mišljenja bila ispravna.

51. Mjesto i vrijeme prometne nesreće nje bilo sporno. To je sud već ranije istakao. Ovi dokazi to ne dovode u pitanje. Tko su bili sudionici predmetne prometne nesreće također nije bilo sporno. Ovi dokazi ni to ne dovode u pitanje. Dakle, sudionici predmetne prometne nesreće nedvojbeno su bili okrivljenik TO, vozač osobnog automobila marke BMW registarske oznake [registarska oznaka], pok. FO, vozač motocikla marke Triumph registarske oznake [registarska oznaka], oštećenik BO, vozač motocikla marke Yamaha registarske oznake [registarska oznaka] i MO, vozač osobnog automobila marke Škoda registarske oznake [registarska oznaka].

52. Na temelju provedenog očevida sud je utvrdio da se prometna nesreća desila na asfaltiranom kolniku, suhom i čistom kolniku za vedroga vremena. Na temelju očevida sud je utvrdio da na mjestu prometne nesreće nije bilo radova na cesti i da nije bilo ni rasvjete. Činjenica da na ovom dijelu ceste nije bilo javne rasvjete je bila značajna i s obzirom na sat kad se prometne nesreća desila. Naime, očevid je obavljen u sumrak, svakako nešto nakon što se prometne nesreća desila, pa je za zaključiti da je u trenutku prometne nesreće danje svijetlo već lagano prelazilo u noć. S obzirom da se okrivljeniku stavlja na teret i povreda čl. 51. st. 1. ZSPC značajno je što je očevidom utvrđeno i da se regulacija prometa na toj dionici ceste vodila na temelju prometnih pravila. Na temelju prometnog pravila ograničenje brzine bilo je 90 km/h. Ovo potonje iz razloga što se prometna nesreća, kako to jasno slijedi iz zapisnika o očevidu, desila izvan naselja.

53. Na temelju tragova zatečenih na mjestu prometne nesreće sačinjen je situacijski plan, odnosno skica mjesta prometne nesreće. U nju, među ostalim, je unijet i pravac kretanja vozila prethodno spomenutih sudionika prometnoj nesreći. Ovaj pravac kretanja nije bio tijekom postupka sporan. Za istaći je da se okrivljenik TO svojim vozilom kretao iz pravca mjesta [adresa], odnosno Murvica Donja u pravcu mjesta [adresa], odnosno Murvica Gornja. Svi ostali sudionici u ovoj prometnoj nesreći kretali su se u suprotnom smjeru. Iz pravca mjesta [adresa], odnosno Murvica Gornja u pravcu mjesta [adresa], odnosno Murvica Donja. Iz tragova koji su unijeti u ovaj situacijski plan, prvenstveno trag označen brojem 1, a koji označava mjesto udara, do prometne nesreće došlo je u desnom prometnom traku gledajući iz pravca smjera kojim se kretalo vozilo okrivljenika. U činjeničnom opisu optužnog akta navedeno je da se pok. FO u trenutku prometne nesreće nalazio sa svojim motociklom u pretjecanju osobnog automobila kojim je upravljao MO. Tragovi označeni u ovom situacijskom planu idu u prilog takvoj činjeničnoj tvrdnji. Iz zapisnika o očevidu i predmetnog situacijskog plana jasno slijedi da se predmeta prometna nesreća desila na ravnom cestovnom potezu i uz isprekidanu liniju koja dijeli dva prometna traka. Iz toga je za nedvojbeno zaključiti da se motocikl pok. FO našlo u prometnom traku kojim se kretalo vozilo okrivljenika, ako je bilo u pretjecanju, u dopuštenoj radnji.

54. Zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotografije očevida svakako jesu temelj na temelju kojeg je provedeno prometno vještačenje. Međutim, to nisu jedini dokazi koji su provedeni u cilju rasvjetljavanja što se inkriminirane prigode dogodilo, što se događalo neposredno prije predmetne prometne nesreće. Uz ta tri dokaza provedeno je i više personalnih dokaza.

55. Sam okrivljenik TO dobio je prigodu u nekoliko navrata sam izložiti što se to dogodilo inkriminirane prigode. Iskoristio je to pravo u dva navrata, međutim nije želio biti detaljan i nije puno činjenica važnih za rasvjetljavanje inkriminirane prometne nesreće iznio. Štoviše, koristio je zakonsko pravo i nije želio odgovarati na pitanja, pa ga se o nekim dodatnim detaljima i nije moglo propitkivati. On jest neke činjenice izrijekom priznao, neke pak samo implicitno, kako je to već prethodno navedeno, međutim o samim okolnostima nesreće, detaljima, kao što su vožnja, ponašanje sudionika u prometnoj nesreći neposredno prije prometne nesreće i sl., nije iskazivao.

56. Iskaz je dao oštećenik BO (l.s. 395-399, 149-152). Iskazivao je u dva navrata. Tijekom istrage i na raspravi. Za istaći je da je njegovo iskazivanje bilo konzistentno i neproturječno. On je neposredni sudionik u predmetnoj prometnoj nesreći, osoba koja je nedvojbeno teško tjelesno ozlijeđena, pa je imao mogućnost iznijeti određene detalje o tome što se zbilo. Ni njegov iskaz, kao uostalom i iskazi svih ostalih sudionika u ovom postupku, nije bio pretjerano detaljan, međutim, određene bitne detalje je iznosio. Tako iz njegovog iskaza slijedi da je do predmetne prometne nesreće došlo u trenutku kad je njegov otac svojim motociklom pretjecao vozilo marke Škoda karlovačkih registarskih oznaka. Ovo se u cijelosti uklapa u tragove koji su zabilježeni na mjestu prometne nesreće te stoga nema nikakvih razloga sumnjati u ovaj njegov činjenični navod.

57. Svakako je bitna okolnost trenutka kad se pok. FO, otac oštećenika BO, upustio u spomenuto pretjecanje. Dakako da ovaj svjedok nije mogao biti krajnje precizan o tome na kojoj udaljenosti od vozila okrivljenika TO se njegov otac sa svojim motociklom upustio u pretjecanje, odnosno koliko je vremena prošlo od trenutka kad se u to upustio do trenutka sudara. Na to odgovor može dati isključivo prometno vještačenje na temelju preciznih izračuna. Međutim, nije zanemariva činjenica da je ovaj svjedok vidio, a sud nema razloga mu ne vjerovati u tom dijelu, da se njegov otac upustio u pretjecanje vozila marke Škoda nakon što je prethodno propustio jedno vozilo iz suprotnog smjera. Propuštanjem ovog vozila od strane pok. FO ukazuje da je on u tom trenutku obraćao pozornost na vozila koja su se kretala iz suprotnog smjera. Postavlja se pitanje zašto je onda pok. FO krenuo u pretjecanje u jednom, kako će prometno vještačenje pokazati, u vrlo riskantnom trenutku. Razlog tome potencijalno leži i u činjenici da se pok. FO koncentrirao na to nepoznato vozilo i zbog toga potencijalno predvidio vozilo kojim je upravljao okrivljenik TO. Na to pitanje ovaj svjedok nije mogao imati odgovor. I on sam okrivljenikovo vozilo je uočio tek kad mu je otac bio u pretjecanju, kad je primijetio odsjaj prednjeg svjetla očevog motora na tom vozilu i kad je nažalost došlo do sraza.

58. S obzirom da je sam uočio vozilo kojim je upravljao okrivljenik TO tek koju sekundu prije samog sudara jasno je da oštećenik BO nije mogao iskazivati o okrivljenikovoj vožnji prije toga. On to naprosto nije vidio. Okrivljenik je nedvojbeno bio u teško pijanom stanju i potencijalno se na njegovoj vožnji to vidjelo. Oštećenik BO o tome nema saznanja. Jedina okolnost koja se tiče okrivljenikovog upravljanja njegovim vozilom, a po kojoj je ovaj oštećenik iskazivao, jest da svijetla na okrivljenikovom vozilu i nisu bila upaljena.

59. Iz prethodnog dijela obrazloženja vidljivo je da je sud nedvojbeno utvrdio da je oštećenik BO teško tjelesno ozlijeđen u ovoj prometnoj nesreći. Svojim iskazom taj oštećenik je opisao kako je do toga došlo. Iz njegovog iskaza slijedi da se nakon sudara od jednog od vozila koja su se sudarila (motocikl njegovo oca i osobni automobil okrivljenika) odvojio kotač i pogodio njegov motocikl, nakon čega je pao u travu. Ova dinamika ozljeđivanja koju je opisao oštećenik BO u suglasnošću je sa provedenim sudsko medicinskim vještačenjem.

60. U svom iskazu oštećenik BO spominje KO, kao osobu koja je vozila motocikl i bila u skupini s njime i njegovim ocem. KO je u zapisniku o očevidu i naveden kao očevidac. Stoga je svakako bilo nužno uzeti i njegov iskaz. I on je iskazivao u dva navrata (l.s. 399-401, 153-156), i njegovo iskazivanje bilo je konzistentno, i njegovo iskazivanje nije bilo proturječno.

