Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-2227/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz OD Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb Palmotićeva 37/1, protiv tuženika VeMo rad d.o.o., OIB: 29751773538, Zagreb, Brezovička cesta 21, zastupanog po odvjetnicima iz OD Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, Jurja Žerjavića 19, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. lipnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. lipnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku VeMo rad d.o.o., Zagreb, Brezovička cesta 21, isplatiti tužitelju ŽĆ iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 03.09.2021., iznos od neto 2.870,00 € (slovima: dvijetisućeosamstosedamdeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 23.06.2022. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.987,85 €, jer se tuženik u tom dijelu protivio povlačenju tužbe, te dio tužbenog zahtjeva u visini od 5.030,00 € kao previsoko postavljen. Sveukupno, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 7.017,85 €.

III. Nalaže se tužitelju ŽĆ naknaditi tuženiku VeMo rad d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.783,86 € sa zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21.11.2022. navodi da je dana 03.09.2021. stradao u Republici Francuskoj u mjestu Lovagny, za vrijeme redovitog radnog vremena na radnom mjestu fasadera kao zaposlenik tuženika prilikom izvršavanja radnog zadatka

– postavljanja fasade. U štetnom događaju zadobio je tjelesne ozljede. Tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100 st. 2 ZOO. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu iz predmetnog štetnog događaja u visini od ukupno 9.887,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kao i da tuženik tužitelju isplati na ime troškova liječenja iznos od 238,90 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16.11.2022. do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon što je provedeno medicinsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, tužitelj je podneskom od 09.11.2023. (str. 185-187 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, te da potražuje na ime naknade i neimovinske i imovinske štete ukupno 7.900,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj je odustao od zahtjeva za isplatom troškova liječenja u visini od 238,90 EUR. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Naime, niti iz navoda predmetne tužbe, a niti iz tužbi priležeće dokumentacije nije jasno koji bi bili uzroci nastanka štetnog događaja, već naprotiv, proizlazi da tuženik odnosno njegovi djelatnici nisu odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja, pa se u tom smislu za sada opreza radi osporava bilo kakva odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. S tim u vezi, tuženik osporava svoju odgovornost za navodno nastalu štetu tužitelju, štetnu radnju opisanu u historijatu tužbe, kao i uzročno posljedičnu vezu između nastale štete tužitelju i štetne radnje. U cilju utvrđivanja uzroka nastanka predmetnog štetnog događaja tuženik predlaže sudu priklopiti spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Krapina, Klasa: UP/I-502-03/21-02/455, Ur. Broj: 338-02-02-22-10, kao i saslušanje stranaka i svjedoka čije se podatke obvezuje dostaviti u što skorijem roku. Naime, tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, obzirom da tužitelj nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (u daljnjem tekstu: ZZNR) s obzirom da je svojom nepažnjom, nepravilnim radom, neodgovornošću, te izvođenju radne operacije suprotno pravilima struke i zaštite na radu isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Nadalje, odredbom čl.77 st.1 Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik dužan obavljati poslove sa dužnom pozornošću, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju. Iz svega gore navedenog jasno proizlazi da tužitelj niti je obavljao poslove s dužnom pozornošću niti je vodio računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, te je zbog tako neodgovornog i nesavjesnog ponašanja pri obavljanju djelatnosti isti isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Da je tome tako, jasno govori i činjenica da je do ozljede tužitelja došlo zbog neopreznog izvođenja radne operacije, a sve to dok je radio na radnom mjestu s povećanom opasnošću gdje bi radnik trebao izvoditi radne operacije s povećanom koncentracijom i oprezom (upravo iz razloga da ne dođe do ovakvih i sličnih ozljeđivanja), a što je sve vidljivo iz prijave ozljede na radu i iz prijave štete od odgovornosti. Slijedom navedenog, unatoč svim poduzetim preventivnim mjerama zaštite s kojima je spriječio i smanjio izloženost radnika mnogobrojnim rizicima, tuženik nije u konkretnom slučaju mogao utjecati na posljedice nastale uslijed isključive radnje tužitelja. Opreza radi, osporava se i postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete tužitelju pa i sam nastanak štetnog događaja na način opisan u historijatu tužbe. Tuženik navodi da je predmetna tužba tužitelja i preuranjena obzirom da je iz medicinske dokumentacije tužitelja koja je dostavljena uz tužbu jasno vidljivo da je tužitelj od strane liječnika upućen na daljnja