Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Psp-37/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tužene IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 13. svibnja 2025., u nazočnosti stranka i punomoćnika stranaka, po objavi 25. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužena IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužiteljicu EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu kuće na adresi u [adresa], i to na način da je točno neutvrđenog dana u vremenskom periodu između 10.10.2024. i 17.10.2024. godine, za što je tužiteljica saznala 17.10.2024. godine, promijenila bravu i ključeve na ulaznim vratima kuće, te bravu zaključala onemogućivši na taj način tužiteljici da ulazi u kuću, čime je tužiteljici oduzela posjed kuće, pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati staru bravu na ulaznim vratima kuće ili da tužiteljici preda sve ključeve nove brave, te se tuženoj ujedno za ubuduće zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 497,50 EUR / 3.748,41 kn, sa zz kamatama tekućim od 25. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2006. živjela u kući na adresi u [adresa] sa suprugom ZN i djecom, da je brak između nje i spuruga razveden, nakon čega je tužiteljica u kući nastavila živjeti sa svojom mlt. kćeri ŽN i sinom DN, dok je suprug iz kuće odselio još 2022. , tako da je tužiteljica jedina imala ključ kuće.

Navodi da je 4. kolovoza 2024. sa svojom mlt. kćeri otišla u stan svog sina u [adresa], na adresi [adresa], nakon čega je njezin sin tri tjedna u rujnu ove godine boravio u kući, te je tužiteljica kuću redovito obilazila, a zadnji put je ušla u kuću 10. listopada 2024. Dana 17. listopada 2024. tužiteljica je kao svaki put do tada išla u kuću u kojoj se nalaze njezine osobne stvari i stvari njezine kćeri, te tom prilikom nije mogla otključati ulazna vrata kuće, budući je tužena na istoj promijenila bravu i ključeve, te joj je na taj način onemogućila ulazak u kuću. Tužiteljica je o čitavom događaju obavijestila Policijsku postaju Karlovac s ispostavom Vojnić, čiji su djelatnici izašli na lice mjesta i zapisnički utvrdili zatečeno stanje. Navodi da tužena od tada ne dopušta tužiteljici ulazak u kuću, te joj odbija predati ključeve od ulaznih vrata kuće.

Navodi nadalje da se u kući nalaze osobne stvari koje pripadaju njoj i njezinoj djeci, te da tužena nikada prije nije imala ključ od kuće, nego je bez ikakve pravne osnove, na silu, bez znanja i dopuštenja tužiteljice ušla u predmetnu kuću i promijenila bravu na ulaznim vratima. Predlaže da sud udovolji tužbenom zahtejvu.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je točno da je brak između tužiteljice i ZN razveden te da je tužiteljica nastavila živjeti u kući tužene s mlt. djecom. Navodi da je tužena je 10.listopada 2023. poslala tužiteljici opomenu pred tužbu radi iseljenja koju opomenu je tužiteljica zaprimila dana 12.10.2023., te da je tužiteljica se konačno dana 04.08.2024. iselila iz nekretnine tužene. Tužena je nakon toga tražila tužiteljicu da joj vrati ključ i to pisanim putem dana 07.08.2024. ( poslala je sms poruku), međutim tužiteljica je poruku ignorirala. Tužena je najavila tužiteljici da će promijeniti bravu i odjaviti je s adrese budući da više nema zašto dolaziti i ulaziti u njenu nekretninu. Tužiteljica ima svoju nekretninu koja se nalazi neposredno blizu nekretnine tužene te nema potrebe da se više ulazi u nekretninu tužene. Navodi da se vodi kazneni postupak protiv tužiteljice zbog počinjenja kaznenih djela iz čl.117st.1 I 2 KZ/11 na štetu CN (majke tužene) koja živi u predmetnoj nekretnini. Navodi da tužiteljica ima drugih nekretnina u kojima može živjeti i nema potrebe da živi u nekretnini tužene ni da u istu ima mogućnost ulaska, te je tužena je pravovremeno podnijela zahtjev tužiteljici da se iseli i dovoljno dugo čekala to je tužiteljica konačno napustila posjed nekretnine tužene dana 4.8.2024. Navodi da su netočni navodi tužiteljice da je otišla na 3 tjedna, tužiteljica je organizirala selidbu i odnijela svoje stvari. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje CN i saslušanjem stranka.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio odluku kao u izreci.