61. Iskaz svjedoka KO ni po čemu ne odudara od iskaza oštećenika BO. Obojica potvrđuju da su njih trojica (pok. FO, oštećenik BO i svjedok KO) vozili motocikle zajedno, da je na čelu bio pok. FO, u sredini oštećenik BO i na kraju svjedok KO. Obojica potvrđuju da se pok. FO upustio u pretjecanje vozila karlovačkih registarskih oznaka nakon što je prethodno propustio nepoznato vozilo.

62. Nešto malo detaljniji je bio oko okrivljenikovog načina upravljanja svojim vozilom. Naime, za razliku od oštećenika BO, svjedok KO je uočio da se okrivljenikovo vozilo približava velikom brzinom. S obzirom da je on njih trojice ipak bio zadnji u nizu i logično je da je imao nešto bolju mogućnost vidjeti okrivljenikovo vozilo. Međutim, kad se obrati pažnja na njegov iskaz vidi se da je i on uočio okrivljenikovo vozilo tek neposredno prije sudara. Kako je to objasnio, uočio je neposredno prije sudara crnu točku kako se približava velikom brzinom te potom čuo veliki prasak.

63. I on iskazuje o tome da se vozilo okrivljenika TO približavalo bez upaljenih svjetala. I on iskazuje da je potom nešto pogodilo motocikl oštećenika VO i da je on pao. Ne spominje kotač, spominje nepoznati komad, ali nema razloga mu ne vjerovati da se radi o dijelu ili motocikla pok. HO, ili osobnog automobila okrivljenika, jer to odgovara rezultatima sudsko medicinskog vještačenja. Sam precizan podatak o kom dijelu tih vozila se radi i nije toliko bitan detalj, detalj koji je u tom šokantnom trenutku ionako teško percipirati.

64. Kao što je razvidno i jedan i drugi svjedok iskazuju da svijetlo na okrivljenikovom vozilu nije bilo upaljeno. Svjedok KO k tome iskazuje i da je zbog nedostatka danjeg svijetla i sama vidljivost na mjestu prometne nesreće bila lošija („Vozila su imala upaljena svijetla. Ne bi se moglo vidjeti bez njih.“), uz dodatak da nije bio ni mrak, ali ni dan, bio je, kako se izrazio, suton.

65. Svjedok MO (l.s. 574-576, 191-194) je i sam bio sudionik ove prometne nesreće. On je osoba koja je upravljala vozilom marke Škoda karlovačkih registarskih oznaka. Njegovo vozilo je pretjecalo motocikl pok. FO. I on je iskazivao u dva navrata, konzistentno i neproturječno. U pojedinim dijelovima bio je čak i izrijekom kategoričan.

66. Iskaz ovog svjedoka nije, kao ni ostali iskazi bio izrazito detaljan. Međutim, prilično plastično je prikazao dramatiku, odnosno dramatičnost samog događaja.

Prvenstveno kroz reakcije iz njegovog automobila.

67. Njegov iskaz ne odstupa kod iskaza svjedoka oštećenika BO i svjedoka KO. Čak se može reći da je i nešto detaljniji u opisu kretanja okrivljenikovog vozila. Sud ne vidi nikakav poseban razlog zašto bi ovaj svjedok iskazivao nešto na štetu okrivljenika. Ovo se napominje iz razloga što je ovaj svjedok u svom iskazu naveo kako je, kad je primijetio okrivljenikovo vozilo, osjetio potrebu da nešto čvršće uhvati volan. Dakle, da pozornije prati to vozilo. S obzirom da je utvrđeno da je okrivljeniku u trenutku prometne nesreće u organizmu bila koncentracija alkohola od 2.72 g/kg, ne čudi razvoj ovakvog osjećaja kod ovog svjedoka. Svjedok svoju pojačanu pozornost opisuje i kroz uočavanje, ne samo svoje, nego i svoje supruge, čak komentiranje, da to vozilo nema upaljena prednja svijetla. Time on postaje treći svjedok, a nije za zanemariti da je eksplicitno izjavio da je u tom pogledu kategoričan, koji govori o tome da se okrivljenik svojim vozilom kretao bez upaljenih svjetala. Bez upaljenih svjetala u trenutku kada je vidljivost bila, kako se ovaj svjedok izrazio, „…ni tamo ni ovamo.“

68. Okrivljenik TO ni u jednom trenutku nije priznao da nije upalio prednja svjetla na svom vozilu. Ni eksplicitno, ni implicitno. Ta činjenica, od onih na temelju kojih je moguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu radnje pojedinih sudionika te prometne nesreće s njenim nastankom, stoga ostaje najspornija od svih. Vrijeme ove prometne nesreće, ljeto – 13. lipanj 2021., 21,10 sati, to isto ukazuje da doba dana u kojem sunce pada, kad još nije nastupila noć, ali se vidljivost smanjuje. To je doba kad su svijetla na vozilu nužna. O njima ovisi kad će se uočiti objekt ispred, pa tako i vozilo okrivljenika. Svjedok MO iskazuje da je on uočio okrivljenikovo vozilo kad se ono nalazilo negdje 100 do 200 metara ispred njegovog vozila. Mora se reći da je po ocjeni ovog suda to ipak samo procjena, nešto što sud mora cijeniti s oprezom. To je odmjeravanje „od oka“, odmjeravanje u trenutku kad e uočila opasnost, odmjeravanje neposredno prije vrlo šokantnog događaja. Kolika je bila vidljivost ipak je nešto što se mora pouzdanije i stručnije utvrđivati.

69. Da ne bi kojim slučajem ostalo visjeti, na ovom mjestu se treba osvrnuti na dio iskaza ovog svjedoka o kojem on spominje mjesto događaja kao mjesto Gornji Poličnik. Mjesto događaja je između mjesta Murvica Donja i Murvica Gornja. Spominjanjem mjesta Gornji Poličnik je evidentno tipfeler. Ta greška ne dovodi u pitanje iskazivanje ovog svjedoka. Ta greška ne dovodi u pitanje činjenicu da je bio njezinim sudionikom.

70. Svjedokinja UO (l.s. 403-405,187-190) iskazivala je vrlo slično svom suprugu MO. Gotovo da su se istovjetno uhvatili istih detalja. Kao što je navedeno, sud nema nikakvih razloga sumnjati u njihovu iskrenost. Nema nikakvih pokazatelja koji bi ukazivali da bi njih dvoje imali bio kakvu motivaciju iskazivati na štetu okrivljenika. Oboje su, definitivno, osjetili neodređenu opasnost kad su uočili okrivljenikovo vozilo, a to nije teško povjerovati s obzirom da je okrivljenik upravljao vozilom u teško pijanom stanju. Što se tiče svjetala na okrivljenikovom vozilu, to je pak stvar percepcije, mogućnosti i ispravnosti onoga što se u ovako dramatičnim trenucima uoči.

71. Ova svjedokinja iskazivala je da je već padao mrak. Dakle, njezin iskaz u pogledu vidljivosti u trenutku predmetne prometne nesreće ne odudara od onoga što su ostali svjedoci iskazivali. I njezin iskaz dogovara onome što bi se očekivalo s obzirom na doba dana. Dakle, i na temelju njezinog iskaza, za zaključiti je da je u vrijeme predmetne prometne nesreće bilo nužno, s obzirom na uvjete vidljivosti, imati upaljena svjetla na vozilu.

72. Za razliku od svih prethodno analiziranih iskaza svjedoka, koji su ili bili vozači, ili putnici, u vozilima koja su se kretala u smjeru u kojem su se kretali oštećenik BO i njegov pok. otac, svjedok NO (l.s. 402-403, 226-229) se kretao u smjeru u kojem se kretalo vozilo okrivljenika TO. Shodno tome, ovaj svjedok je imao pogled na predmetnu prometnu nesreću sa suprotno strane. Međutim, on nije uočio puno detalja oko same prometne nesreće. Nju opisuje kao dim i par auta kako stoje. Dakle, ona se desila ipak nešto dalje od njega. Ono što se vidi iz njegovog iskaza je da je on imao priliku nešto detaljnije promatrati vožnju okrivljenika. Tako je on bio jasan da ga je prije prometne nesreće vozilo okrivljenika preteklo. Time je ukazao i da je ono vozilo brže od njega, ali se nije htio upuštati u procjenu o kojoj bi se to brzini radilo.

73. Vrlo korektno od ovog svjedoka je što se nije pokušavao upuštati u procjene koje su same po sebi nezahvalne, pogotovo o ovako teškim okolnostima. Međutim, ono što je doista zapanjujuće jest da se okrivljenik upustio u pretjecanje vozila ovog svjedoka. Okrivljenik je svojim vozilom upravljao u teško pijanom stanju i svejedno se upustio u radnju pretjecanja drugog vozila. O ovome je svjedok NO bio kategoričan. Vozač koji je apsolutno nesposoban upravljati motornim vozilom, a koji se svejedno upušta u ovakvu radnju pretjecanja, je doista vozač čije se vozilo kreće na način koji može izazvati kod vozača kao što je MO onu dozu neodređene opasnosti o kojoj iskazuje.