liječenja, terapije i kontrole, a što upućuje na nedvojben zaključak da liječenje tužitelja još uvijek nije okončano, slijedom čega je nedvojbeno da je neosnovan i zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate. U tom smislu se predlaže da se, a kada se bude provodilo medicinsko vještačenje, da se liječnici vještaci pri izradi nalaza i mišljenja također očituje da li je liječenje tužitelja završeno ili ne. Nadalje, u cijelosti se osporava i visina potraživanja tužitelja u pogledu cijene sata tuđe pomoći i njege. Tuženik, također, u cijelosti osporava postojanje navodnog naruženja tužitelja koje niti ne proizlazi iz priloženih dokaza. Stoga se predlaže da sud neposrednim opažanjem utvrdi postojanje navodnog naruženja tužitelja. Tuženik ističe kako se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja predloženog od strane tužitelja, ali inzistira da se isto provede isključivo po Medicinskom fakultetu ili nekoj drugoj instituciji, a s obzirom da se radi o specifičnim i raznovrsnim ozljedama kod tužitelja (ozljedama raznih specijalnosti), te bi kvalitetan nalaz i mišljenje i po pravilima struke jedino mogao napraviti Medicinski fakultet. Tuženik također predlaže da sud prije provođenja medicinskog vještačenja, obveže tužitelja: - na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije koja se odnosi na ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju, - na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, a radi razlučivanja eventualnih prijašnjih bolesti, ozljeda i tegoba tužitelja od ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, - na dostavu originala medicinske dokumentacije na koju se tužitelj poziva, radi usporedbe sa preslikama, sukladno odredbi čl.108. Zakona o parničnom postupku. Tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužitelja na ime troškova prijevoda medicinske dokumentacije s francuskog na hrvatski jezik, s obzirom da tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze da su isti nastali za tužitelja, odnosno da je iste platio. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva kao prekomjernoj u cijelosti i po svim osnovama potraživanja, a posebice se protivi utuženom tijeku kamata. Sukladno navedenom, tuženik drži da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti te predlaže naslovljenom sudu prije svega odbaciti tužbu, a podredno u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao i naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj Klasa: UP/I-502-03/21-02/455 od 14.01.2022. kojim je tužitelju predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu (str. 5-8 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između stranaka dana 09.08.2021. za obavljanje poslova radnog mjesta fasader (str. 9-14 spisa), u fotografije rendgenskih snimki desne noge tužitelja koja je ozlijeđena u štetnom događaju (str. 15-18 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 19-21, 26-68, 73-76, 99-100 spisa), u odštetni zahtjev tužitelja (str. 22-25 spisa), u fotografije desnog stopala tužitelja (str. 70-72 spisa), u fotokopiju spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji je formiran povodom tužiteljeve ozljede na radu (str. 107-157 spisa), saslušan je tužitelj ŽĆ kao stranka (str. 166-169 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu dr.sc. Jakši Filipoviću (str. 173 i 174 spisa), izvršen je uvid u usmeno očitovanje medicinskog vještaka dr. Jakše Filipovića na ročištu od 14.03.2024. (str. 194 i 195 spisa), saslušani su svjedoci NĆ (str. 213-215 spisa), OĆ (str. 215-217 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu Ekspert d.o.o. (str. 225-229 spisa), te je usmeno saslušan vještak dipl. ing. Ivica Jurički iz Ekspert d.o.o. na ročištu održanom 04.06.2025. (str. 244 i 245 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev radnika, ovdje tužitelja prema poslodavcu, ovdje tuženiku za naknadom neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 03.09.2021.

9. Među strankama je sporna odgovornost i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik tvrdi da postoji doprinos tužitelja nastanku štete, odnosno da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu.

10. U čl. 111. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

11. U čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se smatra, da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je štete nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti izbjeći posljedice unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Poslodavac se od odštetne odgovornosti može osloboditi odnosno potpuno ekskulpirati samo dokazivanjem kojeg od ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23), dakle, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenog.

13. Da bi poslodavac odgovarao za štetu mora postojati pravno relevantna uzročno-posljedična veza između radnje ili propuštanja poslodavca i nastale štete. Pravno relevantni uzrok štete je onaj štetni događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta.

14. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Krapina, broj Klasa: UP/I-502-03/21-02/455 od 14.01.2022. priznata je predmetna ozljeda tužitelja (prijelom desne petne kosti) ozljedom na radu radnika (osiguranika) ŽĆ.

