REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Obrtnička 2
Poslovni broj: Povrv-488/2022-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BN vl. obrta [obrt], obrta za trgovinu i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Lion Media j.d.o.o., OIB: 96104340641, iz Bestovja, Dr. Franje Tuđmana 39, zastupani po punomoćniku Ivi Pletikosa, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, dana 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Višnje Antoš, iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 159247-2022, sudski predmet: Ovrv-334/2022 Općinskog suda u Novom Zagrebu, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-18/2022 od dana 13.06.2022. godine u dijelu kojem je tuženiku Lion Media j.d.o.o., OIB: 96104340641, iz Bestovja, Dr. Franje Tuđmana 39 naloženo isplatiti tužiteljici BN vl. obrta [obrt], obrta za trgovinu i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 637,08 EUR/ 4.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.12.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.11.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.12.2021. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 15.01.2022. godina pa do isplate,
- 53,09 EUR / 400,00 kn od 15.01.2022. godina pa do isplate,
po stopi koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Lion Media j.d.o.o., OIB: 96104340641, iz Bestovja, Dr. Franje Tuđmana 39 naknaditi tužiteljici BN vl. obrta [obrt], obrta za trgovinu i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 776,54 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Lion Media j.d.o.o., OIB: 96104340641, iz Bestovja, Dr. Franje Tuđmana 39 naknaditi tužiteljici BN vl. obrta [obrt], obrta za trgovinu i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove ovršnog postupka u iznosu od 99,54 Eura (750,00 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 25. lipnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica je prvotno kao ovrhovoditelj podnijela tužbu protiv tuženika, tada ovršenika radi novčane tražbine.
Javni bilježnik Željka Antoš iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv- 334/2022 dana 13. lipnja 2022.
Ovršenik je uložio prigovor na navedeno rješenje o ovrsi.
U prigovoru ovršenik navodi da u cijelosti pobija spomenuto rješenje o ovrsi, odnosno osnovu i visinu tražbine ovrhovoditelja obzirom da je ista u cijelosti neosnovana, te da ovršenik nema evidentirano dugovanje prema ovrhovoditelju, već suprotno tome ima potraživanje prema istom.
Ovršenik navodi da je ovrhovoditelj dana 10. siječnja 2022. uputio ovršeniku e- mail dopis, a dana 11. siječnja 2022. ovršenik je uputio odgovor na gore citirani e-mail dopis, te se tuženik nadalje poziva na mail korespondenciju između stranaka.
Zaključno ovršenik navodi da je evidentno da ovrhovoditelj nije uredno izvršavao svoje obveze u skladu sa dogovorom sa ovršenikom, slijedom čega ovršenik ukazuje potraživanje ovrhovoditelja u potpunosti neosnovanim. S druge strane, ovršenik je u cijelosti izvršio svoje obveze prema ovrhovoditelju, sve u skladu sa postignutim dogovorom. Slijedom navedenog ovršenik predlaže da nadležni sud ukine Rješenje o ovrsi, te postupak nastavi kao u povodu platnog naloga.
Tužiteljica se podneskom od 26. listopada 2022. očitovala na prigovor ovršenika, te ističe da nisu istinite tvrdnje ovršenika da nema evidentirano dugovanje prema ovrhovoditeljici, već suprotno ima potraživanje prema istoj.
Nadalje navodi da se njeno potraživanje temelji na međusobno zaključenim ugovorima: Ugovor o autorskom djelu i suradnji od dana 15.10.2020. i Ugovor o autorskom djelu i suradnji od dana 01.07.2021.
Nadalje tužiteljica navodi da je čl.1. oba ugovora određeno da se ugovor odnosi na stvaranje autorskog djela: Mjesečne kolumne / članka s minimalno 2 kartice teksta (minimalno 750 riječi po članku), koja će biti objavljivana u rubrikama ovršenika.
Odredbom čl.4. oba ugovora predviđen je honorar u iznosu od 400,00 kn, koja se plaća po izdanoj fakturi.
Do srpnja 2021. godine ovršenik je gotovo uvijek sa zakašnjenjem plaćao ispostavljene fakture za autorsko djelo koje je ovrhovoditeljica uredno ispostavljala ovršeniku. Od srpnja do prosinca 2021. godine ovrhovoditeljica je izvršavala svoju obvezu i mjesečno je ispostavljala ovršeniku autorsko djelo, međutim ovršenik je prestao plaćati.