74. Za razliku od svih prethodno navedenih svjedoka ovaj svjedok u pogledu činjenice jesu li na okrivljenikovom vozilu bila upaljena svijetla nije bio kategoričan. On naprosto na tu okolnost nije obratio pažnju. Iz njegovog iskaza slijedi da su ta svijetla mogla biti upaljena, a isto tako da su mogla bi i neupaljena. Ono u čemu je bio kategoričan jest da se u tom trenutku moralo voziti s upaljenim svijetlima s obzirom na stanje vidljivosti.

75. Jedini svjedok koji nije bio očevidac predmetne prometne nesreće je bila svjedokinja EO (l.s. 406-408, 235-237). Iskazivala je dva puta te nema odstupanja od njenih iskaza. Suština njezinog iskaza je da je prije prometne nesreće uočila vozilo koje se prema njenom vozilu kreće velikom brzinom, uporabila je izraz „nenormalno“, koje nema upaljena svijetla. Prometnu nesreću nije vidjela, ali kako je čula da prolazi vozilo hitne pomoći da je odmah pomislila da je to vozilo sudjelovalo u njoj.

76. Ova svjedokinja je dakle još jedna osoba koja spominje da na okrivljenikovom vozilu nisu bila upaljena svijetla. Iz njenog iskaza slijedi da je ona okrivljenikovo vozilo uočila krećući se iz pravca mjesta [adresa] u pravcu mjesta Donja Murvica. Predmetna prometna nesreća desila se između mjesta Gornja Murvica i Donja Murvica. Iz njezinog iskaza slijedi da je ona okrivljenikovo vidjela u mjestu Gornja Murvica. To je dakako nemoguće jer se okrivljenikovo vozilo kretalo iz mjesta [adresa] i doživjelo predmetnu prometnu nesreću prije mjesta Gornja Murvica. Iako ova svjedokinja opisuje sporno vozilo kao vozilo tamne boje, što odgovara okrivljenikovom vozilu, iako opisuje i brzinu na način kako neki od ostalih svjedoka to opisuju, ostaje činjenica da ona uočavanje okrivljenikovog vozila smješta na mjesto gdje se to nije moglo uočiti. U ovakvim okolnostima teško je reći je li ova svjedokinja samo pobrkala mjesta, ili je kao osoba koja nije vidjela predmetnu prometnu nesreću, svoje zaključke o nekom vozilu koje je vidjela donijela na temelju dramatičnosti onoga što je naknadno pročitala o predmetnoj prometnoj nesreći.

77. Kad se iskazi svih ovih svjedoka dovedu u vezu jasno se vidi da nema značajnijih odstupanja među njima. Svi su oni očevidci predmetne prometne nesreće, osim svjedokinje EO. Zajedničko im je svima, uključujući i svjedokinju EO, da su pod snažnim dojmom posljedica predmetne prometne nesreće, nesreće sa svojim posljedicama koje su osobno vidjeli ili o tome naknadno čitali. S obzirom na tragične posljedice ove predmetne nesreće to nije nimalo čudno. U skladu s time s njihovim iskazima sud je bio dužan postupati iznimno oprezno.

78. Dakako da sud ne može isključivo na temelju ovih personalnih dokaza zaključivati o pojedinim činjenicama koje zahtijevaju posebno stručno znanje, međutim njihovi iskazi u tom pogledu mogu biti značajno polazište. S druge strane, sud je bio dužan posebno obratiti pozornost na njihove pojedine činjenične navode koji se tiču njihove percepcije pojedinih detalja uslijed dramatičnosti i šokantnosti predmetnog događaja.

79. Svi svjedoci suglasni su u pogledu vidljivosti u trenutku predmetne prometne nesreće. Nisu bili precizni, dakako da to nisu mogli biti, ali su svi suglasno iskazali da se radilo o dobu dana kada još nije nastupila noć, ali je sunčeva svijetlost već značajnije opala. Spisu prileži dopis Zvjezdarnice Zagreb od 15. veljače 2022. (l.s. 115). Ni taj dokaz nije značajnije doprinio preciznosti stupnja dnevne svijetlosti na mjestu prometne nesreće u trenutku kad se zbila. Naime, sve što je sud iz tog dokaza saznao jest da je sunce tog dana zašlo u 20,43 sata. Međutim, notorna je činjenica da ne nastupa noć odmah, nego da dnevna svijetlost lagano, a ne naglo, prelazi u noćno nebo. Shodno tome, svjedoci su opisali stanje vidljivosti i padanja dnevne svijetlosti najbolje što su mogli. Dakle, to je vrijeme kad nedvojbeno je nužno na motornim vozilima upaliti prednja kratka svijetla. Njihovi iskazi u tom pogledu u skladu su sa rezultatima očevida, dokazne radnje koja je izvršena vrlo brzo po prometnoj nesreći i koja je izvršena kad je već nastupio sumrak. Koliko se vidjelo nitko od svjedoka nije mogao precizirati. Osim jednog svjedoka nitko se nije upuštao ni u procjenu nečega takvog. Preciznost od njih u pogledu ove činjenice nije se moglo ni očekivati. Očevidom je utvrđeno da mjesto prometne nesreće nije bilo osvjetljeno vanjskom rasvjetom. Samim time još je jača bila potreba da vozila na tom mjestu imaju upaljena prednja svijetla.

80. Dakako da ovi svjedoci nisu prethodno znali da okrivljenik svojim vozilom upravlja u teško pijanom stanju. Usprkos tome neki od njih, kao što je svjedok MO, osjetili su neku neodređenu opasnost od njegovog vozila. Dakle, na njegovoj vožnji moglo se primijetiti da nešto nije u redu. I to usprkos činjenici što baš nitko nije primijetio one najočiglednije znakove pijane vožnje, kao što su vrludanje i sl. Svi svjedoci potvrđuju da je okrivljenik TO svojim vozilom upravljao vrlo velikom brzinom. Svjedok NO iskazuje da je okrivljenikovo vozilo kratko vrijeme prije predmetne prometne nesreće preteklo njegovo vozilo. Sve su ovo činjenične tvrdnje kojima sud nema razloga ne povjerovati. Sve su to radnje koje je okrivljenik poduzeo potpuno svjestan činjenice da vozilom upravlja u teško pijanom stanju.

81. Okrivljeniku TO stavlja se na teret povreda čl. 51. st. 1. ZSPC, odnosno da brzinu svog vozila nije prilagodio uvjetima na cesti da ga može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom. Ovi svjedoci ovom sudu jasno su ukazali da je okrivljenik vozilom upravljao vrlo brzo, a samim time i da je kršio spomenutu zakonsku odredbu. Oni nisu mogli iskazati, a i da su mogli pokušavati procijeniti to ne bi moglo biti značajno uporište, kolikom je točno brzinom on upravljao svojim vozilom. Dakle, tu činjenicu bilo je moguću utvrditi isključivo prometnim vještačenjem.

82. Za razliku od među ostalim čl. 51. st. 1. ZSPC okrivljeniku TO optužnim aktom nije se stavljalo na teret da je inkriminirane prigode tim vozilom upravljao protivno obvezi da u tom trenutku ima upaljena prednja svijetla. U završnom govoru državno odvjetništvo se doista pozivalo na tu činjenicu, međutim ovu povredu propisa nije do zaključenja rasprave unosilo u činjenični opis kaznenog djela, pa bi njezino eventualno unošenje u činjenični opis od strane suda značilo prekoračenje optužbe.

83. Međutim, svi svjedoci osim svjedoka NO, koji pak tu činjenicu nije mogao isključiti, iskazuje da vozilom kojim je upravljao okrivljenik TO nije imalo upaljena prednja svijetla. Ta okolnost zahtjeva od suda da ipak o tome iznese par riječi.

84. Suglasnost svih svjedoka u pogledu određene činjenične tvrdnje doista može biti indikativna. Svakako ne može biti nešto što bi se smjelo zanemariti. Međutim, s obzirom na dramatičnost samog događaja, šokiranost pojedinih svjedoka njegovim posljedicama, ozljeđivanja nekih od njih u tom događaju, doista je nužno biti oprezan s ocjenom njihovih iskaza. Svjedoci oštećenik BO i KO vozilo okrivljenika vidjeli su u zadnji tren. Svjedok NO nije značajno obraćao pažnju na njega. Svjedokinja EO iznosi okolnosti koje mogu dovesti u pitanje je li ona uopće vidjela okrivljenikovo vozilo, a sigurno je da samu prometnu nesreću nije vidjela. Jedini svjedoci koji su kategorični u pogledu upaljenosti svjetala na vozilu su supružnici MO. Međutim, i oni su vozilo vidjeli prvi put negdje 200-tinjak metara prije sudara, sudara u koji je vozilo okrivljenika ušlo sa vrlo velikom brzinom. Ove okolnosti, po ocjeni ovog suda, ozbiljno dovode u pitanje mogućnost ispravne percepcije ovih svjedoka ove činjenice. Svima je zajedničko da su osjetili da nešto nije u redu sa okrivljenikovim vozilom (velika brzina, pretjecanje), da je vrijeme neposredno pred nestanak dnevnog svijetla i da treba imati upaljena prednja svijetla na vozilima. Potom je uslijedio sudar. Sud ne smije odbaciti mogućnost da uslijed svega toga svjedoci iskazuju o onome što misle da su percipirali, a ne o tome što su zaista percipirali. Ocjena je suda da je nužno njihove iskaze potkrijepiti nečim egzaktnijim, kao što je traseološko vještačenje.