5. Tužiteljica u postupku traži posjedovnu zaštitu u odnosu na kuću u [adresa], tvrdeći da je posljednji mirni i stvarni posjednik, te da ju je tužena smetala u posjedu na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima kuće i istu zaključala, onemogućivši na taj način tužiteljici posjed.

6. Sam čin smetanja kuće nije sporan odnosno nije sporno da je tužena promijenila bravu na ulaznim vratima u kuću.

7. U osnovi je sporan posljednji posjed, obzirom na tvrdnju tužene da je prije promjene brave tužiteljica iselila iz kuće i to 4.8.2024., po pisanoj opomeni tužene, dakle napustila posjed kuće.

8. Kod toga nije sporno da je vlasnica predmetne kuće u [adresa] tužena (ranije je bila njena majka CN), time da stranke govore o tzv. "staroj kući", da se u istom dvorištu nalazi još jedna kuća tzv. "nova kuća" koju su gradili tužiteljica i bivši suprug, te tužena govori o "tužiteljičinoj kući", i u dvorištu se još nalazi jedna dvorišna zgrada.

8.1. Inače tužena je majka bivšeg supruga tužiteljice ZN, dakle bivša svekrva tužiteljice.

9. Prema odredbi čl. 22. st.2. ZV sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili drugom interesu.

9.1. U postupku smetanja posjeda zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na vlasništvo tj. pravo na posjed i pravni temelj posjeda.

10. Iz iskaza svjedokinje CN, majke tužene, proizlazi da je svjedokinja bila vlasnica predmetne (stare) kuće, ali da je istu ugovorom o doživotnom (tj. dosmrtnom) uzdržavanju ostavila kćeri tj. tuženoj, da su u kući dok su bili u braku živjeli tužiteljica i suprug ZN (unuk svjedokinje) sa dvoje djece, a svjedokinja u garaži u istom dvorištu gdje su je preselili, da je nakon razvoda braka unuk iselio iz kuće (otišao u Njemačku) i nije dvije i pol godine dolazio, a tužiteljica je ostala u kući, da se i tužiteljica sa djecom iselila 2024. pred obljetnicu "Oluje" .

10.1. Svjedokinja je u iskazu najprije navela da, kada je preseljena u garažu, je imala ključeve i garaže i predmetne kuće, da bi nakon toga na postavljeno joj pitanje "da li je netko promijenio bravu na vratima kuće" iskazala da je bravu promijenila njena kćer, tužena, jer je morala ući u svoju kuću, a da kćer nije imala ključeve i da je ključeve imala samo tužiteljica, a na pitanje svjedokinji da li je ona imala ključeve, svjedokinja je iskazala da ona nije imala ključeve.

11. Dakle, iz iskaza svjedokinje se zaključuje i proizlazi da je ključeve predmetne kuće imala samo tužiteljica, a svjedokinja i njena kćer, tužena, nisu imale ključeve.

11.1. Također je i tužena u svom iskazu navela da ona ključeve predmetne kuće nije nikada imala.

11.2. Kod toga je nesporno, a utvrđeno je temeljem iskaza tužene i tužiteljice su odnosi između stranaka do razvoda braka tužiteljice i supruga ZN bili dobri, da je tužena u tom razdoblju dobrih odnosa, kada je dolazila iz Pule (gdje je radila) boravila i bila s njima u predmetnoj kući, a kada su se tužiteljica i suprug ZN razveli, odnosi stranka su se poremetili, te je nakon što je suprug napustio kuću, 2022.godine, samo tužiteljica sa djecom ostala živjeti i koristiti predmetnu kuću, a tužena kada je dolazila iz Pule bila je i boravila u drugoj, novoj kući, tužena navodi "tužiteljičinoj kući", i tu je koristila jednu sobu.

12. Dakle, nesporno je da od 2022. tužena nije bila u posjedu predmetne kuće, nije imala ključeve, kao ni njena majka, svjedokinja CN, već je ključeve imala samo tužiteljica i bila je u posjedu.

13. Međutim, sporno je da li je tužiteljica prije promjene brave već iselila iz kuće i napustila posjed kuće, pred obljetnicu "Oluje", tj. 4. 8.2024., a kao tvrdi tužena.