Tužiteljica navodi da je upozoravala ovršenika na dugovanje, a direktorica ovršenika IN je obećavala uplatu, a nakon što je tijekom studenog i prosinca 2021. više puta obećavala da će podmiriti dugovanje, direktorica ovršenika IN je svoju obvezu plaćanja naručenih, a neplaćenih usluga autorskog djela ovrhovoditeljice, datuma 10.01.2022. pokušala kompenzirati sa drugim poslom između istih stranaka, a za koji nije dogovorena nikakva novčana naknada, već razmjena usluga. Naime, direktorica ovršenika IN dana 27.03.2021. godine predložila je poslovnu suradnju na način da ovršenik stavi na svoju Internet stranicu banner sa linkom na knjige ili nove priručnike ovrhovoditeljice, tužiteljica na svoj instragram profil stavi poziv da prate Internet stranicu ovršenice " B." Tužiteljica navodi da je pristala na takav posao, u koje se niti jednom riječju nije spominjala bilo kakva naplata i tek kada je dug tuženika prema tužiteljici temeljem Ugovora o autorskom djelu narastao na 4.800,00 kn, tada je ovršenica zatražila od tužiteljice naplatu za stavljanje bannera, iako je jasno iz ponude za suradnju da se ne radi o naplatnom pravnom poslu. Očito jest da je motiv za izdavanje računa za besplatan pravni posao isključivo izbjegavanje odgovornosti za plaćanje naplatno ugovorenog pravnog posla. Dakle, tužiteljica ističe - ugovorena cijena za usluge nije bila novčana, nego razmjena usluga.
Obzirom da je s vremenom postalo očito kako ovršenik neće plaćati dostavljena autorska djela jer nikakvo obećanje za plaćanje nije izvršeno, te da direktorica ovršenika još povrh svega, nakon brojnih izgovora i obećanja da će platiti, pribjegava i naknadnom izdavanju faktura za besplatan pravni posao, a sve kako bi izbjegla podmirenje predmetnog dugovanja, tužiteljica navodi da je e-mailom dana 10.01.2022. godine otkazala Ugovor o autorskom djelu i suradnji.
Iako nije predmet ovoga postupka, tužiteljica nadalje navodi i kako je direktorica tuženika od tužiteljice koristila i čitav niz usluga individualnog savjetovanja od 12/2019 do 11/2021 putem aplikacije Facebook messanger, uz protuuslugu 30 dana držanja bannera na svojoj web stranici. Iako je usluga savjetovanja stalno korištena, nakon istekla 3o dana bannera na web stranici ovršenika više nije bilo. U periodu od 04.12.2009. do 04.01.2020. godine direktorica ovršenika je zatražila 34 puta savjetovanje, što prema javno objavljenom cjeniku ovrhovoditeljice od 375,00 kn iznosi 12.750,00 kn. U periodu nakon 04.01.2020. pa do 31.01.2020. godine kada više nije bilo bannera, zatraženo je savjetovanje 23 puta, što iznosi 8.625,00 kn. I nakon 31.01.2020. godine savjetovanja su zatražena više puta, a prema slobodnoj procjeni radi se o cca 200.000,00 kn izvršenih i konzumiranih savjetovanja.
Dakle, tužiteljica zaključno navodi kako se dakle, upravo tužena nije držala ranijeg pismenog dogovora, a pri tome je naručila i konzumirala usluge od preko 200.000,00 kn od tužiteljice, pa se ne može pozivati na vlastito nepoštenje.
Dana 18.01.2022. godine punomoćnik tužene je poslao prijedlog za uređenje međusobnih odnosa u kojem je izričito priznato da tužena ne spori postojanje duga od 4.800,00 kn, ali predlaže da se isto kompenzira sa navodnim dugom tužiteljice od 9.000,00 kn, odnosno da nitko nikome ništa nije dužan platiti.
Slijedom navedenog tužiteljica smatra kako je tužena pismeno priznala postojanje duga prema tužiteljici, te smatra kako je dugovanje tužiteljice prema tuženoj izmišljeno samo kako bi se izbjeglo plaćanje dospjelog dugovanja ovršenice, odnosno zloupotrebom prava protivno čl.3.st.3. Zakona o parničnom postupku. Stoga se predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati ovršenicu da plati troškove parničnog postupka.