85. Na ovom mjestu sud se mora ponovno vratiti na zapisnik o očevidu od 27. rujna 2021. (l.s. 2-4). Iz tog dokaza je razvidno da su žarulje sa osobnog vozila kojim je upravljao okrivljenik TO izuzete za vještačenje. Očevid je obuhvatio i pregled i fotografiranju automobila kojim je okrivljenik upravljao. Na situacijskom planu (l.s. 81), kao trag 11, unijeta je sklopka za uključivanje/isključivanje svjetala iz unutrašnjosti osobnog automobila kojim je upravljao okrivljenik. Na CD mediju (l.s. 81a) tri fotografije odnose se na spomenutu sklopku. Ovo sud dokazi koje je svakako bilo nužno dovesti u vezu sa iskazima svjedoka oko činjenice jesu li svijetla na okrivljenikovom vozilu bila upaljena ili ne. Fotografije oznake IMG_8594.JPG, IMG_8595.JPG i IMG_8596.JPG jasno ukazuju ovu sklopku. Štoviše, jasno prikazuju da je ta sklopka u položaju 0. To bi svakako ukazivalo da su svijetla na vozilu kojim je upravljao okrivljenik bila ugašena. Međutim, ove fotografije sasvim jasno prikazuju i još nešto. Prikazuju i da je unutrašnjost okrivljenikovog motornog vozila s lijeve strane, gdje je ta sklopka, potpuno uništena. Štoviše, da se predmetna sklopka nalazi u položaju ispod vozačevog sjedala, izbačena iz svog ležišta.

86. Položaj predmetne sklopke doista ide u prilog onome što su iskazivali svjedoci o upaljenosti svjetala na okrivljenikovom motornom vozilu. Međutim, kao što po ocjeni suda postoje okolnosti koje mogu dovesti u pitanje iskazivanje svjedoka, o kojima je bilo riječ prethodno, tako i uništenost unutrašnjosti okrivljenikovog vozila s vozačeve strane može dovesti u pitanje i da je položaj sklopke za paljenje svijetla zatečen na očevidu bio identičan onome neposredno prije prometne nesreće. Iskazi svjedoka da nisu bila upaljena svijetla na okrivljenikovom vozilu i položaj sklopke fotografiran na očevidu stoga su samo snažan indikator da su svijetla na okrivljenikovom vozilu bila ugašena, ali ne i neoboriv dokaz.

87. S obzirom na navedeno, s pravom je tijekom istrage provedeno traseološko vještačenje svjetala na okrivljenikovom vozilu. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja od 30. lipnja 2021. (l.s. 66-81). Ujedno je na raspravi i ispitan vještak Berislav Barišić Jaman od 31. ožujka 2025. (l.s. 593-595). Ni na ovo vještačenje nitko nije imao primjedbi. Ni u ovom vještačenju sud nije našao nedostatak bilo koje vrste. To su razlozi zašto ga je sud prihvatio u cijelosti.

88. Vještačeno je ukupno tri žarulje. Sve su nedvojbeno izuzete na očevidu sa okrivljenikovog vozila. Vještačene su žarulje lijeve pozicije, desne pozicije i prednjeg putnog svijetla. Rezultati ovog vještačenja upućuju da žarulje pozicije (lijeve i desne) su nepripadajuće žarulje s obzirom na mjesto ugradnje. S obzirom na to obje nisu bile pogodne za vještačenje. Međutim, s obzirom da je sporna činjenica bila upaljenost prednjeg putnog svijetla na motornom vozilu kojim je upravljao okrivljenik TO puno je važnija bila treća žarulja – ona prednjeg putnog svijetla. Ona je bila odgovarajuća s obzirom na mjesto ugradnje i s obzirom na to pogodna za vještačenje. Sud je na temelju ovog vještačenja utvrdio da na ovoj žarulji nisu bila pronađena mehanička oštećenja, da je njen stakleni cilindar neoštećen, da joj dno sa izvodima nije oštećen i da nosači žarne niti nisu oštećeni. Vještačenjem je ispitivana voltmetrom i pomoću njega je utvrđeno da je u vrijeme prometne nesreće bila u funkcionalnom stanju. Pregledana je žarna nit te žarulje te je sud na temelju ovog vještačenja utvrdio da je razmak između zavoja zavojnice nejednolik i da je žarna nit razvučena kao posljedica plastične deformacije nastale u sudaru. Ono što je najvažnije, sud je na temelju predmetnog vještačenja utvrdio da je žarulja u trenutku predmetne prometne nesreće bila u užarenom stanju prema kriteriju II RU 115/3-1 (Ispitivanje tragova na žaruljama sa žarnom niti).

89. S obzirom na navedeno, iz rezultata traseološkog vještačenja žarulja sa okrivljenikovog vozila slijedilo bi potpuno suprotno od onoga na što upućuje snažna indikacija iz iskaza svjedoka i fotografija sklopke za isključivanje/uključivanje svjetala u okrivljenikovom vozilu – da su prednja putna svijetla u okrivljenikovom vozilu u trenutku prometne nesreće bila upaljena.

90. Sud je na raspravi ispitao vještaka Berislava Barišića Jamana. Ispitao ga je na okolnost da li postoji ikakva mogućnost da bi bilo što moglo dovesti u pitanje rezultate vještačenja. Vještak je kategorički otklonio mogućnost da bi uslijed sudarne sile došlo do užarenja žarne niti na najvažnijoj žarulji, onoj iz omota 3. Vještak je na raspravi kategorički otklonio da se žarna nit te žarulje u prometnoj nesreći deformirala na način da bi kasnije vještačenje pogrešno dobilo rezultate da su prednja putna svijetla bila upaljena. Na koncu, vještak je bio kategoričan da je „…žarulja koju sam vještačio školski primjer žarulje na vozilu koje je sudjelovalo u sudaru i koja je u trenutku sudara bila upaljena.“

91. Sud je dužan činjenice u kaznenom postupku utvrditi sa sigurnošću. Sve ispod toga je obično naklapanje. O tome jesu li svijetla na okrivljenikovom vozilu bila upaljena ili ne u trenutku sudara je činjenica koju je sud razmatrao kroz iskaze svjedoka, rezultate očevida i rezultate traseološkog vještačenja. S jedne strane imamo suglasne izjave nekoliko svjedoka da su svijetla na okrivljenikovom vozilu bila ugašena i fotografije očevida, koje pokazuju sklopku svjetala u položaju da su svijetla ugašena, dok s druge strane imamo vještačenje žarulje prednjeg putnog svijetla na okrivljenikovom vozilu koje kategorički pokazuju da je žarna nit na toj žarulji bila užarena u trenutku predmetne prometne nesreće iz čega kategorički proizlazi da su prednja putna svijetla na njegovom vozilu bila upaljena. Kao što je i prethodno izneseno, percepcija svjedoka može biti pod utjecajem dramatike inkriminiranog događaja, sklopka za paljenje svjetala u unutrašnjosti okrivljenikovog vozila, s obzirom na uništenost tog dijela vozila, može biti pod utjecajem sile sudara, međutim, sud je na temelju iskaza vještaka utvrdio da ništa od toga nije moglo utjecati na užarenost žarne niti vještačenje žarulje. Ona pak ukazuje da su svijetla na okrivljenikovom vozilu bila upaljena. U ovakvoj situaciji sud ne može prihvatiti kao utvrđenu činjenicu da su svijetla na okrivljenikovom vozilu bila ugašena. U slučaju bilo kakve dvojbe oko bitnih činjenica sud ih mora rješavati u korist okrivljenika, a u ovom slučaju snažan razlog za to je traseološko vještačenje žarulje prednjeg svijetla sa okrivljenikovog vozila.