14. U smislu odredbe čl. 19. st.1. ZV, posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, a u smislu čl. 28. st.1. ZV posjed stvari je prestao kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.

14.1. Prema stajalištu sudske prakse posjed gubi onaj posjednik koji prestane obavljati faktičnu vlast na stvari svojom voljom, a kod čega nisu pravno odlučni motivi takvog postupanja.

15. Tužena tvrdi da je od tužiteljice pismeno tražila da se iseli iz kuće, što je točno i što proizlazi iz Opomene pred tužbu (str. 11 i 12 spisa), pisane po punomoćnici odvjetnici, koju je tužiteljica primila 22.10.2023., a u kojoj se navodi da je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju vlasništvo na kući prenijeto na tuženu i da je tužiteljica dužna najkasnije u roku od 8 dana od primitka opomene iseliti iz nekretnine.

16. Tužiteljica je u iskazu navela:

-da je u kući u [adresa] živjela sa suprugom ZN i djecom, da se suprug iselio 2022. godine, ona je ostala u kući živjeti s mldb. kćeri, a sin je već bio punoljetan i isto je u 8. mjesecu 2022. otišao raditi u Njemačku,

-da je točno je da ona 4. 8. 2024. otišla s mldb. kćeri u stan u [adresa], na [adresa], a radi se o stanju njenog sina DN,

-na pitanje suca da li to znači da se onda iselila iz kuće i otišai živjeti u stan u [adresa], tužiteljica je iskazala da se iselila jer joj je kćer završila osnovnu školi i da bi joj omogućila daljnje školovanje preselili su se u [adresa], selili uz pomoć prijatelja koji je doveo jedan mali kamiončić za selidbu, ali da je nakon toga sa kćeri dolazila u predmetu kuću u [adresa] i obilazila kuću, da je inače iz kuće uzela dječju sobu i četiri mala ormarića i dva kreveta i osobne stvari, a sve drugo je ostalo,

-da su naime ona i suprug u toj kući živjeli 18 godina i ostale su stvari, pa je tako ostao namještaj, dio tužiteljičinih osobnih stvari npr. roba,

-kada je tužena promijenila bravu po njenom saznanju je tužena osobne stvari tužiteljice i djece iz ormara iselila, iznijela ih je iz kuće u drugu dvorišnu kuću,

-sada nema ključeve i od jedne kuće (ni predmetne stare kuće, ni nove).

17. Tužena je u iskazu navela:

-da je tužiteljica je bila malo agresivna jer je bila je u postupku razvoda , napala je i majku od tužene i tuženu je ponekad gurala i zato tužena nije htjela s tužiteljicom imati posla,

-da je što se tiče stare kuće u kojoj je tužiteljica bila, tražila od tužiteljice da se iz kuće iseli i da se tužiteljica tek prošle godine (2024) za praznik u kolovozu mjesecu iselila, a obzirom je bio praznik nije se mogla nikome obratiti, a nije ni slikala njeno iseljenje,

-nakon što je tužiteljica iselila tužena tada još nije ušla u kuću, jer je tužiteljica dolazila i odlazila i uzimala neke svoje stvari, sve do dana kad su tuženoj došli majstori za sat za vodu, a tužiteljica je tu večer bila u kući i tužena je vidjela da je prozor na kući ostao iza tužiteljice otvoren, a isto tako i ulazna vrata, to je tako bilo cijelu noć otvoreno, pa je nazvala tužiteljicu nazvala na mobitel ali ju je ona blokirala,

-tužena nije znala je li tužiteljica to ostavila otvoreno ili su možda bili provalnici, pa je zato zvala policiju i s policijom ušla u kuću, vrata su bila otključana, a u kući su bile razbacane neke tužiteljičine stvari i kutije, a kako je počela seliti, da je onda tužiteljica došla uvečer i tužena joj je rekla da je to ostavila otvoreno, na što je tužiteljica odgovorila da će ostaviti i drugi puta, i nakon toga je tužena promijenila bravu i kada je tužena drugi puta došla i nije mogla u kuću i zvala je policiju,

-da je nakon toga iz te stare kuće u kojoj je tužiteljica bila, tužena počela iznositi njene stvari koje su ostale, i to iz te stare kuću u drugu tužiteljičinu (novu) kuću u istom dvorištu, ali je, budući se umorila odustala i opet je zvala tužiteljicu da dođe i da prenese te svoje stvari, te ju i sada isto moli i zove da to napravi,

-na pitanje suca ima li u toj staroj kući ima još nekih tužiteljičinih stvari tužena odgovorila "pa ima, a gdje je moj sin u svemu tome i ja".