Tuženik se podneskom od 30. studenog 2022. očitovao na podnesak tužiteljice, posebno na navode tužiteljice da ima potraživanje prema tuženiku temeljem međusobno zaključenih ugovora između ovdje parničnih stranaka i da su tvrdnje tuženika da isti ima potraživanje prema njoj, u cijelosti neosnovane kao i navodi da je tuženik koristio još nekakve dodatne usluge tužiteljice (npr. usluga savjetovanja), koje po njenoj slobodnoj procjeni vrijede oko cca 200.000,00 kuna.
Tuženik ističe da se u cijelosti protivi svim navodima iz gore citiranog podneska tužiteljice od 26. listopada 2022., te ističe kako su ovdje parnične stranke, međusobno poslovno surađivale te su među sobom u vidu poslovne suradnje sklopile određene pravne poslove.
Tuženik također ističe kako je nesporno da su između ovdje parničnih stranaka sklopljeni Ugovori o poslovnoj suradnji temeljem kojih su definirana prava i obveze parničnih stranaka za vrijeme trajanja predmetnih Ugovora.
Isto tako, tuženik ističe, kako nema dugovanje prema tužiteljici, iz razloga jer isti suprotno tome, ima potraživanje prema tužiteljici. Nadalje, tuženik ističe i to kako su parnične stranke uz gore spomenute Ugovore o poslovnoj suradnji, među sobom, usmeno dogovorile još jedan pravni posao u obliku razmjene usluga.
Tuženik navodi da se naime, radi o dogovoru između Tužiteljice i Tuženika, po kojem dogovoru je obveza tuženika bila da na svoju Internet stranicu stavi banner sa linkom na knjige ili nove priručnike Tužiteljice, dok je s druge strane obveza tužiteljice bila da na svom Instagram profilu oglašava Internet stranicu “ B“, koju obvezu tužiteljica nije ispunila na način kako je bilo dogovoreno, te obzirom je tuženik nastavio vršiti svoju obvezu, a tužiteljica nije, u tom smislu više nije bilo kompenzacije, pa je pruženu uslugu tuženik mogao naplatiti.
Dakle, tuženik navodi da je konkretnim usmenim dogovorom, ugovorena je usluga oglašavanja, koju uslugu je tuženik vršio na temelju inicijative i suglasnosti tužiteljice, a koja je za tu uslugu bila dužna tuženiku platiti određeni novčani iznos, sukladno cjeniku koji je javno objavljen i dostupan na web poveznici: https://amazonke.com/marketing, po kojem cjeniku je tuženik ispostavio račun tužiteljici u iznosu od 9.000,00 kuna, koji račun je dospio na naplatu sa danom 17. siječnja 2022.g. Sve to, tuženik je već detaljno izložio tužiteljici u svom dopisu – prijedlog za uređenje međusobnih odnosa od 18. siječnja 2022.g., kojim Prijedlogom je sa tužiteljicom pokušao izvansudskim putem urediti njihova međusobna potraživanja.
Tvrdnja tužiteljice kako tuženik citiranim prijedlogom od 18. siječnja 2022.g. ne spori postojanje svoga duga prema Tužiteljici, iskonstruirana je za potrebe ovog parničnog postupka.
Tuženik navodi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
Isto tako, čl. 196. st. 1. citiranog Zakona dalje propisuje da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, dok stavak 2. istog članka propisuje kako se nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.
Drugim riječima, kada dva pravna subjekta steknu jedan prema drugome istovrsna i dospjela potraživanja, to dovodi do ukidanja uzajamnih ovlaštenja i obveza
– prijeboja, do visine, do koje se uzajamna potraživanja po iznosu jednaka. Sam susret tih potraživanja nema konstitutivan značaj, već je potrebno da jedan od sudionika izjavom danom onom drugom proizvede konstitutivan učinak. Tek tada, prestanak uzajamnih potraživanja nastaje u trenutku kad su se potraživanja realno susrela.
Sukladno navedenom, a u odnosu na predmetnu pravnu situaciju, tuženik ističe, kako obje tražbine glase na novac, obje su dospjele te je jedna strana, u ovom slučaju tuženik, drugoj strani izjavio prijeboj, čime su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke kako bi između ovdje parničnih stranaka došlo do građanskopravnog prebijanja tražbine.
Upravo je izjava o prijeboju koju je u svom prijedlogu od 18. siječnja 2022.g., tuženik uputio tužiteljici, bila njegova glavna intencija, a ne kako to Tužiteljica prezentira u svom podnesku od 26. listopada 2022.g., da je tuženik tužiteljici uputio predmetni prijedlog kako bi priznao dug i na miran način pokušao sanirati samo svoje dugovanje.