15. Nesrodan svjedok NĆ, koji nikada nije bio zaposlen kod tuženika, ali je radio na istom radilištu u Francuskoj istoga dana kada je tužitelj ozlijeđen, iskazao je, između ostaloga, da je on radio za tvrtku Ex Yu, koja je bila u vlasništvu OĆ, a tužitelj je radio za tuženika. Svjedok je bio poslovođa koji je davao radne naloge svima, pa i tužitelju, a na radilištu ih je bilo ukupno troje ili četvero radnika. Zadatak je bio da se "zalijepi kamena vuna na zidove privatne kuće". Tužitelj je trebao napraviti ljepilo, donijeti sebi kamenu vunu i ljepilo, nanijeti ljepilo na vunu i vunu lijepiti/postavljati na zidove. Oko cijele kuće bila je postavljena metalna skela koja je imala zaštitnu ogradu. Svjedok nije bio očevidac štetnog događaja, jer je on radio na drugoj strani kuće i nije mogao vidjeti tužitelja. U jednom trenutku je on i ostali radnici čuo/čuli zapomaganje tužitelja. Dotrčali su i vidjeli da je pao na kamenu podlogu s visine od 1,5 do 2 metra. Tužitelj je rekao da je pokušao podići jedan paket kamene vune težak od 15-20 kg, da je izgubio ravnotežu, te da je skočio s balkona. Žalio se da ga boli noga. Tužitelj nije imao na nogama radnu obuću koju je zadužio kod poslodavca, već je na nogama imao tenisice. Tužitelj se žalio da ga boli gležanj. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto fasadera. Tužitelj je sam procijenio na koji način će izvesti radni zadatak. Pokušao ga je izvesti na lakši način, ali to nije bilo u skladu s pravilima o zaštiti na radu. Tužitelj je znao da na nogama mora imati čvrste cipele sa željeznom kapicom koje je zadužio od poslodavca, ali ih nije obukao, već je na nogama imao tenisice. Smatrao je da su mu čvrste cipele sa željeznom kapicom preteške. Pretpostavlja da je za to što se tužitelju dogodilo kriv tužitelj i njegova kriva procjena da će posao moći obaviti lakše i brže na način kako je on to htio obaviti, a što je mimo pravila struke. Rendgenske snimke su pokazivale da mu je kost u peti pukla na više mjesta. Da je tužitelj koristio podignutu skelu ne bi pao. Tužitelj je tada imao oko 30 godina radnog iskustva kao fasader, pa svjedok pretpostavlja da je tužitelj znao kako treba obavljati posao, s time da svjedok osobno nije upozorio tužitelja da način na koji je on htio obaviti radni zadatak taj dan nije dobar, odnosno da nije u skladu s pravilima struke jer je smatrao da to tužitelj sam zna iz vlastitog iskustva.

16. Nesrodan svjedok OĆ iskazao je da na dan štetnog događaja nije bio na radilištu/gradilištu u mjestu Lovagny u Francuskoj gdje se tužitelj ozlijedio. Tuženik je bio podizvođač na tom radilištu, a tužitelj je bio zaposlenik tuženika. Tužitelju su bili nadređeni ili svjedok ili svjedokovi šefovi iz tvrtke koju je svjedok imao registriranu u [adresa], a koja je imala naziv Ex Yu facade. Tužitelj je rekao da je fasader, svjedok njegovu dokumentaciju nije vidio. Svjedok ne zna kako se štetni događaj zbio, ali je čuo od ljudi koji su tamo radili da su tužitelja našli da leži pored skele, te da je zapomagao od bolova. Na gradilištu je tada bilo četvero fasadera. Svi oni radili su sve što je trebalo za postavljanje fasade od stiropora. Misli da se na tom gradilištu nije radilo s kamenom vunom, već sa stiroporom. Svjedok je kasnije, nakon štetnog događaja razgovarao s tužiteljem, te mu je tužitelj rekao da je išao "staviti nešto", ali svjedok ne zna što, da je izgubio ravnotežu i da je pao s visine od najmanje jednog metra. Skela je bila montirana samo za prizemlje na terasi. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način. Tužitelj nije pao sa skele, već je pao s vanjske strane izvan skele, a to znači da se s vanjske strane penjao na skelu, te da je pao. Na skelu se inače penje pomoću ljestvi koje su na određenom mjestu. Tužitelj nije koristio ljestve, a svjedok ne zna zašto. Svi zaposlenici na tom gradilištu imali su zaštitne cipele s metalnom kapicom odozgo. Koliko je svjedok čuo, tužitelj je na taj dan na nogama imao tenisice. Tužitelj mu nije rekao zašto u trenutku štetnog događaja nije na nogama imao zaštitne cipele. Do štetnog događaja ne bi došlo da je tužitelj ušao na skelu sa za ulazak predviđenog mjesta. Tužitelj nije postupao u skladu s pravilima struke jer je pokušao s vanjske strane sam staviti nešto na skelu. Tužitelj je nakon štetnog događaja odvezen kod liječnika u Francuskoj. Svjedok je čuo da je tužitelj slomio kosti ispod pete.