92. Sud odluku u ovom postupku, s obzirom na prirodu inkriminiranog događaja i vrstu kaznenog djela, nije mogao donijeti bez provođenja prometnog vještačenja. Spisu tako prileže nalaz i mišljenje TD Promet Ekspert d.o.o. od 19. studenog 2022. (l.s. 159-180), dopuna nalaza i mišljenja TD Promet Ekspert d.o.o. od 26. siječnja 2023. (l.s. 281-285), očitovanje od 20. lipnja 2022. (l.s. 205) i očitovanje od 20. lipnja 2022. (l.s. 206-207). Složenost samog događaja imala je za posljedicu potrebu da se vještak prometne struke čak u četiri navrata očituje sudu (kroz nalaz i mišljenje, dopunu istog i očitovanja). Ujedno je vještak prometne struke ispitan na raspravi (l.s. 576-578). Vještak na raspravi ni u jednom dijelu nije odstupao od onoga što je prethodno pisano izrazio. Analizirajući njegovo prometno vještačenje u njegovoj ukupnosti, uključujući usmeni iskaz, sud je zaključio da u njemu nema nikakvih nejasnoća i nelogičnosti. U njemu nema bilo kakvih proturječja. Kao i sva do sada cijenjena vještačenja i ovo vještačenje u njegovoj cjelini sud je ocijenio uvjerljivo stručno argumentiranim. Ni stranke, ni oštećenici, na njega nisu imali primjedbi. To su razlozi zašto ga je sud u cijelosti prihvatio.

93. Kao što je prethodno isticano, temelj predmetnog vještačenja jesu tragovi sa mjesta prometne nesreće, pronađeni i zabilježeni na provedenom očevidu, dokumentirani fotografijama sa istoga, uneseni u situacijski plan izrađen na temelju njega. Sud je izvršio usporedbu ovih dokaza sa podacima korištenim u prometnom vještačenju te utvrdio da su u tom pogledu ovi dokazi u potpunosti međusobno suglasni.

94. Okrivljeniku TO stavlja se na teret da je inkriminirane prigode među ostalim kršio i čl. 12. st. 4. ZSPC. Navedeni članak, kako je to u prethodnom dijelu obrazloženja i citirano, obvezuje sudionike u prometu da se drže ograničenja, zabranom i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova. U činjeničnom opisu kaznenog djela u optužnom aktu nije opisano koju to zabranu, obvezu ili ograničenje, izraženo pomoću postavljenog prometnog znaka, okrivljenik nije poštivao. Za pretpostaviti je da je ovlašteni tužitelj ovim mislio na brzinu kojom se kretalo okrivljenikovo vozilo. Međutim, ograničenje brzine na mjestu prometne nesreće nije proizlazilo iz prometnog znaka, nego iz prometnog pravila. Iz zapisnika o očevidu. O tome se jasno vještak prometne struke, koji je i sam sudjelovao na očevidu, očitovao u svom pisanom dijelu vještačenja. Shodno tome, sud je zaključio da bi bilo nužno kršenje navedene odredbe ukloniti iz činjeničnog opisa kaznenog djela ukoliko se utvrdi krivnja okrivljenika. Svakako treba istaći da ukoliko se utvrdi da je okrivljenik svojim vozilom u trenutku prometne nesreće upravljao neprilagođenom brzinom da je to „pokriveno“ čl. 51. st. 1. ZSPC, koji se ionako okrivljeniku stavlja na teret.

95. O prevelikoj brzini kojom se kretalo okrivljenikovo vozilo iskazivali su baš svi svjedoci. Dakle, to je jedna od činjenica koju je svakako, na temelju tragova zatečenih na mjestu prometne nesreće, na temelju ovog vještačenja primarno trebalo utvrditi. Prometno vještačenje trebalo je utvrditi i način i karakteristike kretanja okrivljenikovog vozila neposredno prije primetne nesreće, sve na temelju spomenutih tragova. Isto tako, predmetno prometno vještačenje trebalo je razjasniti i kretanje motocikla pok. FO, s obzirom da iz prethodno analiziranih dokaza slijedi da se ono u trenutku prometne nesreće nalazilo u pretjecanju. Činjenica pretjecanja ukazuje na potrebu utvrđivanja trenutka u kojem su okrivljenik i pok. FO mogli ugledati vozilo onog drugog te koliko im je onda vremena ostalo za reakciju, kao i da li je te reakcije uopće bilo. Na temelju ovih podataka moglo se utvrditi okolnosti pod kojima se ova prometna nesreća mogla izbjeći.

96. U predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo je više vozila. Okrivljenikovo vozilo marke BMW, motocikl kojim je upravljao pok. FO marke Triumph, motocikl oštećenika BO marke Yamaha i vozilo kojim je upravljao MO marke Škoda. Međutim, sam sudar desio se između okrivljenikovog vozila i motocikla pok. FO. Druga dva vozila, iako također oštećena u predmetnoj prometnoj nesreći, oštećena su od posljedica ovog primarnog sudara. Ovo nije bilo sporno, a i nedvojbeno slijedi iz baš svih prethodno obrađivanih dokaza, uključujući i ovo prometno vještačenje. Stoga je kretanje prva dva spomenuta vozila bilo primaran predmet analize u prometnom vještačenju.

97. Predmetnim prometnim vještačenjem utvrđena je brzina kretanja vozila kojim je upravljao okrivljenik TO, ali i ona kojom se kretao motocikl kojim je upravljao pok. FO. Kao što je navedeno, ove brzine su utvrđivane na temelju tragova zabilježenih očevidom. Zabilježenih i uz sudjelovanje samog vještaka prometne struke. Iz vještačenja slijedi da se brzina kretanja ovih vozila utvrđivala na temelju konačnog zaustavnog položaja okrivljenikovog vozila, tragova njegovog zanošenja na kolniku, njegovih tragova na zemljanoj površini izvan sjeverozapadnog ruba kolnika, oštećenja tog vozila, konačnog zaustavnog položaja motocikla kojim je upravljao pok. FO, zaustavnog položaja tijela pok. FO i oštećenja tog motocikla. Svi ti tragovi su unijeti u stručnu analizu i jednadžbu uz transparentno argumentiranje pojedinog izračuna. Na temelju navedenoga sud je utvrdio da se okrivljenik svojim vozilom u trenutku sudara kretao brzinom od oko 140 km/h. Istovremeno, u tom trenutku pok. FO kretao se svojim motociklom brzinom oko 88 km/h.

98. Nije bilo sporno da su se ova dva vozila sudarila u prometnom traku kojim je kretalo vozilo okrivljenika TO. Zaključak o tome može se izvesti već iz iskaza svjedoka, ali i na temelju situacijskog plana u kojem je sasvim jasno zabilježen trag koji ukazuje na konkretno mjesto sudara na kolniku. Ovo je svakako potvrdilo i predmetno prometno vještačenje. Iz toga nedvojbeno slijedi, kad se uzmu u obzir iskazi svjedoka da se pok. FO upustio u radnju pretjecanja, i to vozila kojim je upravljao svjedok MO. Na temelju provedenog vještačenja, s obzirom i na brzine kojim su se kretala ta dva vozila, sud je utvrdio da se pok. FO upustio u radnju pretjecanja u trenutku kada je međusobni razmak ova dva vozila iznosio 323 metra. S obzirom na brzine kojima su se ta dva vozila kretala da bi se pretjecanje u tim okolnostima moglo provesti sigurno njihov međusobni razmak trebao je biti 398 metara. Iz tog nadalje slijedi da je pok. FO ovu radnju poduzeo u trenutku kad za to nisu bili ispunjeni tehnički uvjeti i da je stoga nažalost sudar bio neminovan.

99. Postavlja se pitanje zašto se pok. FO u situaciji kad je ona bila ovako opasna upustio u radnju pretjecanja. Prometno vještačenje bavilo se i pitanjem kolika je bila vidljivost vozačima u odnosu na objekte koji se nalaze ispred njih. Pritom je vještačenje uzelo u obzir spominjano doba dana – civilni sumrak. Vještačenje je polazilo od toga da je dnevna svjetlost u tom trenutku iznosila 12 luxa. Iz tog slijedi da se neosvijetljena prepreka mogla uočiti na udaljenosti od oko 300 metara. S obzirom da sud nije utvrdio da bi okrivljenikovo vozilo bilo neosvijetljeno, onda je jasna mogućnost uočavanja okrivljenikovog vozila bila i veća i da je pok. FO imao mogućnost vidjeti okrivljenikovo vozilo. Je li razlog tome činjenica da se pok. FO možda koncentrirao na vozilo koje se kretalo ispred vozila okrivljenika (jer se u radnju pretjecanja upustio odmah po prolasku tog vozila), pa nije obratio pozornost u dovoljnoj mjeri na okrivljenikovo vozilo, je li možda potpuno pogrešno procijenio brzinu kojim se kretalo okrivljenikovo vozilo ili se možda radilo o nečemu trećem, može se samo naklapati. Nedvojbena je činjenica da je pok. FO ušao u radnju pretjecanja vozila marke Škoda u trenutku kada je sudar nažalost postao neizbježan. Prelaskom pok. FO svojim motociklom u prometni trak kojim je upravljao okrivljenik sudar se više nije mogao izbjeći. Iz ovoga sud zaključuje da nedvojbeno postoji uzročno posljedična veza između radnje pok. FO i nastanka predmetne prometne nesreće. Međutim, s obzirom da je okrivljenik u tom trenutku nedvojbeno kršio prometna pravila – kretao se brzinom oko 50 km/h iznad ograničenja, upravljao motornim vozilom u teškom pijanom stanju, to još uvijek ne znači da i između njegovih radnji također nije postojala uzročno posljedična veza s nastankom ove prometne nesreće.