Štoviše, u svom prijedlogu od 18. siječnja 2022.g., tuženik je u dobroj namjeri, a sve zbog mogućeg nastavka poslovne suradnje, dao prijedlog tužiteljici da će joj otpisati preostalo potraživanje nakon što se međusobne tražbine prebiju, obzirom bi nakon prijeboja tuženik imao potraživanje prema tužiteljici u iznosu od 4.200,00 kuna.
Suprotno tome, takav prijedlog tužiteljica je zanemarila, kao što je zanemarila i izjavu o prijeboju koju joj je tuženik odaslao, a koju je ista zaprimila.
Obzirom je od strane tuženika dana izjava o prijeboju, a tužiteljica je ipak i nakon toga zatražila ispunjenje obveze, tuženik ističe kako je tužiteljičino potraživanje nastalo i postojalo, ali da je isto naknadno prestalo zbog tuženikova potraživanja i izjave o prijeboju, posljedica čega je da su prijebojem prestala ovlaštenja tužiteljice.
Nadalje, tuženik također ističe kako su tvrdnje tužiteljice da je tuženik koristio kako ista to navodi “još neke dodatne usluge (npr. usluga savjetovanja)“, koje po njenoj slobodnoj procjeni vrijede oko cca 200.000,00 kuna u najmanju ruku neosnovane te da nisu u skladu s istinom.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obvezati Tužiteljicu na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja I-stupanjske odluke pa do konačne isplate, sve u roku od 8 dana.
Podneskom od 5.12.2022. tužiteljica se očitovala na podnesak tuženika te navodi kako tuženik podneskom od dana 30.11.2022. godine potvrđuje da je tužiteljičino potraživanje nastalo, ali smatra da je prestalo izjavom o prijeboju od dana 18.01.2022. godine te dodaje da obzirom da dokument na koji se poziva tuženik nosi naziv: "Prijedlog za uređenje međusobnih odnosa" razvidno jest da se radi o ponudi za uređenje međusobnih odnosa, a ne o Izjavi o prijeboju. I iz teksta navedenog prijedloga vidi se da se samo radi o ponudi za uređenje međusobnih odnosa. Tužiteljica je takvu ponudu odbila dopisom od 24.01.2022. godine.
Dakle, "Prijedlog za uređenje međusobnih odnosa" nije, niti može biti "Izjava o prijeboju".
Nadalje, tužiteljica osporava bilo kakvo potraživanje tuženika prema tužiteljici.
Naime, tužiteljici usluge tuženika nisu niti bile potrebne, a pristala je na ponudu za besplatni pravni posao koji je inicirao tuženik, zbog potreba tuženika, a ne zbog vlastitih potreba, kako bi podignula promet tuženiku, a ne sebi. Tužiteljici usluge tuženika nisu potrebne jer je promet dobar. Stoga je tužiteljica prestala sa oglašavanjem tuženika isključivo iz razloga jer je tuženik prestao izvršavati svoje ugovorne obveze prema sklopljenim Ugovorima o autorskom djelu i suradnji. Dakle, uzročno-posljedična veza prestanka toga nenaplatnog posla je neizvršavanje ugovornih obveza od stranke tuženika. Tuženik se poziva da tužiteljica nije ispunjavala ugovorne obveze nenaplatnog posla, ali ne navodi da je upravo tuženik prvi prestao izvršavati ugovorne naplatne poslove. Nitko se ne može pozvati na vlastito nepoštenje pa tako niti tuženik. Da nije bilo štetne radnje tuženika kojim je prestao plaćati preuzete ugovorne naplatne poslove, suradnja bi se mogla i danas nastaviti. Ovako se čini da je tuženik unaprijed smislio nekakve tužiteljici posve nepotrebne poslove, samo kako bi se mogao poslije izvlačiti da ne plaća ugovorne naplatne pravne poslove i izmislio visinu usluge, koja se u cijelosti osporava.
Iz cjelokupnog stanja spisa vidljivo je da je usluge trebala tuženica, a ne tužiteljica, a što je vidljivo i iz činjenice da je tuženica dvije godine naručivala usluge savjetovanja od tužiteljice (za sve postoji pismena dokumentacija) koju također nije niti pitala koliko ta usluga savjetovanja košta, niti je ništa platila, a koristila je te usluge stalno. Dakle, usluge "bannera" na Internet stranici tuženice trajale su cca mjesec dana, dok je tuženica usluge savjetovanja (besplatnog) koristila dvije godine, pa je zahtjev tuženice da ima pravo na prijeboj posve promašen i zapravo protivan razmjernost činidaba jer kada bi se omjer besplatnih usluga stavio u srazmjer, tuženica bi bila 20-tak puta više dužna nego što potražuje. Stoga je jasno da je navodni prijeboj samo pokušaj izbjegavanja plaćanja ugovornih obveza.