17. Tužitelj ŽĆ, saslušan kao stranka na ročištu održanom 19.09.2023., iskazao je da se štetni događaj zbio 03.09.2021. u Republici Francuskoj u mjestu Lovagny oko 12,00 sati. Tužitelj je toga dana obavljao poslove fasadera, a radni zadatak je bio da postavi kamenu vunu na katnicu koja se sastojala od prizemlja i jednog kata. Na katu kuće je bio balkon. Oko cijele kuće poslodavac je postavio skelu za montažu. Na skelu je bio montiran i element koji štiti od pada sa skele prema van. Do štetnog događaja je došlo na balkonu kuće. Balkon se protezao od jednog do drugog kraja kuće s bočne strane. Dijelovi kamene vune bile su dimenzija 1 m visine, 80 cm širine i 10 cm debljine. Težina jednog paketa je iznosila cca 12 kg. Položaj kuće je bio takav da je kuća bila na nižem položaju od puta na kojem je bila odložena kamena vuna, pa je tužitelj praktički sa samog puta tu kamenu vunu mogao prebacivati na balkon. Do štetnog događaja je došlo radi toga što je kamena vuna obavijena plastičnom folijom koja je prilikom stavljanja paketa na skelu zapela za skelu. Tužitelju je bio potreban oslonac kako bi mogao jače pritisnuti kamenu vunu. Tu kamenu vunu je on podizao na skelu kako bi se kamena vuna mogla ugrađivati. Tužitelj je od poslodavca zadužio radne cipele s metalnim pojačanjem na prstima. Tvrdi da je na nogama imao zaštitne cipele koje je zadužio od poslodavca. Problem je bio u prostoru između skele i balkona, jer kraj balkona nije bio zaštićen, odnosno širina prostora kroz koji je tužitelj mogao staviti paket kamene vune na balkon je bila cca 80 do 90 cm, a toliko je otprilike bila široka kamena vuna. Prilikom dizanja komada kamene vune namjeravao je komad gurnuti što dalje da kasnije može staviti još komada kamene vune. Izgubio je ravnotežu i pao s balkona na kući na kameni put. Balkon na kući nije imao ogradu. Tužitelj je bio svjestan da se radi o radu na visini, da je taj prostor uzak i rizičan, ali nitko nije na to reagirao, pa je on nastavio raditi kako je i do tada radio. Tužitelj nije htio komade s kamenom vunom nositi skelom, jer su na skeli bili drugi radnici pa je skela bila zakrčena, a to znači ako je netko drugi želio proći drugi radnik se morao maknuti, pa je zato tužitelj radio posao na način na koji je radio. Skela je bila montirana i sa strane na balkonu s kojeg je tužitelj pao. U jednom trenutku krenuo je unazad kako bi se oslonio i kako bi mogao podići staklenu vunu na visinu od 2 m, ali mu je desna noga propala, te je pao s visine od otprilike 2 m na podlogu od kamena, odnosno oštrog šljunka. Peta desne noge mu je "eksplodirala" i u skočnom zglobu desne noge pukla mu je kost. Taj dan poslovođa je bio NĆ. Nitko od poslodavca nije pozvao hitnu pomoć niti je pozvao policiju, ali ga je NĆ, koji je bio na istom gradilištu, taj dan odvezao u bolnicu.