100. Predmetno prometno vještačenje dopunjeno je procjenom na koji način bi se tijek zbivanja odvio da je okrivljenik TO u vrijeme predmetne prometne nesreće upravljao svojim vozilom brzinom od 90 km/h, brzinom koju u tom trenutku zbog ograničenja nije smio prekoračiti. Ukoliko bi i u toj varijanti neizbježno došlo do prometne nesreće onda se ne bi moglo govoriti o uzročno posljedičnoj vezi između brzine kojom je okrivljenik upravljao svojim vozilom i prometne nesreće. Vještačenje je i u toj varijanti krenulo od činjenice da se vozilo pok. FO kretalo brzinom od oko 88 km/h. U takvim uvjetima mijenjaju se određene postavke za okrivljenika. U takvim uvjetima pok. FO je okrivljeniku postao vidljiva opasnost kada je započeo svojim motociklom prelaziti u njegov prometni trak. U tom trenutku, u trenutku kada je motocikl pok. FO prelazio u svoj lijevi prometni trak, okrivljenik je njega mogao objektivno percipirati. Na temelju ovog vještačenja sud je utvrdio da je od trenutka započetog pretjecanja (a to uključuje i izlazak pok. FO iz svog prometnog traka, a ne samo kretanje lijevim prometnim trakom) do trenutka sudara proteklo 5,4 sekunde. Okrivljenik ga je, kako slijedi iz prometnog vještačenja, mogao uočiti na oko 2,27 sekundi prije sudara. Iz izračuna nadalje slijedi da se stoga okrivljenikovo vozilo u trenutku kada je okrivljenik mogao percipirati pok. FO nalazilo na udaljenosti od 131,75 metara od mjesta sudara. Inače, okrivljenikovo vozilo se od mjesta sudara nalazilo udaljeno 210 metara u trenutku kada je pok. FO započeo radnju pretjecanja. Sud je utvrdio da je okrivljenik kojim slučajem poduzeo radnju intenzivnog kočenja (da se kretao brzinom od 90 km/h) on bi tada svoje vozilo uspio zaustaviti prije mjesta sudara na udaljenosti oko 66,3 metra. Dakle, da se okrivljenik inkriminirane prigode svojim vozilom kretao dopuštenom brzinom, da je poduzeo radnju koja bi se očekivala u slučaju pojave iznenadne opasnosti, on bi svoje vozilo zaustavio 66,3 metra prije mjesta gdje se njegovo vozilo na koncu sudarilo s motociklom pok. FO.

101. Dakako, prometno vještačenje i u ovoj varijanti trebalo je uzeti u obzir način kretanja motocikla pok. FO. Rezultat predmetnog prometnog vještačenja nedvojbeno pokazuju da se pok. FO svojim motociklom, pri brzini od 88 km/h, ne bi uspio zaustaviti prije mjesta na kom su se u stvarnosti sudarili. Međutim, uspio bi se dovesti u poziciju da na udaljenosti od oko 41,4 metra ispred mjesta gdje bi se zaustavilo vozilo okrivljenika TO, da se kretalo brzinom od 90 km/h i da je poduzelo očekivanu radnju intenzivnog kočenja, poduzme radnju koja bi se u ovakvoj situaciji od njega očekivala – radnju naglog izmicanja udesno. Rezultati provedenog prometnog vještačenja nedvojbeno upućuju da bi pok. FO tu radnju izmicanja izvršio na putu od oko 37,2 metra te da bi se u tom slučaju ova prometne nesreća izbjegla.

102. Iz prethodno iznesenog slijedi da do ove prometne nesreće ne bi došlo da je okrivljenik TO svojim vozilom upravljao u skladu sa ograničenjima brzine koja su na tom dijelu ceste vrijedila na temelju prometnog pravila. On bi tako imao vremena poduzeti radnju zbog pojave iznenadne opasnosti – radnju intenzivnog kočenja uslijed rizičnog pretjecanja od strane motocikla pok. DO. On bi se u tom slučaju zaustavio ne samo prije mjesta gdje je nažalost u stvarnosti došlo do sudara, nego i na mjestu do kojeg bi pok. FO imao dovoljno i sam reagirati zbog ulaska u isto to rizično pretjecanje.

103. Neprilagođavanje brzine uvjetima na cesti i u prometu nije jedina povreda prometnih pravila koja se stavlja okrivljeniku TO na teret. Stavlja mu se na teret da je svojim motornim vozilom u inkriminirano vrijeme upravljao u teško pijanom stanju. ZSPC ne dozvoljava vozačima upravljati motornim vozilom ukoliko je koncentracija alkohola u njihovom organizmu viša od 0.5 g/kg. Sud je utvrdio, što je razvidno od toksikološkog vještačenja uzoraka okrivljenikove krvi i urina, da je okrivljenik svojim vozilom upravljao iako mu je koncentracija alkohola u organizmu bila 2.72 g/kg. On je bio u teško pijanom stanju, on je bio apsolutno nesposoban za upravljanje motornim vozilom. Međutim, treba istaći da bi to potencijalno mogao biti samo prekršaj. Da bi taj prekršaj bio od utjecaja za kazneno djelo koje se njemu stavlja na teret nužno je da postoji uzročno posljedična veza između posljedica tog teško pijanog stanja po okrivljenika i samog nastanka prometne nesreće.

104. Prethodno je analizirano toksikološko vještačenje i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika u pogledu utjecaja alkoholiziranosti ovog opsega po vozačke sposobnosti. Među ostalim, sud je na temelju tih vještačenja utvrdio da je vozačima ovog stupnja alkoholiziranosti, u teško pijanom stanju, karakteristično upravljanje motornim vozilom brzinom neprilagođenom uvjetima stanja ceste i/ili meteoroloških prilika u večernjim uvjetima vožnje. Okrivljenik je svojim vozilom upravljao brzinom 50 km/h iznad dozvoljene brzine. Prije prometne nesreće pretjecao je vozilo jednog od svjedoka. Sve u stanju apsolutne nesposobnosti za vožnju, sve uvjetima kada dnevna svjetlost lagano prelazi u noć. Dakle, ponašao se tipično za osobe koje upravljaju motornim vozilom u ovom stupnju alkoholiziranosti. Ovo stoga dovodi u vezu okrivljenikovu alkoholiziranost, a time i povredu čl. 199. st. 2. ZSPC, sa neprilagođavanjem brzine svog vozila u inkriminirano vrijeme, a ona je, kao što je prethodno obrazloženo, nedvojbeno povezana sa nastankom predmetne prometne nesreće. Ovdje se stoga okrivljenikovo ponašanje kada se odlučio na upravljanje motornim vozilom brzinom od oko 140 km/h ne smije promatrati kao lakomisleno ubrzavanje, ovdje se ono treba promatrati kao tipično ponašanje osobe u teško pijanom stanju, stanju u kojem se okrivljenik ranije svjesno doveo, stanju u kojem se svjesno odlučio sjesti za volan i upravljati motornim vozilom.

105. Teško pijano stanje okrivljenika ne treba promatrati samo kroz činjenicu da je upravljao vozilom brzinom znatno većom od ograničenja. Njega treba promatrati kroz njegove reakcije u samoj prometnoj nesreći. Toksikološko vještačenje i psihijatrijsko vještačenje na okolnosti utjecaja alkoholiziranosti ovog opsega po vozačke sposobnosti ukazuje da je karakteristično vozačima ovog stupnja alkoholiziranosti teško uočavanje ili čak neuočavanje zapreka ili objekata opasnosti ispred vozila. Prometno vještačenje je detaljno analiziralo sve tragove na mjestu prometne nesreće. Međutim, tragove kočenja ni ono, kao ni očevid prije njih, nije našlo. Nisu uočeni niti bilo kakvi drugi tragovi koji bi ukazivali da je okrivljenik svojim vozilom poduzeo išta u cilju izbjegavanja motocikla kojim je upravljao pok. FO. Iz tog slijedi da okrivljenik uopće nije uočio motocikl pok. FO, da nije ni pokušavao poduzeti išta u cilju izbjegavanja predmetne prometne nesreće. Izostanak bilo kakve njegove reakcije nedvojbeno pokazuje da je njegova vožnja bila odlučujuće determinirana njegovim teško pijanim stanjem. To dodatno dovodi u vezu njegovo kršenje čl. 199. st. 2. ZSPC sa nastankom predmetne prometne nesreće.