Tužiteljica nadalje navodi da tuženik stoga nema nikakve osnove za izjavu prijeboju jer tužiteljica nije od tuženika naručila nikakve naplatne usluge, pa stoga tuženik nema nikakve pravne osnove za izdavanje računa tužiteljici. Račun se može izdati samo za naručenu naplatnu uslugu, koja je nastala suglasnošću volja stranaka. Ne postoji suglasnost volja ugovornih stranaka za naplatni pravni posao. Stoga ne postoji niti tražbina tuženika na novac koji bi mogao naplatiti putem računa. Dakle, ne postoji nikakav ugovorni naplatni odnos koji bi bio osnova za izdavanje računa, i konačno za davanje izjave o prijeboju.
Tužiteljica zaključno ističe da obzirom je tuženik priznao postojanje potraživanja tužiteljice, a tvrdi da je dao "Izjavu o prijeboju" iako je više i nego očito da nije, predlaže se da sud donese presudu na temelju priznanja. Naime, da li je dokument od 18.01.2022. godine izjava o prijeboju ili nije je isključivo pravno pitanje, pa sud ima elemente za donošenje presude na temelju priznanja.
U provedenom dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja, te direktoricu tuženika IN.
Tužiteljica BN na ročištu 10. lipnja 2025. iskazala je da je sa tuženikom sklopila Ugovor o autorskom dijelu i suradnji i Ugovor je bio sklopljen 2020. godine. Tim Ugovorom se obvezuje isporučiti autorsko djelo s minimalno dvije kartice i 750 riječi po članku odnosno kolumni, a koja će biti objavljivana u rubrici "Ljubavni preokret". Tužiteljica navodi da je postupila u cijelosti po ugovoru kako je dogovoreno i isporučivala je svoje djelo – dvije kartice do 10-tog u mjesecu. Prema Ugovoru bilo je dogovoreno da joj pripada honorar u iznosu 400,00 kn, misli da je bio neto, ali nije sigurna. Međutim, tuženik je vršio plaćanja sve do srpnja 2021. godine, ali s kašnjenjem, a onda je prestao. Navodi da je imala razumijevanja pa je i dalje isporučivala svoje autorsko djelo za koje joj nije bilo plaćeno po Ugovoru. Onda je u studenom i prosincu od tuženika zatražila da joj plati sukladno Ugovoru o autorskom dijelu i suradnji, iznos po kolumni mjesečno 400,00 kn. U tom smislu je poslala i nekoliko mailova i ti mailovi su bili krajem 2021. To je bilo pet mailova. Također tužiteljica navodi da je sklopljen Ugovor o autorskom dijelu i suradnji 2021. po kojem se obvezala na autorsko djelo na mjesečne kolumne sa dvije kartice teksta, po 750 riječi, ali za rubriku koja se zvala "Kolumne" za portal "About Man". Naknada po isporučenoj kolumni je bila 400,00 kn kao i po prethodnom Ugovoru i navodi da je isporučila svoje autorsko djelo, te dvije kartice prema Ugovoru svaki mjesec. Međutim, kako do plaćanja nije došlo poslala je mail gđi IN da se izvrši plaćanje isporučenog autorskog djela koji je na vrijeme predala, međutim, ona je obećavala unutar 6 mailova da će to ispoštovati, ali uvijek je bio nekakav izgovor. Bilo je ukupno 6 mailova i jedna Facebook poruka. Navodi da ju je zadnji mail jako šokirao. U tom mailu se spominju usluge koje su isporučene njoj - tužiteljici, a koje zapravo nikad nisu dogovorili niti u pisanom obliku niti direktno. IN ju je putem Facebooka zatražila te usluge, međutim nisu sklopile nikakav ugovor, tužena je nju reklamirala putem bannera. To je bio njihov razgovor, u stvari zamolba da će je reklamirati putem bannera. Tužiteljice ističe da je ona obavila uslugu ljubavnog savjetovanja putem Facebook masengera 34 puta i da nije tražila nikakav novac za to. To nije ništa bilo regulirano ugovorima. Ono što je regulirano ugovorima to su bila ta dva ugovora u pisanom obliku i niti jedan drugi. Tužiteljica ističe da smatra da je ona svoje obaveze sukladno ugovoru od 15.10.2020. i ugovoru od 1.7.2021. uredno obavila i za to traži naknadu, a to je i specificirala u mailu. Navodi da ju je ovaj zadnji mail od gđe IN šokirao jer to je bila samo između njih razmjena nekakvih usluga, ta objava tužiteljice na bannerima, a i to savjetovanje koje je pružila tuženoj, to je bilo na prijateljskoj bazi, bez ikakvih ugovora. Nikakav Ugovor u vezi toga nije sklopljen u pisanom obliku.
Nadalje ističe da ju je šokiralo to što je gđa IN uvijek predlagala tu razmjenu usluga, inicijativa je bila isključivo od gđe IN. I nije joj jasno kako je došlo do ideje da ide nešto naplatiti a nikada nije bilo govora o tom plaćanju, osobito što kad bi bilo osnova za takvu naplatu, tužiteljica smatra da bi ona imala osnovu za naplatu 20 puta većeg iznosa, a misli na dvije godine savjetovanja koje nije naplatila.
Zaključno tužiteljica je istakla da je ona sve svoje obveze izvršila i postupila kao čovjek, a to ju je na ljudskoj razini povrijedilo.
Na istom ročištu saslušana je u svrhu dokazivanja i direktorica tuženika IN, koja je u iskazu navela da je vlasnica i direktor Lion Media j.d.o.o. i to od prosinca 2019. pa do danas i smatra da uspješno obavlja svoj posao. Navodi da je točno da je sa tužiteljicom, odnosno da je tuženik sklopio sa tužiteljicom ugovor o autorskoj suradnji 2020. i 2021. godine. Također direktorica tuženika potvrđuje da je točno da je tužiteljica isporučivala mjesečne kolumne kako je dogovoreno, dvije kartice po 750 riječi do 10-tog u mjesecu, međutim, tužena napominje da nije svaki mjesec redovno isporučivala fakture pa je dolazilo do kašnjenja u plaćanju. Navodi da joj je žao da je do ovog došlo i da ne bježi od duga koji se potražuje u ovom predmetu odnosno 4.800,00 kn. Potvrđuje da je točno da su samo ova dva Ugovora o autorskom dijelu i suradnji u pisanom obliku i to od 2020. i 2021. Drugih ugovora u pisanom obliku nema. Međutim, ističe da je ona zapravo putem svojih bannera reklamirala tužiteljicu odnosno njena djela i knjige, a da joj to nije plaćeno. Navodi da ugovor o tome nije sklopljen, ali ona smatra da i to košta. Potvrđuje da joj je tužiteljica davala 34 savjeta ili 32 savjeta, međutim, smatra da je ovo oglašavanje putem bannera odnosno reklamiranje značajno. Navodi da još nije podnijela tužbu kojom potražuje za svoje usluge odnosno usluge tuženika dok je ona vlasnik i direktor. Mislila je da će se dogovoriti, napraviti neki prijeboj. Ako to ne bude u ovom postupku dogovoreno, iskazuje da će možda podnijeti tužbu za ovo oglašavanje putem bannera. Misli da je tužiteljica raskinula ovaj ugovor u pisanom obliku u siječnju 2022. i više nije isporučivala svoje kolumne. Međutim, ističe da što se tiče ovog iznosa to je nesporno da je tuženik ostao dužan tužiteljici i to 4.800,00 kn.
Navodi da je ona također ljudski povrijeđena jer smatra da su se dobro slagale i da su se dogovarale i misli da je tužiteljica mogla reći da će odraditi taj story do kraja, ali nije.
Sud je izvršio uvid u Ugovor o autorskom dijelu i suradnji, a koji Ugovor je sklopljen 15. listopada 2020. godine. Ugovor je sklopljen između Lion Media j.d.o.o. zastupan po direktorici IN, u daljnjem tekstu: naručitelj i [obrt], obrt za trgovinu i usluge vlasnice BN, zastupan po vlasnici BN.
U čl. 1 Ugovora navodi se: "Ovaj Ugovor se odnosi na autorsko djelo: Mjesečne kolumne/članke s minimalno 2 kartice teksta, tj. Minimalno 750 riječi po čanku tj. Kolumni, koja će biti objavljivana u rubrici "Ljubavni preokret".
Navedeno autorsko djelo može se koristiti na slijedeći način: Objavom na web stranici/portalu Amazonke.com, jednom, svakih 30 dana, s napomenom da tekst trajno ostaje u arhivi portala, a za svaki prijenos teksta na bilo koju drugu elektroničku publikaciju ili ikoji pisani medij potrebna je pismena dozvola podjednako autora, kao i glavnog urednika portala Amazonke.com.".
Nadalje u čl. 4 Ugovora navodi se: "Ugovorne strane suglasne su da autoru pripada bruto honorar u iznosu od 400,00 kn s uključenim porezom na dodanu vrijednost. Naručitelj će naknadu za autorsko djelo po izdanoj fakturi autora doznačiti na žiro račun autora … ".
Nadalje sud je izvršio uvid u Ugovor o autorskom dijelu i suradnji od 1. srpnja 2021. a koji Ugovor su zaključili Lion Medica j.d.o.o. i [obrt], obrt za trgovinu i usluge, vl. BNC,
U čl. 1 Ugovora navodi se da se ovaj Ugovor odnosi na autorsko djelo: mjesečne kolumne(članka s minimalno dvije kartice teksta tj. minimalno 750 riječi po članku tj. kolumni, koja će biti objavljena u rubrici "Kolumne".
U čl. 4 Ugovora navodi se: "Ugovorne strane suglasne su da autoru pripada bruto honorar u iznosu od 400,00 kn s uključenim porezom na dodanu vrijednost. Naručite će naknadu za autorsko djelo po izdanoj fakturi autora doznačiti na žiro račun autora tj. njegovog obrta.".
Tijekom provedenog dokaznog postupka, a iz iskaza vlasnice i direktorice tuženika IN utvrđeno je da je tužiteljica postupala prema Ugovoru, odnosno ista je isporučivala mjesečne kolumne kako je dogovoreno, odnosno dvije kartice do 10-tog u mjesecu. Nadalje, vlasnica i direktorica tuženika u svom iskazu je navela da ne bježi od duga koji se potražuje u ovom predmetu, odnosno 4.800,00 kn.
Dakle, iz svega naprijed navedenog sa sigurnošću se može zaključiti da je između tužiteljice i tužene sačinjen Ugovor o autorskom djelu.
Nadalje, temeljem provedenog dokaznog postupka sa sigurnošću je utvrđeno da je tužiteljica ispunila obveze prema Ugovoru o djelu, odnosno isporučila je mjesečne kolumne onako kako je dogovoreno do 10-tog u mjesecu.
Nadalje, u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno, a temeljem iskaza vlasnice i direktorice tuženika da visina duga od 4.800,00 kn nije sporna.
Iskaz vlasnice i direktorice tužene kontradiktoran je navodima iz prigovora tužene jer u prigovoru tužene tada ovršenice u toč. 3 navedeno je da ovršenik u cijelosti pobija spomenuto rješenje odnosno osnovu i visinu tražbine.
Temeljem provedenog dokaznog postupka sa sigurnošću se može utvrditi da je tužiteljica postupala prema Ugovoru o autorskom djelu i suradnji odnosno isporučivala je mjesečno kolumne kako je dogovoreno i to dvije kartice, te kako je prije narečeno iz iskaza vlasnice i direktorice tuženika IN, nije sporna niti visina od 4.800,00 kn s obzirom da je ista iskazala da ne bježi od duga koji se potražuje u ovom predmetu.
Uobzirujući sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani.
U pogledu navoda tuženičke strane o prijeboju ovaj sud smatra da su ti navodi irelevantni za ovaj postupak. Tužena je mogla podnijeti protutužbeni zahtjev što nije učinila. Tužena navodi da je putem svoji bannera reklamirala tužiteljicu odnosno njena djela i knjige te da joj to nije plaćeno.
Sud je izvršio uvid u poruku koju je vlasnica i direktorica tuženika uputila tužiteljici dana 27. ožujka 2021. godine u kojoj se navodi:
"Zanima me jesi za vid suradnje da ti mi na naslovnu stavimo banner s linkom na knjige ili novi priručnik ili npr youtube, a ti jednom tjedno na story staviš poziv da zaprate amazonke?".
Ovaj sud smatra da navedeni prijedlog koji iznosi vlasnica i direktorica tuženika u poruci tužiteljici u kojoj predlaže suradnju odnosno nudi joj da na naslovnicu stave banner s linkom za knjige ili novi priručnik u npr. youtube a da tužiteljica jednom tjedno u story stavi poziv da zaprate Amazonke, nije u svezi sa Ugovorima o autorskom djelu i suradnji koje su tužiteljica i tuženi Lion Madia j.d.o.o. sklopili 15.10.202. te 1. srpnja 2021. godine.
Ovdje se radi o drugoj vrsti suradnje koja uopće ne uključuje Ugovor o autorskom djelu i suradnji koji je sklopljen u pisanom obliku 15. listopada 2020. i 1. srpnja 2021. godine.
Prema čl. 195 ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
Međutim, dobrovoljni ili sporazumni prijeboj zapravo je prijeboj na temelju ugovora (pactum de compensande). U takvom slučaju ugovorne strane dobrovoljno se sporazumijevaju da međusobne tražbine prebiju …
Jednostrani prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (čl. 196st. 1 ZOO-a.).
Čl. 196 ZOO-a – izjava o prijeboju, glasi: Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.
U konkretnom slučaju tuženička strana nije dostavila Izjavu o prijeboju nego je sudu dostavila u sudski spis Prijedlog uređenja međusobnih odnosa podnositelja Lion Media j.d.o.o. Bestovje.
Navedeni Prijedlog uređenja međusobnih odnosa nije nikako Izjava o prijeboju, a pritom imajući u vidu odredbe čl. 196 ZOO-a.
Uobzirujući naprijed navedeno ovaj sud smatra da je razvidno da se u konkretnom slučaju radilo o ponudi tužene za uređenje međusobnih odnosa, a ne o Izjavi o prijeboju.
Prema mišljenju ovog suda prijedlog za uređenje međusobnih odnosa nije niti ne može biti Izjava o prijeboju.
Sud je također imao u vidu činjenica da tužiteljica osporava bilo kakvo potraživanje tužene prema njoj, te ističe da joj usluge tužene nisu bile potrebne, te je pristala na ponudu za besplatni pravni posao koji je inicirao tuženik zbog potreba tuženika, a ne zbog vlastitih potreba, kako bi se podignuo promet tuženiku, a ne tužiteljici.
Naprotiv, tužiteljica tvrdi da je u periodu od 4.12.2009. do 4.1.2020. 34 puta zatraženo savjetovanje od strane tužene a koje nije naplatila, te ističe da je tuženička strana konzumirala uslugu tužiteljice preko 200.000,00 kn.
U konkretnom slučaju kako je već naprijed narečeno u obrazloženju o ovom postupku je utvrđena osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice, a sukladno Ugovorima o autorskom djelu i suradnji.
Dakle, iz naprijed navedenog razvidno je da je tužiteljicino potraživanje osnovano i po osnovi i po visini, a sukladno Ugovoru o autorskom dijelu i suradnji od 1.7.2021. godine.
Iako je tuženička strana u prigovoru kako je već narečeno prigovarala osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, vlasnica i zakonska zastupnice tužene u svom iskazu je navela da je tužiteljica isporučivala mjesečne kolumne kako je dogovoreno, te da ne bježi od duga koji se potražuje u ovom predmetu u visini od 4.800,00 kn.
Uobzirujući sve naprijed navedene činjenice sud je udovoljio tužbi i tužbenog zahtjevu te je tužiteljici dosudio iznos od 4.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29 ZOO-a.
Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 637,08 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 50 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 100,00 Eura.
Sud je tužitelju priznao pristup na tri ročišta po Tbr. 9 toč. 1 Tarife i to roč. 17.6.2024., 13.3.2025. i 10.6.2025. (3 x 100,00 Eura), sud je tužitelju priznao sastav 3 obrazložena podneska po Tbr. 8 toč. 1 Tarife, i to podnesci od 26.10.2022., 5.12.2022. i 11.10.2023. (3 x 100,00 Eura), što sveukupno iznosi 600,00 Eura, a PDV na navedeni iznos predstavlja 150,00 Eura. Dakle parnični trošak iznosi 750,00 Eura.
Kada se navedenom parničnom trošku doda i materijalni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 Eura dobije se konačno dosuđeni trošak od 776,54 Eura.
Sud je tužitelju priznao i troškove ovršnog postupka a kako je to odredio Javni bilježnik Višnja Antoš u iznosu od 750,00 kn, odnosno 99,54 Eura.
U Samoboru, 25. lipnja 2025.
SUDAC:
Gordana Mirosavljević
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužiteljica po pun. Alan Muraj, odvj.
2. tuženi po pun. Ivo Pletikosa, odvj.