18. Vještak zaštite na radu Ekspert d.o.o. (str. 225-229 spisa) je u svom nalazu i mišljenju naveo da je mjesto događaja bilo privremeno gradilište gdje se nalazila kuća katnica privatnog vlasnika koja se sastojala od prizemlja i jednog kata. Na katu kuće je bio balkon koji se nalazio na jednoj bočnoj strani i koji se protezao od jednog do drugog kraja kuće. Balkon je od tla bio udaljen 2,20 do 2,30 m. Balkon je bio različite širine. Na mjestu pada tužitelja balkon je bio širine 80 do 90 cm. Površina balkona je bila oko 20 m2. Kuća je bila nedovršena, pa balkon nije imao zaštitnu ogradu. Oko cijele kuće bila je postavljena skela za montažu koja je imala zaštitnu ogradu koja je štitila da radnici ne padnu sa skele, odnosno s visine. Penjanje na skelu s tla moglo se izvršiti preko ljestava koje su bile montirane na skelu. Na strani kuće s balkonom nalazio se dio skele čija je radna površina bila udaljena od balkona 2 m. Kuća je bila izgrađena na nizbrdici. Položaj kuće je bio takav da je kuća bila na nižem položaju od prilaznog puta uz kuću. Do balkona kuće se dolazilo s prilaznog puta. Balkon i pristupni put bili su na istoj ravnini. Vrijeme je bilo sunčano bez padalina. Tužiteljev radni zadatak je bio da lijepi kamenu vunu na zid kuće sa strane na kojoj se nalazio balkon. Tužitelj je ploče kamene vune s prilaznog puta na koji su bile odložene prvo prebacio na balkon kuće. Zatim se i on popeo na balkon kuće. Isti je s balkona htio podići kamenu vunu na skelu visine 2 m. Da bi podigao kamenu vunu na skelu krenuo je unazad po balkonu, kako bi se oslonio, odnosno bio stabilan prilikom podizanja kamene vune, pri čemu je pao s balkona na šljunčano tlo, odnosno kamenu podlogu. Tužitelj je radio na radnom mjestu fasadera, što proizlazi iz Ugovora o radu koji prileži spisu na strani 128. U Ugovoru je navedeno, a radilo se o Ugovoru na određeno vrijeme koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, da tužitelj treba obavljati poslove neposrednim radom pod stalnim ili povremenim nadzorom nadređenog radnika. U predmetu nema dokaza iz kojeg bi bilo vidljivo da je tužitelj bio osposobljen za obavljanje poslova koje je obavljao prilikom ozljeđivanja, odnosno poslova fasadera. Tužitelj je imao radni zadatak da lijepi kamenu vunu na bočnu stranu kuće. Kamena vuna je bila u pločama dimenzija 1 m x 0,80 m x 0,10 m. Ploče kamene vune su se nalazile pakirane na način da je više ploča bilo naslagano jedna na drugu, a zatim su bile obavijene plastičnom folijom. Jedno pakiranje je teško oko 12 kg. Prema podacima iz spisa, tužitelj je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, dakle tužitelj je imao uvjete za obavljanje posla s posebnim uvjetima rada, a prilikom ozljeđivanja nije obavljao posao s posebnim uvjetima rada. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je od osobnih zaštitnih sredstava koristio radne hlače, majicu, radne cipele s ojačanom kapicom. Tužitelj negira korištenje zaštitne kacige. Svjedok NĆ iskazao je da je tužitelj na nogama imao tenisice, a ne radnu obuću, radne cipele s ojačanom kapicom koju je zadužio od poslodavca. Poslovođa na gradilištu je bio NĆ koji je davao radne naloge radnicima, pa tako i tužitelju. Na gradilištu su bila trojica ili četvorica radnika. Na gradilištu se nije nalazila osoba (poslovođa) od strane poslodavca tuženika koja bi kontrolirala rad tužitelja. U spisu se nalazi Ugovor o podizvodnji radova između Ex-Yu-Facade Sarl (glavni izvođač) i VeMo rad d.o.o. (podizvođač). Predmet ugovora je izvođenje fasaderskih radova podizvođača. U ugovoru nije navedeno tko je odgovoran za poslove zaštite na radu na gradilištu. Po mišljenju vještaka poslodavac, ovdje tuženik, nije poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu propisane propisima. Tuženik je dozvolio samostalno obavljanje poslova tužitelja za koje nema dokaz da je isti prethodno osposobljen za rad na siguran način za poslove koje je isti obavljao prilikom ozljeđivanja. Isto je u suprotnosti s čl. 28. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik nije osigurao da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu, jer je dozvolio da tužitelj obavlja poslove s balkona, odnosno na visini od oko 2,20 do 2,30 m od tla, a koji nije bio zaštićen zaštitnom ogradom niti je na drugi način tužitelj bio osiguran od pada s visine. Isto je u suprotnosti s čl. 41 i 74 Zakona o zaštiti na radu, prema kojima je poslodavac dužan osigurati da su mjesta rada u svakom trenutku osigurana i da se radovi obavljaju u skladu s propisima i pravilima zaštite na radu. OĆ je na pitanje kako se kamena vuna nosila na balkon odgovorio da je balkon bio spojen s putem, pa se s puta stavljala na balkon, a s balkona na skelu (str. 217 spisa). NĆ je u svom svjedočenju (str. 214) iskazao da je tužitelj sam procijenio na koji će način izvršiti postavljanje kamene vune na skelu. Isto je u suprotnosti s čl. 44. Zakona o zaštiti na radu prema kojem radnik treba dobiti upute od poslodavca (tuženika) na koji način se izvršavaju pojedini poslovi. Na gradilištu se nije nalazio poslovođa (ovlaštenik poslodavca) tuženika koji bi kontrolirao rad tužitelja, odnosno kontrolirao da li tužitelj obavlja poslove na siguran način. Tužitelj se nije pridržavao mjera zaštite na radu i time je doprinio nastanku štetnog događaja. Tužitelj je izvodio radove s balkona koji je bio na visini od oko 2,20 do 2,30 m od tla, a koji nije imao zaštitnu ogradu (zaštitu od pada s visine). Isti je trebao upozoriti tuženika sukladno čl. 68. toč. 2. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, o nedostatku zaštitne ograde na balkonu s kojeg se kamena vuna stavljala na skelu. Tužitelj i NĆ (poslovođa na gradilištu, zaposlen kod glavnog izvođača radova) daju različite izjave o korištenju zaštitnih cipela od strane tužitelja, dok tužitelj tvrdi da je prilikom ozljeđivanja koristio zaštitne cipele, NĆ navodi da tužitelj nije koristio zaštitne cipele, nego da je na nogama imao tenisice. Članom 41. st. 3. Zakona o zaštiti na radu određeno je da je poslodavac (tuženik) obvezan osigurati da se osobna zaštitna oprema koristi po pravilima zaštite na radu. Vještak je zatražio dodatnu dokumentaciju i to zapisnik o osposobljavanju tužitelja za rad na siguran način za poslove fasadera, zapisnik o strunom osposobljavanju za poslove fasadera i dijelove procjene rizika, međutim do izrade nalaza i mišljenja vještaku dokumentaciju tuženik nije dostavio.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu tužitelj nije imao primjedbi.

20. Na nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu prigovorio je tuženik podneskom od 11.04.2025. navodeći da prigovara nalazu u dijelu u kojem vještak navodi da je tuženik doprinio nastanku štetnog događaja, jer smatra da je tuženik poštivao sve propisane odredbe zaštite na radu i ostalih propisa, a ozljeda tužitelja nastala je isključivo radi njegovog nepoštivanja pravila struke i zaštite na radu, iz čega proizlazi da je tužitelj nedvojbeno i pretežito pridonio nastanku štetnog događaja budući da do istog ne bi došlo da je tužitelj koristio postavljenu skelu sa zaštitnom ogradom. Na prigovor tuženika usmeno se očitovao dipl. ing. Ivica Jurički iz tvrtke Ekspert d.o.o. na ročištu održanom 04.06.2025., navodeći da do štetnog događaja ne bi vjerojatno došlo da je tužitelj koristio pravilno skelu. Tužitelj je prilikom ozljeđivanja stajao na balkonu kuće koji nije bio ograđen, tj. isti se nije nalazio na skeli.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje i usmeno očitovanje vještaka Ivice Jurički iz tvrtke Ekspert d.o.o. koja je vještačila zaštitu na radu u ovom predmetu. Isti nalaz je dat u skladu s pravilima struke, u njemu nema proturječnosti. Vještak je utvrdio da je tuženik dozvolio samostalno obavljanje poslova tužitelju, za kojeg nema dokaz da je bio osposobljen za rad na siguran način; tuženik nije osigurao da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu; tuženik nije tužitelju dao upute na koji način izvršavati pojedine poslove; tuženik nije osigurao da na gradilištu bude poslovođa koji bi kontrolirao rad tužitelja, odnosno kontrolirao da se poslovi obavljaju na siguran način; tuženik nije dostavio vještaku dodatnu dokumentaciju. Vještak napominje kako smatra da postoji i doprinos tužitelja jer da nije upozorio tuženika o nedostatku zaštitne ograde. Na temelju vještačenja je utvrđeno da postoji odgovornost i poslodavca i radnika za nastanak štetnog događaja. Ovaj sud smatra da postoji podijeljena odgovornost u omjeru 50:50%, odnosno da je poslodavac odgovoran za nastanak štetnog odgaja u omjeru od 50%, ali i da postoji doprinos radnika u omjeru od 50%.