-kada se tužiteljica selila kamionom vidjela je u tom kamionu krevete, ormare, stoliće, neke kutije koliko toga u kamion može stati, kamion je bio pun i vozila je non stop, te je vozila i u svom autu dok je god dolazila i u svom je autu odvozila stvari,

-na pitanje te stvari koje su ostale jesu li to zajedničke stvari tužena je iskazala da u kutijama koje je prenijela nije gledala koje su stvari unutra, a isto tako i iz ormara nije gledala, a da su to su njihove stvari i njenog sina i od unuka.

-sada živu u toj staroj (predmetnoj ) kući, a u drugoj (novoj) kući ne živi nitko.

18. Prije svega valja reći da se ne može prihvatiti tvrdnja tužene da je po njenoj Opomeni pred tužbu, tužiteljica iselila iz kuće. Naime tu opomenu je tužena tužiteljici poslala tj. tužiteljica ju je primila 22.10.2023., a tužiteljica je sa kćeri u stan otišla 4.8.2024., dakle skoro godinu dana nakon opomene, pa se ne može govoriti o postupanju po opomeni za iseljenje i predaju ključeva.

18.1. Iako je, što je nesporno, tužiteljica u stan u [adresa] sa mldb. kćeri preselila 4.8.2024., to ne znači da je napustila posjed predmetne kuće, i da je prestala obavljati faktičnu vlast, kod čega faktična vlast znači mogućnost posjednika faktičkog raspolaganja stvari.

18.2. Nesporno je da je tužiteljica iz kuće u [adresa] u stan u [adresa] prenijela dio namještaja, dječju sobu i četiri mala ormarića i dva kreveta, te dio osobnih stvari. Međutim isto je tako nesporno da je dio tužiteljičinih i kćerinih osobnih stvari i namještaja ostalo u kući u [adresa], a što proizlazi iz iskaza tužene (da u kući ima još tužiteljičinih stvari, da je dio stvari nakon promjene brave tužena preselila iz stare kuće u novu kuću, da je zvala tuženu da dođe i prenese svoje stvari) .

18.3. Također je nesporno da je tužiteljica nakon 4.8.2024. i dalje dolazila i obilazila kuću u [adresa], a proizlazi iz njenog iskaza, ali i iz iskaza tužene i to dijela iskaza u kojem navodi "da nakon što je tužena iselila da tada (tužena) još nije ušla u kuću jer je ona (tužiteljica) dolazila i odlazila i uzimala neke svoje stvari….".

18.4. Nesporno da tužena nije ostavila ključeva kuće i nije ih predala tuženoj.

18.5. Temeljem svega navedenog, kao nespornim se nameće zaključak, da je sve do spornog čina smetanja posjeda (promjene brave), tužiteljica bila u posljednjem i mirnom posjedu kuće, da posjed nije napustila, da je ona imala faktičnu vlast na stvari tj. kući i nije prestala obavljati tu faktičnu vlast, jer je isključivo ona ima ključeve kuće, u kući su i dalje bile njene i kćerine osobne stvari, a u kuću je dolazila i nakon 4.8.2024. kako i kada je htjela, sve do spornog čina smetanja tj. promjene brave.

19. Dakle, kako je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu kuće, tužena ju je promjenom brave ulaznih vrata smetala u posjedu, slijedom čega je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužtieljice.

20. O troškovima postupka.

20.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19), te tužiteljici koja je u postupku uspjela pripada trošak u cijelosti.

20.2. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji pripada prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) te joj za cijeli postupak pripada jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7.t.2.) uvećano za PDV od 125,00 EUR, što je 625,00 EUR, čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu od 13,27 EUR, i na rješenje od 26,54 EUR, što je ukupno 664,81 EUR.

U Karlovcu 25. lipnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se resuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu

2. Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu