Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž-1661/2023-3
|
Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž-1661/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz N., OIB ..., i I. K. iz N., OIB ..., zastupanih po punomoćniku V. P., odvjetniku iz O., protiv tuženika Bolnice, N. OIB ..., iz N., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u OD R. i P. d.o.o. iz O., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj Pn-11/2022-18 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj Pn-11/2022-18 od 12. svibnja 2023.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Bolnica, N. OIB: ..., isplatiti I-tužitelju K. B., OIB: ... i II-tužiteljici I. K., OIB: ... na ime naknade imovinske štete iznos od 28.373,33 kn zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od dana 06.08.2021. godine pa do isplate, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude."
2. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren sa 995,42 Eur/7.500,00 kuna u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
3. Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:
a) tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka, predlažu da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te tužiteljima dosudi troškove postupka a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
b) tuženik u odluci o troškovima postupka, predlaže da se rješenje o troškovima preinači jer isto nije zakonito i da se tuženiku u cijelosti dosude svi troškovi postupka.
4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužitelji potražuju od tuženika iz razloga što bi im utužena šteta nastala uslijed propuštenog plaćenog turističkog putovanja i pretrpljene (zbog toga) povrede prava osobnosti, nastala zbog propuštanja tuženika koji im je po naručenom i plaćenom PCR-a testu izdao samo EU digitalne covid potvrde, ali ne i nalaze testiranja, a koji nalazi su im bili preduvjet za odlazak na avion i odlazak na planirano putovanje.
8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) iz članka 354. stavka 2. točke 11., ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu, budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.
9. Nije počinjena ni bitna povreda ZPP-a iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 7. i 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti donio odluku u konkretnoj pravnoj stvari.
10. Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
11. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da su tužitelji namjeravali putovati 7. kolovoza 2021. (subota) na turističko putovanje na Maldive,
- da je u to vrijeme bila pandemija Covida i da su trebali imati valjani nalaz PCR testa, da bi mogli realizirati putovanje,
- da putovanje nije realizirano,
- da su putne karte plaćene u iznosu od 28.373,33 kune,
- da nisu mogli ostvariti povrat uloženih novčanih sredstva jer da ih je agencija obavijestila da su zbog njihovog propusta, jer nisu imali odgovarajuću covid potvrdu povrat sredstava nemoguć,
- da su na dan putovanja u zračnoj luci dr. Franjo Tuđman upozoreni da ne posjeduju valjane nalaze PCR testa, te da su potvrde koje su posjedovali nevažeće za putovanje,
- da su testiranje napravili kod tuženika,
- da su tužitelji bili naručeni kod tuženika radi covid testiranja putem PCR testa i da prema navodima tuženika toga dana izvršeno je 139 antigentskih testiranja i 3 PCR testa među kojima su bili i testovi tužitelja, te da je to bilo testiranje za privatne svrhe koje se naplaćuje,
- da su potvrde stigle dan prije putovanja,
- da, da su tužitelji zatražili izdavanje PCR testa, tuženik bi izdao takav nalaz, ali s obzirom da to nisu tražili izdao je EU digitalnu potvrdu jer se nalazi PCR testiranja tada nisu izdavali po službenoj dužnosti već samo na izričiti zahtjev,
- da tuženik nije znao niti je mogao znati koja je dokumentacija potrebna za putovanje na Maldive,
- da su potvrde uručene dan prije putovanja.
12. Prema utvrđenju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužiteljima iz razloga jer nema dokaza koji potvrđuju navode tužitelja, a koje tuženik izričito negira, da su od tuženika zahtijevali izdavanje nalaza PCR testiranja, a da su im djelatnici tuženika to odbili uvjeravajući ih da im je za njihovo putovanje dovoljna EU digitalna Covid potvrda. Tužitelji, dakle, tijekom postupka ničim ne dokazuju da su možebitno dovedeni u zabludu od strane tuženika. S druge strane, sva tri saslušana svjedoka su suglasno iskazivala o tome da je bolnica mogla izdati takav nalaz na pacijentovo traženje, kojeg su u tom slučaju sastavljali izvan bolničkog informatičkog sustava a preko kojeg su se izdavale samo potvrde, te su negirali da bi ijednu testiranu osobu uvjeravali u to da joj nalaz pored EU digitalne Covid potvrde ne treba.
13. S druge strane odnos stranaka nije bio zakonom ustanovljen, već je nastao pristajanjem na sklapanje ugovora, jer su tužitelji naručili određenu uslugu koju je tuženik trebao izvršiti.
14. Tužitelji su po preuzimanju EU digitalnih potvrda, mogli i morali uobičajenim pregledom razaznati da na dobivenim potvrdama nigdje ne piše "nalaz" i da potreban nalaz za njihovo putovanje zaista nisu dobili, te su na taj očiti nedostatak, a nikako ne skriveni, trebali odmah reagirati i zahtijevati nalaz koji im je potreban, a tvrdili su da su znali da je po uputama agencije bio potreban isključivo negativan PCR nalaz, a ne potvrda. Radi toga tužitelji nisu mogli biti dovedeni u zabludu, a pogotovo ne neotklonjivu.
15. Naime, po mišljenu ovog suda, format, sadržaj, a posebice sam naslov potvrde koju su tužitelji dobili od tuženika, jesu takvi da su tužitelji morali uvidjeti da nisu dobili ono što im je potrebno prema uputama putničke agencije, a koje upute tuženik nije morao znati. Preuzimajući od tuženika EU digitalnu Covid potvrdu, pristali su na drugi "proizvod", pa je pristajanjem na drugi proizvod, rizik nedostataka primljene stvari prešao na njih, i tuženik kao davatelj usluge/prodavatelj više ne odgovara za njih, pa nastavno tome, gubi se uzročno posljedična veza između radnje tuženika i štete, a time i njegova odgovornost za štetu.
16. Tužitelji su ti koji su se morali informirati i znati što im je sve od dokumentacije bilo potrebno za njihovo turističko putovanje, te tuženik nije morao znati razlog zbog kojeg se tužitelji testiraju niti koju vrstu testiranja trebaju, a zbog čega tužitelji nisu mogli biti dovedeni u dopuštenu i neotklonjivu zabludu od strane tuženika ni u slučaju da je dokazano da ih je tuženik uvjeravao u dostatnost izdanih potvrda. Prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja tužitelji su sami doprinijeli nastanku štete, jer su se uputili na putovanje a da se nisu adekvatno informirali i pribavili dokumentaciju neophodnu za ostvarenje planiranog putovanja. Upravo je u izdanoj EU Covid potvrdi navedeno kako ista ne predstavlja putnu ispravu, te da je prije putovanja potrebno provjeriti važeće mjere i ograničenja koja se primjenjuju u zemlji odredišta. To nije bila obaveza tuženika.
17. Naime, iz postupka proizlazi da su tužitelji znali i tvrdili da su bili upoznati po uputama agencije da im je za potrebe putovanja bio potreban isključivo negativan PCR nalaz, a ne potvrda.
18. Prema tome, tužitelji ne samo da nisu dokazali da su tuženika upozorili da im nije dostatna EU digitalna potvrda, nego nisu ni na vrijeme provjerili koja im je točna dokumentacija potrebna za ulazak u Maldive (a nesporno je da je na internetskim stranicama nije pisalo da je za ulazak u Maldive potrebna EU Covid potvrda) u doba pandemije Covid 19, kada su mjere za izlazak i ulazak u svaku državu bile znatno pooštrene, pa je dakle propust tužitelja, a ne tuženika, nastao zbog činjenice što su isti morali i mogli razlikovati EU digitalne potvrde od nalaza da su negativni na Covid 19.
19. Naime, životno je i logično da su mogli uočiti da je na navedenoj potvrdi koju je izdao tuženik nigdje nije napisana riječ nalaz, pa su tužitelji trebali sukladno uputama s internetske stranice i agencije, zatražiti od tuženika izdavanje nalaza a nakon što im je izdana potvrda, a s obzirom na činjenicu da im je EU digitalna potvrda izdana dan prije putovanja, imali su dovoljno vremena za reagirati i zatražiti od tuženika da im izda nalaz a ne potvrdu.
20. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, stoga je žalba tužitelja odbijena, a prvostupanjska presuda u točki I. njene izreke potvrđena, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
21. Međutim, nisu osnovane žalbe ni tužitelja a ni tuženika, glede odluke o troškovima postupka koja odluka je donesena temeljem vrijednosti predmeta spora, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, stoga su kao takve odbijene, a prvostupanjska presuda potvrđena u točki II. njene izreke, temeljem odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a.
22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu tužitelja, budući da prema utvrđenju ovog suda, ta postupovna radnja u ovoj fazi postupka nije bila neophodna.
U Splitu 30. kolovoza 2023.
|
Predsjednica vijeća: Marija Šimičić, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.