106. Rezimirajući sve prethodno navedeno, ovaj sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik inkriminirane prigode, u inkriminirano vrijeme, na inkriminiranom mjestu, upravljao svojim motornim vozilom u teško pijanom stanju, sa 2.72 g/kg alkohola u organizmu, i da je te prigode kršio čl. 51. st. 1. i čl. 199. st. 2. ZSPC. Sud nema nikakve dvojbe da je upravo kršenjem tih zakonskih propisa o sigurnosti prometa na cestama i on uzrokovao nastanak predmetne prometne nesreće. U predmetnoj prometnoj nesreći nedvojbeno je smrtno stradala jedna osoba, nedvojbeno je teško tjelesno ozlijeđena druga osoba. Povezanost ove smrti i ove teške tjelesne ozljede sa predmetnom prometnom nesrećom je nedvojbena. Samim time i sa radnjama okrivljenika u predmetnoj prometnoj nesreći.

107. Do predmetne prometne nesreće došlo je iz razloga što se okrivljenik TO u vožnju upustio u teško pijanom stanju. On je u tom trenutku bio apsolutno nesposoban za vožnju, a njegovo ponašanje na cesti je bilo tipično za osobu tog stupnja alkoholiziranosti. Vozio je evidentno neprilagođenom brzinom. Ona je iznosila oko 50 km/h iznad ograničenja koje slijedi iz prometnog pravila, ona nikako nije bila prilagođena uvjetima i u kojima dan prelazi u noć i u kojima se ljudski pogled lagano početi prilagođavati za ono što slijedi – noćne uvjete vožnje. On uopće nije vidio motocikl pok. FO. Da ga je vidio o tome bi ostali tragovi. Njih nema. Nije poduzeo niti jednu radnju izbjegavanja motocikla pok. FO. Ni kočenje, ni skretanje. To je opet tipično ponašanje za osobu koja je u teško pijanom stanju. Da je okrivljenik vozio brzinom od 90 km/h, da nije bio u teško pijanom stanju, postojala bi šansa, usprkos doista rizičnoj vožnji pok. FO, da se predmetna prometna nesreća izbjegne. Okrivljenik bi uspio svoje vozilo u toj varijanti intenzivnim kočenjem zaustaviti prije mjesta sudara na udaljenosti od 63,3 metra i time stvoriti uvjete da pok. FO skretanjem udesno izbjegne nalet na njegovo vozilo. Ništa ne garantira da bi okrivljenik da je upravljao vozilom brzinom od 90 km/h doista i intenzivno kočio. Međutim, ovaj sud nema nikakve dvojbe da bi trijezna osoba, kad uoči opasnost, a okrivljenik je opasnost mogao uočiti najkasnije u trenutku kad je pok. FO motociklom prelazio u njegov prometni trak, poduzela tipičnu reakciju u odnosu na tu opasnost, a to je intenzivno kočenje. Okrivljenik nije poduzeo baš ništa. Prema tome, bez alkoholiziranosti okrivljenika, bez njenih tipičnih posljedica, do ove prometne nesreće ne bi došlo.

108. Do predmetne prometne nesreće ne bi došlo, i to se mora posebno istaći, ni da pok. FO svojim motociklom nije poduzeo radnju pretjecanja vozila marke Škoda kojim je upravljao svjedok MO. Teško je reći zašto je on tu radnju poduzeo u ovako opasnom trenutku. Ono za što sud nema dokaza, kako je ranije obrazlagano, jest da nije vidio okrivljenikovo vozilo. Može se nagađati je li razlog tome odvraćanje pozornosti zbog propuštanja jednog vozila koje mu je dolazilo ususret, loša ocjena brzine kretanja okrivljenikovog vozila, ili nešto treće, međutim, činjenica je da je u pretjecanje ušao kada se sudar više nije mogao izbjeći. Da je on vozio oprezno, da se nije upustio u ovo pretjecanje, do ove prometne nesreće također ne bi došlo.

109. Dakle, oba vozača, okrivljenik TO i pok. FO, kršili su prometne propise. Kršenje prometnih propisa od strane jednog i drugog dovelo je do ove prometne nesreće i njenih tragičnih posljedica. Utjecaj pok. FO na nastanak ove prometne nesreće je nedvojbeno značajan, međutim on ne anulira utjecaj okrivljenika. Da je okrivljenik inkriminirane prilike vozio trijezan ne bi se ponašao na način koji je tipičan za vozače u teško pijanom stanju. Imao bi priliku uočiti objekte koji mu predstavljaju opasnost, imao bi priliku reagirati na opasnost, imao bi priliku voziti na način i brzinom prilagođenima uvjetima na cesti i u prometu. Kako on nije vozio trijezan, kako je vozio u teško pijanom stanju, on izbjegavanju sudara inkriminirane prigode nije dao nikakvu šansu. Ocjena je suda da su oba vozača, i okrivljenik TO, i pok. FO, kršili propise o sigurnosti prometa na cestama, ali da se ponašanje niti jednog niti drugog ne može gledati odvojeno u odnosu na onog drugog. Do ove prometne nesreće naprosto ne bi došlo da nisu isključivo obojica kršili propise o sigurnosti prometa na cestama.

110. Iz prethodno navedenog, razvidno je da je i okrivljenik TO, kao vozač vozila marke BMW, uzrokovao predmetnu prometnu nesreću, i to kršenjem prethodno spomenutih zakonskih članaka ZSPC. Članak 12. st. 4. ZSPC sud je izbacio iz činjeničnog opisa djela s obzirom, kako je već prethodno izneseno, okrivljenik svojom vožnjom nije povrijedio niti jedno pravilo koje proizlazi iz prometnog znaka. Uzrokovanjem ove prometne nesreće on je doveo do teško tjelesnog ozljeđivanja jedne osobe i nažalost smrt druge osobe. Na ovaj način on je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11.

111. Sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik kriv za učin predmetnog kaznenog djela. On je bio svjestan što čini, mogao je upravljati svojim postupcima te je to i htio. Istina, sve navedeno smanjeno, ali ne bitno smanjeno. To slijedi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja. Sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik bio svjestan u kakvom se stanju nalazi kad je sjeo u vozilo. Alkoholiziranost s koncentracijom alkohola u organizmu u visini od 2.72 g/kg nije kod njega mogla proći nezamijećeno. Pio je, evidentno puno te je usprkos tome sjeo u vozilo i upustio se u upravljanje njime. Time je on nedvojbeno bio i svjestan koliko je to opasno, koliko uopće neće moći reagirati na bilo kakvu iznenadnu opasnost u prometu. Time je on pristao na sve posljedice svog upravljanja u takvom stanju, pa i ove, nažalost tragične. To čini njegovo ponašanje namjernim, međutim, uz neizravnu namjeru. Dakako da njegova namjera ne obuhvaća ni teško tjelesno ozljeđivanje oštećenika BO, pogotovo ne smrt pok. FO, u odnosu na te činjenice on je postupao nehajno. Njegova neizravna namjera obuhvaća samo izazivanje prometne nesreće i stvaranje konkretne opasnosti kršenjem prometnih propisa. S obzirom da je sud utvrdio da je on sa namjerom ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11 sud ga je proglasio krivim za to kazneno djelo.

112. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije okrivljeniku TO imao na umu njegovu prijašnju neosuđivanost za činjenje kaznenih djela koja je razvidna iz izvatka iz kaznene evidencije (l.s. 626-627). Ta okolnost je svakako olakotna. Međutim, okrivljenik je prekršajno osuđivan. Ovo je razvidno iz izvatka iz prekršajne evidencije (l.s. 624-625). Treba posebno obratiti pozornost na to za što je konkretno pravomoćno osuđen. Okrivljenik je pravomoćno prekršajno osuđen odlukom koja je postala pravomoćna oko godinu dana nakon što se desila ova prometne nesreća. Tom odlukom počinio je nekoliko prekršaja. Prekršaj iz čl. 199. st. 7. ZSPC, prekršaj iz čl. 229. st. 5. ZSPC, prekršaj iz čl. 57. st. 7. ZSPC i prekršaj iz čl. 293. st. 1. ZSPC. Prvo, treba navesti da se ne radi o pravomoćnoj osudi za predmetnu prometnu nesreću, nego za drugu. To je razvidno iz vrste samih prekršaja koje je počinio. Tada je ponovno povrijedio prometna pravila da ne smije upravljati motornim vozilom alkoholiziran. Osuđen je da je upravljao motornim vozilom s koncentracijom alkohola u organizmu iznad 1.00 g/kg do 1.5 g/kg. Izazvao je prometnu nesreću, ali na način da nije propustio vozilo sa prednošću prolaska. K tome nije imao vozačku dozvolu kod sebe. Ovo nedvojbeno dokazuje da je okrivljenik, svega godinu dana nakon što je izazvao predmetnu prometnu nesreću pod utjecajem alkohola u kojoj je jedna osoba poginula, a jedna teško tjelesno ozlijeđena, pravomoćno osuđen za još jedno izazivanje prometne nesreće pod utjecajem alkohola, samo na sreću taj put bez tragičnih posljedica. Ovo je, po ocjeni ovog suda, izrazito otegotna okolnost. Okolnost koja ukazuje da se radi o osobi koja nema obzira prema ni onim elementarnim prometnim pravilima u svrhu zaštite života u prometu. Ponovno dovođenje sebe u istu situaciju nakon tragičnog događaja po ocjeni ovog suda ukazuje na izostanak gotovo ikakvog utjecaja posljedice tragedije predmetne prometne nesreće po njegovo ponašanje. Samo sreća je dovela do toga da i u tom drugom slučaju nije došlo do tragedije. Zakonsko obilježje ovog kaznenog djela je nastup smrti jedne osobe. Tu okolnost suda ne može cijeniti kao otegotnu okolnost. Međutim, sud može i mora kao otegotnu okolnost cijeniti činjenicu da se obilježja kaznenog djela nisu svela samo na to. Naime, u ovoj prometnoj nesreći teško je tjelesno ozlijeđena još jedna osoba. Radi se o oštećeniku BO koji je inkriminirane prigode zadobio višestruke prijelome na nozi, posljedice kojih su i danas vidljive s obzirom da iz doista opsežne medicinske dokumentacije koja prileži spisu slijedi da liječenje tih posljedica ni do danas, četiri godine nakon prometne nesreće, nije okončano. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio visinu koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika – 2.72 g/kg. Iz provedenog toksikološkog, ali i psihijatrijskog vještačenja, na okolnost utjecaja koncentracije alkohola na upravljanje motornim vozilom vozača, jasno slijedi da već od 1.30 g/kg alkohola u organizmu je vozač apsolutno nesposoban za vožnju. Okrivljenik, ni manje ni više, nego je u organizmu imao nego duplo (čak i više) od te koncentracije. To je okolnost koju sud ne smije zanemariti, to je okolnost koju sud mora cijeniti, i to kao otegotnu. Kao olakotnu okolnost sud ocjenjuje činjenicu da je okrivljenik otac jednog maloljetnog djeteta. Iz psihijatrijskog vještačenja slijedi da je inkriminirano vrijeme bio smanjeno ubrojiv. I tu okolnost je sud cijenio kao olakotnu. Svakako najznačajnija olakotna okolnost koju je sud našao na strani okrivljenika jest značajan doprinos i samog pok. FO za nastanak predmetne prometne nesreće. Ulazak pok. FO u radnju pretjecanja, u trenutku kad, s obzirom da je okrivljenik vozio pod tolikim utjecajem alkohola da je razvio potpuno neuvjetnu brzinu okolnostima i da uopće nije mogao percipirati opasnost ili reagirati na nju, je radnja koja je značajno doprinijela nastanku predmetne prometne nesreće da se mora uzeti okrivljeniku u korist. Od predmetne prometne nesreće proteklo je četiri godine. Sam okrivljenik baš ničim nije utjecao na duljinu tijeka kaznenog postupka. Radi se o okolnosti koju svakako treba cijeniti u korist okrivljenika. Sud nije našao takvu naročitu okolnost ili zakonsku obvezu za ublažavanje kazne. Naime, sve prethodno navedene olakotne okolnosti nisu takvog značenja, takve posebnosti, da bi im sud dao značenje naročitosti. Ta bi okolnost trebala biti ona koja se po svojim obilježjima ne pojavljuje uobičajeno u kaznenim postupcima i trebala bi imati takvu snagu da se iz njenog postojanja izvlači zaključak da bi takva ublažena sankcija ostvarila svrhu kažnjavanja. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (neizravna namjera) ovaj Sud drži da će svrha kažnjavanja prema okrivljeniku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od 4 godine. Ona respektira pobrojane olakotne okolnosti na strani okrivljeniku. Njih ima, a neke od njih su i značajne (doprinos pok. FO nastanku predmetne prometne nesreće). Međutim, na strani okrivljenika bilo je i otegotnih okolnosti, a neke od njih, kao što je prethodno prikazano, morale su dobiti i svoj naglasak, i s aspekta specijalne prevencije (tragedija na okrivljenika nije utjecala da se ponovno nađe u vrlo sličnoj situaciji), iz aspekta generalne prevencije (opet zbog činjenice da je još jednom sudjelovao u pijanom stanju u prometnoj nesreći). Iz tih razloga, ocjena je suda, da ova sankcija ne može biti ispod posebnog minimuma, da mora biti nešto stroža, bez obzira na doprinos motociklista.

113. S obzirom na visinu izrečene kazne zatvora potpuno je jasno da sukladno odredbama KZ/11 ne dolazi u obzir primjena bilo djelomične uvjetne osude, bilo uvjetne osude, bilo zamjene radom za opće dobro. Međutim, čak i da se radi o nešto blažoj kazni zatvora, po ocjeni ovog suda, s obzirom na okolnosti ove prometne nesreće, težinu njenih posljedica te ponašanja okrivljenika TO u prometu nakon njih, svrha kaznenopravnih sankcija mogla bi se ostvariti isključivo bezuvjetnom kaznom zatvora.

114. Nema nikakve dvojbe da je okrivljenik TO počinio kazneno djelo upravo protiv sigurnosti u prometu. Sud je to utvrdio, sud ga je za učin tog kaznenog djela i osudio. Okrivljenik, kao što je razvidno iz prethodno izloženog, nema mnoštvo prekršajnih osuda zbog ponašanja u prometu na cestama. Ima jednu pravomoćnu osudu. Međutim, ona se odnosi baš na to. Ta pravomoćna osuda uključuje nekoliko prometnih prekršaja. Vožnja pod utjecajem alkohola, oduzimanje prednosti drugom vozilu, vožnja bez vozačke dozvole i sudjelovanje u prometnoj nesreći u takvim okolnostima. Osuda datira nešto više od godinu dana nakon predmetne prometne nesreće i njenih tragičnih posljedica. Evidentno se okrivljenik našao u novoj sličnoj situaciji, na sreću bez tragičnih posljedica, bez imalo unutarnje odgovornosti za ono što se zbilo u predmetnoj prometnoj nesreći. To ukazuje da se radi o osobi kojoj uopće nije stalo što motornim vozilom upravlja pod utjecajem alkohola. To ukazuje na određenu sklonost takvom ponašanju. Iz toga, po ocjeni ovog suda, se jasno vidi opasnost da će i ubuduće upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa na cestama. Ne može se govoriti da je ovo okrivljenik napravio slučajno, da se eto, zbog nekakvih okolnosti tog dana doveo u takvu situaciju i da to više nikada neće napraviti. Da je tako, ne bi se u praktički istoj situaciji našao godinu dana poslije. Ovo je izrazita nekritičnost prema vlastitom ponašanju. To je za ovaj sud tipičan primjer postojanja buduće opasnosti. Stoga je sud na temelju čl. 72. KZ/11 okrivljeniku izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. Po ocjeni suda ona se mora odnositi na sve kategorije vozila, radi pojačane sigurnosti. Sud je ocijenio da ova sigurnosna mjera mora trajati 5 godine dulje od izrečene kazne zatvora. Okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, pa je stoga sud njemu izrekao ovu sigurnosnu mjeru u trajanju od 9 godina. Ovo trajanje sud je odmjerio s obzirom na sve okolnosti predmetnog kaznenog djela, ali posebice s obzirom da je godinu dana nakon predmetne prometne nesreće prekršajno osuđen zbog izazivanja prometne nesreće u ovako alkoholiziranom stanju. U predmetnoj prometnoj nesreći poginula je jedna osoba, jedna osoba je teško tjelesno ozlijeđena. Te posljedice sud je morao pri odmjeravanju ovog vremena uzeti u obzir. Kao i količinu alkohola u okrivljenikovom organizmu. Tako je sud došao do toga da ova sigurnosna mjera mora biti 5 godine dulja od izrečene kazne zatvora. Radi se o praktički maksimalnoj duljini ove sigurnosne mjere. Međutim, navedene okolnosti po ocjeni suda to opravdavaju. Na temelju čl. 67.a KZ/11 ova sigurnosna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

115. S obzirom da je okrivljenik TO proglašen krivim za učin kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. KZ/11 sud ga je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao snositi troškove kaznenog postupka. Obvezao ga je snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 €. Sud je visinu paušalnog troška odmjerio na temelju trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka. Sud je okrivljenika obvezao snositi i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 3.350,55 €. Ovi troškovi odnose se na troškove toksikoloških vještačenja, traseološkog vještačenja, psihijatrijskog vještačenja, sudsko medicinskog vještačenja, prometnog vještačenja i njegovih dopuna, troškove dolaska vještaka traseologa i vještaka prometne struke na raspravu te na troškove prijevoza pok. FO. Navedeno sveukupno iznosi 3.500,55 €. Okrivljeniku je naloženo ove troškove podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

116. Slijedom iznesenoga odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 25. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Bačić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. ŽDO Zadar, na broj KO-DO-5/2023

2. Opunomoćenik oštećenice Marine Maras Ivan Skoblar, odvjetnik iz Zadra

3. Oštećenik BO, [adresa]

4. Oštećenica ŽO, [adresa]

5. Branitelj okrivljenika Ivan Stanić, odvjetnik iz OD Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III

6. Okrivljenik TO, [adresa]

7. U spis