22. S obzirom na ovako utvrđenu odgovornost i doprinos štetnom događaju, trebalo je cijeniti i tužbeni zahtjev s obzirom na visinu.

23. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05.

25. Medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. sc. Jakši Filipoviću (str. 173 i 174 spisa) utvrđeno je da je ŽĆ rođ. 1977. godine u štetnom događaju zadobio ozljedu: prijelom desne petne kosti. Ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji srednjeg stupnja uz zaostalu bolnost desnog gležnja. Zdravstveni karton nije dostavljen. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 10%. Oštećenik ŽĆ je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 75 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jednog dana, strah srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 70 dana kumulativno. Tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna dva sata dnevno kroz 70 dana. Naruženje ne postoji.

26. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prigovarao je tuženik navodeći da vještak nije naveo kada je završeno liječenje tužitelja. Tuženik osporava uzročno- posljedičnu vezu između ozljeda tužitelja i navodnog štetnog događaja, te prigovara nalazu i mišljenju u dijelu u kojem se ocjenjuju navodne trajne posljedice u opsegu od čak 10%. Tuženik smatra da su nastale ozljede lakše naravi, da su uspješno sanirane i zaliječene, a da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen. Tuženik je prigovarao obimu tuđe pomoći.

27. Na ročištu održanom 14.03.2024. medicinski vještak dr. Jakša Filipović (str. 194 i 195 spisa), je naveo da je predmetna ozljeda tužitelja mogla nastati u dinamici ozljeđivanja kako je navedeno u tužbi, nadalje evidentiran je svježi prijelom kod ozljeđivanja tako da ozljeda, kako je opisana, nema poveznica s eventualno prijašnjim ozljedama, a da je prijašnjih ozljeda bilo vjerojatno bi iste bile opisane kao stare u RTG obradi neposredno po ozljeđivanju. Smatra da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć 2 sata dnevno kroz 70 dana jer tužitelj i dalje koristi štake, a u prije navedenom intervalu, odnosno intervalu prije kontrole fizijatra od 29.11.2021. tužitelju je bila potrebna navedena tuđa pomoć. Vještak je naveo da je tužitelj trebao koristiti štake dok prijelomi nisu dovoljno zacijelili da se optereti ekstremitet, odnosno desna noga. Liječenje u predmetnom štetnom događaju završava sa zadnjim nalazom, a to je 27.04.2023. Na upit kako vještak komentira da je u RTG dokumentaciji naveden prijelom lijeve kosti, vještak je odgovorio da promjene desnog-lijevog ekstremiteta su omaška, što je on naveo i u svom nalazu i mišljenju, a ta omaška se na više mjesta provlači kroz medicinsku dokumentaciju. Vještak Filipović je izvršio pregled tužitelja te je medicinski evidentno da se radi o desnom ekstremitetu, o teškoj tjelesnoj ozljedi gdje nije moguće ni klinički zamijeniti ekstremitete (vizualno, palpatorno).

28. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (44 godine), ovaj sud smatra da bi tužitelju za taj vid neimovinske štete pripadala pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 1.750,00 EUR, ali s obzirom da je utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 50%, tužitelju je dosuđena polovica zatraženog iznosa, odnosno 875,00 EUR, dok je s preostalim dijelom u visini od 875,00 EUR tužitelj odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

29. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da bi tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 135/11, 78/15), pripadala pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.500,00 EUR, ali s obzirom da je utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 50%, tužitelju je dosuđena polovica zatraženog iznosa, odnosno 750,00 EUR, dok je s preostalim dijelom u visini od 750,00 EUR tužitelj odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

30. Kod tužitelja su, po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 10% ukupno. Imajući u vidu postotak smanjenja životne aktivnosti, te naprijed navedene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, ovaj sud smatra da bi tužitelju za taj vid neimovinske štete pripadala pravična novčana naknada u visini od 2.000,00 EUR. S obzirom da je utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 50%, tužitelju je dosuđena polovica toga iznosa, odnosno 1.000,00 EUR, dok je s preostalim dijelom u visini od 3.000,00 EUR tužitelj odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen (tužitelj je konačno potraživao za ovaj vid neimovinske štete 4.000,00 EUR).

31. Kod tužitelja nije nastupilo naruženje.

32. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć po 2 sata dnevno kroz 70 dana, odnosno sveukupno 140 sati. Tužitelju su tuđu pomoć pružali ukućani. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i kada joj tuđu pomoć pružaju članovi obitelji. Ovaj sud smatra da tužitelju na ime imovinske štete - tuđe pomoći, pripada iznos od 490,00 eura (140 x 3,5 eura po satu), odnosno smatra iznos od 3,5 € po jednom satu primjerenim iznosom imajući u vidu trenutnu sudsku praksu. S obzirom da je utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u visini od 50%, tužitelju je dosuđena polovica iznosa 490,00 EUR, odnosno iznos od 245,00 EUR, dok je s preostalim dijelom konačno zatraženog iznosa u visini od 405,00 EUR tužitelj odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen (konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj je na ime tuđe pomoći potraživao ukupno 650,00 EUR).

33. Dakle, tužitelju je na ime fizičkih boli dosuđeno 875,00 EUR, na ime pretrpljenog straha 750,00 EUR, na ime smanjenja životnih aktivnosti 1.000,00 EUR, te na ime tuđe pomoći 245,00 EUR, odnosno ukupno 2.870,00 EUR. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva do konačno potraživanih 7.900,00 EUR tužitelj je odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

34. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđene glavnice neimovinske i imovinske štete potražuje zatezne kamate tekuće od 23.06.2022., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a što je u skladu s naprijed navedenom odredbom ZOO-a. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

35. Nakon što je tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (u tužbi potražuje isplatu iznosa od 9.887,85 eura), na iznos od konačnih 7.900,00 eura, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 28.11.2023. (str. 191 spisa) navodeći da smanjenje postojećeg tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Budući da se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju dijela tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku, odnosno u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. II izreke ove presude). Naime, stav je sudske prakse iznesen primjerice u Odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Pž 6985/2003 od 17.01.2006. da u slučaju kada se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva mora meritorno odlučiti. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema sudskoj praksi ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe. Razlika između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva (9.887,85 eura) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (7.900,00 eura) iznosi 1.987,85 eura. Stoga je ovaj sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 1.987,85 eura.

36. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u smislu čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga je zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak odbijen kao neosnovan (točka II izreke).

37.Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

38. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 252.

39. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na listu 253 i 254.

40. Tužitelj je djelomično uspio u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 9.887,85 eura, a tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 2.870,00 eura.

41. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kad se stavi u omjer uspjeh tužitelja u odnosu na VPS (2.870,00 eura / 9.887,85 eura) proizlazi, da je tužitelj uspio u sporu sa 29%, a da je uspjeh tuženika 71% VPS-a. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka tuženika koji je uspio u ovoj parnici u većoj mjeri treba oduzeti postotak tužitelja koji je uspio u ovoj parnici u manjoj mjeri. Kad se to učini odnosno kad se od 71% oduzme 29% dobije se konačni uspjeh tuženika od 42%. Slijedom navedenog tuženiku bi pripadalo: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova; za sastav 4 obrazložena podneska od 06.11.2023., 28.11.2023., 25.03.2024. i 22.04.2025., za svaki po 100 bodova; za zastupanje na ročištima od 01.06.2023., 19.09.2023., 14.03.2024., 13.05.2024., 19.09.2024., 30.12.2024., 15.05.2025. , za svako po 100 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. Kada se navedeno zbroji dobije se iznos od 1350 bodova. Međutim s obzirom, da je konačan uspjeh tuženika u ovoj parnici 42%, navedeni broj bodova se umanjuje do iznosa od 42%, te se dobije 567 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). 567 bodova izraženo u novcu iznosi 1.134,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tbr. 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 283,50 eura. Nadalje, tuženiku je u cijelosti priznat trošak predujma za vještačenje po vještaku za zaštitu na radu u visini od 300,00 EUR, te predujma za pristup medicinskog vještaka na ročište u visini od 33,18 EUR i predujma za pristup vještaka za zaštitu na radu na ročište u visini od 33,18 EUR. Sveukupno je tuženiku, sukladno njegovom uspjehu u ovome sporu, priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.783,86 eura. Odluku o sudskim pristojbama, sud će donijeti po pravomoćnom okončanju ovoga spora posebnim rješenjem, sukladno uspjehu pojedine stranke u sporu.

42. Tuženik je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16) takav zahtjev tuženika je osnovan, pa mu je sud na dosuđeni trošak dosudio i zatezne kamate koje teku od 25. lipnja 2025., do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

43. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 25. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja, odvjetnici iz OD Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba

- pun. tuženika, odvjetnici iz OD Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba